Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-470/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Jadranskog pomorskog servisa d.d. (OIB: 06868193859) iz Rijeke, Verdieva 19, kojeg zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik iz Rijeke, radi diskriminacije i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-3307/2021-47 od 21. lipnja 2024., u sjednici održanoj 26. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-3307/2021-47 od 21. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je tuženik svojim postupanjem povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje u odnosu na ostale radnike koji rade kod tuženika, da je tuženik svojim postupanjem diskriminirao tužitelja po osnovi da je član sindikata, pa je odbijen i tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tuženiku da odmah, a najkasnije u roku 8 dana, prestane sa svakim oblikom povrede prava na jednakost tužitelja, kao i zahtjev za nadoknadom troška postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 625,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno, ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem da tuženik nije jednako postupao spram tužitelja a u odnosu na ostale radnike tuženika, da je tuženik diskriminirao tužitelja s osnove njegovog članstva u sindikatu, sa zahtjevom da se tuženiku naloži zabrana takvog postupanja.

5. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće činjenice.

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. kolovoza 2019. na radnom mjestu člana posade koji čini dio plovidbene straže (kormilar) neprekinuto šest godina i dva mjeseca na temelju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme,

- da je odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 19. travnja 2020. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. kolovoza 2019. za poslove radnog mjesta član posade koji čini dio plovidbene straže (kormilar) uz utvrđeno pravo na otkazni rok u trajanju od jedan mjeseca tijekom kojeg nije dužan dolaziti na posao bez prava na otpremninu, na koji je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava na koji tuženik nije odgovorio,

- da je tužitelj 30. studenog 2020. odjavljen kod nadležnih fondova,

- da se odlukom o otkazu tužitelju stavlja na teret da je javno medijski istupio i javno prikazao poslovanje poslodavca u krajnje negativnom svjetlu u javnim glasilima objavom 23. rujna 2020. na facebook stranici pod nazivom "Brodovi u Rijeci" koja objava predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa predviđenu odredbom članka 57.stavak 1. alineja 17 i alineja 20. Pravilnika o radu tuženika, te je uzevši u obzir ranije kršenje obveza iz radnog odnosa donijeta odluka o otkazu,

- da je tuženik namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja dostavio na očitovanje radničkom vijeću koje je u svojem očitovanju na namjeravanu odluku tužitelja izjavilo da je odluka pretjerana i da smatra opravdanim ublažiti kaznu,

- da je tuženik prije donošenja odluke otkaza ugovora o radu na zahtjev tužitelja održao sastanak 26. listopada 2020. u poslovnim prostorijama tuženika radi obavijesti o konačnoj odluci i obrazlaganja razloga donošenja odluke na koji je pristupio tužitelj koji je pročitao odluku, iznio svoju obranu i odbio potpisati primitak odluke navodeći kako se mora savjetovati sa svojim odvjetnikom,

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-564/20 od 1. lipnja 2020. utvrđeno da nije dopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 26. listopada 2020., ali je odbijen dio tužbenog zahtjeva da se tuženiku naloži vratiti tužitelja na isto radno mjesto na kojem je do tada radio ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, te je određen sudski raskid ugovora o radu s danom 25. veljače 2021., kao i da svaka stranka snosi svoj prouzročeni parnični trošak,

- da je tuženik tužitelju uručio odluku o opomeni br. 40/2015 12. listopada 2016. zbog povrede obveze iz radnog odnosa te mu je ukazano na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju daljnjeg kršenja obveza koje proizlaze iz radnog odnosa uz izricanje novčane kazne u iznosu od 1.000,00 kuna uz obvezu uplate u roku od osam dana što je tužitelj i učinio, koja je donijeta na temelju dopisa društva Jadranski naftovodi d.d. u kojem se navodi da je tužitelju zbog nepoštivanja pravila i sigurnosnih procedura koji vrijede na terminalu Omišalj, te neprimjereno ponašanje prema osobama zaduženim za provedbu tjelesne zaštite na terminalu Omišalj zabranjen ulazak i boravak na području terminala Omišalj s danom 5. srpnja 2018., te je tužitelju poništena elektronska iskaznica za evidenciju ulaza i izlaza,

- da je Odlukom o imenovanju osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi vezano za zaštitu dostojanstvo radnika ur.br.: 47/19 od 27. lipnja 2019. osobom ovlaštenom za primanje i rješavanje pritužbi vezano za zaštitu dostojanstvo radnika imenovana LV zaposlena na radnom mjestu voditelja Pravnog odjela i ljudskih resursi,

- da je tužitelj uputio javnu poruku direktoru i upravi društva u kojem u ime zaposlenika tuženika ukazuje na nepravilnosti u poslovanju tuženika od koje poruke se sindikat ogradio,

- da je tuženik donio Pravilnik o radu 19. travnja 2019. koji je dostavio sindikalnom povjereniku i na temelju kojeg je svim zaposlenicima tuženika dostavio odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koji izmijenjeni ugovor su potpisali svi zaposlenici tuženika uključujući i tužitelja osim jednog zaposlenika u odnosu na kojeg je primijenjen institut otkaza ugovora o radu te mu je isplaćena otpremnina,

- da se tuženik očitovao na zahtjev punomoćnika tužitelja kojeg je podnio u ime 30 pomoraca u svezi radnog vremena organizacije rada, rasporeda radnog vremena tjedan dana unaprijed, ugovora na određeno vrijeme pomoraca i prava na godišnji odmor odgovorom ur.br. 33/19 od 30. travnja 2019.,

- da je tužitelj 19. studenog 2020. obavio pregled pri KBC Rijeka u Klinici za psihijatriju u kojem je dijagnosticirana reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe,

- da je u svojem iskazu tužitelj naveo kako ga je tuženik kontinuirano diskriminirao počev od 2017. kada je kao voditelj flote imenovan DV njega osobno i još određenog broja zaposlenika tuženika. Nadalje, da novi vlasnik uveo novu organizaciju i način poslovanja, te ponudio svim zaposlenicima na radnim mjestima pomoraca izmijenjeni ugovor o radu. Taj ugovor da je bio prisiljen potpisati iako je smatrao da je nepovoljniji jer je na temelju starog ugovora mogao doći do većeg iznosa plaće zbog drugačijeg obračuna, a novi ugovor da nije imao mogućnost dobivanja veće plaće od ugovorene, kao i što je davao poslodavcu mogućnost, ali ne i obvezu, isplate dodataka koji su po starom ugovoru morali biti isplaćeni kao što je pomorski dodatak, zbog čega nije htio potpisati novi ugovor o radu ali da mu je poslodavac prijetio otkazom i stalno govorio da zaposlenici koji ne potpišu ugovor da će dobiti otkaz, što je bilo navedeno i u ugovoru, zbog čega je tek posljednji dan potpisao ugovor o radu. Isto tako, do dolaska novog vlasnika i izmijene u organizaciji rada da se posada na plovilima slagala na način da se vodilo računa da svi međusobno funkcioniraju i da postoji dogovor između zapovjednika i članova posade, da svi članovi posade surađuju, međusobno si pomažu, pokrivaju jedan drugoga te da nema nesporazuma ili trzavica, što je dovodilo do međusobnog dogovora o organizaciji vremena na brodu, te da je bilo uobičajeno eventualno kašnjenje na posao, izlazak s broda tijekom rasporeda na brodu radi obavljanja privatnih poslova (primjerice šetnje psa, odlaska u trgovinu, posjeta obitelji i slično), a zapovjednik broda iako je znao da navedena ponašanja predstavljaju kršenje Pomorskog zakona, da je tolerirao takvo ponašanje radi zadovoljstva posade, te bi eventualno uz suglasnost odgovorne osobe i rukovoditelja brod isplovio bez potrebnog broja članova posade i svi pomorci da su cijenili takav način poslovanja, međusobno si pomagali, pokrivali jedan drugoga i da nije bilo problema niti između članova posade broda niti između zapovjednika i članova posade broda i nadređenih osoba poslodavca. U tom vremenu voditelj flote da je bio njegov otac JV, a nakon imenovanja novog voditelja flote da se posada sastavljala na drugačiji način i da se nije više vodilo računa o tome postoji li suradnja između članova posade broda i zapovjednika, te samih članova posade broda, zbog čega se određena ponašanja koja su bila prije uobičajena više nisu tolerirala i počela su se prikazivati kao povrede obveza iz radnih odnos. Također, dolaskom novog vlasnika poslodavac da je njega osobno ali i ostale radnika počeo diskriminirati, radio mobing i uskratio im do tada stečena prava, kod činjenice da se on s grupom radnika učlanio u Nezavisni sindikat radnika Hrvatske, koji su od poslodavca tražili svoja radnička prava, poštivanje odredbi o radnom vremenu, isplate plaće za cjelokupno odrađeni rad, strogo evidentiranje svih radni sati pa tako i radnih sati odrađenih nedjeljom i blagdanom. Tako da je jedne prigode kada je na brod umjesto u 8,00 sati došao u 8,10 jer je bio u Mlinaru i kupovao kruh, dobio opomenu zbog kašnjenja i tadašnji zapovjednik da je evidentirao njegovo zakašnjenje, da je dobio lošu ocjenu od zapovjednika – dovoljan, a u kasnijem razgovoru zapovjednik da mu je rekao da je bio prisiljen dati takvu ocjenu iako je tijekom prijašnjih boravaka na brodu taj zapovjednik njemu davao realne ocjene – vrlo dobar. Nadalje, da se smatrao diskriminiran, kao i grupa radnika, iz razloga što mu poslodavac nije osigurao parkirno mjesto i nije dobio parkirnu kartu za prostor Luke Rijeka koju su dobili zapovjednici i određeni broj zaposlenika, kao i iz razloga što je u određenim razdobljima bio raspoređivan na brodove Venus, Aries, Pluton i Sirius koji su bili obloženi azbestom, zbog čega da je podnosio prigovore poslodavcu,

- da je u svom iskazu svjedokinja LV navela da je bila osoba zadužena za primanje i rješavanje pritužbi zbog diskriminacije, a da joj se tužitelj nikada nije obraćao sa zahtjevom za zaštitu od uznemiravanja ili diskriminacije po bilo kojoj osnovi, a kada je u listopadu 2020. u tijeku postupka skrivljenog otkazivanja ugovora o radu tužitelja tužitelj tražio sastanak s poslodavcem na kojem da je osobno bila prisutna da se tužitelj ispričao zbog objave komentara na facebook stranici "brodovi u Rijeci" i da je naveo kako smatra da zbog svojih stručnih sposobnosti i kvalifikacija zaslužuje više rangirano radno mjesto od radnog mjesta kormilara, pa da je prigovarao poslovnim odlukama uprave tuženika i organizaciji rada pomoraca. Nadalje je navela da je svim zaposlenicima tuženika zbog drugačijeg obračuna plaće bazirano na Pravilniku o radu tuženika od 19. travnja 2019. ponuđen izmijenjeni ugovor o radu jer je napušten obračun plaće prema koeficijentu složenosti radnog mjesta i primjenom bruto sati, što da je dovelo do određenog povećanja plaće, a većina zaposlenika da je prihvatila i potpisala izmijenjeni ugovor, a u odnosu na radnike koji nisu potpisali ugovor da je primijenjen institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora kojeg nije potpisao samo jedan radnik kojem je prestao radni odnos, isplaćena mu je otpremnina i priznata su mu sva prava iz radno odnosa i koji nije osporavao navedenu odluku,

- da je svjedok DV naveo da je na radnom mjestu voditelja flote u veljači 2019. zamijenio JV te da je bio zadužen za raspored posade na brodove tegljača u suradnji s kadrovskom i tehničkom službom, a od veljače 2019. do siječnja 2021. pomorci da su raspoređivani na brodove u turnusima u trajanju od dva mjeseca na brodu i jedan mjesec na godišnjem na temelju unaprijed sačinjenog rasporeda, a od siječnja 2021. pomorci da su bili četiri tjedna na brodu i dva tjedna kod kuće. Kao voditelj flote od strane zapovjednika da je dobivao pritužbe na rad tužitelja koji je obavljao poslove kormilara te da su se zapovjednici bunili i nisu željeli da tužitelj bude raspoređen u njihove posade. Nadalje je naveo da je tijekom 2020. došlo do modernizacije flote jer su nabavljena četiri moderna tegljača i tuženik da je dobio poslove na terminalu LNG zbog čega je došlo do potrebe za formiranje posada koja je mogla obavljati drugačije poslove uvjetovane modernizacijom flote i pojačanim poštivanjem svih pravila sigurnosti i čuvanja okoliša, a zbog nove vlasničke strukture tuženika da je došlo i do uvođenja novih pravila poslovanja kojim su se pojačala pravila vezana za sigurnost i zaštitu okoliša, kao i da je započela stroža kontrola svih pravila. U tom smislu tuženik da je formirao šest stalnih posada i deset do petnaest dodatnih članova posade koje je posebno osposobio za rad na novim tegljačima i u LNG terminalu u kojem su se trebala poštivati dodatna pravila vezana za sigurnost i zaštitu okoliša, pri čemu da je tuženik izvršio odabir članova posade na način da su uzimane u obzir ocjene koje su pomorci dobivali od zapovjednika prilikom svakog iskrcaja, opažanja tehničke službe i sadržaj izvršenih inspekcija na brodovima, kao i odnos svakog pomorca prema nadređenima i podređenim, poštivanje radne discipline i radnih obveza kao i dodatna osposobljavanja i dodatne kvalifikacije, pa da je uzet u obzir i tužitelj koji nije odabran u navedenu skupinu, s tim da nije bilo od utjecaja članstvo u sindikatu. Isto tako je naveo kao su od 2019. do 2020. jedino zapovjednici imali osigurana parkirna mjesta u krugu luke Rijeka, a nakon toga da su svi zaposlenici dobili kartice. Također, da mu je poznato da je Janaf prijavio tužitelja da u krug Janafa pokušava uvesti svoju djevojku zbog čega je pokrenut postupak u svezi predmetne prijave, a da su mu se kao voditelju flote usmeno žalili zapovjednici, a da je dobio i pisane pritužbe na rad tužitelja,

- u svom iskazu svjedok EV je naveo da je od 2006. do 2021. bio zaposlenik tuženika na poslovima upravitelja stroja te da mu je poznato da je tužitelj od strane pojedinih zapovjednika brodova bio ocjenjivan na temelju dvostrukog kriterija jer je njegov otac JV bio šef operative koji je tužitelja raspoređivao na brodove sa zapovjednicima koji su mu davali dobre ocjene, a nakon smjene njegovog oca zapovjednici da su mu dali loše ocjene, ali da je u nekoliko navrata bio raspoređivan u posadu u kojoj je bio tužitelj i zapovjednik TV, te na rad tužitelja da nije bilo primjedbi jer je obavljao poslove po naredbi kapetana, a isto tako da se ni mazač nije žalio na rad tužitelja. Međutim, da smatra da su svi članovi sindikata, pa tako i tužitelj, bili u nepovoljnom položaju kod tuženika zbog članstva u sindikatu i da je sastavljao posade na način da je članove sindikata raspoređivao na iste brodove, a nije ih raspoređivao na nove brodove u LNG terminalu gdje su bile bolje plaće, s tim da on nije bio raspoređen na nove brodove jer nije imao potrebne kvalifikacije na takvoj vrsti brodova,

- da je u svom iskazu svjedokinja IV navela da je predsjednica Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske pa da joj se tužitelj obratio nakon dobivene odluke za koju je smatrala da nije osnovana jer je tužitelj bio diskriminiran zbog članstva u sindikatu i da je tužitelj imao sve potrebne kvalifikacije za rad na boljem radnom mjestu (nije bio raspoređen za rad na LNG terminalu). Ta činjenica da proizlazi i iz podnesene kaznene prijave kojom je tuženik tražio zabranu rada sindikata, a koja je odbačena u svim točkama, kao i iz činjenice da je tuženik dao otkaz radnicima među kojima je 50 % bilo članova sindikata, a svi aktivni članovi tužitelj, ĆV, EV, ŠV i TV su dobili otkaz,

- da je svjedok TV u svom iskazu naveo da je bio zapovjednik tegljača čiji član posade je bio i tužitelj s kojim nije imao problem u radu. Na tegljaču Venus da je održan sastanak na kojem su bili prisutni HV, DV i MV na kojem je tužitelj ostavio upit o evidentiranju i plaćanju dežurstva na kojoj je HV burno reagirao i povišenim tonom rekao da se dežurstvo neće platiti i da se ne upisuje pri čemu je mislio na dežurstvo svih članova posade broda. Poslodavac da je svim radnicima ponudio nove izmijenjene ugovore o rad za koje je rekao da su povoljniji iako to nisu bili te je tužitelju i ostalim radnicima koji nisu htjeli potpisati tako izmijenjene ugovore DV rekao da će dobiti otkaz, a isto tako da je tužitelju i ostalim radnicima koji nisu htjeli potpisati ugovore LV objasnila da će se ukoliko ne potpišu ugovore pokrenuti procedura otkazivanja ugovora o radu, što se sve odvijalo bez povišenih tonova, bez vikanja, te se odnosilo na tužitelja i ostale prisutne radnike koji su svi potpisali ugovor osim BV koji je dobio otkaz. Nadalje je naveo da mu je DV rekao da dva ili tri zapovjednika nisu zadovoljna s radom tužitelja kao članom posade, te da bi im on trebao napisati lošu ocjenu što da nije učinio i za što za njega nije bilo posljedica, kao i je nakon članstva u sindikatu bio raspoređivan u luku Grženica u koju su prije toga bili raspoređivani zaposlenici iz Zadra,

- da je u svom iskazu svjedok ĆV naveo da je bio zaposlen kod tuženika od ožujka 2017. do lipnja 2019. i od srpnja 2020. do srpnja 2021. na radnom mjestu zapovjednika, pa u razdoblju dok je tužitelj bio član posade i kada se tegljač nalazio u luci Rijeka posada da je nakon završenog radnog vremena (15,00 h) odlazila kući, te su jedino zapovjednici imali parkirnu karticu za ulazak u prostor luke Rijeka, a u slučaju potrebe svojim automobilom da je skupljao posadu u slučaju potrebe dolaska na brod izvan radnog vremena (od 15,00 h do 08,00 h). Također, da mu je poznato da je tužitelj imao problema zbog članstva u sindikatu jer se tuženik prema svim članovima sindikata i prema tužitelju diskriminatorski odnosio, te da je čuo priče da se zbog članstva u sindikatu posada raspoređuje na slabije tegljače, na slabije plaćene i teže poslove, a čuo je od rukovoditelja DV da govori "pazi što radiš kao član sindikata".

6. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je sud prvenstveno smatrao da je tužba tužitelja dopuštena jer u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 133. stavka 5. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR) prema kojoj bi tužitelj bio dužan prije pokretanja postupka pred nadležnim sudom zatražiti zaštitu radi sprečavanja nastavka uznemiravanja kod poslodavca i podnijeti pritužbu osobi zaduženoj za primanje i rješavanje pritužbi zbog diskriminacije.

6.1. Međutim, taj je sud smatrao da tijekom postupka tužitelj nije dokazao vjerojatnost povrede njegovog prava na jednako postupanje po osnovi članstva u sindikatu prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja 26. listopada 2020., kao što nije ni dokazao ni vjerojatnost da bi bio sustavno diskriminiran i mobingiran. Isto tako, prvostupanjski je sud smatrao da tužitelja nije bi ni diskriminiran zbog činjenice što nije raspoređen na radno mjesto voditelja flote za koje radno mjesto je imao potrebna stručna znanja, radno iskustvo i dodatne kvalifikacije, kod činjenice da je diskreciono pravo poslodavca odabrati radnika na određeno radno mjesto.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelj nije učinio vjerojatnim u smislu odredbe članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije (»Narodne novine«, broj 85/08. i 112/12., dalje: ZSD) da je tuženik povrijedio njegovo pravo na jednako postupanje zbog članstva u sindikatu i to: donošenjem odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 19. travnja 2020., odluke o opomeni br. 40/2015 od 12. listopada 2016., neimenovanjem tužitelja na radno mjesto voditelja flote, donošenjem odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 9. kolovoza 2019., neodabirom tužitelja u posadu raspoređenu na rad na novim tegljačima i na terminalu LNG. Dakle, prvostupanjski je sud smatrao da tužitelj nije bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike tuženika, pa je zaključio da nije bilo diskriminacije zbog neke od zakonom predviđenih diskriminatornih osnova, kao ni zbog članstva tužitelja u sindikatu, pa je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Navedena činjenična utvrđenja, kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda glede diskriminacije tužitelja, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju.

9. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je predmetna tužba dopuštena iz razloga jer je sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana odredbom članka 133. stavak 1. ZR-a, prema kojoj radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, a ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, kako je propisano odredbom članka 133. stavak 2. ZR-a, pa iz sadržaja navedenih odredaba ZR-a proizlazi da radnik ima pravo na sudsku zaštitu protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativne učinke na njegova prava iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj tog radnog odnosa na štetu radnika ili mu uskraćuje pravo koje mu pripada.

9.1. U konkretnom slučaju je riječ o tužbi radi zaštite od diskriminacije a ne o odluci koja neposredno djeluje na prava tužitelja iz radnog odnosa, pa je pravilno prvostupanjski sud smatrao da u konkretnom slučaju nema prethodnih procesnih pretpostavki o kojima bi ovisila dopustivost ove tužbe.

10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da unatoč promjenama u radnom mjestu tužitelja i donošenju odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju nema elemenata diskriminacijskog postupanja spram tužitelja.

11. Prema odredbi članka 20. stavka 1. ZSD-a ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

11.1. Dakle, u smislu te odredbe u postupcima kao što je ovaj, onaj koji tvrdi da je određenim postupanjem/nepostupanjem bio doveden u nepovoljniji položaj – diskriminiran (u ovom slučaju tužitelj) potrebno je da takvo postupanje ili nepostupanje učini vjerojatnim, a nakon toga teret dokaza da takvog postupanja ili nepostupanja nije bilo, je na protivnoj stranci, u ovom slučaju tuženiku.

11.2. Prema odredbi članka 1. stavak 1. ZSD-a tim Zakonom se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

11.3. Diskriminacijom se u smislu toga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. toga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama (članak 1. stavak 2. ZDS).

12. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, ocijenivši da tužitelj tijekom postupka nije učinio vjerojatnim da je od strane tuženika došlo do povrede prava na jednako postupanje po bilo kojoj osnovi iz odredbe članka 1. ZSD-a, slijedom čega je pravilna i ocjena da je zahtjev tužitelja neosnovan. 12.1. To iz razloga jer i po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao da je došlo do stavljanja u nepovoljniji položaj zbog izravne ili neizravne diskriminacije na razini vjerojatnosti, a niti to proizlazi iz činjenice da su svi članovi sindikata dobili otkaz ugovora o radu, a niti iz činjenice da upravo ti članovi sindikata nisu dobili poslove u LNG terminalima.

12.2. Naime, kako to proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a koje svojom žalbom tužitelj nije ni osporio, odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja zbog skrivljenog ponašanja od 28. listopada 2020., donijeta je zbog javnog istupa tužitelja objavom članka na facebook stranici za koju je tuženik smatrao da je u suprotnosti sa odredbom članka 57. stavak 1. alineja 17. i 20. Pravilnika o radu tuženika, a ne s osnove članstva u sindikatu.

12.3. Isto tako, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je poslodavac analizirao tužiteljeve ocjene dobivene od zapovjednika, odnos prema radnim obvezama, podređenima i nadređenima, kao i za druge radnike koji su obavljali iste poslove, pa je sukladno tim ocjenama raspoređivao pomorce na tegljače iz flote tuženika sukladno vremenu predviđenom za rad na tegljačima i za boravak kod kuće, pa tako i tužitelja, pri kojem odabiru članova posade se nije uzimalo u obzir članstvo u sindikatu.

12.4. Nadalje, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelju bio zabranjen ulazak i boravak na području terminala Omišalj 5. srpnja 2018., kada je tuženik tužitelju uručio odluku o opomeni zbog nepoštivanja pravila i sigurnosnih procedura koji vrijede na terminalu Omišalj i neprimjereno ponašanje prema osobama zaduženim za provedbu tjelesne zaštite na terminalu Omišalj pa mu je poništena elektronska iskaznica za evidenciju ulaza i izlaza, koje se ne dovodi u svezu s članstvom u sindikatu.

13. Isto tako, neosnovano tužitelj u svojoj žalbi prigovara ocjeni izvedenih dokaza, pozivajući se na iskaze svjedoka ŠV (iz predmeta Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-4046/2021), VV i UV koji izričito navode da je tuženik diskriminirao i tužitelja i njih s osnove članstva u sindikatu, jer je prvostupanjski sud valjano dao ocjenu provedenog dokaznog postupka pri čemu je analizirao iskaze svjedoka dovodeći ih u međusobnu svezu i u svezu s ostalim dokazima, dajući jasna i obrazložena utvrđenja, pa pozivanje tužitelja na pojedine iskaze članova sindikata, koje prvostupanjski sud nije prihvatio predstavlja preocjenjivanje izvedenih dokaza, a što tužitelj nije ovlašten. Naime, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. Također je za navesti da je u konkretnom slučaju poslodavac provodio novu organizaciju rada i ocjenjivanje svih zaposlenika, što je legitimno pravo svakog poslodavca, kao što je pravo svakog poslodavca da rasporedi radnike prema određenim kriterijima, pri čemu tužitelj nije učinio vjerojatnim da je takvom organizacijom i ocjenjivanjem bio doveden u nejednak položaj prema ostalim radnicima s osnove članstva u sindikatu, kao što to ne proizlazi ni iz tužiteljevih tvrdnji da zbog članstva u sindikatu nije bio raspoređen na terminalu LNG.

15. Osim toga, svojim žalbenim navodima tužitelj ukazuje da je u tijeku više od 30 sporova kojima pomorci potražuju isplate razlike plaće i drugih materijalnih prava po tužbama tuženikovih radnika, iz čega proizlazi da se ne temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa su u takvim okolnostima neosnovani žalbeni navodi tužitelja o tome da je prvostupanjski sud propustio analizom izvedenih dokaza utvrditi je li u konkretnom slučaju došlo do diskriminacije, odnosno je li tuženik u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ili grupu tuženikovih radnika koji su bili članovi sindikata i onih koji nisu bili članovi sindikata (bilo da su bili članovi drugog sindikata kod poslodavca, bilo da uopće nisu bili članovi sindikata) različito tretirao u odnosu na radnike koji nisu bili članovi sindikata.

16. Prema ocjeni ovog suda u okolnostima ovog konkretnog slučaja odlučno je da tuženik nije stavljao tužitelja kao člana sindikata u nepovoljniji položaj u odnosu na pomorce koji nisu članovi sindikata, iz čega proizlazi da je tužitelj imao jednaku mogućnost rada kao i pomorci koji nisu bili članovi sindikata, kao je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

17. Prema tome, kako tijekom postupka tužitelj nije učinio vjerojatnim da je diskriminiran zbog članstva u sindikatu, a što je osnova na kojoj se temelji tužbeni zahtjev, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i visini troškova koji su određeni (članak 155. ZPP-a), zbog čega je trebalo potvrditi i odluku suda o troškovima postupka.

19. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 26. studenog 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević