Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Kzd-30/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu za mladež Iliji Samardžiji, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Vlatke Rož, u kaznenom predmetu protiv opt. VĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici posl. br. KOz-DO- 15/2024-1 od 16. travnja 2024., nakon provedene i zaključene javne rasprave 25. studenoga 2024. sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) u prisutnosti zamjenice ODO za mladež u [adresa] – KĆ, opt. VĆ, braniteljice opt. – odvj Tee Cabadaj Cafuta u Virovitici, opunomoć. ošt. – odvj. Zorislava Krivačića u Bjelovaru, dana 28. studenoga 2024. objavio je, a dana 25. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Opt. VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin PĆ i ŽĆ rođ. V, rođen **.**.1989. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], drž. RH, šumarski tehničar, završena SSS, zaposlen u tvrtki "Acer" d.o.o. Čačinci, sa mjesečnom plaćom oko 700,00 eura,  neoženjen,  otac  dvoje  djece  u  dobi  8,5 godina,  vlasnik  obiteljske  kuće  i  vikend  kuće, vlasnik poljoprivrednog zemljišta, neosuđivan, ne vodi se drugi postupak,

k r i v  j e

što je:

od kraja 2022. do kraja lipnja 2023. u [adresa], tijekom ostvarivanja susreta i druženja sa svojim sinovima i to djetetom VĆH i djetetom KĆH, oboje rođenima **.**.2015., pristajući da nepovoljno utječe na njihovu dobrobit, u njihovoj blizini držao i čistio oružje, iste više puta fizički zlostavljao zadavajući im udarce rukama i remenom po tijelu te ih strašio riječima da „o fizičkom nasilju ne smiju nikome pričati inače ga neće više vidjeti kao ni rodbinu po očevoj strani te da će u tom slučaju on završiti u zatvoru, da su tužibabe, da će ih izbaciti iz kuće, da mogu zaboraviti Čačince, baku JĆ, baku ŽĆ i djeda K“, kao i kažnjavao ih zaključavanjem i zatvaranjem u prostorije, nazivao ih pogrdnim riječima „seronjo i majmune“, dijete PĆH slikao na zahodu te ga strašio govoreći mu da „ako kaže majci da ih tuče, da će te slike pokazati njegovim prijateljima u školi“, u jednom navratu, a nakon što je dijete PĆH zatvorio u prostoriju te pustio, kada mu je dijete reklo da će ga „tužiti mami“, odgovorio mu: „Ajd samo probaj, ja imam prijatelja policajca pa nek mama ide u zatvor.“ te u studenom 2023. krivio i bio ljut na dijete PĆH da se zbog njega moralo ponovno odlaziti kod majke po stvari za školu, zbog čega je PĆH plakao i bio tužan, a u siječnju 2024. nakon što je emocionalno povrijedio PĆH, isti je zalupio vratima, te ga kaznio zaključavanjem u spavaću sobu koji je, dok je bio zaključan u sobi razmišljao da pobjegne iz sobe kroz balkon, što se sve odrazilo na pravilan psihofizički razvoj djeteta PĆH i ŽĆH,

dakle, zlostavio dijete i na drugi način povrijedio djetetova prava,

čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava, opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 dalje u tekstu: KZ/11),

pa se na temelju čl. 177. st. 2. u vezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 opt. VĆ za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta PĆH

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci,

na temelju čl. 177. st. 2. u vezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 opt. VĆ za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta JĆH

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci,

na temelju članka 51. KZ/11 opt. VĆ se

o s u đ u j e  n a

jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku VĆ se izriče

u v j e t n a  o s u d a

kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen optuženik VĆ neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08 optuženiku VĆ nalaže se plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.819,08 eura (slovima: tisuću osamsto devetnaest eura i osam centi) i paušalne naknade u iznosu od 300,00 eura (slovima: tristo eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, kao i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika – Odvjetnički ured Zorislav Krivačić i GĆ iz [adresa], o čemu će se odlučiti donošenjem zasebnog rješenja.

Obrazloženje

1. Optužnicom posl. broj KOz-DO-15/2024-1 od 16. travnja 2024., ODO u Virovitici stavilo je na teret opt. VĆ počinjenje dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava, opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. KZ/11.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost optuženik poriče počinjenje kaznenih djela opisanih u optužnici.

3. U dokaznom postupku saslušani su z.z.ošt. NĆ (164-166), svjedoci PĆ (168-169), ĐĆ (169-170), JĆ (170-171), SĆ (171), GĆH (171-172), ČĆ (172), DĆ (172-173), IĆ (173), TĆ (175-176), ĆĆ (176-177), HĆ (178), sudski vještak psihijatar prof.dr.sc. Katarina Dodig Ćurković (180-181), sudski vještak psiholog prof.dr.sc. Daniela Šincek (181), optuženik (182- 183), pročitana je zapisnička izjava sačinjena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad Područni ured Slatina od 11. srpnja 2023. (16-18, 19-20), mišljenje psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Slatina od 11. srpnja 2023. (21-24), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠĆ kod PP Slatina od 11. prosinca 2023. (63-67), zapisnik o ispitivanju žrtve – mlljt. NĆH kod Županijskog suda u Bjelovaru u predmetu Kir-d-119/2023-6 od 30. siječnja 2024. (78-80), reproducirana je DVD snimka ispitivanja mlljt. NĆH od 30. siječnja 2024. (81), pročitan je zapisnik o ispitivanju žrtve - mlljt. JĆH kod Županijskog suda u Bjelovaru u predmetu Kir-d-119/223-9 od 30. siječnja 2024. (82-84), (82-84), reproducirana je DVD snimka ispitivanja mlljt. NĆH od 30. siječnja 2024. (85), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra prof.prim.dr.sc. Katarine Dodig- Ćurković od 6. ožujka 2024. (92-110), nalaz i mišljenje prof. dr.sc. Daniele Šincek od 10. ožujka 2024. (112-126), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠĆ kod PP Slatina od 27. ožujka 2024. (135-138), rješenje ovog suda br. Kovm-14/2024-7 od 6. svibnja 2024. (151-152), zapisnik o ispitivanju osumnj. kod PP Slatina od 11. studenoga 2023. (27-29), reproducirana je DVD snimka ispitivanja osumnj. od 11. studenoga 2023. (31), pročitan je izvod iz KE za opt. (47).

4. Nije sporno da je optuženik tijekom 2022. i 2023. ostvarivao susrete i druženja s djecom VĆH i KĆH i to svaki drugi vikend te jedan dan u tjednu.

5. Spornim se određuje da li je optuženik pri susretima s djecom istu zlostavljao i povrijedio njihova prava.

6. Iznoseći obranu u prethodnom postupku optuženik navodi da je prigovorio majci djece ŠĆ nešto oko potrebe njenog većeg angažiranja na izvršavanju školskih obveza djece, nakon čega se NĆ odlučila podnijeti prijavu protiv njega za nešto što se uopće nije dogodilo. Ostao je iznenađen kada su kod njega pristupili pol. službenici zbog navodnog obiteljskog nasilja. Nazvao je socijalnu službu i odlazio na razgovor u Centar. Ostvarivao je redovite kontakte s djecom koji su se odvijali svaki drugi vikend i jedan dan u tjednu. Dolazio bi po djecu i ona su se odlično slagala s bakom i djedom. Sadržajno bi provodili vrijeme tako da bi odlazili na pecanje, u berbu gljiva, igrali nogomet, izvršavali školske obveze. Sin PĆH je povučen, poslušan, nježan dok je sin ĐĆH malo življi. Djeca se u većini slučajeva njemu nisu suprotstavljala. Dana 29. lipnja 2023. igrali su se i kako sin ĐĆH ima naviku pljusnuti drugoga po stražnjici to je učinio i njemu, na što mu je uzvratio laganim udarcem po stražnjici. Sin ĐĆH je to ispričao majci koja je sve to okrenula. Djecu nikada nije fizički kažnjavao niti su djeca kada zbog njega zaplakala. Ne posjeduju pušnicu, sve prostorije imaju svjetlo. Neprimjereno ponašanje djece sankcioniralo bi se zabranom korištenja mobitela, laptopa. Njegovi roditelji su prisutni kod susreta s djecom. NĆ ima veliku utjecaj na djecu i mora biti kako ona kaže, tako da djeca ne izražavaju svoje osjećaje pred majkom. U jednom navratu je nazvala i tražila da djeca dođu kući iako su ona imala namjeru još ostati kod njega. Smatra da je majka pripremila djecu na razgovor s psihologom pri čemu je i zaprijetila ako ne bude tako tada neće nju vidjeti.

6.1. Nadopunjujući obranu optuženik naglašava da je prava istina sadržana u tome da nije htio priznati djecu tj. sinove PĆH i JĆH bez provođenja DNA analize, a nakon što je po proteku nekoliko mjeseci odlučio doći vidjeti djecu tome se usprotivio Antoniin otac zbog čega je kontaktiranje sa djecom ostvarivao upućivanjem njihovih fotografija od strane njihove majke. Kasnije se realiziraju osobni kontakti sa djecom i to sve do prije 2,5 godine tako da su kontakti bili gotovo svakodnevni. U kasnijim razgovorima sa ŠĆ dogovoreno je da djeca uzmu njegovo prezime i da on prizna djecu. ŠĆ odgovaralo je da odmah nije došlo do prenošenja prezimena jer je ona tako ostvarivala određene pogodnosti. Nakon što je jedne prilike Antoniin otac njega potjerao iz kuće odlučio je obratiti se u CZS Slatina gdje je upućen da sudskim putem traži ishodovanje rješenja na osnovu kojeg bi mogao viđati djecu. Imao je interes što intenzivnije kontaktirati sa djecom tako da su ona znala boraviti kod njega za vrijeme sezonskih poslova u duhanu i po 20 dana bez prekida. Antoniin otac se usprotivio kontaktiranju sa djecom svaki vikend. U jednoj situaciji njegova djeca su uočila da se zatekao u društvu sa ženskom osobom – prijateljicom, a što je NĆ protumačila na drugačiji način tako da su i djeca počela prigovarati da će se on ženiti te je upravo zbog svih tih okolnosti i to isključivo zbog djece odlučio prekinuti kontakte sa prijateljicom i to isključivo zbog djece. ŠĆ znao je prigovarati zbog izvršavanja školskih obveza i to posebno sina JĆH. U jednoj situaciji kada je sin ĐĆH njega pljesnuo po stražnjici, a on njega poslije toga zakačio prstima, isti je sve ispričao majci koja je to shvatila na drugačiji način i što se odrazilo da je pozvan od strane CZS Slatina kada je saslušana i voditeljica mjere. Dana 7. siječnja 2023. u vrijeme kada su sinovi PĆH i ĐĆH trebali biti vraćeni kući, PĆH se naljutio, otišao u sobu, nastavio igrati igrice zbog čega mu je uzeo mobitel, a on njega potom udario po ruci. Kod takvog reagiranja sina PĆH upozorio ga je da razmisli o svom ponašanju jer nije u redu da tako reagira prema njemu na što je PĆH odgovorio riječima "tata oprosti", ispričao se baki i djedu da bi po dolasku kući ispričao majci što se dogodilo. Uslijedilo je pozivanje u CZS Slatina kada je ostao iznenađen prezentiranjem raznih činjenica poput onih da je sina PĆH zatvarao u prostor na 4 sata. Unatoč uvjeravanja da se radi o izmišljenom događaju koji je vjerojatno i od ŠĆ izokrenut zamijetio je da bi dotadašnja voditeljica mjere podržala Antoniinu stranu zbog čega je rekao da ne želi daljnji nastavak nadzora odnosno da djeca ukoliko odluče mogu nazvati i da time mogu razgovarati. Odlučio je kupiti mobilni uređaj sa odgovarajućim bonom dok djeca u budućem vremenskom razdoblju 5 mjeseci nisu dolazili k njemu i to prije svega iz razloga što je to zabranjivala njihova majka. Kako nakon odlaska u CZS Slatina radi pokretanja nastavka kontakta sa djecom nije ponuđeno adekvatno rješenje odlučio je u 2-3 navrata odlaziti u školu koju polaze djeca i tada se uvijek pojavljuju problemi poput onih da je došao u školu radi otimanja djece i da ih hoće nagovarati. Kod takvih okolnosti zatražio je promjenu voditelja mjere i nadzora te nakon imenovanja za voditelja MĆ situacije se znatno poboljšala i nastavljeno je kontaktiranje sa djecom. Opisujući karakterne osobine djece zapazio je da je sin PĆH skloniji preuveličavanju određenih zapažanja, dok sin ĐĆH nije sklon maštanju i preuveličavanju.

7. Prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu dijete ĐĆH navodi da ih je otac znao udariti i to remenom, drvetom, kuhačom, rukom po stražnjici, ošamariti. Ponekad bi od udaranja ostali tragovi na stražnjici, po vratu. U jednom navratu zaključao ga je u pušnicu, ostavio u mrklom mraku. Osjećao se loše, a ostali ukućani su se pravili da to nije ništa, nastojeći reći da je to igra. Otac ga je znao zatvoriti i u sobu gdje je bio 4 sata. Ne ide kod oca jer ga je tukao. Prestao ići kod oca jer je brata zatvorio u sobu. Ima osjećaj da ih tata mrzi. Otac bi njih plašio zmijama. Sve je ispričao majci, baki TĆ i djedu ĆĆ. Požalio se baki i djedu da ga je čupao za uho i skoro otkinuo ruku, na što su oni bili jako ljuti i mislili su pozvati policiju, skoro su zaplakali. Vidio je očevu prijateljicu kada su odlazili u kafić, a rekao je majci da otac ima i drugu curu. Uoči odlaska na sud majka je njemu rekla da se ne treba ničega bojati.

8. Iskazujući na dokaznom ročištu dijete PĆH navodi da ga je otac tukao rukom, šakom, kuhačom i to bezbroj puta. Osjećao se tužno jer ga boljelo. Kada je rekao ocu da nema razloga da ih udara on ih je opet udario i ne bi ništa govorio. Otac je znao izvrijeđati njihovu majku govoreći da je ćorava guska , a to nisu smjeli nikome reći jer je otac zaprijetio da neće smjeti ići u [adresa] viđati prabaku i da se ne smiju približiti njegovoj kući. Situacije u kojima ih je tukao otac, vidjeli su prabaka, a ponekad i baka JĆ koja nije ništa rekla jer je i njoj otac zaprijetio. Uz opisano otac je znao udarati njega i brata po nozi, ruci, glavi i stražnjici i drvenom šipkom. Bile bi vidljive ozljede – otisci na ruci, šljive po nozi. Otac ih je znao zatvoriti u sobu, tako da je u jednom navratu brata JĆH zaključao u pušnicu, a njega u sobu na srpski Božić. Znao je upućivati riječi da su „seronje“, plašio rukom kao da će ih udariti, zadati šamar i plašio da će nešto loše napraviti majci ako ne budu išli kod njega. Otac je jako zločest, ne poštuje privatnost tako da je njega slikao u WC-u. Nije se požalio baki i djedu jer bi otac govorio da to nije istina. Otac im je rekao da će on završiti u zatvoru, ako oni budu išli na sud.

9. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem po sudskom vještaku prof.prim.dr.sc. Katarini Dodig-Ćurković proizlazi da su djeca ĐĆH i PĆH primarno žrtve komulativnog učinka kontinuirano lošeg i rizičnog odnosa između roditelja, što je u konačnici dovelo do poteškoća u njihovom svakodnevnom funkcioniranju i na psihičkom planu. Kod mlljt. PĆH razvijena je izrazito izražena separacijska anksioznost, poteškoće u vidu bezorganiziranosti i fotosenzitivnosti, kao i polarizacija na stranu majke, a mlljt. ĐĆH je uz hiperaktivnost, izrazito emocionalno, psihički i općenito razvojno nezreo imao poteškoće i dalje sa govorom, slabijih je kognitivnih kapaciteta radi čega iskazuje poteškoće u školi, mlljt. ĐĆH je vrlo snažno usmjeren prema majci kao i PĆH i izložen je podacima vezanim uz roditeljski narušeni odnos, obojica radi toga trpe emocionalno i psihičko nasilje (manipulacija, stavljanje u položaj odrasle osobe koja je opterećena podacima i radnjama neprimjerenim za njihovu dob, od njih se očekuje da zauzmu stranu jednog roditelja, odnosno u ovom slučaju majke, pri čemu se ne vodi računa na koji način i kako se to negativno odražava na njihovo svakodnevno i općenito funkcioniranje). Ne može se jasno precizirati da li se radi samo o neprimjerenim obrascima ponašanja oca u odnosu na njih ili o kombinaciji različitih negativnih čimbenika rizika: loš odnos roditelja, rana separacija od oca, zbunjujući odnos između roditelja koji su jedno vrijeme pokušavali funkcionirati kao obitelj, izloženost djece nizu neprimjerenih informacija i negativnih informacija o ocu i majci. Predočeni podaci koji ukazuju da je otac fizički kažnjavao djecu u predmetnom se vještačenju ne mogu sa sigurnošću i potvrditi s obzirom da djeca iskazuju nedosljednost u izjavama, podložna su sugestibilnosti i konfabulaciji te bez obzira da li je ili nije postojalo takvo kontinuirano ponašanje od strane oca, primjena fizičkog kažnjavanja nije prihvatljiva kao odgojna metoda. Proizlazi da su mlljt. ĐĆH i PĆH isključivo žrtve loših odnosa roditelja, njihovog obostranog manipuliranja sa djecom i njihovim emocijama te je neprikladna uključenost i drugih članova obitelji u kaotični odnos između roditelja uz izostanak suradnje između njih i poticanje djece da izaberu isključivo jednog roditelja, u čemu prednjači majka, a što se može obilježiti kao emocionalno i psihičko zlostavljanje djece.

9.1. Provedenim psihološkim vještačenjem po vještaku prof.dr.sc. Danieli Šincek utvrđeno je da je iskazivanje djece izrazito nekonzistentno i djeluje da je značajno izmijenjeno od doživljenog pod utjecajem višekratnog iskazivanja i izloženosti reakcijama majčine strane obitelji zbog čega se ne može na temelju opaženog tijeka iskazivanja na vještačenju i opažanom na snimkama djece i iskazima roditelja procijeniti koji je dio proživljen, a koji induciran. Mlljt. djeca izrazito su uključena u narušene roditeljske odnose tako da ponavljaju argumente za koje navode da su ih čuli od majke ili njenih članova obitelji i pritom izrazito ocrnjuju oca. Djeca iskazuju da su doživjela fizičko i psihičko te emocionalno nasilje od strane oca, ali su pri tome i tijekom vještačenja nekonzistentni (različite okolnosti i predmeti kojima se vršilo fizičko nasilje, previše je strukturirano i prenaučeno iznošenje) te djeluju izrazito motivirani negativno govoriti o ocu i nekritički pozitivno o majci i njenoj obitelji. Kako su djeca prekomjerno uključena u neriješene partnerske i roditeljske odnose njihovih roditelja isto predstavlja izvor emocionalnih i psihičkih pritisaka. Unatoč nedosljednostima ne može se u potpunosti isključiti mogućnost da su se neki događaji nasilja dogodili, ali dominira dječja ekscitiranost i odlučnost potaknuta majčinom stranom obitelji da se očeva uloga prikaže nasilnom i izrazito negativnom. Na temelju iskaza majke dječaci imaju razinu posttraumatske stresne reakcije ekstremne razine kao i kliničke razine anksioznosti, za koje bi bilo opravdano uvesti medikamentnu terapiju. Kod dječaka nije prepoznata klinička razina poteškoća (iako je svaki PTSP individualan, opisane reakcije bilo bi za očekivati kod izloženosti pogibiji ili događaju koji je ostavio posljedice u smislu invalidnosti i dovođenja u višestruku životnu opasnost). Pretpostavlja se da je majka opažene poteškoće u smislu anksioznosti i otpora prema ocu prenaglasila. Ugroza razvoja dječaka dolazi prvenstveno iz prevelike uključenosti u konflikte roditelja, a što je dovelo do toga da dječaci negiraju bilo kakva pozitivna iskustva sa ocem, nekritički idealiziraju i imaju izrazitu potrebu poistovjetiti se i zaštititi majku. Ne može se isključiti očeva neprimjerena ponašanja, ali je reakcija dječaka višestruko intenzivnija od očekivanog za takvu vrstu događaja i u većoj mjeri je određena reagiranjima majčine strane obitelji na opise tih događaja, nego eventualnim samim događajem. Uslijed nekonzistentnosti i naknadnih indukcija nije moguće utvrditi što se od događaja uistinu dogodilo i na koji način i slijedom toga nije moguće niti odrediti je li postupanje optuženika bilo u granici neprikladnog odgojnog postupka. Ne može se zaključiti jesu li se postupci optuženika i na koji način reflektirali u svijesti djece, odnosno što je doprinos sadašnjem funkcioniranju od strane očevih neprimjerenih reakcija, a što od drugih utjecaja u okviru majčine obitelji.

9.2. Nadopunjujući nalaz i mišljenje vještak psiholog prof.dr.sc. Daniela Šincek naglašava da je kod oba dječaka uočljivo postojanje znakova da su bili izloženi različitim situacijama u kojima su slušali i od drugih osoba, primjerice bake po majci komentare ili interpretacije situacija tako da se kao primjer ističe da je dijete ĐĆH u jednom trenutku gotovo kao pjesmicu izreklamirao neke izjave kod kojih nedostaje uobičajenih znakova nesigurnosti, zastoja, promišljanja kada se dosjećaju nekog iskustva koje su doživjeli. Kod PĆH je vidljivo da u pojedinim situacijama zauzima crno-bijelu sliku prema roditeljima što je odraz narušenih odnosa među roditeljima u trenutku provođenja sudskog vještačenja. Za isti događaj oba dječaka preuzimaju kao da su imali glavnu ulogu i time se može zaključiti da se njihovi iskazi ne mogu smatrati takvima da bi se njima mogla pridavati pažnja.

10. Z.z.ošt. NĆ opisuje da je sa optuženikom bila u vezi do 2015. godine, odnosno do trudnoće kada su prekinuli vezu. U prvih godinu dana života djece optuženik je vidio svoju djecu 2-3 puta, a kada su djeca bila starosti oko 2,5 godine pokušali su ponovno biti u vezi najviše zbog djece i to je potrajalo oko godinu dana da bi potom ponovno prekinuli tako da nisu niti dana živjeli zajedno. Djeca su rođena **.**.2015. i optuženik je djecu vidio prvi put u mjesecu ožujku 2016. kada je došao u posjetu u kuću na adresi u mjestu [adresa]. Za Uskrs u 2016. godini optuženik je došao po nju i djecu te ih odvezao do kuće u [adresa]. Tijekom mjeseca svibnja 2016. optuženik je i u trećem navratu kontaktirao djecu. Kako je za vrijeme trećeg susreta optuženika sa djecom optuženik otišao do ugostiteljskog objekta te se nije vratio kući prema dogovoru, njegov brat MĆ odvezao ih je kući. Sljedećeg dana optuženik dolazi u [adresa] i prigovara što je napravila problem samo iz razloga što on nije bio kod kuće opravdavajući se da njegovo izbivanje iz kuće nema takve dimenzije. U mjesecu listopada u 2016. optuženik podnosi tužbu zbog podjele skrbništva te susreta i viđanja sa djecom jer do tada nije postojala presuda o tome. Do 2017. godine u rodnim listovima djece nije upisan podatak o ocu djece, dok je po donošenju presude Općinskog suda u Virovitici Stalne službe u Slatini posl. br. P Ob-166/2016 od 12. svibnja 2017. optuženik redovito viđao djecu. Susreti i druženja djece s optuženikom do početka 2023. odvijali su se bez poteškoća tako da se niti djeca nisu žalila na ponašanje njihovog oca i dolazili bi sretni sa susreta s ocem pri čemu su i djeca odlazila u posjetu ocu u [adresa]. U navedenom periodu optuženik nikada djecu nije odveo k liječniku, u vrtić, a kasnije u školu, već je to učinila njegova majka ĐĆ. Sa ŽĆ sve je dogovarala. Optuženik je u školu dolazio u nekih 2-3 navrata, a sve ostalo po djecu su dolazili njegovi roditelji i to u većini slučajeva optuženikova majka ĐĆ. U jednom navratu odlazio je na informativni razgovor u školu tako da je u drugom razredu u više navrata odlazio iz razloga što je to inicirala voditeljica mjere nadzora. Ocjenjuje da se nešto dogodilo prilikom posjeta djece optuženiku krajem 2022. ili početkom 2023. jer su djeca promijenila svoje ponašanje nakon odlaska i dolaska sa susreta s ocem tj. optuženikom. Ukazivala je optuženiku da s djecom treba provoditi više vremena i posvetiti se djeci u većoj mjeri, a ne da to čine njegovi roditelji, ali on to nije činio i počeo je PĆH ignorirati na način da upita djecu da se idu voziti biciklom, PĆH izrazi želju da ne ide i potom optuženik ode na vožnju sa sinom JĆH pri čemu se i ne potrudi saznati od PĆH zašto ne želi ići s njima i objasniti zbog čega bi možda bilo dobro da pođe. U drugoj situaciji sina JĆH uzme u naručje, dok PĆH samo pomiluje po ramenu. Obraćao se djeci izgovaranjem riječi "seronjo, majmune" i potom se djeca međusobno vrijeđaju takvim pogrdnim riječima. PĆH i ĐĆH rekli su da su sve sanjali tj. da se događaj sa pušnicom nije dogodio, već da su to oni sanjali i da je optuženik JĆH objasnio da ako bude pričao nekome za određene situacije koje se događaju dok su kod njega u posjeti da će on kao njihov otac morati ići u zatvor. Osobno smatra da nije primjereno na takav način razgovarati s djecom te stvarati kod njih stres i pritisak. Nakon podnošenja kaznene prijave dogodilo se više situacija te tako i 15. studenoga 2023. kada je dogovorila sa optuženikom da će djeca poslije škole ići k njemu i da će ih on sljedeći dan odvesti ponovno u školu, a kod nje su trebali doći drugi dan samo po opremu. Optuženik nije došao po djecu, već je to učinila njegova majka koja nije došla po opremu već je zahtijevala od optuženika da vrati djecu nakon čega je optuženik nazvao i prigovorio što se prave problemi jer je drugačije bilo dogovoreno. Kada je optuženik dovezao djecu PĆH je plakao i bio tužan jer su prema njegovim riječima svi bili ljuti iz razloga što su zbog njega morali ići ponovno po stvari te je PĆH nakon toga navedenog dana stvarao otpor za ponovnim odlaskom k ocu, a optuženik nije htio poštovati takvo njegovo mišljenje inzistirajući da djeca idu k njemu. Dana 8. siječnja 2024. za vrijeme posjeta djece optuženiku u [adresa] optuženik je zbog neprimjerenog ponašanja sina PĆH istog zaključao u spavaću sobu za kaznu gdje je morao razmišljati o svom ponašanju, a što je saznala od PĆH i to nakon što se vratio iz posjete ocu. Rekao je da je razmišljao o bijegu iz sobe kroz balkon na katu kuće, zbog čega se pomalo uplašila za PĆH. Optuženik je nju osobno nazvao telefonom prilikom dovođenja djece i rekao da je PĆH bio u kazni zbog neprimjerenog ponašanja ne govoreći o kakvoj vrsti kazne se radi i stoga nije tome pridavala posebnu pažnju smatrajući da su djeca dužna poštovati pravila normalnog ponašanja. Kasnije je saznala od sinova JĆH i PĆH zbog čega je PĆH bio u kazni, a radilo se o lupanju vratima nakon fotografiranja istog od strane optuženika s "filterom curice" na fotografiji zbog čega se PĆH osjećao povrijeđenim, a optuženik ga je zaključao u sobu na neko vrijeme. Na upit optuženiku o čemu je riječ, rekao je da se sin PĆH neprimjereno ponašao i da ga je iz tog razloga stavio u kaznu na način da je sat vremena bio zaključan u dječjoj spavaćoj sobi kako bi razmislio o svojim postupcima te je o tome odlučila izvijestiti voditeljicu mjere i Janovu učiteljicu koju je zamolila da netko iz pedagoške službe razgovara sa PĆH koji zbog tog događaja ima problem smatrajući se povrijeđenim i što je negativno utjecalo na njegovo samopouzdanje.

10.1. Nadopunjujući iskaz z.z. ošt. NĆ navodi da su u mjesecu svibnju 2023. sinovi ĐĆH i PĆH počeli negodovati pri odlasku na susrete kod oca da bi u mjesecu lipnju 2023. saznala od sina JĆH da ga je otac istukao po stražnjici i zbog toga upućuje poruku optuženiku radi razjašnjenja kako je došlo do toga te je optuženik u poruci poricao udaranje sina JĆH zbog čega je odlučila obratiti se Centru za socijalnu skrb Slatina koji je saslušao djecu PĆH i JĆH. Nakon povratka djece iz Centra ona su počela više pričati. Optuženik je više vremena provodio sa sinom ĐĆH prilikom njihovih susreta i druženja, dok su optuženikova majka te baka više vremena provodile sa PĆH. Razgovarajući sa pedagoginjom obiteljskog centra UĆ doznaje da su sinovi PĆH i ĐĆH opisivali više situacija u kojima je dolazilo do određenih oblika fizičkog zlostavljanja od strane oca. U mjesecu siječnju 2024. optuženik se očitovao da završava svaku komunikaciju sa njom i od tada nije zvao niti pitao za djecu iako su djeca iskazivala želju da vide oca. Početkom mjeseca ožujka 2024. primijetila je kod sinova poboljšanje pri ostvarivanju uspjeha u školi tako da je sin PĆH među 5 najboljih učenika u razredu, dok sin ĐĆH polazi školu po prilagođenom programu zbog određenih govornih poteškoća. Kada bi djeca dolazila od oca uočila je ponekad razdražljivost i potištenost, ali je smatrala da je to uvjetovano okolnošću što završava vikend. Kod djece nije primijetila tragove fizičkog kažnjavanja tako da nikada nije vidjela modrice. Komunikacija sa optuženikom odvijala se uredno sve do mjeseca svibnja 2023. i dvije godine zaredom odlazili su sa djecom na more. Osobni susreti optuženika i djece ostvarivali su se od perioda kada su djeca bila u dobi od 1,5 godine tj. 2017. godine pri čemu su susreti i druženja prve godine bili svake nedjelje po nekoliko sati, a 2018. susreti i druženja odvijaju se svaki drugi vikend i uz to jedan dan u tjednu. Do mjeseca svibnja 2023. odnosi optuženika i djece bili su u redu i djeca su bila zadovoljna. Kako je započelo ispitivanje djece kod policije odnosno djelatnika Centra i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, djeca su počela govoriti da se boje cjelokupne situacije, a i sama je ostala na određeni način šokirana nastalom situacijom. Do svibnja 2023. nije uočila kod djece posljedice psihičkog i fizičkog nasilja prema djeci. U vremenskom periodu od mjeseca svibnja 2023. do 7. siječnja 2024. odnosi između optuženika i djece bili su normalni, a 7. siječnja 2024. sin PĆH opisuje da ga je otac zatvorio u sobu uz isticanje da treba razmisliti o svom ponašanju, dok je sin ĐĆH različito govorio o navedenom događaju. U kontaktu sa optuženikom on nije poricao činjenicu da je PĆH bio zatvoren u sobi tako da je u poruci napisao da je PĆH boravio 1 sat, a da je bio i 2 sata da ne vidi u čemu je problem. Razgovarajući sa voditeljicom mjere ČĆ upućena je da se to treba prijaviti pedagoškoj službi škole koja je potom obavijestila Hrvatski zavod za socijalni rad, a oni nadležnu Policijsku postaju i u konačnici dolazi do pokretanja prekršajnog postupka protiv optuženika. Kada bi djeca boravila kod optuženika ona se ne bi žalila na druge članove očeve obitelji, a uz optuženika sa djecom su za vrijeme njihovih druženja znali biti optuženikovi roditelji kao i njegova baka. Sa djecom ima dobru komunikaciju i djeca se njoj povjeravaju o svemu pa tako i o onome kako se otac odnosi prema njima. Očekivala je od Centra da obavi razgovor sa djecom i ocem i da se cijela situacija na taj način razriješi i stoga je nju iznenadilo daljnje postupanje koje je dovelo do višekratnog ispitivanja i procesuiranja događaja. Kada bi djeca govorila da su bila zločesta boraveći kod oca i da ih je otac znao povući za uho ili povikati na njih smatrala je da je takvo postupanje predstavlja odgojnu metodu i u tom trenutku nije ocijenila da bi se radilo o nekom ekscesnom ugrožavanju djece. Primijetila je da se djeca nisu bojala oca niti odbijala odlazak kod oca sve do provođenja ispitivanja kod ŽS u Bjelovaru, odnosno provođenja vještačenja u Osijeku. Smatra da su višekratna ispitivanja djece uzrokovala kod njih određenu vrstu bojazni koja nije vezana za postupanje oca prema njima. Ne raspolaže saznanjima što su djeca govorila prilikom provođenja vještačenja u Osijeku i da li je nakon toga došlo do pokretanja nekih drugih postupaka. Budući da su djeca manje životne dobi, oni su prošle godine naučili čitati i stoga nisu upoznavani sa sadržajem prepiske između optuženikova oca i nje. Primijetila je kod djece prisutnost mašte i stoga je bilo potrebno sa oprezom pristupiti njihovom višekratnom ispitivanju od strane stručnih osoba. Sin ĐĆH iskazivao je o sklonosti prema životinjama, lovu, o odlasku sa ocem na čeku, a nije se žalio na takvo postupanje jer je smatrao da je dovoljno odrastao kada može sa ocem nadgledati životinje. Sinovi PĆH i ĐĆH nikada nisu govorili da bi od strane oca bili udareni remenom po tijelu. ĐĆH je znao ponavljati da je zbog razbijanja očevog telefona njega otac stavio u pušnicu, ali nije poznato kroz koje vrijeme. Ne može se izjasniti iz kojih bi motiva i razloga djeca opisivala događaje koji se nisu stvarno dogodili.

11. Iskazujući kao svjedok PĆ navodi da veći dio dana provodi zajedno sa sinom VĆ budući da rade u obiteljskoj tvrtki koja se bavi šumarstvom i prijevozničkom djelatnošću. Unuci PĆH i ĐĆH u proteklih 5,5 mjeseci nisu dolazili do oca. Smatra da su unuci normalnog ponašanja kao i svaka druga djeca. Otac djece ne primjenjuje metode kažnjavanja djece i ustvari ocjenjuje ga preblagim i nježnim prema djeci odnosno da se radi o perfektnom ocu. Iako su unuci PĆH i ĐĆH blizanci oni nemaju sličnosti kako u fizičkom tako i u psihičkom pogledu. Za majku djece smatra da ima čudan ego tako da se u određenoj situaciji našla povrijeđenom jer je kroz period od 8 godina bila apsolutni komandant djeci i svima njima određujući vrijeme kada treba dolaziti po djecu te kada vraćati i u takvim okolnostima da je ničim izazvana napravila bespotreban manevar koji je dosta naštetio cijeloj obitelji koja je gotovo 8 godina podilazila ŠĆ. Ona bi inzistirala da djeca dođu i kada ona to nisu htjela, djeca su u izravnom kontaktu naglašavala majci da se ne žele vratiti, a NĆ bi se očitovala navodima "ako hoćeš dođi po djecu". Kada su se unuci pojavili po proteku 5,5 mjeseci ponašali su se kao da su jučer otišli, družili se sa ocem i govorili da im je sve nedostajalo. Unuk PĆH naglasio je da nisu dolazili jer su imali dosta obaveza u školi dok je unuk ĐĆH rekao da PĆH ne treba lagati jer da ima i drugih stvari. Tijekom mjeseca siječnja 2024. bio je prisutan događaju u kojem je unuk PĆH nešto jače udario vratima na što je njegov otac rekao da ode u sobu i razmisli o postupcima i tada je otac djece htio uzeti mobitel od PĆH da bi ga PĆH udario šakom u predjelu leđa, a na to njegov otac nije odgovorio niti jednom riječju, već je uputio PĆH u sobu gdje se zadržao oko 5 minuta pri čemu spavaća soba nije bila zaključana tako da je PĆH kroz kratko vrijeme boravka u sobi ulazio i izlazio. U sobi su bila balkonska vrata koja se iznutra zatvaraju i nalazila su se u otvorenom položaju. Sinovi VĆ i SĆ su lovci i čišćenje oružja provode u lovačkoj sobi, a lovačko oružje odloženo je u sefu težine oko 700 kg. Uočio je da se sin VĆ obraća djeci pozivajući ih po imenu. Unuci kada bi dolazili do njih nikada nisu bili sami, a u onim situacijama kada je otac djece bio poslovno spriječen tada je sa djecom mogao biti njihov stric SĆ, baka ŽĆ te prabaka JĆ. Nikada nije vikao na djecu niti ih udarao i oni se njemu nisu žalili na ponašanje svoga oca niti je on kod njih primijetio bilo kakav strah. Prostor koji koriste ne sadržava mračne prostorije, a također ne posjeduje niti pušnicu. U vremenskom periodu od 5,5 mjeseci u kojem djeca nisu dolazila, nisu ostvarivala telefonski kontakt sa ocem jer iako je otac odnio mobitel djeci njihova majka nije odobrila da se telefon koristi. Nije primijetio da bi unuci bili skloni izmišljanju određenih činjenica, već možda nešto malo kada su u pitanju dječje igrice.

12. Svjedok ĐĆ smatra da sin VĆ ima preblag odnos prema djeci PĆH i JĆH jer ne poduzima nikakve sankcije prema njima, obraća im se po imenu ili nadimkom "miško, sine" tako da nije primijetila da bi se djeci obraćao riječima "seronjo" i "majmune", već je znao samo reći "seronjo jedan moj mali". Nije primijetila da bi unuci bili spremni iznošenju neistinitih činjenica, a ukoliko je do toga dolazilo tada su nagovarani od strane drugih osoba. U mjesecu siječnju 2024. u kući su se nalazili unuci, njihov otac VĆ, te djed PĆ koji je fotografirao PĆH te putem određene aplikacije postavio PĆH šešir što je njega jako razljutilo tako da je snažno zalupio vratima uslijed čega bi se vjerojatno razbilo staklo da je bilo postavljeno. Na takvo ponašanje reagirao je sin VĆ tako da je uzeo PĆH mobitel i uputio ga u sobu da razmisli o postupcima. Unuk PĆH postupio je po uputi oca, otišao u sobu, a po povratku iz sobe ispričao se baki i djedu da bi u odlasku od njih rekao da se vide uskoro. Nikada nije vidjela da bi sin VĆ udario unuke niti da bi unuci tražili od nje zaštitu. Upućivala je djecu da najprije moraju slušati roditelje, a onda ostale osobe iz obitelji. Prostorija u kojoj je PĆH boravio nakon upućivanja od strane oca ima balkonska vrata na kojima se nalazi brava bez ključa i samo se otvara sa unutarnje strane. Po proteku 2-3 dana od ovog događaja vezano za boravak unuka PĆH u sobi do njih su došli policijski službenici i rekli da je razlog dolaska prijavljivanje sina VĆ za zlostavljanje unuka PĆH tako da bi PĆH bio zaključan u sobu. Ovakve činjenice nisu istinite jer nije dolazilo do zaključavanja u sobu gdje je unuk PĆH boravio od 10 do 15 minuta. Oružje koje pripada sinovima koji su lovci nalazi se u prizemlju prostorije kuće i to u sefu koji niti sama ne može otključati pri čemu se radnja čišćenja lovačkog oružja obavljala u prostoriji gdje je lociran i sef. Kroz period od 5,5 mjeseci NĆ nije dozvoljavala djeci da posjećuju oca i oni kada su došli tijekom prošlog tjedna ponašali su se kao da nikada nisu prestali dolaziti tako da su obišli cijelu kuću naglašavajući da im je sve nedostajalo. Unuk PĆH uzeo je mobitel, nacrtao sunce i napisao "volim te" misleći na oca, dok je unuk ĐĆH također iskazivao ljubav prema ocu. Ne komunicira sa majkom djece ŠĆ nakon što je ona u telefonskom razgovoru unatoč izraženoj želji djece da ostanu boraviti kod njih naglasila da oni njoj nedostaju, njenim životinjama.

13. Svjedok JĆ navodi da su praunuci PĆH i ĐĆH često dolazili do njih i nije primijetila da bi unuk VĆ nazivao PĆH i JĆH kakvim pogrdnim riječima niti da bi ih kažnjavao. Praunuci se nikada nisu požalili na ponašanje oca niti su tražili kakvu zaštitu.

14. Iskazujući kao svjedok SĆ navodi da kao zaposlenik obiteljske tvrtke svakodnevno viđa i kontaktira brata VĆ i stoga mu je poznat njegov odnos prema sinovima. Primijetio je da se brat VĆ obraća djeci nazivajući ih imenom, nadimkom "miško", odnosno tepanjem. Nije primijetio da bi brat VĆ kažnjavao sinove, već ih je znao verbalno usmjeravati. U kontaktima sa nećacima PĆH i JĆH primijetio je da oni kroz dječju maštu znaju i izmišljati određene događaje. Kako su brat VĆ i on lovci, posjeduju oružje koje nikada nije korišteno niti čišćeno pred djecom. Primijetio je da kod brata VĆ ne postoji prostorija – pušnica, a također nije primijetio da bi bilo koji od članova njihove obitelji vrijeđao, odnosno kažnjavao nećake PĆH i JĆH. Kod nećaka nije primijetio da bi oni strahovali od oca VĆ. U razgovoru između nećaka čuo je jedne prilike i riječi da jedan od njih govori "razvalit će ti mama šamarčinu" i u daljnjem razgovoru sa nećacima zaključio da su takve riječi odgojna praksa njihove majke. Nećaci su znali negodovati zbog zahtjeva majke da se vrate kući.

15. Svjedok GĆH navodi da je povodom prijave nasilja u obitelji od strane ŠĆ postupljeno sukladno protokolu tako da je obavljen razgovor sa djecom u kojem su djeca svašta pričala, a poslije su uslijedili razgovori sa roditeljima, pribavljeni su podaci od škole, liječnika. Kao psihologinja u Hrvatskom zavodu za socijalni rad Područni ured Slatina nije imala obvezu pri razgovoru sa djecom utvrđivati da li su djeca iznosila istinite ili neistinite tvrdnje. Majci je dana uputa da odvede djecu liječniku, odnosno psihologu i djeca su unazad nekoliko mjeseci bila uključena u obradu kod psihologinje CĆ. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja sudskih vještaka koji su vještačili djecu Područni ured Slatina promijenio je voditelja mjere tako da je umjesto voditeljice ČĆ za voditelja imenovan MĆ i to od 17. lipnja 2024.

16. Iskazujući kao svjedok ČĆ opisuje da je za voditelja intenzivne stručne pomoći obitelji SĆ imenovana zbog sumnje na zlostavljanje obitelji koje postupanje bi bilo ostvareno od strane VĆ. Mjera se provodila u periodu od mjeseca srpnja 2023. do lipnja 2024. kada je na zahtjev VĆ prestala obnašati dužnost voditelja naznačene mjere. Zahtjev za promjenu voditelja VĆ obrazložio je navodima da je ispričala određene činjenice pedagoginji škole vezano za djecu PĆH i JĆH, a što nije učinila. U izvješću dostavljenom Područnom uredu Slatina naznačene su sve one situacije na koje je upućivala majka djece, a za koje je ona smatrala da su bile neprimjerene za djecu. Prilikom posjete odnosno kontrole koja se provodila kod oca djece VĆ nisu uočene bilo kakve nepravilnosti, a kada ne bi zatekla VĆ jer je bio spriječen nekim radnim obvezama, razgovarala je sa drugim članovima obitelji. Povodom navoda majke djece da je otac VĆ imao neprimjerene radnje o tome je razgovarala s ocem djece AĆ.

17. Svjedok DĆ kao učiteljica učenika PĆH i JĆH navodi da je učenik PĆH nešto mirniji i da se pretežno druži sa djevojčicama dok je učenik Teo nešto nemirniji i uz prisutne određene poteškoće u savladavanju školskih obveza. Nakon prvog polugodišta 2024. učenici su se očitovali da ne odlaze kod oca i da ne žele nositi očevo prezime tako da su izbjegavali potpisivati se prezimenom JĆH. Prije očitovanja ovih učenika da se ne žele potpisati očevim prezimenom nije mogla znati gdje djeca borave, odnosno kod kojeg roditelja jer nije bilo razlike u izvršavanju školskih obveza i vladanju djece kada bi ona boravila kod oca ili kod majke, a bilo je primjetno da djeca rado odlaze kod oca. Na osnovu navoda majke djece da je uslijedila promjena prezimena koje djeca koriste, majka je upućena da može obaviti razgovor sa psihologinjom i pedagoginjom škole na navedene okolnosti tako da su djeca odlazila na razgovor kod ovih stručnih osoba. Prije događaja kada je otac dolazio na informacije u školu došlo je i do njegovog susreta sa djecom koji susret je bio srdačan.

18. Iskazujući kao svjedok IĆ navodi da je kao stručna suradnica – pedagoginja u OŠ „Josipa Kozarca“ Slatina prvi kontakt sa djecom PĆH i JĆH imala u ožujku 2022. kada je provedeno njihovo testiranje prije upisa u prvi razred osnovne škole. Nakon što je u siječnju 2024. izvršeno prijavljivanje nasilja u obitelji, navodno poduzeto od strane oca djece i to kroz oblik zatvaranja u sobu obavljen je razgovor sa učenikom PĆH i upućen je dopis Hrvatskom zavodu za socijalni rad u kojem je konstatirano da nije utvrđeno postojanje bilo kakvih elemenata koji bi ugrožavali nastavak pohađanja škole, odnosno da ne postoji potreba odlaska kod psihologa. Hrvatski zavod za socijalni rad izrekao je mjere nadzora i prema navodima majke djece ona je djecu odvodila do psihologinje CĆ. Sjeća se dolaska učenika PĆH kada je u mjesecu siječnju 2024. došao u njezin radni prostor te rekao "ja sam došao da se ovdje zapiše". Kroz dugogodišnje iskustvo rada sa djecom primijetila je da djeca koja su zlostavljana, kod prijavljivanja postupaju i izgledaju znatno drugačije nego što je to bio slučaj kod učenika PĆH.

19. Stručni suradnik – psiholog u OŠ Josipa Kozarca Slatina HĆ navodi da je upoznala učenike JĆH i PĆH pri čemu je sa JĆH razgovarala oko njegovog ponašanja u razredu, a razgovor sa učenikom PĆH odvijao se nakon njegovog obraćanja pedagoginji škole kada je izrazio želju da bi razgovarao sa psihologinjom. U navedenom razgovoru učenik PĆH opisivao je događaj koji se zbio na pravoslavni Božić navodeći da ga je otac zaključao u sobu na dva sata, a da se radilo o vremenskom periodu od dva sata zaključio je po tome da je pogledao na sat prilikom izlaska iz sobe kada je bilo 16:00 sati, a u sobu je ušao u 14:00 sati. Razlozi zatvaranja PĆH u sobu prema njegovim navodima bili su u činjenici da je bio zločest, a PĆH je napomenuo da ga je prabaka htjela zaštititi i da se svađala sa njegovim ocem koji je u nekoliko navrata zalazio u sobu, provjeravao kako se PĆH ponaša. PĆH se očitovao da je bio ljut postupanjem oca dodajući da je njegov brat ĐĆH u to vrijeme boravio u kući zajedno sa drugim osobama. Na upite o općenitom odnosu sa ocem PĆH se očitovao kako misli da ga otac voli, ali da do daljnjega ne želi ići kod oca kojega inače ne smatra lošim čovjekom iako neke druge osobe govore drugačije o njemu, a da mu je majka napomenula kako će mu sve ispričati kada malo poraste i postane stariji. U izvješću upućenom CZS Slatina naznačene su činjenice i saznanja dobivena u razgovoru sa učenikom PĆH. Kao psiholog zaključila je da je učenik PĆH djelovao jako uvjereno prilikom iznošenja određenih navoda prikazujući da je on sve to proživio i u navedenom razgovoru zaključila je da ispred sebe ima malu odraslu osobu koja je mogla biti po utjecajem majke u pogledu iniciranja navedenog razgovora, odnosno stekao se dojam da je učenik bio pod utjecajem oba roditelja da na dijete prenesu određene stavove. Nije primijetila da bi učenik PĆH djelovao emocionalno i psihički uznemireno i stoga nije smatrala potrebnim da ovaj učenik bude podvrgnut nekom daljnjem psihološkom tretmanu jer na to nije ukazivala njegova verbalna i neverbalna komunikacija. Ne može procijeniti da li je učenik PĆH djelovao kao zlostavljano dijete.

20. Iskazujući kao svjedok TĆ navodi da kao majka ŠĆ i baka djece PĆH i JĆH stanuje u istom objektu tako da ona sa suprugom boravi u prizemlju, a djeca sa majkom na katu kuće. Zna da su djeca ostvarivala redovite kontakte sa ocem i oni se trenutno odvijaju svaki drugi vikend. U razdoblju od siječnja do svibnja – lipnja 2024. nisu ostvarivani kontakti iz razloga što VĆ nije zvao djecu da dođu na susrete. Jedne prilike unuk PĆH po dolasku kući rekao je da ga je otac zatvorio u sobu u kojoj je bio sam dok je brat ĐĆH bio sa ocem u drugom prostoru. Iz navoda unuka PĆH proizlazilo bi da je njega otac VĆ kaznio upućivanjem i boravkom u sobi jer je zalupio vratima, a to je bila reakcija unuka PĆH na činjenicu da je otac VĆ fotografirao PĆH putem mobitela i pokazao Janu fotografiju govoreći da je on djevojčica. Iz navoda unuka PĆH bi proizlazilo da je otac njega uputio u drugu sobu uz napomenu da razmisli o svojim postupcima jer je zalupio vratima. Ocijenila je da je navedeni događaj bio neugodan za unuka PĆH. Doznala je od unuka da je bilo i drugih situacija u kojima je njihov otac neprimjereno reagirao tako da je prema iznijetim navodima istukao unuka PĆH zbog toga što je pojeo Nutellu, a oboje unuka tukao je zbog činjenice da su razbili mobitel i međusobno se tukli. Nakon izvršenog prijavljivanja od strane kćerke ŠĆ CZS Slatina obavio je nadzor u njihovoj obitelji. Razgovarajući sa kćerkom ona je kao i djeca opisivala situaciju u kojoj je optuženik znao istući djecu kada bi ga oni probudili, a on zaspao nakon dolaska sa posla. Iz pojedinih nastupa djelatnika Centra prilikom obavljanja nadzora ocijenila je da su oni došli do određenog zaključka da bi djeca bila u opasnosti kod njih što bi upućivalo da bi sve to bilo iscenirano. Unuk ĐĆH pričao je kako je njegov otac tj. optuženik čistio oružje i da je u to vrijeme bio uz oca. Kada bi se djeca vraćala od oca bilo je primjetno da su tužna i ne bi bila dobre volje. Unuci su bili ljubomorni jedan na drugoga tako da je unuk ĐĆH znao više biti sa ocem, a unuk PĆH sa bakama. Unuci su prije nekih godinu dana počeli više pričati o onome što im se događa, a nisu znali reći o tome ranije jer su bili manje životne dobi. Susreti sa ocem počeli su se odvijati tijekom 2017. kada su unuci bili u dobi od oko 2 godine. Nije primijetila kod unuka da bi bili skloni izmišljanju situacija u većoj mjeri nego bi to činila druga djeca. Jedne prilike unuk PĆH pričao je u dobi kada je bio 3-4 godine da je majka od VĆ udarila unuka JĆH kuhačom. Kada su se susreti i druženja VĆ i djece odvijali kod njih u ranijem periodu primijetila je da su to tada bili normalni susreti. Prema njenim saznanjima kćerka NĆ nije ništa negativno govorila pred djecom o njihovom ocu i nije joj poznato da je kćerka NĆ pokazivala kakvu prepisku nje i VĆ.

21. Svjedok ĆĆ opisuje da mu je kao djedu djece PĆH i JĆH poznato da su djeca odlazila na susrete sa ocem. Registrirao je pojedine situacije pri povratku djece od oca tako da su jedne prilike unuci trebali otići stepenicama na kat kuće kada je unuk PĆH zatražio da ga otprati na kat kuće ističući da se boji onoga što je rekao otac precizirajući kako je rekao da će njihova majka završiti kod doktora, a onda na nebu. Unuci su znali dolaziti uplakani poslije susreta sa ocem, a bilo je i situacija kod kojih nisu izražavali želju i volju za odlaskom na susrete zbog čega su morali biti nagovarani za odlazak na susret sa ocem. Za vrijeme nadzora koji je provodila voditeljica EĆ susreti djece sa ocem odvijali su se redovito, a kasnije je dolazilo do opiranja djece takvim susretima. Kada su djeca izražavala želju za susrete sa ocem i izvan onih termina određenih odlukom djeca u tome nisu ograničavana. Primijetio je da voditeljica ČĆ uzima izjave djece i potom odmah kontaktira mobitelom njihovog oca iz čega je zaključio da se EĆ bojala odlaziti u [adresa] kod obitelji VĆ i da je stoga s njim imala telefonske kontakte. Smatra da ponašanje djeteta kada ono u 5 navrata ponovi istu situaciju ne može se zaključiti da bi tada dijete izmišljalo događaje. Za unuka PĆH ocjenjuje da on zasigurno ne bi izmišljao događaje, dok je unuk ĐĆH možda i skloniji neke situacije drugačije opisati. Unuk PĆH opisao je situaciju u kojoj je njegov otac zatvorio JĆH u pušnicu i da ga je PĆH išao braniti na što ga je otac odgurnuo i da je na to PĆH reagirao tako da je udario oca zbog čega ga je otac za kaznu zatvorio u sobu dok je ĐĆH ostao u pušnici tako da ih je po navodima djece spasila baka ĐĆ koja se vratila iz polja gdje je čistila tikve i u povratku zatekla JĆH u pušnici. Unuk ĐĆH pričao je i o odlasku sa ocem u lov na divlje svinje tako da su on i otac bili na čeki, da je otac opalio nakon čega se on pomokrio, zaplakao i potom su otišli u kuću. Također, unuk ĐĆH opisao je i situaciju u kojoj je sa ocem čistio pušku. Prvih 3- 4 godine života djece PĆH i JĆH nije bilo poteškoća u komunikaciji sa AĆ tako da se odvijala normalna komunikacija, a kasnije nastaju određeni nesporazumi pri čemu VĆ prvih 1,5 godinu života djece uopće nije dolazio, nije htio dati krv za određivanje krvne grupe radi provođenja postupka utvrđivanja očinstva, da bi se ti odnosi nešto poboljšali nakon obavljenog krštenja djece. Čudnim ocjenjuje postupanje optuženika u kojem kroz vremenski period od godinu dana života djece nije priznao djecu da bi nakon toga samoinicijativno otišao u matični ured i upisao se kao otac. Sve do dobi djece od 3-4 godine bilo je sve u redu da bi nakon toga bilo primjetno da su djeca potištena, povlače se u sebe. Djeca bi dolazila uplakana, izbjegavala komunikaciju sa svima njima te bi pobjegla na kat kuće. Ne zna za situacije u kojima bi djeca htjela ostati kod oca dulje od onog što je bilo predviđeno. Po imenovanju drugog voditelja – MĆ uočljivo je poboljšanje komunikacije između kćerke ŠĆ i VĆ tako da je MĆ postigao da se ostvari njihov susret na kavi. U prvih 5-10 susreta djece sa ocem primijetio je da su djeca sa veseljem i radošću odlazila na susrete sa ocem, a nakon toga dolazi do određenog negodovanja pri čemu osobno smatra da nije ispravno preferirati jedno dijete u odnosu na drugo dijete. Djeci nije govorio ništa negativno o njihovom ocu.

22. Rezimirajući provedeni dokazni postupak proizlazi da se optuženikova obrana zasniva na stavu da se NĆ kao majka djece PĆH i SĆH upustila u neosnovano prijavljivanje jer je optuženik nešto sugerirao i prigovorio da bi se trebalo više angažirati oko učenja sinova , konkretno sina SĆH i da bi zapažanja djece kako su njega vidjeli u društvu prijateljice rezultirali podnošenjem prijave.

23. Ovo je suprotno iskazu ŠĆ koja je nakon zapažanja promjene ponašanja kod djece o tome upoznala voditeljicu mjere iznoseći i konkretne navode djece da je došlo do njihova zatvaranja – zadržavanja. Na prijedlog voditeljice mjere da se o navedenom treba upoznati pedagoginja u školi, ista je nakon obavljenog razgovora s djecom o dobivenim saznanjima izvijestila Hrvatski zavod za socijalni rad. Kako se i NĆ očitovala da je očekivala okončanje slučaja uzimanjem izjave djece vidljivo je da kod nje nije postojao motiv za neosnovano terećenje optuženika, a njena zabrinutost za sina PĆH bila je zbog toga što je PĆH opisujući zatvaranje u sobi rekao da je razmišljao o bijegu iz sobe kroz balkon na katu kuće, i to je utjecalo da se obrati voditeljici , a ne činjenica da bi optuženik predložio potrebu većeg angažmana oko djece i da bi NĆ pogodila spoznaja što optuženik ima prijateljicu pri čemu su se oštećenici na dokaznom ročištu očitovali da je njihov otac posije prve imao i drugu djevojku.

24. Optuženik kroz svoju obranu nastoji ukazati da se niti jedan događaj odnosno radnja opisana u optužnici nije odvijala na takav način uz naglašavanje da su djeca njemu prva stvar u životu, a time da s njegove strane nije dolazilo do bilo kakvih oblika njihova ugrožavanja.

25. Optuženika u takvim stavovima podržavaju njegovi roditelji PĆ i ĐĆ te baka JĆ i brat SĆ.

26. Iz njihovih iskaza proizlazila bi optuženikova brižnost o sinovima , tako da bi se u potpunosti posvetio djeci kroz igru, druženje, učenje i primjereno obraćanje, bez upućivanja pogrdnih riječi i pomalo preblagim odnosom.

27. Međutim, konkretne situacije opisane po PĆH i ČĆH upućuju da je optuženikov odnos prema djeci u određenim trenucima imao drugačija obilježja.

28. Kod toga je neuvjerljiva tvrdnja optuženika da je NĆ reagirala podnošenjem prijave protiv njega samo iz razloga što je zatražio od nje da se više angažira oko izvršavanja školskih obveza sina SĆH.

29. Iskazi svjedoka TĆ i ĆĆ upućuju da boravci PĆH i ŽĆH kod oca nisu bili posve bezbrižni kako ih prezentira optuženik. Naime , ĆĆ navodi da je unuk PĆH po dolasku od oca zbog straha zatražio da ga otprati na kat kuće jer se boji onoga što je rekao otac da će njihova majka završiti kod doktora, a onda na nebu. Unuci bi znali dolaziti uplakani. Izbjegavali su komunikaciju sa svima njima te bi pobjegli na kat kuće.

30. Iz iskaza ĆĆ proizlazi da su oštećenici u više navrata na isti način opisivali pojedine situacije što bi upućivalo na vjerodostojnost njihova iskazivanja i stoga zaključuje da kada dijete u 5 navrata ponovi istu situaciju ne može se zaključiti da bi tada dijete izmišljalo događaje.

31. Opisivanje događaja ĆĆ od unuka PĆH da bi optuženik kao otac djece zatvorio ŽĆH u pušnicu i da ga je PĆH išao braniti na što ga je otac odgurnuo i da je na to PĆH reagirao tako da je udario oca zbog čega ga je otac za kaznu zatvorio u sobu dok je ĐĆH ostao u pušnici tako da ih je spasila baka ĐĆ koja se vratila iz polja gdje je čistila tikve i u povratku zatekla ŽĆH u pušnici, upućuje da su oštećenici opisani događaj doživjeli kao neugodu situaciju.

32. Iz iskaza TĆ proizlazi da boravci kod oca nisu uvijek bili bezbrižni tako da je jedne prilike unuk PĆH po dolasku kući rekao je da ga je otac zatvorio u sobu u kojoj je bio sam dok je brat ĐĆH bio sa ocem u drugom prostoru.

33. Budući da se po navodima TĆ njen unuk ĐĆH očitovao da je bio uz oca kada je on čistio oružje odnosno po navodima ĆĆ unuk ĐĆH pričao o odlasku sa ocem u lov na divlje svinje tako da su on i otac bili na čeki, da je otac opalio nakon čega se on pomokrio, zaplakao i potom su otišli kući, proizlazi da optuženik nije u potpunosti brinuo o sigurnosti djece i da nisu točni navodi optuženika i njegovih roditelja da djeca nikada nisu bila prisutna u prostoru gdje se nalazilo oružje.

34. Na opravdanost prihvaćanja navoda oštećenika upućuje i tvrdnja TĆ da kod unuka nije primijetila da bi oni bili skloni izmišljanju situacija u većoj mjeri nego bi to činila druga djeca.

35. Navodi SĆ da se brat VĆ tj. optuženik obraćao djeci nazivajući ih imenom, nadimkom "miško", odnosno tepanjem kao i navodi JĆ da se optuženik nije obraćao djeci uvredljivim riječima „seronjo“ nisu uvjerljivi kao niti tvrdnja optuženika i njegova brata SĆ da oni ne posjeduju prostoriju pušnicu jer zasigurno da su djeca koristila naziv za ovu prostoriju neovisno o tome kako je nazivaju članovi obitelji JĆ, pri čemu i nije odlučno da li je takva prostorija bila u funkciji pušnice već da je dijete za kaznu zatvarano u tom prostoru.

36. Navodi SĆ da njegov brat VĆ nije kažnjavao sinove već ih je znao verbalno usmjeravati i da oružje nikada nije korišteno niti čišćeno pred djecom, niti da bi bilo koji od članova njihove obitelji vrijeđao, odnosno kažnjavao nećake PĆH i ŽĆH, usmjereni su olakšanju procesne pozicije optuženika, a takvog karaktera je i iskazivanje ŽĆ koja ističe da nikada nije vidjela da bi sin VĆ udario unuke i da bi oni od nje tražili zaštitu, što je u suprotnosti s iskazivanjem VĆH koji opisujući jedan od događaja navodi zatvaranje na 2 sata kada ga je baka htjela zaštiti tako da se svađala s optuženikom.

37. Opisivanje događaja u kojem je unuk PĆH postupio po uputi oca, otišao u sobu gdje se zadržao od 10 do 15 minuta, kako tvrdi ĐĆ odnosno oko 5 minuta kako tvrdi PĆ, te da se po povratku iz sobe ispričao baki i djedu da bi u odlasku od njih rekao da se vide uskoro u suprotnosti su s iskazom djeteta DĆH koji je govorio o zaključavanju na 2 sata, a optuženik po navodima ŠĆ priznaje zatvaranje na 1 sat navodeći da ne vidi problem i da je zatvaranje bilo na 2 sata.

38. Iskazivanjem svjedoka PĆ nastoji se ukazati da su njegovi sinovi VĆ i SĆ kao lovci bili obazrivi s oružjem tako da se čišćenje oružja provodilo u lovačkoj sobi, a lovačko oružje odlagalo u sefu težine oko 700 kg, ali je primjetno da se dijete ĐĆH očitovao da je bio uz oca prilikom čišćenja oružja.

39. Neuvjerljivi su navodi ovog svjedoka da se optuženik obraćao djeci po imenu bez upućivanja uvredljivih riječi vikanja i udaranja djeca tako da se djeca nikada nisu žalila na oca niti je kod unuka primijetio kakav strah.

40. NĆ uvjerljivo se očitovala da je nju iznenadilo što je nakon prijavljivanja optuženika uslijedilo višekratno ispitivanje djece jer je očekivala da će činjenično stanje biti okončano uzimanjem izjave u Centru za socijalnu skrb, a to onda potvrđuje da motivi ŠĆ nisu bila da naudi optuženiku već da spriječi moguće druge oblike ugrožavanja djece.

41. Uostalom i sam optuženik nakon što ga je nazvala NĆ naglašava da su djeca bila u kazni, što upućuje da se situacija ipak nije odvijala kako je optuženik prezentira u svojoj obrani objašnjavajući da je u prolazu došlo do udaranja (pljuskanja) po stražnjici i da bi se nakon kraćeg vremena djeca uredno oprostila od ostalih ukućana.

42. Svjedok IĆ kao pedagoginja u školi opisuje da zlostavljana djeca kada prijavljuju postupanje izgledaju znatno drugačije nego je to bilo kada je pristupio ošt. PĆH zahtijevajući da se upiše njegova izjava. Međutim, psihologinja HĆ očitovala se da je ošt. PĆH djelovao uvjereno prilikom iznošenja navoda prikazajući da je proživio zatvaranje u sobu, a uz to nadležni Centar za socijalnu skrb imenuje voditelja intenzivne stručne pomoći ČĆ zbog sumnje na zlostavljanje u obitelji koje bi bilo ostvareno od strane opt. VĆ.

43. Unatoč toga što provedeno psihijatrijsko psihologijsko vještačenje oštećenika upućuje da su oštećenici opterećeni odnosima između roditelja, vještaci ne isključuju postojanje određenih događaja koje opisuju oštećenici za koje je potrebno napomenuti da su višekratno iskazivali pred različitim osobama i institucijama i uz određena odstupanja u bitnome su iskazivala o očevom fizičkom zlostavljanju, zatvaranju, vrijeđanju, a upravo zbog očevih prijetnji nisu pravovremeno prepričavali nasilne obrasce ponašanja.

44. Budući da sudski vještaci ne isključuju izlaganje oštećenika određenim oblicima zlostavljanja, a da su majka oštećenika NĆ i svjedoci ĆĆ i TĆ opisivali i određene konkretne događaje prema kojima je optuženik poduzimao određene metode sankcioniranja njihova ponašanja koje su bile ugrožavajućeg karaktera tada su one imale i odraza na pravilan psihofizički razvoj djece.

45. Nalazeći dokazanim počinjenje dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, opt. VĆ utvrđene su kazne zatvora u trajanju od po 7 mjeseci za kaznena djela počinjena na štetu DĆH i ŽĆH , a primjenom odredbi o stjecaju optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz izricanje uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 2 godine. Prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora naročito olakotnom okolnošću koja je dovela do ublažavanje kazne kod optuženika primjenom čl. 48. st.

2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 uzeta je u obzir činjenica da kod oštećenika nisu nastupile neke teže psihičke posljedice.

46. Prilikom izricanja navedene kaznenopravne sankcije olakotnim je na strani optuženika cijenjena njegova dosadašnja neosuđivanost dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.

47. Od izrečene kaznenopravne sankcije očekuje se da ostvari svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a prije svega utječe na optuženika da ne počini novo kazneno djelo, shvati pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja.

48. Kaznena djela počinjena od strane optuženika ostvarena su kroz oblik krivnje – neizravnom namjerom jer je optuženik bio svjestan da nazivanje oštećenika pogrdnim riječima, fizičko nasilje i prijetnja da o tome ne smiju nikome pričati, zatvaranje i zaključavanje u prostorije, predstavlja oblike ugrožavanja njihova psihofizičkog razvoja, na što je optuženik pristao, ostvarujući obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

49. Donošenjem osuđujuće presude optuženik se obvezuje sukladno čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08 na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu 1.819,08 eura koji se odnose na provedeno psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje (1.755,60 eura), pristup svjedoka na saslušanje (63,48 eura), paušalnu naknadu u iznosu 300,00 eura koja je određena prema dužini trajanja i složenosti kaznenog postupka, kao i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika – Odvjetnički ured Zorislav Krivačić i GĆ iz [adresa], o čemu će se odlučiti donošenjem zasebnog rješenja.

50. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 25. studenoga 2024.

Sudac za mladež:

Ilija Samardžija

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude ovlaštene stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Virovitici na broj: KOz-DO-15/2024

2. opt. VĆ, [adresa]

3. braniteljica opt. – odvj. Tea Cabadaj Cafuta, Virovitica, Tomaša Masaryka 3

4. z. z ošt. NĆ, [adresa]

5. opunomoć. ošt. – ZOU Zorislav Krivačić i Korana Krivačić, Bjelovar, A.K. Miošića 19/I