REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1222/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kepol-Terminal d.o.o., OIB 46875965831, sa sjedištem u Zadru, Gaženička bb, kojeg zastupa zakonski zastupnik Božo Krce, a njega zastupaju punomoćnici Milan Petričić i Daria Krajina Štivičić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice ČD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Budimir Gulan, odvjetnica u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2660/2023-2 od 26. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1300/2014-64 od 31. siječnja 2023., u sjednici održanoj 26. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2660/2023-2 od 26. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1300/2014-64 od 31. siječnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pri čemu je kao razlog važnosti navedena okolnost da o tim pravnim pitanjima nema prakse revizijskog suda. Osim toga, prijedlog je utemeljen i na tvrdnji o povedi temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje za koju se povredu tvrdi da je posljedica arbitrarnosti u odlučivanju, onemogućavanja načela jednakog pristupa sudu, pristranosti suda, povrede kontradiktornosti postupka i kršenja razumnog roka, a istaknuta je povreda temeljnog ljudskog prava iz članka 14. Ustava RH.
2. Pitanja koja je tužitelj u prijedlogu naznačio glase:
„1. Predstavlja li bitnu postupovnu povredu ponašanje prvostupanjskoga i drugostupanjskog suda koji su odbili komentirati činjenicu da je tuženica odgovor na tužbu dostavila nakon proteka zakonskog roka, radi čega su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u smislu članka 331. ZPP o čemu je prvostupanjski sud raspravljao, po zahtjevu tuženice za povrat u prijašnje stanje, a nakon čega niti u prethodnom postupku niti do kraja postupka niti presudom nije o tome odlučio, a niti je drugostupanjski sud po prigovoru tužitelja u žalbi o tome odlučio:
2. Predstavlja li osobito teške povrede odredaba parničnog postupka kojima se povrjeđuje temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbijanje žalbenog suda odgovoriti na pitanje odlučivanja o ispunjavanju uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe po članku 331. ZPP, odnosno o razlozima i okolnostima nezakonite objave, bez obavještavanja stranaka, nakon što je prethodno određena objava nezakonito odgođena radi intervencije „treće“ osobe izvan sudionika ovog sudskog postupka, nakon što je te činjenice prvostupanjski sud ignorirao?“.
3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavaka 1. i 2. te članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti najprije zbog toga što predlagatelj u prijedlogu ne navodi nijedan indikator važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput, neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a ne navodi ni relevantne razloge zbog kojih bi nepostojanje prakse revizijskog suda u okolnostima konkretnog slučaja bilo osnova za dopuštenje revizije.
4.1. Predlagatelj, naime, nalazi da bi indikator važnosti naznačenih pitanja mogao biti u činjenici što o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda. Međutim, razlozi kojim obrazlaže ovaj indikator, u bitnom, ukazuju na neprihvaćanje, inače jasnih i uvjerljivih, razloga na kojima je utemeljena pobijana presuda.
5. Imajući na umu da je reviziji po dopuštenju po važećem, novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom, najviši sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da bi, u skladu s naprijed navedenom funkcijom revizije, bilo potrebno uskladiti pobijanu presudu s ustaljenom sudskom praksom, niti da bi sudsku praksu bilo potrebno uskladiti sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U tom smislu revizijski sud, suprotno navodima predlagatelja, ne nalazi elemente arbitrarnosti u donošenju pobijane presude upravo stoga što su sudovi ozbiljnim i razumnim razlozima opravdali ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
6. Što se, pak tiče, tvrdnji o povredama temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) u vezi s povredom temeljnog ljudskog prava iz članka 14. Ustava RH, revizijski sud primjećuje da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja, kao ni njegovim prilozima, posebno okolnosti da uz prijedlog nije dostavljena niti žalba protiv prvostupanjske presude, nema elemenata koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnih ljudskih prava na koje ukazuje predlagatelj, zato što iz priloga prijedloga ne proizlazi da je tužitelj iscrpio dopušteni pravni put zaštite u odnosu na ovu povredu (sve i da ona jest učinjena) u smislu odredbe članka 387. stavak 2. ZPP u vezi s člankom 389.a stavak 4. ZPP, pa se na nju ne može osnovano pozivati u ovom stadiju postupka kroz povredu temeljnih ljudskih prava.
7. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3., 4. i 5. ZPP u vezi s člankom 387. stavkom 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
