Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-211/2022-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IČ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenika IČ protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-426/2020, od 29. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice branitelja okrivljenika Katarine Milatić odvjetnice u Splitu,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba okrivljenika IČ te se ukida presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje tom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Uslijed odluke pod I. žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru je, na temelju odredbe članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZKP/08), proglasio krivim okrivljenika IČ da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Potom je, na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11, prema okrivljeniku izrečena uvjetna osuda na način da je određeno kako se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti, ako okrivljeni IČ u roku od 5 (pet) godina (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. stavka 1. KZ/11, određeno je da će se okrivljenom IČ, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 19. ožujka 2020. u 11:45 sati, do puštanja na slobodu 17. travnja 2020.

2. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11, prema okrivljenom IČ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koje liječenje može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine. Određeno je također, na temelju odredbe članka 69. stavka 2. KZ/11, da će se ova sigurnosna mjera izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a da se može, pod uvjetima određenim posebnim propisom, kao i u slučaju iz članka 44. stavka 4. KZ/11, izvršavati i u terapijskoj zajednici, ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti. Navedena mjera se izvršava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju kada je izrečeno uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu. Također je određeno, na temelju članka 69. stavka 3. KZ/11, da ova sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje 3 (tri) godine.

3. Na temelju odredbe članka 190. stavka 8. KZ/11, od okrivljenog IČ oduzeta je sintetička droga amfetamin, ukupne težine 36,32 grama pakirane u 21 PVC vrećicu zasebnih težina T1 - 17,06 g, T2 – 4,16 g, T3 – 0,80 g, T4 -0,76 g, T5 – 0,79 g, T6 -0,97 g, T7 – 0,77 g, T8 – 0,80 g, T9 – 0,77 g, T10 – 0,85 g, T11 – 0,81 g, T12 – 0,77 g, T13 – 0,75 g, T14 – 0,79 g, T15 – 0,80 g, T16 – 0,81 g, T17 – 0,17 g, T18 – 0,83 g, T19 – 0,78 g, T20 – 0,75 g, T21 – 0,89 g, sve oduzeto po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske, Policijske postaje Biograd serijskog broja [serijski broj].

4. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, naloženo je okrivljenom IČ platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 12.660,00 kuna u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

5. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i okrivljeniku izrekne "bezuvjetna kazna zatvora".

6. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i okrivljenik IČ, po svom branitelju Tomislavu Barišiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se "prihvati predmetna žalba, na način da se ista preinači i donese presuda kojom će se okrivljenik osloboditi krivnje", a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. U žalbi je također zatraženo da se okrivljenika i njegovog branitelja pozove na sjednicu vijeća prilikom odlučivanja o žalbi.

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik po svom branitelju, bez posebnog prijedloga drugostupanjskom sudu.

8. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnji nadležni postupak. 9. Na temelju članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika IČ, a umjesto okrivljenikovog branitelja Tomislava Barišića, na sjednicu vijeća je pristupila njegova zamjenica Katarina Milatić, odvjetnica u Splitu, koja je iznijela najvažnije dijelove žalbe i odgovora na žalbu te je u potpunosti ostala kod svih navoda i prijedloga iz žalbe i odgovora na žalbu.

10. Žalba okrivljenika IČ je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

11. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik je pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći kako se presuda ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi te razlozima presude, da presuda nema uopće razloga i u njoj da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. U nastavku se ističe kako je okrivljenik proglašen krivim da je posjedovao drogu djelomično radi daljnje preprodaje, a djelomično radi osobne uporabe, ali da je potpuno nejasno koju količinu oduzete droge je okrivljenik koristio za sebe, a koju navodno za daljnju preprodaju, zbog čega da se čitava pobijana presuda ne može ispitati.

12. Nije međutim u pravu okrivljenik kada ističe da bi na opisani način bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije u obvezi kvantificirati količinu droge koja je namijenjena osobnoj uporabi, odnosno one za koju drži da bi bila namijenjena daljnjoj preprodaji. Dostatno je nesporno utvrditi je li određena količina droge koja je pronađena kod počinitelja bila namijenjena daljnjoj preprodaji, čime su ostvarena bitna obilježja utuženog kaznenog djela, a okolnost da nije točno određeno kolika je količina droge bila predviđena za koju namjenu, ne čini prvostupanjsku presudu do te mjere nerazumljivom da se ne bi mogla ispitati. Ostali žalbeni navodi koje je okrivljenik vezao uz ovu žalbenu osnovu sadržajno se odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će ti žalbeni navodi biti ocijenjeni u nastavku.

13. Što se tiče žalbenih navoda u sklopu žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik vrlo detaljno analizira dokaze koji su tijekom postupka izvedeni i opširno polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda o tome da bi u ovom postupku bilo na potpuno izvjestan i pouzdan način utvrđeno da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, pri čemu se osobito osvrće na odredbu članka 3. stavka 2. i 3. ZKP/08, uz konstataciju kako dokazni standardi nisu jednaki za utvrđivanje činjenica koje idu u korist, u odnosu na one koji idu na štetu okrivljenika, posebno ističući kako je za dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika dovoljna vjerojatnost, dok je za dokazivanje odlučnih činjenica koje idu na štetu okrivljenika nužno da se utvrde sa potpunom izvjesnošću. U tom kontekstu okrivljenik u žalbi ukazuje kako je prvostupanjski sud ustvari zamijenio dokazne standarde za utvrđivanje činjenica te da je upravo stoga određene odlučne činjenice, za koje je postojala tek vjerojatnost da su točne, sud tumačio na način kao da su nedvojbeno dokazane, što u konačnici da je rezultiralo osuđujućom presudom jer je u tom kontekstu prvostupanjski sud zaključio kako je dio droge koji je pronađen kod okrivljenika bio namijenjen daljnjoj preprodaji.

14. U pravu je okrivljenik kada u žalbi ističe kakao se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da bi u ovom postupku bilo potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje dokazano da je okrivljenik drogu amfetamin koju je policija od njega oduzela držao dijelom i s ciljem daljnje prodaje. Naime, ovakav zaključak prvostupanjski sud zasniva prvenstveno na temelju okolnosti da je droga koja je pronađena kod okrivljenika bila "raspizana", da se radilo o većoj količini droge koja nadilazi dnevne potrebe okrivljenika, a da je "općepoznata" činjenica da ovisnici ne nabavljaju drogu za "dugo vrijeme unaprijed". Uz to da je okrivljenik u to vrijeme bio nezaposlen i da nije imao dostatno novca, pri čemu nije prihvaćen iskaz svjedoka ĐČ da je on tada okrivljeniku pozajmio iznos od 1.500,00 kuna. Osim toga da, po mišljenju vještaka, okrivljenik nije fizički bio ovisan o amfetaminu pa stoga da "ne znači da je svaki dan konzumirao drogu", što obranu okrivljenika da je čitavu količinu pronađene droge držao radi osobne konzumacije "dovodi u ozbiljnu sumnju".

14.1. Iz navedenog očigledno proizlazi kako tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz koji bi na nedvojben i potpuno siguran način ukazivao na to da se okrivljenik bavio preprodajom droge te da je sud svoju ocjenu o tome da je okrivljenik barem dio droge držao u nakani daljnje prodaje, utemeljio isključivo na određenim indicijama koje bi mogle upućivati na takav zaključak, a koje po prosudbi suda čine zatvoreni krug, dostatan za donošenje osuđujuće presude.

14.2. Međutim, potpuno ispravno okrivljenik u svojoj žalbi ukazuje na postojanje i nekih drugih dokaza, koji mogu upućivati i na drugačiji zaključak i koji za sada ozbiljno dovode u sumnju pouzdanost utvrđenja da se okrivljenik doista bavio preprodajom droge, a koje prvostupanjski sud nije analizirao niti doveo u vezu s ranije navedenim proturječnim dokazima. Prvenstveno je u tom smislu potrebno ukazati na činjenicu da okrivljenik nije bio uhićen od strane policije prilikom preprodaje droge, već je njegov otac, kada je drogu pronašao u ormaru, pozvao policiju kako bi im tu drogu predao "radi dobrobiti svog sina" te je naveo kako vjeruje da je ta droga bila isključivo za osobnu uporabu njegovog sina te da nije primijetio neke "treće osobe" da bi dolazile s njim ili kod njega u kuću.

14.3. Nadalje, u žalbi okrivljenika se pravilno ukazuje i na to da tom prigodom kod okrivljenika nisu pronađene nikakve druge stvari koje bi ukazivale na namjeru daljnje preprodaje droge, kao što su vaga za precizno mjerenje, vrećice za pakiranje, sredstva za razrjeđivanje, punjenje i miješanje droge, bilo kakva količina novca, popis kupaca, poruka i poziva kojima bi bila utvrđena bilo kakva komunikacija s trećim osobama radi daljnje prodaje droge.

14.4. Isto tako se pravilno ukazuje na nespornu činjenicu da iz dopisa Zavoda za javno zdravstvo Zadar, Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, proizlazi kako je okrivljenik dugogodišnji ovisnik i konzument raznih vrsta droge, ali prvenstveno amfetamina te da je isti bio pozitivan na amfetamin u čak sedam testova tijekom 2019., dakle prije počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, a potom ponovno i u svibnju 2020., odnosno nakon inkriminiranog razdoblja. Nadalje, iz nalaza vještaka proizlazi da je okrivljenik dugogodišnji ovisnik, koji je u nekoliko navrata bio u komuni i na psihijatrijskom liječenju te da je moguće kako je u to vrijeme njemu bilo potrebno 3 do 4 grama amfetamina, što bi značilo da je pronađena količina amfetamina okrivljeniku bila dostatna za otprilike dva tjedna osobne uporabe.

14.5. Što se tiče navoda suda kojima obrazlaže odluku kojom je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud određene navode iz iskaza vještaka neopravdano tumačio na štetu okrivljenika. Tako je onaj dio iskaza u kojem je vještak naveo kako je okrivljenik tempore criminis trošio 3-4 grama po danu, ali da "ne možemo uzeti da je to bilo svaki dan, nego recimo kada bi koristio bi to mogla biti dnevna doza" , interpretirao na način koji ide u prilog donošenju osuđujuće presude, premda se radi o dijelu iskaza u kojem su sadržani izričaji kao što su: "ne možemo uzeti", "recimo" i "mogla biti", koji su krajnje uopćeni, neprecizni i kao takvi nepouzdani da bi se sa potpunom sigurnošću moglo prihvatiti da okrivljenik nije konzumirao amfetamin svakodnevno te posljedično tome da je i ova količina droge mogla dostajati za dulje vremena od desetak dana, kako je to on naveo u svojoj obrani. Ovo pogotovo u situaciji kada postoje materijalni dokazi da je okrivljenik na gotovo svakom testiranju bio pozitivan na amfetamin.

14.6. Pored toga, prvostupanjski sud je obrazlažući svoju odluku naveo kako je "općepoznata činjenica" da konzumenti drogu ne nabavljaju za "dugo vrijeme unaprijed", što mu je, uz činjenicu da je droga bila "raspizana" bio glavni argument kod donošenja presude. Primarno je kod toga navesti kako okolnost je li drogu konzumenti nabavljaju za "dugo vrijeme unaprijed" sasvim sigurno nije činjenica, jer bi to značilo da to utvrđenje ne trpi nikakve iznimke, što nije točno jer čvrstih i pouzdanih dokaza koji bi potvrđivali ovakvo stajalište prvostupanjskog suda jednostavno nema, a pogotovo ih nije bilo u ovom postupku. Što se tiče postupanja konzumenata droge vezano za kupovinu veće količine droge za buduću konzumaciju, eventualno se može govoriti je li ta okolnost više ili manje uobičajena, međutim ne može se o tome ni u kojem slučaju govoriti kao o činjenici, odnosno o nečem što je nepobitno i neupitno ustanovljeno, o čemu postoje egzaktni dokazi, a osim toga sud ni na koji način nije obrazložio što on smatra da bi predstavljalo "dugo vrijeme unaprijed" i može li se pod taj izričaj podvesti vrijeme od desetak ili nešto više dana kako bi proizlazilo da se radi u ovom slučaju.

14.7. Isto tako je za navesti kako činjenica da je droga bila "raspizana" nema takvu težinu u konkretnoj situaciji jer se droga u uličnoj prodaji upravo i pojavljuje u paketićima za jednokratnu uporabu, a tu okolnost u ovom slučaju je nužno sagledati u svijetlu činjenice da u stanu okrivljenika nisu pronađeni nikakvi predmeti namijenjeni miješenju, vaganju i pakiranju droge.

14.8. Konačno, ni okolnost da se po ocjeni vještaka kod okrivljenika nije razvila fizička ovisnost o amfetaminu, također nema takav značaj kakav se pridaje u prvostupanjskoj presudi, s obzirom na to da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo kako kod uzimanja amfetamina ne dolazi do takve vrste ovisnosti da bi tolerancija stalno rasla prilikom većeg broja uzimanja, radi čega se kod amfetamina ni ne rađa fizička ovisnost kako kod opijata, ali da se kod okrivljenika razvila psihička ovisnost u vidu žudnje, osjećaja i potrebe da uzme psihoaktivno sredstvo, kako bi postigao željeni psihički učinak.

15. S obzirom na sve prethodno navedeno, u pravu je okrivljenik kada u svojoj žalbi ističe da je činjenično stanje u ovom postupku za sada pogrešno utvrđeno, odnosno da je prvostupanjski sud iz do sada utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak u pogledu dokazanosti kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, što je sve posljedica potpuno pogrešne primjene dokaznih standarda vezano za moguću primjenu odredbe članka 3. stavka 2. i 3. ZKP/08., radi čega je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti, sukladno odredbi članka 483. stavka 1. ZKP/08 te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje je do sada izveo, a po potrebi i druge, ako bi to bilo od koristi za kazneni postupak, nakon čega će svestrano analizirati svaki dokaz, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti s ostalim dokazima te će ih s više kritičnosti cijeniti nakon čega će donijeti novu, pravilnu i zakonitu presudu, koju će potom valjano i potpuno obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08. Pri tome se ponovno prvostupanjskom sudu skreće pozornost na već ranije citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZKP/08 o teretu dokazivanja te odredbu članka 3. stavka 3. ZKP/08, o postupanju suda u slučaju dvojbe oko postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona. U svakom slučaju, kakva god da bude odluka prvostupanjskog suda, o svim odlučnim činjenicama te o svim razlozima kojima se prvostupanjski sud vodio prilikom donošenja te odluke, sud je dužan dati uvjerljive i valjano obrazložene razloge.

16. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno članku 483. stavku 1. i članku 484. stavku 1. ZKP/08.

Split, 26. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Maria Majić