REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3303/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTRONIČKI RAČUNI d.o.o., Zagreb, Ulica Simona Gregorčiča 8, OIB: 42889250808, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KRPAN DIZALA SERVIS d.o.o., Zagreb, Ventilatorska 20, OIB: 98008095215, radi isplate iznosa od 4.888,18 kn (648,77 EUR), odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-400/2021 od 22. travnja 2022., 26. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-400/2021 od 22. travnja 2022. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 4.888,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškom od 825,00 kn s kamatama te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.500,00 kn. Platni nalog je ukinut za dio ovršnih troškova i odbijen je djelomično tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.
2. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik dužan tužitelju platiti neplaćenu ugovorenu naknadu po Ugovoru o uporabi usluga od 1. srpnja 2019. (čl. 590., 9. i 29. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).
3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužitelj uspio u sporu (točke I. i III. izreke), tuženik je izjavio žalbu iz zakonom dopuštenih žalbenih razloga, navodeći da je on u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, ali da tužitelj nije dokazao da mu je tuženik dužan. Tvrdi da nije koristio pravo na odbitak pretporeza niti mu je tužitelj pružio ugovorene usluge.
4. Tuženikova žalba nije osnovana.
5. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
6. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj od tuženika potražuje plaćanje računa koje je tuženiku ispostavio sukladno Ugovoru o uporabi usluga kojeg su stranke sklopile 1. srpnja 2019. Tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu naknade za usluge održavanja sustava, arhiviranje te obradu i pripremnu bazu kupca.
8. Činjenica što tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza, sama po sebi ne čini tužbeni zahtjev neosnovanim kako to tuženik upućuje, nego time nije ostvarena presumpcija o postojanju tražbine tužitelja iz odredbe čl. 221.b st. 2. ZPP-a pa ju je tužitelj trebao dokazati. Tužitelj je dostavio relevantnu dokumentaciju koju je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i tuženika obvezao na plaćanje spornog iznosa. Naime, stranke su ugovorile međusobnu suradnju kako je to prvostupanjski sud detaljno obrazložio. Stranke ugovor nisu raskinule niti je po bilo kojoj drugoj osnovi njihov ugovorni odnos prestao iz čega slijedi obveza stranaka na poštivanje ugovora i ispunjavanje ugovorom preuzetih obveza.
9. Prema odredbi iz čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. S obzirom na to da je među strankama ugovoreno da tuženik može koristiti bilo koju ili sve usluge iz čl. 3. st. 1. Ugovora 24 sata dnevno te koristiti druge usluge i proizvode koje tužitelj može pružiti, a da tužitelju nije platio naknadu za ugovorene usluge, to je na temelju odredbe iz čl. 590. ZOO-a tuženik dužan podmiriti ugovorenu naknadu. O visini duga sud je zaključio na osnovi dostavljenih cjenika sukladno čemu su ispostavljeni utuženi računi.
10. Slijedom svega navedenog, odbijanjem tuženikove žalbe presuda je u pobijanom dijelu potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 26. studenoga 2024.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
