REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4374/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) Grada Cresa iz Cresa, Creskog statuta 15, OIB 88617357699, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Tomislavu Brguljanu, iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) PH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Arsen Stipinović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović, Dušan Miočić, Ana Milošević i Iva Glavota iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-279/2021-3 od 4. lipnja 2024. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P-3881/2015-49 od 20. siječnja 2021., u sjednici održanoj 26. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-279/2021-3 od 4. lipnja 2024.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja on smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tvrdeći da su odluke nižestupanjskih sudova arbitrarne.
4.1. Tuženik postavlja pitanja:
„1.Da li tuženika- protutužitelja u odnosu na vremenski period obuhvaćen pravomoćnom presudom P-3881/2015 od 20. siječnja 2021. dakle za vremenski period od listopada 2011. do 1. prosinca 2012. treba smatrati nepoštenim posjednikom u procesno prvnoj poziciji kada tuženik- protutužitelj u parnici k oja je prethodila predmetnoj (P-3809/15) traži da se utvrdi da mu pristoji odnosno pripada pravo na retenciju predmetne nekretnine do isplate ulaganja tuženika u navedenu nekretninu u iznosu od 391.383,03 kn uvećano za zakonske zatezne kamate sve u smislu čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu?
2. Da li se tuženika- protutužitelja u predmetnoj parnici pravilnom primjenom materijalnog prava može smatrati nepoštenim posjednikom sve s obzirom da je tuženik- protutužitelj prije podnesene predmetne tužbe u odnosu na vrijeme utuženog perioda, a kasnije pravomoćno presuđenog iznosa za utuženi period (od listopada 2011. do 1. prosinca 2012) na prijedlog za ovrhu radi isplate zakupnine već 27.rujna 2010. podnio protutužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da mu pristoji pravo retencije predmetne nekretnine do isplate ulaganja tuženika u navedenu nekretninu u iznosu od 391.383,03 kn, time da je ta parnica P-3809/15 pravomoćno okončana tek 6. prosinca 2017. donošenjem presude Županijskog suda u Rijeci Gž-2369/16 od 6. prosinca 2017. kojom presudom tuženiku nije priznato pravo retencije?“.
4.2. U razlozima važnosti tuženik u bitnome ističe da je pobijana odluka u suprotnosti sa odlukom Županijskog suda u Rijeci broj P-1255/2020 od 17. ožujka 2021. koji predmet se vodio između istih stranaka, a u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Grada Cresa kojim isti potražuje od tuženika PH naknadu štete - izmaklu korist za predmetni poslovni prostor sa obrazloženjem da je tuženik neovlašteno/protupravno držao predmetni poslovni prostor tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom tuženiku nije priznato pravo retencije navedenog prostora.
4.3. U navedenom postupku međutim predmet spora bilo je potraživanje tužitelja s osnova naknade štete zbog korištenja predmetnog poslovnog prostora dok je u predmetnom postupku predmet spora potraživanje tužitelja zbog nemogućnosti korištenja predmetnog poslovnog prostora na temelju stjecanja bez osnove, te su stoga pravilno nižestupanjski sudovi u ovom predmetu utvrdili da je nakon proteka ugovora o zakupu tuženik bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine te prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja na temelju odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14).
5. Podnositelj se u prijedlogu revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenom Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na pravično suđenje.
6. Međutim, prema ocjeni ovoga suda tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, kao i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1., čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 26. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
