REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2159/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Franjo- Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 29. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 26. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 489,52 EUR, uvećano za zatezne kamate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.381,10 EUR, u roku od 8 (osam) dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.410,05 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 14. kolovoza 2013., a koja je zaprimljena pod posl. br. P-2440/2013, navodi da su njegovi osiguranici JĆ, FĆ (ŠĆ) i IĆ zadobili tjelesne ozljede, koje su priznate kao ozljede na radu, u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. srpnja 2010., a koju je uzrokovao EĆ upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika. Nadalje navodi da je za liječenje ozljeda svojih osiguranika platio zdravstvenim ustanovama određene troškove, a poslodavcu svojih osiguranika naknade plaća za vrijeme bolovanja, u ukupnom iznosu od 83.958,47 kn/11.143,20 EUR, koje je, kao pravni sljednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, sukladno odredbama čl. 62. i 63. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (˝Narodne novine˝, broj: 85/06 i 67/08, dalje u tekstu: ZZOZR), ovlašten potraživati od tuženika, slijedom čega zahtijeva da mu tuženik plati navedeni iznos s zateznim kamatama na pojedinačne iznose od datuma kada su isti plaćeni.

2. U predmetnoj pravnoj stvari dana 18. siječnja 2019. pod posl. br. P-2440/2013, a nakon provedenog postupka, donesena je prvostupanjska presuda, ispravljena rješenjem od 15. prosinca 2020., kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.087,22 kn/1.073,36 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose (toč. I. izreke), zatim kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 75.871,25 kn/10.069,85 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose (toč. II. izreke) te kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 13.937,50 kn/1.849,82 EUR sa zateznim kamatama na navedeni iznos (toč. III. izreke). Po žalbama parničnih stranaka Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom pod posl. br. Pž-2479/2019 od 2. prosinca 2021. odbio kao neosnovanu tužiteljevu žalbu i potvrdio presudu ovog suda posl. br. P-2440/2013 od 18. siječnja 2019., ispravljenu rješenjem posl. br. P-2440/2013 od 15. prosinca 2020., u toč. II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 72.183,19 kn/9.580,36 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose (toč. I. izreke) te je odbio kao neosnovanu tuženikovu žalbu i potvrdio predmetnu presudu i njezin ispravak u toč. I. izreke (toč. II. izreke), dok je rješenjem u sklopu iste odluke ukinuo presudu ovog suda posl. br. P-2440/2013 od 18. siječnja 2019., ispravljenu rješenjem posl. br. P-2440/2013 od 15. prosinca 2020., u toč. II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.688,06 kn/489,49 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose te u toč. III. izreke (parnični trošak). Iz obrazloženja rješenja drugostupanjskog suda u bitnom proizlazi da su nejasni i proturječni razlozi pobijane presude o odlučnoj činjenici odnosno uzročno-posljedičnoj vezi između prometne nezgode i troškova liječenja tužiteljevog osiguranika IĆ odnosno da je potrebno utvrditi koji troškovi liječenja tužiteljevog osiguranika IĆ nastali tijekom 2010. i navedeni u toč. II. izreke pobijane presude su u vezi s predmetnom prometnom nezgodom.

3. U ponovnom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja već prileži spisu, i to u zapisnik o očevidu MUP-a, PU zagrebačke, II PPP Zagreb od 22. rujna 2010. (list 7 do 9 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. P-19504/10 od 8. lipnja 2011. (list 10 do 14 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 16 do 103 spisa), troškove liječenja s pečatom o plaćaju i isplatnim listama te izvješća o bolovanju (list 104 do 361 spisa). Također je izvršen uvid u zapisnike ovog suda o ročištima održanim dana 19. ožujka 2015., 3. lipnja 2015. i 9. rujna 2015. na kojima su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka JĆ (list 453 i 454 spisa), IĆ (list 456 i 457 spisa) i ŠĆ (list 461 i 462 spisa). Nadalje je izvršen uvid u izvedeni dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Mayeru (list 480 do 485 spisa) kao i zapisnik sa ročišta održanog 25. rujna 2018. na kojem je imenovani sudski vještak usmeno iznio nalaz i mišljenje te se očitovao na prigovore parničnih stranaka (list 501 do 503 spisa).

4. U daljnjem postupku, nakon ukidne odluke višeg suda, rješenjem od dana 14. lipnja 2022. određeno je provođenje dokaza dopunskim medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja IĆ zadobio u štetnom događaju od 12. srpnja 2010. i utuženih troškova liječenja za navedenog osiguranika tužitelja koji su nastali tijekom 2010.

5. Dakle, pravna osnova zahtjeva u odnosu na koju je potrebno donijeti odgovarajuću odluku je naknada koja je prethodno plaćena zdravstvenim ustanovama kao pružateljima zdravstvene zaštite tužiteljevom osiguraniku IĆ s osnove troškova liječenja te s osnove naknade plaće za bolovanje, u vezi s ozljedama na radu navedenog tužiteljevog osiguranika nastalih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. srpnja 2010., a koju je upravljajući motornim vozilom uzrokovao EĆ, tuženikov osiguranik po polici osiguranja.

6. Prvenstveno se ističe, a vezano uz primjenu materijalnog prava, da se u konkretnoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja (prometne nezgode) odnosno odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ( "Narodne novine" br. 85/06 i 67/08; u daljnjem tekstu: ZZOZZR). Također se napominje da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl. br. Pž-2479/2019 od 2. prosinca 2021. naveo kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku odnosno ovlašten je zahtijevati naknadu plaćenih iznosa od tuženika. Naime, tužitelj je kao pravni sljednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, u smislu odredaba čl. 28. st. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 139/10; u daljnjem tekstu: ZID ZOZO/10), obvezan regresno zahtijevati naknadu tih troškova od osiguratelja od automobilske odgovornosti odnosno u konkretnom slučaju tuženika.

7. Tužitelju pripada pravo na naknadu štete u visini koja se utvrđuje prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno tužiteljevih isplata troškova liječenja i naknade za bolovanje. Kako je to obrazložio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl. br. Pž-2479/2019 od 2. prosinca 2021. u toč. 10.1. i 10.2. tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika naknadu štete koja mu je nastala isplatama tijekom 2011.

8. Vezano uz sporne troškove liječenja tužiteljevog osiguranika IĆ valja navesti da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Davora Mayera proizlazi kako slijedi:

- da dijagnoze tužiteljevog osiguranika IĆ i to natučenje s krvnim podljevom i otokom desne potkoljenice te rana razderotina desne potkoljenice stoje u uzročnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom,

- da su za tegobe od strane kralježnice osiguranika koje su se javile nakon događaja odgovorna dva činitelja: (1) od ranije postojeće oštećenje kralježnice i (2) dinamika štetnog događaja i sile koje su tada djelovale na tijelo osiguranika,

- da je doprinos od ranijeg postojećeg stanja kralježnice nastanku osiguranikovih tegoba bio pretežniji od doprinosa ozljeđivanja u događaju.

Nadalje, vještak je kvantificirao posljednji navedeni doprinos na način da je naveo da je "sudjelovanje u štetnom događaju imalo udjela u troškovima u omjeru od 1/3". Dakle, nesporno je da su troškovi za liječenje ozljeda tužiteljevog osiguranika u vidu natučenja s krvnim podljevom i otokom desne potkoljenice te rane razderotine desne potkoljenice u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom.

9. Međutim, u pogledu troškova liječenja tegoba kralježnice tužiteljevog osiguranika IĆ napominje se kako iz dopunskog mišljenja vještaka dr. Davora Mayera od 24. siječnja 2023. proizlazi da su samim štetnim događajem te tegobe pogoršane odnosno došlo je do njihove akutizacije budući da je kralježnica već prethodno bila oštećena odnosno patološki promijenjena. Iz toga slijedi da su za tegobe na kralježnici osiguranika tužitelja koje su se javile nakon štetnog događaja odgovorna dva činitelja, i to od ranije postojeće oštećenje kralježnice te dinamika štetnog događaja i sile koje su tada djelovale na tijelo osiguranika tužitelja. Vještak smatra da omjer u kojem su ta dva činitelja sudjelovala u nastanku tegoba nije moguće egzaktno utvrditi, ali da je doprinos od ranije postojećeg stanja kralježnice nastanku osiguranikovih tegoba (a time i opsegu utuženih troškova proizašlih iz liječenja tih tegoba) bio pretežniji od doprinosa ozljeđivanja u događaju. Njegova arbitrarna procjena iznosi 2/3 (ranije postojeće oštećenje kralježnice) u odnosu na 1/3 (sudjelovanje u štetnom događaju).

10. Na ročištu održanom dana 1. veljače 2024. sudski vještak dr. Davor Mayer ponovio je da su utuženi troškovi liječenja osiguranika tužitelja IĆ u povezanosti sa štetnim događajem koji je, unatoč tome što je osiguranik tužitelja imao stanovito oštećenje od ranije, bio "okidač" za nastup tegoba. Dodao je da u hipotetskoj situaciji da je osiguranik tužitelja u trenutku štetnog događaja bio osoba bez oštećenja kralježnice tada u dinamici štetnog događaja ne bi bilo za očekivati nastanak tegoba kakve su kod njega nastale i zbog kojih je liječen.

11. Tužitelj je podneskom od 22. veljače 2024. odredio tužbeni zahtjev glede točne naznake pojedinačnih iznosa troškova liječenja koji se odnose na njegovog osiguranika IĆ kao i točne naznake početka tijeka pripadajućih zateznih kamata. Također je na ročištu održanom dana 29. veljače 2024., glede povezanosti utuženih iznosa i dokaza odnosno računa koji u vezi s tim iznosima prileže spisu, navedeno kako su uz tužbu dostavljeni računi za svakog osiguranika, s tim da postoji izdvojeni račun za svakoga pa tako i za IĆ, a šifra S30 se odnosi na kontuziju donjeg dijela zdjelice.

12. Obzirom na stanje spisa i sadržaj konačno uređenog tužbenog zahtjeva, to je tužitelj podneskom od 26. rujna 2024. (list 661 do 664 spisa) pojasnio pojedinačne stavke specifikacije izračuna iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva. Iz istog proizlazi da tužitelj njime potražuje 2/3 iznosa od svakog pojedinačno plaćenog računa imajući u vidu da je 1/3 iznosa pojedinog računa usvojena toč. I ovosudne presude poslovni broj P-2159/2021 od 18. siječnja 2019., a utvrđenja iz koje je potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Pž-2479/2019 od 2. prosinca 2021. Dakle, neovisno o dopunskom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj potražuje naknadu svih troškova plaćenih za predmetnog osiguranika.

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Davora Mayera , budući da je isti izrađen u skladu s pravilima medicinske struke, medicinskim iskustvom i pravilima logike te je isti sukladan ispravama u predmetnom spisu. Stoga sud smatra neutvrđenim postojanje uzročno-posljedične veze između 2/3 podmirenih troškova liječenja i plaćenih naknada te ozljeda koje je IĆ zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi odnosno radi se o tome da je štetni događaj sudjelovao u omjeru 1/3 u nastanku troškova liječenja tegoba kralježnice, a glede kojih već postoji pravomoćna sudska odluka . Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim.

14. Obzirom na djelomičan uspjeh u sporu proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 9,63%, dok je u preostalom dijelu u sporu uspio tuženik (u omjeru od 90,37%). Visina naknade utvrđena je temeljem odredbi tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), dok je porez na dodanu vrijednost obračunat prema tbr. 42. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (˝Narodne novine˝ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22), sve imajući u vidu vrijednost predmeta spora i zahtjev za naknadu troška koji prileži spisu.

15. Temeljem članka 164. ZPP-a tuženiku su priznati troškovi: sastava podneska/odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pristup ročištu održanom 19. ožujka 2015., 3. lipnja 2015., 9. rujna 2015., u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9/1 Tarife), pristup ročištu održanom 15. prosinca 2014. i 11. prosinca 2018. u iznosu od 50,00 EUR za svako (Tbr. 9/5 Tarife), sastav podneska od 8. lipnja 2015. i 24. rujna 2018. u iznosu od 50,00 EUR za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), sastav podneska od 28. lipnja 2016. u iznosu od 200.00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), sastav žalbe od 25. siječnja 2019. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 10/1 Tarife), pristup ročištu održanom 12. svibnja 2022. i 1. veljače 2024. u iznosu od 100,00 EUR za svako (Tbr. 9/1 Tarife), pristup ročištu održanom 29. veljače 2024., 18. rujna 2024. i 29. listopada 2024. u iznosu od 25,00 EUR za svako (Tbr. 9/5 Tarife), što uvećano za PDV, predujam troškova na ime vještačenja u iznosu od 398,17 EUR te pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 78,97 EUR i pristojbu na žalbu u iznosu od 79,63 EUR ukupno iznosi 2.634,90 EUR. Obzirom na uspjeh u sporu, tužitelj je dužan isplatiti tuženiku 2.381,10 EUR.

16. Djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuženika za pristup ročištu održanim 15. prosinca 2014., 11. prosinca 2018., 29. veljače 2024., 18. rujna 2024. i 29. listopada 2024 jer se na istima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Naime, da bi se smatralo da je na ročištu raspravljano o glavnoj stvari, potrebno je da makar jedna stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili obrazloži svoje do tada iznesene navode, koji se odnose na tražbinu koja je predmet raspravljanja. Samo izjave stranaka da ostaju kod dosadašnjih navoda ne predstavlja raspravljanje o glavnoj stvari. Djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tužitelja za sastav podneska od 8. lipnja 2015. budući da se isti ne smatra obrazloženim podneskom niti vrstom podneska u smislu Tbr. 8/1 Tarife. Nadalje, djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuženika za sastav podneska od 24. rujna 2018. budući da je isti predan na ročištu održanom 25. rujna 2018. te je tuženik navode iz istog mogao iznijeti i na raspravni zapisnik, uz napomenu da mu je za pristup na predmetno ročište priznata naknada u punom iznosu.

Zagreb, 26. studenog 2024.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

- HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska

- Odvj. Franjo- Krešimir Šenjug, OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282