REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-911/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PIA Intelligence & Security d.o.o., OIB 17775465523, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Tatjani Barišić Tomše, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Barišić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika PHARMACOL d.o.o., OIB 90058444277, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Zdenku Gecaju, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1719/2022-2 od 6. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3776/2019-32 od 24. veljače 2022., u sjednici održanoj 26. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1719/2022-2 od 6. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 3776/2019-32 od 24. veljače 2022.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime, odgovori na postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, odnosno o utvrđenjima sudova u svakom konkretnom slučaju. U predmetnom slučaju sudovi su zaključili da su stranke ugovorile naknadu za jednu analizu fiksiranih dokaza za sva računala u iznosu od 8.125,00 kn pa da tužitelj ima pravo od tuženika naplatiti upravo taj iznos za uslugu analize fiksiranih dokaza, dok se usluga forenzičkog fiksiranja dokaza naplaćuje po svakom računalu, sve prema ponudi koju je tužitelj dao i tuženik prihvatio. Dakle, sudovi su ocijenili da tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu samo onog iznosa kojeg su stranke ugovorile, da ne može jednostrano mijenjati iznos naknade, a ugovorili su količinu 1 za uslugu analize fiksiranih dokaza cijene 8.125,00 kn, neovisno o broju računala.
3.2. Pored navedenog, niti razlozi važnosti (odluke revizijskog suda broj Revd- 3442/2020 od 19. siječnja 2021., Rev-2893/1991 od 29. prosinca 1992, Revt-10/2009 od 7. travnja 2009., Rev-x-117/2013 od 11. veljače 2014.) uz postavljena pitanja nisu usporedivi s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
3.3. Slijedom navedenog nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a ZPP.
4. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 26. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković