Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-273/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik BP, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika [naziv]", [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ZŠ, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-656/2019-42 od 8. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 26. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-656/2019-42 od 8. studenoga 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] vlasnik nekretnine upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. i to na cijeloj čkbr. [katastarska čestica] oranica K ukupno površine 1 jutro.

2. Nalaže se tuženiku [naziv]", [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem u [adresa] da izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čkbr [katastarska čestica] oranica u K upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] po u roku 15 dana, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova Presuda.

3. Nalaže se tuženiku [naziv]", [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem u [adresa] da tužitelju ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to počevši od dana donošenja odluke suda prvog stupnja pa do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana."

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.364,07 eura/1 7.812,08 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 8. studenog 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te predlaže ukinuti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] oranica K površine 1 jutro, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za koje pravo vlasništva tvrdi da ga je stekao dosjelošću.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Polazeći od utvrđenja:

- da je tuženik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je Kupoprodajnim ugovorom sklopljenim **.**.1982. AE iz [adresa] prodala [naziv] svoju nekretninu upisanu i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi katastarsku česticu broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Oranica u [adresa] sa 1 ral za kupovninu od 40.000,00 dinara; da je prodavateljica tim ugovorom dopustila kupcu da svoje vlasništvo upiše u zemljišnim knjigama te je utvrđeno da kupac u posjed nekretnine stupa odmah nakon potpisa ugovora, a potpis prodavateljice na ugovoru je ovjeren po ovlaštenom službeniku Općine K,

- da je iz uredovne potvrde od 14. lipnja 1982. vidljivo kako je Kupoprodajni ugovor pregledao javni pravobranilac skupštine Općine Koprivnica i utvrdio da isti nema pravnih nedostataka, dok je čitanjem rješenja ovoga suda Z-3331/82 utvrđeno da je temeljem Kupoprodajnog ugovora na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] umjesto ranije upisane vlasnice AE upisano društveno vlasništvo uz uknjižbu prava korištenja za korist Lovačkog društva "Lisica" Hlebine te da je porez na promet nekretnina u iznosu od 4.692,75 dinara naplaćen kod Općine Koprivnica,

- da su svjedoci TE, ŽE i NE imali osobnih saznanja o okolnostima sklapanja Kupoprodajnog ugovora te su suglasno iskazali da je tuženik kupio predmetnu nekretninu 1982. od BE,

- da je LE, otac tužitelja, u pogledu okolnosti sklapanja Kupoprodajnog ugovora u svom iskazu naveo da su mu BE te PE rekli da je „prilikom sklapanja ugovora gdje je s jedne strane bila BE s [naziv], došlo do pogrešnog unosa čestice 2656/5 k. o. [katastarska općina] jer njezina namjera nije bila da se proda tu česticu, već je ona prodala čestice koje su pobrojane u ugovoru te da sve ostale pobrojane čestice iz Ugovora iz 1979. također čine jedan blok, jedino je izdvojena čestica koja je predmet ovog postupka“,

- da je UE spornu česticu u kontinuitetu obrađivao kao neposredni posjednik od 1987. ili 1988. do 2013. temeljem usmenog ugovora o zakupu sa BE kojoj je kao zakupninu davao svinju ili drva ili joj se na drugi način odužio, što znači da je u tom razdoblju posredni posjednik sporne čestice bila je BE,

- da je predmetno zemljište od 2014. do 2017. bilo u zakupu EE (koji je imao sklopljen ugovor o zakupu s tuženikom) a KE je to zemljište oduzeo AŠ 2018.,

- da je BE preminula, što proizlazi iz iskaza OE, a u spisu ne prileže isprave temeljem kojih bi se mogao utvrditi datum njezine smrti, međutim iz činjenice da je 30. ožujka 2005. sklopila Kupoprodajni ugovor s tužiteljem, predmet kojeg su nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te u z. k. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], (str. 7-8) je vidljivo da je umrla nakon tog datuma,

- da je Ugovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta sklopljenog 28. veljače 2014. tuženik, kao zakupodavac, dao u zakup KE, kao zakupoprimcu, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po cijeni od 500,00 kn po jutru, na razdoblje od 5 godina te da je potpis na Ugovoru o zakupu ovjeren po javnom bilježniku NB tog istog datuma,

prvostupanjski sud je pravilno zaključio:

- da prilikom sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 8. lipnja 1982. nije došlo do greške, kako to tužitelj navodi u tužbi, već je namjera ugovornih strana bila upravo kupoprodaja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je predmet tog Ugovora bila ta jedna jedina čestica, koja je opisana ne samo brojem zemljišnoknjižnog uloška i katastarske čestice nego i opisom kulture čestice (oranica), imenom česitce (K) te njezinom površinom (1 ral), da je taj ugovor podnesen na potvrdu javnom pravobraniocu te je na kupoprodaju razrezan porez i tuženik je upisao svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, a u prilog tome govore iskazi saslušanih svjedoka DE, JE i ME koji imaju osobna saznanja o sklapanju Kupoprodajnog ugovora te su svi iskazali da je tim Ugovorom kupljena upravo sporna čestica, dok je svjedok TE prisustvovao i sjednici Upravnog odbora LD na kojoj se raspravljalo upravo o kupnji sporne čestice, kako u spisu nema dokaza temeljem kojih bi se moglo utvrditi da je VE, kao kći i nasljednica BE, znala da je BE nepošten posjednik sporne čestice, pa temeljem odredaba čl. 18. st. 5. i čl. 160. st. 3. ZV-a u odnosu na FE vrijedi presumpcija poštenja posjeda u odnosu na spornu česticu,

- da je GE, nasljednica BE, sklapanjem Ugovora o zakupu od 28. veljače 2014. između tuženika i EE, izgubila bilo kakav posjed sporne čestice pa posjed predmetne čestice nije mogla predati tužitelju 2017. godine (kako to tužitelj tvrdi) jer tada ona u posjedu te čestice više nije bila.

8. Člankom 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZVDSP) propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja tj. pravo na posjed (st. 1), istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st. 2), a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3).

9. Odredba čl. 159. ZVDSP-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1) pri čemu samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2), dok samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

10. Prema čl. 160. ZVDSP-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (st. 1) te da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (st. 2).

11. Ocjenjujući da je BE svjesno i s namjerom Kupoprodajnim ugovorom od 8. lipnja 1982. [naziv] prodala kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je kupcu navedenu česticu i predala u posjed, a kupac je nekoliko godina na toj čestici sadio kukuruz; da je BE nakon toga iskoristila činjenicu da je LD "L", kao vlasnik, zapustilo spornu česticu te je ušla u posjed te čestice bez znanja vlasnika te čestice, a takav posjed nužno je nezakonit jer BE nije imala pravni temelj za posjedovanje, on je neistinit jer je pribavljen potajno te je i nepošten jer je BE bila svjesna da joj ne pripada pravo na posjed te čestice, sud prvog stupnja je zaključio kako posjed sporne čestice od strane BE nije imao svojstva iz čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a potrebna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

12. Nadalje, kako je GE posjed sporne čestice stekla nakon smrti majke BE, a od smrti BE (koja je na dan 30. ožujka 2005. nedvojbeno bila živa jer je sklopila s tužiteljem Ugovor o kupoprodaji čestica koje nisu predmet ovog postupka, list 52-53 spisa) do njezinog gubitka posjeda k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uslijed činjenice sklapanja Ugovora o zakupu od 28. veljače 2014. je svakako prošlo manje od 10 godina, to prema ocjeni prvostupanjskog suda GE nije mogla dosjelošću steći pravo vlasništva sporne čestice, niti je posjed te čestice mogla predati tužitelju 2017. (kako to tužitelj tvrdi), jer tada ona više nije bila u posjedu te čestice.

13. S obzirom da je utvrđeno da tužitelj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 2018. ne posjeduje kao pošten posjednik, a vrijeme posjedovanja sporne čestice od strane GE nakon 28. veljače 2014. ne može se uračunati u vrijeme potrebno za njegovo stjecanje vlasništva te čestice dosjelošću (kao niti vrijeme posjedovanja BE koja je bila nepošteni posjednik), to je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelj nije stekao pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću kako tvrdi u tužbi.

14. Opisana utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, tužitelj nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

15. Žalitelj u bitnome ističe da kako volja AE nije bila prodaja sporne čestice, a što prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavlja potpuno nedokazanu tvrdnju, i to iz razloga što je predmet Kupoprodajnog ugovora koji su od 8. lipnja 1982. (list 24-25 spisa) sklopili AE, kao prodavatelj, i LD „L“ [adresa], kao kupac, bila samo jedna čestica – k. č. br. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 1 ral, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za koju je ugovorena kupoprodajna cijena od 40.000,00 dinara te je AE na tom Ugovoru ovjerila svoj potpis dana 23. srpnja 1982. pa nedvojbeno kod sklapanja tog Ugovora nije moglo doći do pogreške kod opisa nekretnine kao predmeta kupoprodaje, a kako je jasno i pravilno obrazložio prvostupanjski sud.

16. Nadalje, tužitelj u žalbi navodi kako je on, odnosno njegov otac, tuženiku radi zamjene kupio čestice koje u predmetnoj katastarskoj općini dolaze upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], i to od ĐE temeljem Ugovora od 21. travnja 2006., „a koje su graničile i nadalje graniče s remizom tuženika te su iste zapustili i eventualno bi se za njih moglo smatrati sa svrhom razmnožavanja i skrivanja divljači, dok je sporna čestica uvijek bila čistina, obradiva površina koju tuženik nikada nije obrađivao niti je u odnosu na nju uopće imao bilo kakav posjed, a kamoli kvalificirani“.

17. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako činjenica da su tužitelj i njegov otac kupili određene nekretnine radi zamjene tužitelju nisu ni od kakvog utjecaja na ishod ovog spora, a s obzirom da je u konkretnom slučaju tuženik pravo vlasništva predmetne čestice stekao uknjižbom u zemljišnim knjigama, to se u ovom postupku ne ocjenjuje kakvoća posjeda tuženika kao zemljišnoknjižnog vlasnika, već kakvoća posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika, a s obzirom na tužiteljevu tvrdnju da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću, pri čemu je sud prvog stupnja dao jasne i valjano obrazložene razloge zbog kojih smatra da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa su žalbeni navodi i u tom dijelu neosnovani.

18. Budući da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, to je u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbijena žalba tužitelja kao neosnovana.

19. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka

20. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

21. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st.

1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II izreke).

U Zagrebu 26. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac