REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3968/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E SU D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MILENIJ HOTELI d.o.o., V.C Emina 6, Opatija, OIB: 78796880101, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren & partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika SISSI VIAGGI s.r.l., Via Benedetto Croce 87, Pisa, Republika Italija, VAT ID: IT01305040501, kojeg zastupa punomoćnik Davorin Bukovac, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Davorin Bukovac, Željko Kaselj i Jelena Turkalj u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1204/2018 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1204/2018 od 22. srpnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1204/2018 od 22. srpnja 2024. odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 26.973,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 10.693,00 EUR od 25. studenoga 2015. do isplate

- na iznos od 3.437,00 EUR od 25. studenoga 2015. do isplate

- na iznos od 361,00 EUR od 25. studenoga 2015. do isplate

- na iznos od 9.079,00 EUR od 2. prosinca 2015. do isplate

- na iznos od 3.042,00 EUR od 2. prosinca 2015. do isplate i

- na iznos od 361,00 EUR od 2. prosinca 2015. do isplate,

s time da se za razdoblje do 31. prosinca 2022. stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam (8) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 6.726,11 EUR sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam (8) dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 2.687,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 22. srpnja 2024. do isplate, kao neosnovan.“

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik koji sadržajem pobija točke I. i II. izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi parnični trošak ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude niti u presudi nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje se poziva tuženik u žalbi.

7. Tuženik je putnička agencija koja je za svoje klijente ugovorila smještaj i hranu u hotelskim objektima tužitelja. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 26.973,00 EUR na ime naknade za pružene usluge smještaja i hrane koju tuženik nije u cijelosti podmirio. Tuženik je prvobitno osporavao postojanje pravnog odnosa, razdoblje na koje se on odnosi, pruženu uslugu i cijene usluge, da bi na ročištu 29. listopada 2020. osporio tužbeni zahtjev tvrdnjom kako je u cijelosti podmirio dugovanje po predmetnom poslovnom odnosu.

8. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza: saslušanjem svjedoka UE, zastupnika po zakonu tužitelja LE, nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo i financije Darka Prpića dipl. oec. iz Darfin d.o.o., priloženih isprava, te e-mail korespondencije utvrdio da je 31. kolovoza 2015. tuženik, putem e-maila, kontaktirao tužitelja i naveo da je tuženik putnička agencija koja bi za potrebe svojih klijenta trebala smještaj i hranu, tužitelj je 11. rujna 2015. dostavio tadašnjem tuženikovom direktoru ponudu i stranke su ugovorile smještaj gostiju u tužiteljevim hotelima za datume: 31. listopada - 1. studenog 2015., 7. studenog - 8. studenog 2015., 14. studenog – 15. studenog 2015. (po vikendu), za grupe od 200 gostiju, da je 31. listopada 2015. došla prva grupa. Za prvu grupu tuženik je dostavio potvrdu o uplati predračuna na otprilike 12.000,00 EUR, 7. studenoga 2015. je došla nova grupa za koju je tuženik dostavio listu gostiju na temelju čega je izdan predračun u iznosu od 12.000,00 EUR koji je tuženik uplatio. Za treću grupu koja je došla 14. studenoga 2015. ispostavljen je predračun na otprilike 12.000,00 EUR koji je tuženik uplatio. Kako tuženik nije podmirio sve troškove smještaja to su po nalogu direktorice tužitelja ĐE i ME **.**.2016. otišli u Pisu u sjedište agencije i s djelatnicom tuženika dogovorili obročno plaćanje preostalog iznosa. Tuženik je taj dan 1. ožujka 2016. uplatio tužitelju iznos od 2.000,00 EUR. Djelatnica tuženika je napisala datume i iznose uplata kako su dogovorili da će ih tuženik uplaćivati, da je taj dokument potpisala, pečatirala i poslala tužitelju na e-mail. Tuženik nakon uplate iznosa od 2.000,00 EUR nije izvršio niti jednu drugu uplatu. Nadalje je sud utvrdio da kada gosti dođu u hotel, evidentiraju se i unose u sustav e-visitor te u njemu ostaje zabilježena lista gostiju koji su boravili u tužiteljevim hotelima, nakon što su gosti prijavljeni računovodstvo je izdalo i konačnu fakturu koja se može napraviti tek nakon što je gost prijavljen. Tuženik nije prigovorio ispostavljenim računima. Na računima – fakturama koji su predmet ovoga spora, navedena su imena osoba koje su boravile u tužiteljevim hotelima sukladno tuženikovoj ponudi, koje je tužitelj i prijavio putem sustava e-visitor. Dolazak gostiju na tri vikenda bio je jedini posao sklopljen između stranaka. Tuženik nije osporavao kvalitetu izvršenih usluga. Uzevši u obzir sve navedeno, sud je na temelju isprava u spisu, te iskaza svjedoka i tužiteljevog zastupnika po zakonu, utvrdio da je tužitelj obavio ugovorene usluge u tužiteljevim hotelima po predmetnim računima.

Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Darka Prpića iz društva Darfin d.o.o. prvostupanjski sud je utvrdio da se tužiteljevo potraživanje odnosi na ukupno šest računa koji su predmet ovog spora (3292-15-1/201, 3293-15-1/201, 3294-15-1/201, 3329-15-1/201, 3330-15-1/201 i 3331-15-1/201) u iznosu od 26.973,00 EUR. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Darka Prpića iz društva Darfin d.o.o. jer je vještak u cijelosti postupio u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud, a nalaz i mišljenje je izrađeno jasno, obrazloženo, bez kontradiktornosti i u skladu s pravilima struke, a stranke pa tako niti tuženik nisu iznijele prigovore niti primjedbe na nalaz i mišljenje od 27. srpnja 2021. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu i obavio ugovorene usluge u svojim hotelima, a da tuženik na izvršenu uslugu nije imao primjedbi stoga je prvostupanjski sud na temelju članka 590. i članka 613. stavka 1. Zakona o obveznim donosima obvezao tuženika na isplatu naknade u iznosu od 26.973,00 EUR po predmetnim računima. Kako tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću to je u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim donosima, određeno tuženiku platiti tužitelju i zatezne kamate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim donosima za odnose iz trgovačkog ugovora.

9. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima tužitelj i tuženik su sklopili usmeni ugovor, pisana forma za ugovor o djelu nije propisana kao obvezna Zakonom o obveznim donosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Spisu prileži e-mail korespondencija tužitelja i tuženika iz koje proizlazi da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja i slijedom toga slao goste u tužiteljeve hotele prema ugovorenim datumima za tri vikenda, posebno uređujući pojedinačne zahtjeve gostiju, broj soba određenih po vrstama i broj gostiju koji će boraviti na ugovorene datume (list 183.-272. spisa). Tuženik nije tvrdio da su pružene usluge imale nedostatke i da bi s tog osnova imao pravo iz članka 611. ZOO-a.

10. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka valja navesti da je vještak Darko Prpić dipl. oec. sačinio nalaz i mišljenje, odgovorio na pisane primjedbe tužitelja i tuženika u pisanom očitovanju 23. srpnja 2021. (list 515. -522. spisa) na koji stranke nisu imale primjedbi. Tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka i dopuni postavio tužbeni zahtjev (list 526. spisa). Na ročištu 17. listopada 2022. vještak je iznio i dao pojašnjenja (list 534. spisa) na koja stranke nisu imale pitanja niti primjedbi, pa ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i dana obrazloženja cijeneći da je vještak sačinio nalaz i mišljenje i dao odgovore sukladno zadatku koji mu je odredio sud, da je dao jasne i argumentirane odgovore na koje stranke nisu imale primjedbe. U odnosu na žalbeni navod da se tuženik nije mogao očitovati na nalaz i mišljenje vještaka jer mu nije bilo poznato „koja se dokumentacija vještači“ valja navesti su u nalazu i mišljenju navedene isprave na temelju kojih je sačinjen nalaz i mišljenje. Ukoliko je tuženik smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije pravilno sačinjen mogao je iznijeti primjedbe i u prilog tome je mogao i dostaviti isprave koje je sudski vještak ionako zatražio od njega (list 517. spisa).

11. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor koji se odnosi na prekluziju prava na dostavu isprava jer je tužitelj pravovremeno, dakle, prije zaključenja prethodnog postupka, predložio provođenje vještačenja, dok su sve isprave naknadno dostavljene u spis upravo u svrhu vještačenja kako bi se vještaku omogućilo da izradi nalaz i mišljenje prema zadatku suda.

12. Za zaključiti je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj pružio ugovorene usluge, a tuženik nije dokazao da je u cijelosti podmirio tužiteljevu tražbinu po dospijeću, slijedom čega je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev.

13. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/22) koje tako određene troškove kako po osnovi tako i visini tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.

14. Slijedom navedenog odlučeno je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec