Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-494/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐMM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik iz Bjelovara, protiv tuženika Pevexa maloprodaja neprehrambene robe d.d., Sesvete, Savska cesta 84, OIB 73660371074, kojeg zastupa punomoćnica ĐM, mag. iur., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr- 18/2024-7 od 19. srpnja 2024., u sjednici održanoj 26. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-18/2024-7 od 19. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je nedopuštena odluka o otkazu radnog odnosa na temelju koje je tuženik odjavio tužiteljicu kod nadležnih tijela 6. kolovoza 2020. i koju odluku tuženik nije uručio tužiteljici, kao i tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da radni odnos tužiteljice kod tuženika na temelju te odluke nije prestao i da tuženik tužiteljicu vrati na radno mjesto blagajnika u Sektor financija i kontrolinga u [adresa], a ukoliko takvog radnog mjesta više nema, onda na druge odgovarajuće poslove koji po plaći i karakteristikama najviše odgovaraju radnom mjestu tužiteljice, a sve u roku od 15 dana. Isto tako, odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati parnični trošak (točka I. izreke).

1.1. U pobijanoj presudi obvezana je tužiteljica da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 145,99 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu shodno žalbenim navodima, podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. U svom odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode kao neosnovane.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

5. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu sa zahtjevom da se tužiteljica vrati na posao.

7. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2019., na radnom mjestu poslova u Sektoru financija i kontrolinga, a u kojem radnom odnosu kod tuženika se nalazila neprekidno od 6. studenog 2017.,

- da je tužiteljica obavljala poslove blagajnika odnosno da je obavljala poslove obračuna putnih naloga za službeni put i isplata po dokumentima,

- da je prema ugovoru o radu tužiteljica odgovorna za savjesno, pravovremeno, stručno i kvalitetno obavljanje svojih obveza na radu i u vezi s radom za zakonito i pravilno vođenje poslova te da je odgovorna za svaku štetu koju prouzroči tuženiku,

- da tužiteljica nije imala nikakve neugodnosti na poslu,

- da je tuženik donio odluku o destimulaciji 9. rujna 2019. koja po svom sadržaju predstavlja pisano upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa, i to ustegom 10% na plaći, iz razloga što je tužiteljica svojim nesavjesnim ponašanjem prilikom isplate putnih naloga izložila društvo poreznom riziku, koja odluka se izvršila na plaći za mjesec rujan 2019., koju odluku je tužiteljica potpisala,

- da je na temelju Izvješća o provedenoj izvanrednoj internoj reviziji broj 5/AD-HOC- 2020 iz srpnja 2020. utvrđeno da je tužiteljica kao osoba zadužena za obračun i kontrolu putnih naloga, davala naloge za isplatu dnevnice bez postojanja potpune dokumentacije i kontrole koja potvrđuje nastale događaje te da je retroaktivno prilagala dio dokumentacije koja je trebala biti priložena prije isplate po putnim nalozima, kao i da prilikom obračuna i isplate dnevnica nije obavljala elementarnu kontrolu točnosti podataka sadržanih u putnim nalozima i odobravala isplatu bez priloženih isprava kojima se potvrđuje točnost podataka i dokazuju izdaci i drugi podaci sadržani u putnim nalozima, čime je postupila protivno uputi sadržanoj u Proceduri-Putni nalozi od 1. listopada 2019. (EV-110-2019),

- da je tužiteljica potpisivala neistiniti sadržaj putnih naloga na temelju kojih su radnicima poslodavca isplaćivale dnevnice po putnim nalozima,

- da je u svom iskazu svjedokinja FM navela da je imala saznanja da tužiteljica ima propuste u svom radu jer joj je prethodno bilo izrečeno upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa, ali ne u opsegu kako je to utvrđeno internom revizijom tuženika,

- da je tuženik pozvao tužiteljicu da sačini izvještaj za svoj posao radi sumnji da obračun nije pravilan, o čemu je usmeno obavijestio FM, upravu tuženika i usmeno na kolegiju, što tužiteljica nije učinila, zbog čega je donesena odluka da se izvrši interna revizija rada tužiteljica,

- da tužiteljica nije potpisivala putne naloge,

- da je odluku o provođenju interne revizije donio je tadašnji predsjednik uprave ĆM,

- da je internu reviziju kod tuženika provodio UM kao voditelj službe interne revizije, koji je krajem svibnja 2020., odnosno početkom lipnja 2020., dobio pisani nalog o provođenju interne revizije prema kojoj je bilo obuhvaćeno razdoblje od siječnja 2020. do travnja 2020., a on da je s obzirom na svoje ranije iskustvo uzeo uzorak za mjesec travanj 2020., vršeći kontrolu za taj mjesec, a interna revizija da je trajala od početka mjeseca lipnja pa do kraja srpnja 2020., konkretno negdje od 27. do 28. srpnja 2020., kada je u pisanoj formi sačinio izvještaj,

- da je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu 6. kolovoza 2020.,

- da je tužiteljica 17. kolovoza 2020. podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik primio 18. kolovoza 2020. i na koji nije odgovorio,

- da je tužiteljici 6. kolovoza 2020., nakon što joj je predočen sadržaj odluke o prestanku radnog odnosa, od strane ČM, omogućeno iznošenje obrane u smislu članka 119. stavka 2 Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR),

- da je tužiteljica odbila primitak odluke o otkazu te ju je ČM upozorio da na taj način uskraćuje sebi mogućnost podnošenja zahtjeva za zaštitu prava te da će odluka o otkazu biti stavljena na oglasnu ploču,

- da je odluka o otkazu izvješena i na oglasnu ploču u [adresa] i na oglasnu ploču u [adresa],

- da je tužiteljici dana mogućnost radi povoljnijeg položaja, a radi ostvarivanja njenih prava (sporazum o prestanku ugovora o radu) koji nije prihvatila,

- da kod tuženika djeluje pet sindikata koji se nisu sporazumjeli o svom sindikalnom povjereniku,

- da tužiteljica nije član sindikata,

- da se tuženik nije savjetovao s niti jednim od sindikata, a prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu,

- da kod tuženika nije formirano radničko vijeće.

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je tuženik tužiteljici dostavio odluku o otkazu sukladno odredbi članka 83. stavka 1. i stavka 2. Pravilnika o radu jer je tužiteljica odbila primitak odluke, kao što je smatrao i da je tužiteljici omogućio iznošenje obrane na povrede koje joj se stavljaju na teret sukladno odredbi članka 119. stavka 2. ZR-a i to dostavom odluke o destimulaciji od 9. rujna 2019. koja po ocjeni tog suda predstavlja pisano upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa.

8.1. Isto tako, prvostupanjski je sud smatrao da u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik o čemu bi bio poslodavac obaviješten, da poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz članka 150. stavka 1. ZR-a, pa da ne postoji formalan nedostatak kod donošenja odluke o otkazu tužiteljici.

8.2. Nadalje, a imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je tužiteljica bila zadužena za provjeru, obračun i isplatu putnih naloga, a da je te poslove obavljala samostalno, međutim, da obračun putnih naloga i dnevnica nije obavljala u skladu s propisima i internim aktima tuženika, kako je to i navedeno u zaključku izvješća interne revizije, iako ju je tuženik prethodno upozorio na kršenje obveze iz radnog odnosa, što predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz članka 76. i članka 77. stavka 1. točke 1. Pravilnika o radu, pa je tuženik osnovano otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog čega je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u izreci pobijane presude.

9. Navedena činjenična utvrđenja, kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda glede dopuštenosti otkaza ugovora o radu tužiteljici, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što ni žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u sumnju.

10. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u skladu s člankom 8. ZPP-a sve činjenice prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu tih provedenih dokaza, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, pa je pravilno utvrdio da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa dajući nalog isplate suprotno Pravilniku o porezu na dohodak, internim aktima tuženika tj. Procedura-Putni nalozi, čime je tuženika stavila u položaj prekršajne i kaznene odgovornosti i protupravnog postupanja prema knjigovodstveno financijskim pravilima i izložila tuženika nastanku imovinske štete, zbog čega joj je tuženik pravilno otkazao ugovor o radu.

11. Naime, odredbom članka 76. Pravilnika o radu propisano da ugovor o radu prestaje izvanrednim otkazom ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, a odredbom članka 77. stavka 1. točke 1. tog Pravilnika propisano je da je osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa za koje se daje izvanredni otkaz smatra naročito nanošenje štete poslodavcu ako je šteta utvrđena u većoj vrijednosti od 132,72 eura / 1.000,00 kuna, dok je člankom 78. stavkom 2. Pravilnika propisano da se osobito važnom činjenicom zbog koje se Ugovor o radu može otkazati predstavlja gubitak povjerenja u radnika ako radnik obavlja poslove koje se temelje na odnosu povjerenja.

11.1. Budući da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik kod donošenja odluke o otkazu tužiteljice dokazao skrivljeno ponašanje tužiteljice kao radnika, to je pravilno taj sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena.

12. Isto tako, pravilno je taj sud utvrdio da je tužiteljica odbila primitak odluke o otkazu pa da joj je sukladno članku. 83. stavka 1. i 2. Pravilnika o radu odluka o otkazu stavljena na oglasnu ploči čime se dostava smatra uredno izvršenom, pa se neosnovano tužiteljica u svojoj žalbi poziva na primjenu odredbi članka 141. i 142. ZPP-a, koji se u ovoj konkretnoj situaciji ne primjenjuju.

13. Nadalje je taj sud pravilno utvrdio da kod tuženika nije formirano radničko vijeće, a pet sindikata koji djeluju kod tog poslodavca da nisu postigli sporazum o sindikalnom povjereniku, niti su o tome obavijestili poslodavca, pa je pravilno prvostupanjski sud smatrao da poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz članka 150. stavka 1. ZR-a.

13.1. Neosnovano tužiteljica svojim žalbenim navodima tvrdi da je na taj način sindikalna zaštita izgubila svrhu i da radnike treba štiti od samovolje poslodavaca jer se ne radi o propustu poslodavca niti je poslodavac onemogućio sindikalnu zaštitu u konkretnom slučaju.

14. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, pa potom i ovu tužbu.

15. U odnosu na žalbene navode kojima tužiteljica ukazuje da je sud pogrešno cijenio da tužiteljica nije pravilno obavljala radne zadatke i da tuženiku nije nastupila zbog toga šteta, za odgovoriti je tužiteljici da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da tužiteljica nije obavljala elementarnu kontrolu točnosti podataka sadržanih u putnim nalozima te putne naloge odobravala bez priloženih isprava kojima se potvrđuje točnost podataka i dokazuju izdaci i drugi podaci sadržani u putnim nalozima, pa se i po ocjeni ovog suda radni o osobito teškoj povredi iz radnog odnosa. Naime, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je upravo tužiteljica bila zadužena za obračun i kontrolu putnih naloga s tim da je morala sukladno pozitivnim propisima i pravilima struke provjeriti podataka u putnim nalozima i u usporediti te podatke s popratnom dokumentacijom koja je trebala biti priložena uz putne naloge (a koje obveze tužiteljica u svom iskazu niti ne spori), što je propustila učiniti. Također je za napomenuti da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužiteljica ima stručnu spremu za te poslove, kao i da je odlazila na edukacije u svezi posla kojeg je obavlja, što tužiteljica posebni i ne spori. Isto tako, za navesti da je visina štete koja je nastala tuženiku utvrđena upravo revizijskim nalazom, a koja je nastala upravo zbog pogrešnog obračuna putni naloga.

16. Prednja utvrđenja tužiteljica nije dovela u sumnju ni žalbenim navodima kad tvrdi da nije bila samostalna u radu i da je trebala odobrenja za pojedina knjiženja jer iz rezultata provedenoga postupka proizlazi da tužiteljica prema svom ugovoru o radu, svojoj stručnoj spremi i edukaciji morala izvršavati svoje radne zadatke obračuna i isplate putnih naloga u skladu s pravilima, a što nije niti nakon upozorenja.

17. Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima tužiteljica osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik poštivao rok za izvanredni otkaz za ukazati je tužiteljici da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je zakonski zastupnik za izvješće revizije saznao 31. srpnja 2020. (petak), a tuženik je pobijanu odluku donio 6. kolovoza 2020., pa su neosnovani navodi tužiteljice da je odluka o otkazu donesena izvan roka propisanog članka 116. stavka 2. ZR-a.

16. Ostali žalbeni navodi tužiteljice su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnom utvrđenju i zaključcima prvostupanjskog suda, pa ti navodi ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

17. Imajući u vidu iznijeto pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je pozivom na odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, naložio tužiteljici da naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 145,99 eura.

18. S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Split, 26. studenog 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević