Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-252/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Bruna Kleina, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VN, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1107/2016-35 od 9. srpnja 2024., u sjednici održanoj 26. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je, temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-1107/2016 od 12. veljače 2020., dok je pod točkom II., temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe okrivljenika VN, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.
2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim i osudi po zakonu.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.
7. Nije u pravu državni odvjetnik kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
7.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi kako je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja neosnovano zaključio kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, odnosno kako iz svih utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi okrivljenik izvršio povredu neke od odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
7.2. U žalbi se ističe kako se pobijana presuda temelji na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka RB iznesenom na raspravi od 4. srpnja 2024. kada je taj sudski vještak naveo kako dopušta mogućnost, a nakon analize cijelog spisa, da je vozač osobnog vozila Opel počeo radnju prelaženja sa južnog na sjeverni kolnički trak dok se nitko nije nalazio na sjevernom kolničkom traku, čime da je dao suprotan nalaz i mišljenje nego u pisanom vještačenju od 25. kolovoza 2016., a kao razlog za izmjenu nalaza i mišljenja vještak je naveo iskaz svjedokinje IN od 25. travnja 2024. U žalbi se navodi i kako je od štetnog događaja prošlo devet godina te da je sasvim jasno da je protek vremena utjecao na sjećanje svjedokinje IN, ali da vještak ničim nije obrazložio zbog čega cijeni da bi iskaz te svjedokinje iz 2024. bio točniji i precizniji od iskaza iz 2016.
7.3. Državni odvjetnik u žalbi navodi i da je, obzirom na dva različita mišljenja sudskog vještaka, prvostupanjski sud trebao naložiti vještaku RB ili drugom vještaku da obnovi vještačenje, a sve zbog toga jer se pobijana odluka temelji na iskazu vještaka od 4. srpnja 2024., koji iskaz je nejasan i proturječan u odnosu na nalaz i mišljenje na kojem se temelji optužnica. Ističe se da, kada je već prvostupanjski sud odlučio donositi odluku cijeneći nalaz i mišljenje vještaka, da je tada trebalo uvažiti nalaz i mišljenje tog vještaka koji je priložen optužnici i koji je sačinjen neposredno nakon prometne nesreće i temeljen na iskazima IN, TN, HN i okrivljenika VN te rezultata očevida. Na koncu je navedeno kako iz iznesenih argumenata proizlazi da je okrivljenik počinio kazneno djelo upravo na način kako mu se stavlja na teret.
7.4. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako se iz provedenih dokaza ne može na nedvojben način zaključiti da bi okrivljenik VN počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, a i iz ostalih izvedenih dokaza u postupku se ne može na siguran i nedvojben način zaključiti da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, kao sudionik u cestovnom prometu iz nehaja kršio propise o sigurnosti prometa i time izazvao opasnost za život i tijelo druge osobe, pa da je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, odnosno na temelju provedenih dokaza se ne može nedvojbeno zaključiti da bi okrivljenik počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu na način kako je opisano u izreci pobijane presude.
7.5. Naime, u postupku je utvrđeno, a što proizlazi iz izvedenih dokaza, a posebno iz kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja stalnog sudskog vještaka za strojeve, cestovni promet i motorna vozila dipl. ing. RB i stalnog sudskog vještaka sudske medicine i patološke anatomije dr. ŽN od 25. kolovoza 2016. (listovi 59-66 spisa) te iskaza vještaka RB na raspravi od 4. srpnja 2024. (listovi 147-148 spisa) da je okrivljenik VN, kao vozač osobnog vozila marke Opel, počeo radnju skretanja sa južnog na sjeverni kolnički trak dok se nitko nije nalazio na sjevernom kolničkom traku. Naprijed navedeno kombinirano vještačenje i iskaz sudskog vještaka dipl. ing. RB, kojim je nadopunio ranije vještačenje (ne radi se o dva vještačenja), prvostupanjski sud je pravilno prihvatio vjerodostojnim jer je detaljno obrazloženo i obavljeno po pravilima struke, na temelju prikupljenih materijalnih i verbalnih dokaza, te na to vještačenje stranke nisu imale primjedbi.
7.6. Stoga, kod ovakvog stanja stvari, kada je utvrđeno da postoji mogućnost da je okrivljenik sa svojim vozilom počeo radnju skretanja ulijevo sa južne prometne trake prema parkiralištu s istočne strane svetišta Vepric, dok se oštećenik KN sa svojim motociklom još nije nalazio na sjevernom kolničkom traku, prvostupanjski sud nije imao drugog izbora već dvojbu o postojanju odlučnih činjenica riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika, u skladu s odredbom čl. 3. st. 3. ZKP/08, pa prihvatiti da okrivljenik svojom vožnjom nije postupio na način kako mu se optužnicom stavlja na teret, odnosno da, inkriminirane prigode, nije postupio suprotno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
8. Prema tome, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, zbog čega je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobođen od optužbe.
9. Ispitujući povodom žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
10. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
Split, 26. studenog 2024.
Predsjednik vijeća
Bruno Klein
