REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–318/2024-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BŽ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.. 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, od 5. travnja 2024., broj K-86/2023-44, u sjednici održanoj 26. studenog 2024., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja optuženog Lovela Borića, odvjetnika iz Zagreba te optuženog BŽ,

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe optuženog BŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda pod točkom 1. izreke te se izriče:

na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13, 152/14., 70/17., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP) protiv optuženog BŽ (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

1/ neutvrđenog dana u travnju 2016., u [adresa], u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, JŽ neistinito predočio da će mu do kraja 2016., isplatiti 5.700,00 kuna na ime ostatka kupoprodajne cijene za osobni automobil marke Fiat Punto reg. oznake [registarska oznaka], koji automobil je isti dan po dogovoru preuzeo te JŽ predao 300,00 kuna na ime dijela dogovorene cijene od ukupno 6.000,00 kuna, te je automobil zadržao a novac mu nije isplatio, čime je JŽ oštetio za 5.700,00 kuna, 2 K-86/2023-44

dakle, s ciljem da si pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara iz članka 236. stavka 1. KZ/11,

Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP, oštećenik JŽ, upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci te nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed gornje odluke, žalba oštećenika JŽ je bespredmetna.

III. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji te se tom optuženiku prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest ) mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz članku 139. stavka 2. i 3. KZ/11, opisano pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo nametljivo ponašanje iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11, opisano pod točkom 2. izreke, te utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz članku 139. stavka 2. KZ/11, opisano pod točkom 3. izreke te se optuženi BŽ uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11, optuženiku BŽ se izriče djelomična uvjetna osuda time da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku se u neuvjetovani dio kazne uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. do 21. veljače 2022.

IV. U ostalom dijelu žalba optuženog BŽ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi BŽ, proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., opisano pod točkom 1. izreke za koje mu je, na temelju tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, opisano pod točkom 2. izreke za koje mu je, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11, opisano pod točkom 2. izreke za koje mu je na temelju članka 140. stavka 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, te zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, opisano pod točkom 3. izreke za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci te je, uz primjenu članka 51. KZ/11., optuženi BŽ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Potom je, na temelju članka 57. KZ/11., optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od jedinstvene kazne zatvora izvršiti sedam mjeseci, dok se dio kazne od jedanaest mjeseci neće izvršiti pod uvjetom da optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom BŽ se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. do 21. veljače 2022.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13, 152/14., 70/17., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP) oštećenom JŽ dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 756,52 eura koji je optuženi BŽ dužan naknaditi oštećenom JŽ u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a, optuženi BŽ u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi BŽ osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te putem braniteljice Irene Periček, odvjetnice iz Siska, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene kaznenog prava“, s prijedlogom „da Županijski sud, kao drugostupanjski sud, nakon ispitivanja prvostupanjske presude, istu preinači tako da okrivljenika BŽ iz [adresa], oslobodi od kaznene odgovornosti za sva kaznena djela za koja je pojedinačno osuđen na kazne zatvora, pa tako i na jedinstveno kaznu zatvora i djelomičnu uvjetnu osudu.“

2.1. Optuženi BŽ žalbu je podnio i putem branitelja Lovela Borića, odvjetnika iz Zagreba, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom „da nadležni Županijski sud ukine presudu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ-a, i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da preinači presudu te okrivljenom BŽ izrekne uvjetnu osudu.“ Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća. S obzirom na to da se žalbe optuženog BŽ i njegovih branitelja sadržajno nadopunjuju, bit će razmotrene kao jedna žalba.

2.2. Žalbu u odnosu na njegove troškove kaznenog postupka podnio je i oštećenik JŽ putem punomoćnika Denisa Pedića, odvjetnika iz Popovače, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom „da Županijski sud usvoji žalbu oštećenika kao osnovanu i preinači presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj: K-86/2023-44 od 05. travnja 2024.g. na način da se oštećeniku dosude troškovi postupka na teret okrivljenika sukladno dostavljenom Troškovniku koji prileži spisu.“

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP-a, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.

5. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženog Lovela Borića, odvjetnika iz Zagreba te optuženog BŽ, dok na sjednicu nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik, pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (članak 475. stavak 3. ZKP-a).

6. Žalba optuženika BŽ djelomično je osnovana, i to samo u pogledu žalbene osnove odluke o kazni, dok je žalba oštećenika JŽ bespredmetna.

7.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP-a, utvrđeno je da je sud prvog stupnja pobijanom presudom povrijedio zakon na štetu optuženika BŽ u odredbi članka 469. točka 1. ZKP/08, jer radnje opisane u izreci pobijane presude pod toč. 1., ne sadrže obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, a niti nekog drugog kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti,

8. Kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, čini tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

8.1. Radnja počinjenja kaznenog djela prijevare sastoji se u navođenju neke osobe na određeno činjenje ili propuštanje kojim oštećuje svoju ili imovinu nekog drugog. Sredstvo kojim se druga osoba dovodi ili održava u zabludi je obmana, koja se ostvaruje lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica. Lažno prikazivanje činjenica za koji se oblik počinjenja predmetnog kaznenog djela prijevare tereti optuženik, postoji kada se lažno tvrdi da postoji neka činjenica koja ne postoji ili da ne postoji činjenica koja stvarno postoji. Isto tako, prikazivanje činjenica je lažno kada se one prikazuju drukčijim od onih koje stvarno postoje ili su postojale (npr. dodavanjem, oduzimanjem ili mijenjanjem nekih svojstava ili nekih drugih okolnosti koje su karakteristične za određenu činjenicu). Ono što je kod lažnog prikazivanja činjenica od iznimne važnosti jeste da lažno prikazane činjenice moraju biti podobne da osobu kojoj se te činjenice prikazuju navedu na činjenje ili propuštanje neke radnje, što znači da između lažnog prikazivanja (ili prikrivanja) činjenica i dovođenja u zabludu, odnosno održavanja u zabludi te konkretnog činjenja, odnosno nečinjenja, mora postojati uzročna veza, tj. mora biti utvrđeno da je počinitelj lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica doveo nekog drugog u zabludu ili održao u zabludi i da je upravo zbog te zablude osoba dovedena u to stanje djelovala, ili propustila djelovati na način koji je usko povezan s lažno prikazanim činjenicama uzrokujući si štetu. Za postojanje ove uzročne veze bitno je da je tim radnjama počinitelja zabluda prouzročena ili održana i da je uslijed nastale ili održane zablude došlo do konkretnog činjenja odnosno nečinjenja u svezi s lažno prikazanim činjenicama. Dakle, radnja usmjerena na prijevaru mora biti uzrok zablude, a zabluda mora biti uzrok oštećenja imovine, što znači da ovi uzroci moraju opet biti međusobno uvjetovani.

8.2. Prema činjeničnom opisu kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, iz toč.1. izreke prvostupanjske presude, ali i navoda optužnice, proizlazi da je optuženik u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, JŽ neistinito predočio da će mu do kraja 2016., isplatiti 5.700,00 kuna na ime ostatka kupoprodajne cijene za osobni automobil marke Fiat Punto, reg. oznake [registarska oznaka], koji automobil je isti dan po dogovoru preuzeo te JŽ predao 300,00 kuna na ime dijela dogovorene cijene od ukupno 6.000,00 kuna, te je automobil zadržao, a novac mu nije isplatio, čime je JŽ oštetio za iznos od 5.700,00 kuna.

8.3. Međutim, sama činjenična tvrdnja da je optuženi BŽ oštećeniku JŽ neistinito predočio da će mu do kraja 2016., isplatiti ostatak kupoprodajne cijene za kupljeno vozilo iako je unaprijed odlučio da tako ne postupi, a sve s ciljem pribavljanja imovinske koristi, još ne znači da se radi o kaznenom djelu prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, jer u činjeničnom opisu izostaje naznaka da je oštećenik JŽ takvim inkriminiranim djelovanjem optuženika bio doveden u zabludu, što je bitno obilježje djela, i da mu je upravo zbog te zablude predao predmetno vozilo i tako oštetio vlastitu imovinu, što je također bitno obilježje predmetnog kaznenog djela. Dakle, u činjeničnom opisu nije opisano da je upravo zbog optuženikove konkretne radnje kod drugoga uzrokovana zabluda, i da je ta zabluda uzrok oštećenja njegove imovine.

8.4. Stoga, navod izreke da je optuženi BŽ postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi lažno prikazao da će ispuniti obvezu iz kupoprodajnog ugovora, koji inače nije naveden u činjeničnom opisu djela, i da mu je oštećenik očito predao predmet kupoprodajnog ugovora, kojom prilikom to nije učinio u stanju zablude zbog optuženikovog neistinitog obećanja da će mu platiti preostali iznos kupoprodajne cijene, tim prije ima li se u vidu da su u inkriminirano vrijeme optuženik i oštećenik bili u tazbinskom srodstvu (optuženik je bio suprug oštećenikove sestre) ukazuje da se ovdje radi o građansko-pravnoj stvari zbog čega se neispunjenje ugovornih obveza, u ovom slučaju neisplatom ostataka ugovorene kupoprodajne cijene, ima rješavati u parnici, što samo po sebi, kraj izostanaka navoda da je radnja lažnog prikazivanja činjenica dovela u zabludu drugu ugovornu stranu uslijed koje je ova na štetu svoje imovine pristupila izvršenju ugovora, nije dovoljno da obuhvati zakonski smisao inkriminacije.

8.5. Kako je, dakle, u činjeničnom opisu djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11. u izreci prvostupanjske presude (i optužnice) pod toč.1., izostala naznaka upravo onih činjenica u kojima bi bio sadržan opis bića kaznenog djela prijevare, odnosno kako radnje za koje je optuženik osuđen nisu kazneno djelo, a ne sadrže ni obilježja kojeg drugog kaznenog djela, a imajući u vidu načelo zabrane reforamtiae in peius, isti se niti u nastavku postupka ne bi mogao otkloniti, pa je na štetu optuženog BŽ povrijeđen kazneni zakon u pitanju je li djelo za koje je osuđen kazneno djelo (članak 469. točka 1. ZKP).

9. Zbog izloženog, ovaj drugostupanjski sud je zaključio kako optuženika BŽ, na temelju članka 453. točka 1. ZKP, treba osloboditi od optužbe za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, pa je u odnosu na to kazneno djelo opisano pod toč. 1, izreke, preinačio pobijanu presudu na temelju članka 486. stavka 1. ZKP-a, kao u toč. I izreke, uslijed koje je žalba oštećenika postala bespredmetna.

10. S obzirom na da je optuženi BŽ oslobođen od optužbe za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, opisano pod toč. 1. izreke pobijane presude, trebalo je sukladno odredbi članka 158. stavka 3. ZKP-a, oštećenika JŽ uputiti da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, a sukladno odredbi članka 149. stavka 1. ZKP-a, odlučiti i da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

11. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno, a ustvari samo pogrešno, utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u osobno podnesenoj žalbi te žalbi podnesenoj putem branitelja Lovela Borića, osporava pravilnost činjeničnog stanja samo u odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., za koje je sada oslobođen od optužbe, dok u žalbi podnesenoj putem braniteljice Irene Periček nije iznio nikakve nove i odlučne okolnosti već u žalbi ponavlja svoju obranu kako se ne sjeća da je počinio inkriminirane mu kaznenopravne radnje opisane pod toč. 2. i 3. izreke pobijane presude.

11.1. Prvostupanjski sud je u odnosu na krivnju optuženog za krimen počinjen na štetu oštećenice FŽ i oštećenika ŽŽ vrlo pažljivo analizirao sve izvedene dokaze i zatim ocjenom svakog izvedenog dokaza u odnosu na ove događaje ispravno zaključio da je optuženik nedvojbeno počinio kaznena djela za koja se tereti na štetu ovih oštećenika, što proizlazi iz njihovih dosljednih i decidiranih iskaza kojima terete optuženika za učin ovih kaznenih djela, a koji iskazi korespondiraju sadržaju SMS poruka koje je optuženik upućivao oštećenici FŽ, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na argumentaciju kako ju je naveo prvostupanjski sud pod točkama 17., 18., 20., 21. te 23. obrazloženja pobijane presude, koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud dugog stupnja, tim prije ima li se u vidu da je optuženik nakon predočavanja sadržaja SMS poruka dopustio mogućnost da je počinio predmetna kaznena djela koja on navodima istaknutim u svim žalbama i sada u suštini niti ne dovodi u pitanje .

12. Iako optuženi BŽ u uvodu žalbe naznačuje da prvostupanjsku presudu pobija i zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ (pri čemu očigledno misli na povredu kaznenog zakona), ne ističe posebno niti jednu od takvih povreda iz članka 469. stavaka 1. do 3. niti iz članka 469. točaka 1. do 6. ZKP, niti na neku od njih sadržajno upire žalbenim navodima.

12.1. Stoga je ovaj sud pobijanu presudu u pogledu kaznenih djela opisanih pod toč. 2. i 3. izreke pobijane presude ispitao sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP te nije našao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP).

13. Optuženi BŽ presudu prvostupanjskog suda pobija i zbog odluke o kazni, ali ovu žalbenu osnovu ne obrazlaže, osim što smatra da je prestroga, i da ima mjesta primjeni uvjetne osude.

13.1. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja odmjeravajući pojedinačne kazne za svako djelo, pravilno cijenio olakotnim da je optuženik otac dvoje maloljetne djece koje je u obvezi uzdržavati te njegove imovinske prilike, a otegotnom da je višestruko osuđivan prije počinjenja djela u čak deset navrata, slijedom čega je za svako od presuđenih kaznenih djela prijetnje i kazneno djelo nametljivog ponašanja utvrdio kazne koje su bliže zakonskom minimumu propisanih kazni, a koje su prihvaćene i po ovom drugostupanjskom sudu.

13.2. S obzirom na odluku pod toč. I. ove presude, a imajući u vidu da državni odvjetnik nije podnio žalbu protiv pobijane presude kao i odredbe o izricanju djelomične uvjetne osude iz članka 57. KZ/11, koja je inače pobijanom presudom optuženiku izrečena, ovaj drugostupanjski sud, prihvatio je kao utvrđene kazne po sudu prvog stupnja za kaznena djela prijetnje počinjena na štetu oštećenice FŽ i oštećenika ŽŽ te kazneno djelo nametljivog ponašanja, te je optuženiku, imajući u vidu kriminalnu količinu, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine na koju je potom izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju od šest mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju od šest mjeseci da se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, sve iz razloga jer je i ovaj sud drugog stupnja ocijenio da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela.

13.3. Ovaj sud drugog stupnja smatra da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije, pa blaža sankcija tu svrhu ne bi ostvarila, pa stoga nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni tim prije ima li se u vidu da je optuženik nakon počinjenih djela (do srpnja 2021.) u jednom navratu osuđen u Saveznoj Republici Njemačkoj te da je u tri navrata prekršajno osuđivan što je negativno ponašanje optuženika nakon učina kaznenih djela.

13.4. Konačno, ranija osuđivanost kao otegotna okolnost koju je utvrdio prvostupanjski sud, ima veći značaj od standardnog s obzirom na činjenicu da je optuženik čak deset puta osuđivan kao i da je u dva navrata osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje, dakle da je specijalni povratnik, pa okolnosti istaknute po optuženiku u sjednici vijeća u vidu teškog zdravstvenog stanja njegove kćerke i majke, te nezaposlenosti bivše supruge, zbog čega je on jedini koji osigurava egzistenciju svojoj djeci ne pretežu u tolikoj mjeri da bi bilo opravdano optuženika blaže kazniti.

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 482. i članka 486. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

U Puli – Pola 26. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić