Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4719/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja Radman Grupe d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Belindi Čačić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čačić & Partneri iz [adresa], protiv tuženice MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Kelava, odvjetnici u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1812/2021-25 od 10. listopada 2023., dana 26. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1812/2021-25 od 10. listopada 2023. u stavcima I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1863/2020 od 18. prosinca 2020. kojim se nalaže tuženici MJ isplatiti tužitelju Radman Grupa d.o.o. iznos od 9.622,40 EUR / 72.500,00 kn1 sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 796,34 EUR[1] / 6.000,00 kn od 12. lipnja 2016.,

- na iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 17. srpnja 2016.,

- na iznos od 398,17 EUR / 3.000,00 kn od 22. rujna 2016.,

- na iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 24. listopada 2016.,

- na iznos od 530,89 EUR / 4.000,00 kn od 25. prosinca 2016.,

- na iznos od 530,89EUR / 4.000,00 kn od 18. veljače 2017.,

- na iznos od 530,89EUR / 4.000,00 kn od 25. ožujka 2017.,

- na iznos od 530,89 EUR / 4.000,00 kn od 28. travnja 2017.,

- na iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 19. svibnja 2017.,

- na iznos od 398,17 EUR / 3.000,00 kn od 26. svibnja 2017.,

- na iznos od 530,89 EUR / 4.000,00 kn od 21. lipnja 2017.,

- na iznos od 530,89 EUR / 4.000,00 kn od 15. srpnja 2017.,

- na iznos od 398,17 EUR / 3.000,00 kn od 20. kolovoza 2017.,

- na iznos od 597,25 EUR / 4.500,00 kn od 23. rujna 2017.,

- na iznos od 597,25 EUR / 4. 500,00 kn od 28. listopada 2017.,

- na iznos od 597,25 EUR / 4.500,00 kn od 25. studenoga 2017.,

- na iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 30. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, dok od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1863/2020 od 18. prosinca 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženici MJ isplatiti tužitelju Radman Grupa d.o.o. zatezne kamate koje teku

- na iznos od 6.000,00 kn od 11. lipnja 2016. do 12. lipnja 2016.,

- na iznos od 5.000,00 kn od 17. srpnja 2016. do 17. srpnja 2016.,

- na iznos od 3.000,00 kn od 21. rujna 2016. do 22. rujna 2016.,

- na iznos od 5.000,00 kn od 23. listopada 2016. do 24. listopada 2016.,

- na iznos od 4.000,00 kn od 24. prosinca 2016. do 25. prosinca 2016.,

- na iznos od 4.000,00 kn od 17. veljače 2017. do 18. veljače 2017. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.291,13 EUR / 17.262,50 kn sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv presude u stavcima I. i III. izreke žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženice te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka, koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tuženica to stoga što pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa, kao što ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

6. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu utuženog iznosa kojeg je tuženica primila od tužitelja na temelju Ugovora o kratkoročnim pozajmicama sklopljenim između stranaka 11. lipnja 2015., 16. srpnja 2015., 21. rujna 2015., 23. listopada 2015., 24. prosinca 2015. 17. veljače 2016., 24. ožujka 2016., 27. travnja 2016., 18. svibnja 2016., 25. svibnja 2016., 20. lipnja 2016., 14. srpnja 2016., 19. kolovoza 2016., 22. rujna 2016., 27. listopada 2016., 24. studenoga 2016. i 29. prosinca 2016. i kojeg po isteku roka iz Ugovora nije vratila tužitelju (čl. 499. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15/).

8. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:

- da među strankama nije sporno da su stranke zaključile Ugovore o kratkoročnim pozajmicama s osnova kojih je tuženica primila ugovorene iznose, ali je sporno da li se radi o fiktivnim pozajmicama (simulirani pravni posao) koje su zapravo bile usmjerene na plaćanje tuženici usluga prevođenja deklaracija, koje je, kako tvrdi, obavljala za tužitelja i po njegovom nalogu;

- da iz Ugovora o kratkoročnim pozajmicama sklopljenima između tužitelja, kao davatelja pozajmice i tuženice, kao korisnika pozajmice proizlazi da davatelj pozajmice daje pozajmicu korisniku pozajmice na rok od jedne godine, da će se kamata obračunati u visini 3% godišnje po povratu pozajmice, koje pozajmice su vlastoručno potpisane od strane obje ugovorne strane (nesporno);

- da iz Zapisnika sa skupštine od 31. siječnja 2019. (list 46 spisa) proizlazi da je tuženica prisustvovala navedenom sastanku na inzistiranje VJ, a čemu su se izričito protivili OJ i NJ;

- da iz Zapisnika nije vidljivo da je tuženica na bilo koji način aktivno sudjelovala u sastanku;

- da je Zapisnik uredno potpisan od strane VJ (izvanbračni suprug tuženice), dok u potpisu nema imena tuženice, niti je navedena kao potpisnik zapisnika iz čega također proizlazi da njezina prisutnost nije bila nužna;

- da je iz e-mail korespondencije, koja je priložena spisu, razvidno da niti u jednom potpisu e-maila ne stoji ime tuženice, već da se sva komunikacija odvijala između VJ i OJ, kao direktora tužitelja;

- da iz iskaza svjedoka KJ, izvršnog direktora Statut grupe, društva koje je surađivalo s tužiteljem te iz iskaza MJU, menađerice u Status grupi, koja je prisustvovala sastancima koji su se odvijali između Status grupe i Radman drink (novo osnovano društvo) proizlazi da je tuženica prisustvovala sastancima, kao i da su tekstovi s prijevodima dolazili i od strane tuženice, ali se ne može zaključiti da je tuženica obavljala poslove za tužitelja (odnosno za novo osnovano društvo Radman's drink), već da je bila pratnja VJ, za kojega bi eventualno obavljala neke poslove ili mu pomagala u poslovima koje je isti preuzeo obaviti i to sve na njegov zahtjev;

- da iz iskaza svjedoka CJ, zaposlenika Radman grupe d.o.o. u razdoblju od 2012.-2017. proizlazi da su tuženici izdane pozajmice na traženje VJ;

- da iz iskaza svjedoka CJ, MJU i KJ kao izvjesno proizlazi da tuženica nije bila zaposlena kod tužitelja, kao niti u društvu Radman's drink, već je obavljala poslove po nalogu VJ;

- da iz iskaza tuženice proizlazi da je deklaracije, koje treba prevesti, dobivala upravo od VJ, tako da ista u odnosu na tu činjenicu iskazuje suglasno kao i saslušani svjedoci, odnosno niti ne tvrdi da bi obavljala poslove po nalogu zz tužitelja OJ, o čemu uostalom nema niti jednog materijalnog dokaza u spisu, slijedom čega se ne mogu prihvatiti tvrdnje tuženice da se pozajmice odnose na naknadu za obavljeni rad;

- da niti u jednom e-mailu, koji prileži spisu, nije u potpisu navedeno ime tuženice, a niti je tuženica dostavila u spis relevantne dokaze na okolnost da je određene poslove upravo ona odradila, u vidu prevedenih tekstova sa imenom prevoditelja ili zapisnike sa sjednica u kojima je aktivno sudjelovala;

- da za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije od odlučne važnosti odnos tužitelja s VJ, niti činjenica je li poslovna ideja navedenog svjedoka polučila rezultat u radu;

- da tuženica, na kojoj je teret dokaza da je zaprimljene iznose s osnova zaključenih Ugovora o kratkoročnim pozajmicama primila kao naknadu za obavljeni rad, a ne kao pozajmice, nije na pravno relevantan način dokazala tu svoju tvrdnju, budući da ta sporna činjenica ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih svjedoka (osim VJ, koji je neposredno zainteresiran za uspjeh tuženice u sporu), niti iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu;

- da tuženica niti tvrdi niti dokazuje (čl. 219. st. 1. i 221.a ZPP-a) da je podmirila utuženo potraživanje, a ista je dobrovoljno potpisala sve pozajmice kojima potvrđuje da će iznose, koji se u njima navode, vratit

pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1863/2020 od 18. prosinca 2020. kojim se nalaže tuženici MJ isplatiti tužitelju RG d.o.o. iznos od 9.622,40 eura / 72.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 451. st. 3. ZPP-a), radi čega su žalbeni navodi, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

9. Pri tom valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žaliteljica i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to ona čini.

10. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženice nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time da procjenjujući dokaznu snagu svakog pojedinog dokaza materijalni dokazi imaju prednost pred personalnima.

11. I odluka o troškovima postupka pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15/).

12. Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe, jer s istom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

13. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke II. i III.).

U Zagrebu, 26. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac