REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-898/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tihana Ranđelović, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1371/2022-2 od 27. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-259/2021-27 od 29. rujna 2022., u sjednici održanoj 26. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom su utvrđene ništetnim u Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužiteljice i tužene 8. siječnja 2007. pojedine (u izreci te presude citirane) odredbe koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule (toč. I. izreke), naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici na ime valutne klauzule CHF iznos 22.454,76 kune (2.980,26 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je tamo navedeno (toč. II. izreke), naloženo je tužiteljici isplatiti tuženoj trošak postupka u visini 2.066,82 kune (274,31 eura) sa zateznim kamatama (toč. III. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa na ime promjenjive kamatne stope 5.668,27 kune (752,31 euro) sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci (toč. IV. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelovima pod toč. I. i II. izreke (toč. I izreke drugostupanjske presude), preinačena u dijelu pod toč.

III. izreke na način da se sada nalaže tuženiku nakaditi tužiteljici trošak postupka u visini 8.066,82 kune (1.070,65 eura) sa zateznim kamatama (toč. II. izreke drugostupanjske presude), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u visini 625,00 kune (82,95 eura) (toč. III. izreke drugostupanjske presude) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe (toč. IV. izreke drugostupanjske presude).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1612/2023-2 od 25. travnja 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži o tečaja CHF na dan isplate kredita?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi (točno citiranih u izreci prvostupanjske presude) o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima sadržanih u Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3208197645/07 sklopljenog 8. siječnja 2007. između tužiteljice kao korisnika kredita i tužene kao kreditora, zahtjev za isplatu 22.454,76 kuna (2.980,26 eura) i 5.668,27 kuna (752,31 eura) sve sa pripadajućom zateznom kamatom i to sve po pravilima o stjecanju bez osnove, pri čemu tužiteljica smatra da je te iznose tužena stekla bez osnove budući da je u utuženom razdoblju, ove iznose naplatila od tužiteljice temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi, pri čemu se poziva (i) na shvaćanja izražena u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., Vrhovnog suda poslovni broj Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Vrhovnog suda poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.

8. Za odlučivanje u ovoj pravnoj, uzimajući u obzir sadržaj revizijom postavljenog pravnog pitanja, dovoljno je za navesti da su nižestupanjski sudovi djelomično prihvatili tužbeni zahtjev (obrazlaganje pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva, s obzirom na revizijom postavljeno pitanje ovaj sud smatra nepotrebnim obrazlagati), a u pogledu navoda tužene o potrebi uračunavanja (umanjenja dosuđenog iznosa) iznosa tzv. negativnih tečajnih razlika nastalih u razdobljima kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate, sud je u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje da „sud postupa i odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP) pa je stoga sud prvog stupnja pravilno odredio predmet financijskog vještačenja i odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, dakle za "preplaćene iznose"“.

9. U revizijskom stupnju postupka sporan je, dakle, dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pitanje tzv. negativnih tečajnih razlika te je pravno shvaćanje tužene da je iznos u smislu izračuna iz prethodne točke ovoga obrazloženja potrebno umanjiti za tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita.

10. U pogledu postavljenog pravnog pitanja ovo vijeće upućuje da je revizijski sud u odluci poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. izrazio pravno shvaćanje koje citirano glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK

– CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".

11. Ovaj sud dalje utvrđuje da, kako iz nižestupanjskih odluka, tako i iz stanja spisa, ne proizlazi da bi – u ostvarivanju svog (eventualnog) prava da joj se na ikoji način umanje iznosi po osnovu tzv. negativne tečajne razlike – tužena istaknula materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev.

11.1. Samo je za navesti da upućivanje tužene u svojim podnescima o potrebi uzimanja u obzir negativnih tečajnih razlika ne može smatrati konkretnim i određenim dispozicijama u smislu prethodno navedenih prigovora.

12. Ovaj sud u ovoj odluci reafirmira prethodno izraženo pravno shvaćanje i – uzimajući u obzir da tužena tijekom postupka nije istaknula materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja, a niti protutužbeni zahtjev – pravilnim ocjenjuje pristup nižestupanjskih sudova u kojem oni nisu uzeli u obzir tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita i za taj iznos umanjili potraživani iznos.

13. Slijedom svega navedenog, ovaj, revizijski sud ocjenjuje reviziju neosnovanom, pa je, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, reviziju valjalo kao takvu odbiti, tj. odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 26. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug