Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-145/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Bruna Kleina, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HG, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K-379/2017 od 20. ožujka 2024., u sjednici održanoj 26. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika HG kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim okrivljenika HG, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
2. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik HG je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik HG, po braniteljici Emici Milošević, odvjetnici u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6. Žalba okrivljenika HG je neosnovana.
7. Nije u pravu okrivljenik HG kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.
7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
8. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. U svojoj žalbi okrivljenik HG na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako je sud prvog stupnja olako prihvatio iskaz oštećenika i iskaze ispitanih svjedoka te ističe da nije utvrđeno da je, inkriminirane prigode, kod oštećenika nastupilo stanje ugroženosti. U žalbi se ističe i kako iz iskaza oštećenika i svjedoka proizlazi da im se okrivljenik ispričao nakon verbalnog sukoba te da se, u konkretnom slučaju, radilo o verbalnoj konfrontaciji između osobe koja se nalazi u zatvoru i službenika u zatvoru te da izrečene riječi ne predstavljaju nikakvu prijetnju.
8.2. U žalbi se navodi da se osuđujuća presuda može izreći samo ako se nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen te da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, odnosno da za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen, s time da, imajući na umu razlike u iskazima oštećenika i svjedoka te činjenicu da je okrivljenik bio smanjeno ubrojiv u trenutku počinjenja djela, da očito nije nedvojbeno utvrđeno da bi okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje koje mu se stavlja na teret.
8.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjeno kazneno djelo.
8.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik HG ozbiljno prijetio kakvim zlom oštećeniku VG da bi ga ustrašio, s time da je kazneno djelo počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom, čime je počinio kazneno djelo prijetnje na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenika VG, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim.
8.6. Iskaz oštećenika VG, koji nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetno kazneno djelo, potvrđen je i ostalim izvedenim dokazima u postupku, a posebno iskazom svjedoka AG, koji je bio očevidac događaja, ali i iskazima svjedoka SG i PG, koji svjedoci su na uvjerljiv i detaljan način opisali okrivljenikovo ponašanje i izrečene prijetnje oštećeniku, zbog čega su njihovi iskazi opravdano prihvaćeni vjerodostojnima.
8.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik HG.
9. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.
9.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupka utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje, za koje je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.
10. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.
11. Kako žalba okrivljenika, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-24, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati odluku o kaznenoj sankciji.
11.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.
11.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku HG cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela te činjenicu što se ispričao oštećeniku, ali i što je kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost.
11.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika HG osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.
12. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika HG valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.
Split, 26. studenog 2024.
Predsjednik vijeća
Bruno Klein
