REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3866/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja ZAST d.o.o., OIB: 55945864193, Split, Tončićeva 2/1, kojeg zastupa punomoćnica Andrea Čečuk, odvjetnica u Splitu, Slavićeva 15, protiv tuženika BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT d.d., OIB: 18556905592, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 11, kojeg zastupa punomoćnica Smiljenka Buljan, odvjetnica u Splitu, Gundulićeva 26A, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-17/2023-14 od 25. srpnja 2024., 26. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-17/2023-14 od 25. srpnja 2024. u pobijanim točkama I. i III. njene izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-17/2023-14 od 25. srpnja 2024. održan je na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.972,53 eur s kamatama kao i platiti trošak parničnog postupka s kamatama po stopi propisano za ostale odnose (točka I. izreke), platni je nalog ukinut za zateznu kamatu tekuću na trošak ovršnog postupka preko stope za ostale odnose te za predvidive troškove (točka II. izreke) te je tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka s kamatama od dana donošenja presude (točka II. izreke).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, utvrdio da su stranke sklopile ugovor o djelu, da je tužitelj svoju obvezu ispunio, a tuženik mu nije platio naknadu.
1.2. Stoga je platni nalog održan na snazi na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), u odnosu na glavnicu s kamatom, trošak ovršnog postupka s dijelom kamate, a tuženiku je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka.
2. Protiv točke I. i III. navedene presude žalbu je tuženik, navodeći da istu podnosi iz svih žalbenih razloga navedenih u odredbi članka 353. stavka 1. ZPP-a.
2.1. Smatra da zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nema uporišta u dokazima izvedenim tijekom prvostupanjskog postupka, a ni u pozitivnim propisima koji se imaju primijeniti u konkretnom slučaju.
2.2. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi bitne činjenice te da prvostupanjski sud nije utvrdio sporne okolnosti da je tužitelj pružio tuženiku kakvu uslugu i da je dospjela bilo kakva obveza tuženika prema tužitelju, zbog čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
2.3. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur, a u sporovima male vrijednosti žalba se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Stoga je pobijana presuda ispitana temeljem odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, u okviru dopuštenih žalbenih razloga te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud dao jasne i logične razloge svoje odluke, koji nisu u suprotnosti s ispravama u spisu.
8. Naime, prvostupanjski je sud svoju odluku donio temeljem isprava u spisu, i to račun broj 2510-1 od 3. listopada 2018., ponudu tužitelja broj 2181-513/2017 od 30. studenoga 2017., narudžbu tuženika broj 3024857 od 4. prosinca 2017. s popratnim dopisom, Elaborat zaštite od požara T.D. 1410/18 za Poslovni centar - objekt A i Poslovni centar - objekt B na lokaciji k.č.z. 18/29 k. o. [katastarska općina], Elaborat zaštite od požara T.D. 841/18 za objekt Brodoradionice - prostorije nad uzdužnom halom koje nisu u funkciji zbog preuređenja („Babin Kuk“), te Elaborat zaštite od požara T.D. 936/18 za objekt Glavno skladište - rekonstrukcija i adaptacija zgrade glavnog skladišta na lokaciji Put Supavla 21, k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. Ovakvo utvrđenje činjenica sukladno je odredbi članka 492.a ZPP-a, prema kojima se u postupku pred trgovačkim sudovima odlučne činjenice prvenstveno utvrđuju temeljem isprava, posebno stoga što tuženik u svom prigovoru naveo da nije dokazano da bi između stranaka postojao poslovni odnos i da bi tuženik naručio uslugu.
10. Iz priloženih isprava proizlazi da je između stranaka postojao poslovni odnos prema kojemu je tuženik naručio uslugu od tužitelja, kao i da je tužitelj tu uslugu izvršio.
11. Slijedom navedenog, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, utvrdio da je između stranaka postojao ugovor o djelu iz odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), i naložio tuženiku plaćanje obveze.
12. Stoga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana, a presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 26. studenog 2024.
Sudac
Mladen Šimundić
