REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1005/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Udovičić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Rinaldo Mešin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Zagrebu, Pisarnica Split, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv točke II., III. i IV. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-318/2023-2 od 22. kolovoza 2023., kojima je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-482/20 od 14. lipnja 2022. te odlučeno o troškovima žalbenog postupka, u sjednici održanoj 26. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 318/2023-2 od 22. kolovoza 2023. pod točkom II., III. i IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
II. O troškovima ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje njenog pravnog prednika iznos od 10.500,00 kn sa zateznom kamatom pobliže opisanoj u izreci presude, dok je u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica na dosuđeni iznos glavnice od 10.500,00 kn zatražila isplatu zatezne kamate od 8. lipnja 2011. do 20. travnja 2012. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege njenog pravnog prednika ukupan iznos od 35,00 kn sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2011. do isplate po stopi pobliže opisanoj u izreci presude, dok je u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica zatražila dodatnu isplatu iznosa od 75,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Nadalje je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na isplaćeni iznos glavnice na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege njenog pravnog prednika od 140,00 kn zateznu kamatu od 1. svibnja 2011. do isplate po stopi pobliže opisanoj u izreci presude (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica na isplaćeni iznos glavnice od 5.500,00 kn zatražila isplatu zatezne kamate od 8. lipnja 2011. do 20. travnja 2012. (točka IV. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 14.062,50 kn sa zateznom kamatom po stopi pobliže opisanoj u izreci presude (točka V. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete u iznosu od 35,00 kn/4,64 EUR od 1. svibnja 2011. do isplate, pod točkom III. izreke te pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 616,97 EUR/4.648,59 kn sa zateznom kamatom koja teče od 14. lipnja 2022. pa do isplate (točka I. izreke). Nadalje je preinačena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.500,00 kn/729,97 EUR sa zateznom kamatom od 20. travnja 2012., te pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.249,44 EUR/9.413,91 kn s pripadajućim kamatama, na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 729,97 EUR/5.500,00 kn sa zateznom kamatom od 9. srpnja 2021. kao neosnovan, kao i a zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.249,44 EUR/9.413,91 kn kao neosnovan (točka II. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan (točka III. izreke) te je nalaženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 182,08 EUR /1.371,88 kn (točka IV. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude u točkama II., III. i IV. izreke tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda Revd-4177/2023-2 od 6. ožujka 2024. u odnosu na pravno pitanje:
„Može li se na preinaku tužbenog zahtjeva, kada se istom povećava samo novčani ( generički) iznos koji se traži, a do koje promjene je došlo uslijed promjene Orijentacijskih kriterija VSRH-a ili pak vještačenja, sa uspjehom isticati prigovor zastare za taj preinačeni dio, ako se pri tom ne mijenja činjenično stanje na kojem se tužba temelji?“.
4. Tužiteljica je podnijela reviziju sukladno rješenju kojim joj je dopušteno podnošenje revizije.
5. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio istu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora u iznosu od 187,50 eur.
6. Revizija je osnovana.
7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP-a).
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete koja šteta je posljedica prometne nezgode koju je pravni prednik tužiteljice doživio 20. travnja 2011. kao vozač osobnog automobila, a koju je skrivio osiguranik tuženika.
8.1. Predmet revizijskog ispitivanja pobijane odluke je shvaćanje drugostupanjskog suda da je na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara potraživanja te posljedično navedenom i troškovi postupka koji su posljedica odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva.
9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju utvrđenja da je do štetnog događaja došlo 20. travnja 2011., da je prednik tužiteljice istog dana saznao za štetu i štetnika i da mu je liječenje završeno 20. lipnja 2012., a da je tužiteljica (koja je preuzela postupak nakon smrti oštećenog) 26. lipnja 2021. povisila svoj tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete, revizijski sporan dio tužbenog zahtjeva prihvatio ne obrazlažući posebno tuženikov prigovor zastare za taj povišeni dio zahtjeva.
10. Drugostupanjski sud razmatrajući žalbu tuženika, ocjenjuje da su osnovani navodi u žalbi da presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, sve iz razloga jer prvostupanjski sud nije obrazložio zašto ne prihvaća prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Međutim taj sud primjenom odredbe čl. 373.a ZPP otklanja navedeni nedostatak prvostupanjske presude i zaključuje da je prigovor zastare tuženika na preinačeni dio tužbenog zahtjeva osnovan. Svoju ocjenu temelji na shvaćanju da po preinačenoj tužbi od trenutka kada je preinaka izvršena teče nova parnica, odnosno da je povišeni tužbeni zahtjev samostalan zahtjev i u odnosu na njega parnica počinje teći od njegovog povišenja ( pozivajući se na odredbu čl. 191. ZPP-a ). Stoga nastupanje zastare na povišeni dio tužbenog zahtjeva ocjenjuje prema datumu povišenja istog te zaključuje da je od nastanka štete do povišenja tužbenog zahtjeva protekao i subjektivni i objektivni rok zastare propisan odredbama čl. 230. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO). Posljedično navedenom ocjenjuje neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 5.500,00 kn/729,97 EUR (za koliko je povišen tužbeni zahtjev 26. lipnja 2021.), pa, u tom dijelu preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev te shodno navedenom preinačuje i odluku o parničnom trošku.
11. Takvo pravno shvaćanje koje je zauzeo drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. koje glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
12. Kako je drugostupanjski sud odlučujući o revizijom osporenom dijelu tužbenog zahtjeva zauzeo shvaćanje koje nije u skladu sa navedenim shvaćanjem ovoga suda, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti tom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).
13. U ponovljenom postupku sud će pravilnom primjenom recentnog shvaćanja ovoga suda odlučiti o svim žalbenim navodima.
14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).
Zagreb, 26. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
