Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5222/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici IRH, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika: 1. CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. ZFH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], [naziv], oboje zastupanih po punomoćniku VP, odvjetniku u [adresa], zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Psp-57/2023-40 od 30. srpnja 2024., dana 25. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Psp-57/2023-40 od 30. srpnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tuženici CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CFH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetali tužiteljicu ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu dijela k. č. [katastarska čestica] dvorište, ostalo zemljište upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u [adresa], tako što su 27. listopada 2023. godine, a za što je tužiteljica saznala isti dan, sa ogradnog zida vrta uklonili crnu metalnu ogradu sa ugrađenim vratima, na dijelu prikazanom na Izvodu iz katastarskog plana crvenom bojom koji je sastavni dio ovog rješenja, pa se nalaže tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda, tako da na Izvodu iz katastarskog plana prikazanom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postave na zid crnu metalnu ogradu sa ugrađenim vratima, sve u roku od 8 dana, te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće.

2. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade prouzročene troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate počevši od donošenja prvostupanjskog rješenja pa nadalje do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 875,00 eura (osamsto sedamdeset pet eura) zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od donošenja rješenja o smetanju posjeda do isplate, u roku od 15 dana.”

2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22 i 114/22).

5. Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Tužitejica u žalbi preocjenjuje provedene dokaze. No, sud prvog stupnja o svemu što je pravno relevantno, a vezano je uz utvrđenje činjeničnog stanja, očitovao se. Ovaj sud ne prihvaća tužiteljičinu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka te u cijelosti prihvaća ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

6. Tužiteljica u tužbi (koju je podnijela dana 17. studenog 2023.) navodi da je u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, ostala zemljišta, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina se nalazi u [adresa], a koja u naravi čini vrt, travnatu površinu sa zasađenim cvijećem i limunom te ograđenim zidom i metalnom ogradom, a koji sporni dio je na izvodu iz katastarskog plana (7) označen žutom bojom. Navodi da je zbog smetanja posjeda spornog dijela od strane tuženika i njihova sina KF pokrenula parnični postupak zbog smetanja posjeda spornoga dijela koji da su zaposjeli postavljanjem svojih stvari, koji se vodi kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Psp-31/2023. Nakon podnošenja tužbe u tom parničnom postupku, da su tuženici maknuli te svoje stvari te napustili posjed. Nadalje navodi da je na dijelu postojeće ograde vrta dana 7. rujna 2023. postavila crnu metalnu ogradu s ulaznim vratima za ulazak u vrt, koju da su tuženici 27. listopada 2023. uklonili i odložili je u predmetni vrt. Tvrdi da su ju na taj način tuženici smetali u posjedu predmetnog vrta.

7. Sud prvog stupnja tužbeni zahtjev je odbio kao neosnovan iz sljedećih razloga.

7.1. U ovom postupku nije sporno:

- da se na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi stambena zgrada koja se sastoji od više posebnih dijelova (stanova),

- da je tužiteljica vlasnica posebnih dijelova te nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], točnije četiri posebna dijela, četiri stana,

- da su drugo i treće tuženici suvlasnici posebnog dijela te nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to jednog stana,

- da se uz nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Republike Hrvatske (list 6 spisa), koja u naravi čini ograđeni vrt sa istočne, sjeverne i zapadne strane, dok sa južne strane graniči s naprijed navedenom nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dijeli ih popločena staza, a što je vidljivo na izvodu iz katastarskog plana (list 7 spisa), te na fotografijama (list 8- 10 spisa), u nastavku predmetna nekretnina,

- da je na južnoj strani spornog dijela tužiteljica postavila crnu metalnu ogradu s ugrađenim vratima dana 7. rujna 2023. koju ogradu su tuženici uklonili i odložili je na sporni dio odnosno prislonili je na ogradu tužiteljičine terase kako je to vidljivo na fotografiji (list 8-9 spisa),

- da je crna metalna ograda s ugrađenim vratima bila postavljena na rubnjacima, koji su popločeni kao i staza i koja ograda se je protezala pravcem istok zapad do postojeće betonske ograde sa žardinijerama kako je to vidljivo na fotografiji na strani 9 spisa,

- da je kod prvostupanjskog suda u tijeku parnični postupak zbog smetanja posjeda između istih stranaka s time da postoji još jedan tuženik KF, sin ovdje prvo tužene, istog spornog dijela, koje smetanje da predstavlja vješanje ručnika po ogradi oko spornog dijela, postavljanje stolica, sušila i košnja trave, pod poslovnim brojem

7.2. Pravo na zaštitu posjeda regulirano je odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14-u nastavku ZV) kojom je propisano da svatko koga drugi smeta u posjedu bio da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda.

7.3. Odredba čl. 22. st. 1. ZV-a propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. A st.2. istog članka propisuje da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda, nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u kakvom javnom ili sličnom interesu.

7.4. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od kada je smetani saznao za čin smetanja (uznemiravanja odnosno oduzimanje) i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (čl. 21. st. 3. ZV-a).

7.5. Na uviđaju lica mjesta mjernični vještak EK, dipl. ing. geod. identificirao je predmetnu nekretninu te je izjavio da ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja cijela k.č. ima površinu od 1712 m2 prema katastarskom stanju. Pokazani sporni dio iste nalazi se sjeverno od stambene zgrade i dvorišta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sporni dio sa sjeverne strane omeđen je betonskim podzidom sa željeznom ogradom na njemu, s istočne strane omeđen je betonskim podzidom sa željeznom ogradom na njemu, sa zapadne strane ograđen je betonskom terasom uzdignutom od spornog dijela cca 75 cm. S južne strane sporni dio ograđen je betonskim pločnikom popločenim pločicama koji je pločnik oko zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Usporedbom kopije katastarskog plana na strani 7 spisa izjavio je da dio koji je na tom planu označen žutom bojom odgovara dijelu pokazanom po tužiteljici, a crvena linija koja je na istom planu naznačena da se nalazi neposredno blizu međe između nekretnina oznaka k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] s time da ne može definirati na kojoj nekretnini se nalazila sporna željezna ograda, za takvo nešto da je potrebna geodetska izmjera. Nadalje je izjavio da je popločena staza uz zgradu fizička međa između travnate površine i stambene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na pitanje na kojoj katastarskoj čestici se je nalazila sporna željezna ograda odgovorio je da ne može na nivou identifikacije definirati na kojoj čestici se je ona nalazila.

7.6. Sud prvog stupnja navodi da iz iskaza svjedoka i stranaka ne može sa sigurnošću utvrditi tko je bio posljednji posjednik spornoga dijela, prije 14. srpnja 2023., kada je sin prvo tužene na spornom dijelu odnosno na ogradu stavio ručnike, stolice, ležaljke. Isto tako ne može sa sigurnošću utvrditi da li je prije dolaska tuženika, prije nego što su tuženici kupili svoj stan u [adresa] do spornoga dijela, tužiteljica bila jedina posjednica spornoga dijele ili je taj posjed suposjedovala zajedno sa drugima, konkretno sa svojom maćehom KFH od koje su tuženici kupili svoj stan. Većina svjedoka izjavila je da nikoga nije vidjela na spornome dijelu odnosno da su znali viđati i tužiteljicu, ali isto tako i njezinu maćehu. Pri tome sud prvog stupnja smatra da nije od utjecaja da li su tuženici nastavili posjed/suposjed spornog dijela od svoje prednice IFH s obzirom na činjenicu da im je tužiteljica to branila, a oni su usprkos tome nastavili koristiti taj sporni dio. Naime, kod utvrđivanja posljednjeg stanja posjeda, te kod smetanja takvog posjeda sud pruža zaštitu bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (članak 22. stavak 2. ZV-a). Bitno je kada su tuženici počeli posjedovati/suposjedovati sporni dio na način da su to pravo oduzeli tužiteljici ili ju uznemiravali u njenom posjedu, odnosno, da li im se njihov posjed/suposjed spornog dijela umirio u kom slučaju tužiteljica ne bi imala pravo na posjedovnu zaštitu.

7.7. Tužiteljica tvrdi da su ju tuženici počeli smetati u njenom posjedu spornog dijela dana 14. srpnja 2023. i to na način da je sin prvo tužene KF tada na ogradu oko spornog dijela postavio ručnike, na travu postavio stolice, pa 20. srpnja 2023. pokosio travu, a potom 22. srpnja 2023. to smetanje da je nastavljeno i od strane tuženika koji su na sporni dio postavili stolice te tamo sjedili i ležali, a potom postavili sušilo za rublje s time da se ne navodi točan datum kada je to učinjeno. Tužiteljica se tome usprotivila te je u nekoliko navrata zvala i policiju, ali su tuženici nastavili koristiti, posjedovati sporni dio cijelo vrijeme svoga boravka tamo, odnosno do kraja mjeseca kolovoza 2023., za koje vrijeme tužiteljica nije koristila odnosno posjedovala ili suposjedovala sporni dio.

7.8. Međutim, sud prvog stupnja ističe da su prije toga tuženici isto tako koristili sporni dio i to onda kada su bili u svome stanu u proljeće 2023. za vrijeme dok su uređivali svoj stan. Tada je tamo bio i brat tužiteljice koji ih je vidio i koji nije prigovorio da to ne smiju činiti. I ne samo to, on je to po dolasku u Austriju javio svojoj sestri, ovdje tužiteljici koja po tom pitanju nije ništa poduzela. Tužiteljica u svom iskazu se toga ne sjeća što sud prvog stupnja smatra indikativnim i da govori u prilog tome da nije željela govoriti neistinu već je odgovorila kroz ublaženu verziju. Naime, sud prvog stupnja smatra da je tužiteljici brat javio za tuženike kao i to da su koristili sporni dio, a ona svjesna činjenice da joj to ne ide u prilog navodi da se ne sjeća, a sjeća se svih drugih detalja. Od tada, a to je bilo u proljeće, pa do 14. srpnja 2023. posjed odnosno sud prvog stupnja smatra da se suposjed tuženika umirio i tužiteljica više nema pravo štiti svoj posjed odnosno suposjed spornoga dijela jer to nije učinila u zakonom propisanom roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja (članak 21. stavak 3. ZV-a).

Isto tako sud zaključuje da ona nema pravo na sporni dio, odnosno na rubnjak spornog dijela postaviti željeznu ogradu i na taj način onemogućiti, oduzeti posjed/suposjed tuženicima, pa sud prvog stupnja zaključuje da su se tuženici osnovano poslužili pravom na samopomoć kada su tu ogradu maknuli (članak 27. ZV-a).

8. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8.1. Naime, iako sud prvog stupnja navodi da ne može sa sigurnošću utvrditi tko je bio posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine, iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da nije utvrđeno da je tužiteljica bila isključivi posjednik. Ovaj sud kao sud drugog stupnja također smatra da su predmet spora koristili i tužiteljica i tuženi.

Navedeno proizlazi iz iskaza jedne od suvlasnice stanova u zgradi koja se nalazi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine i u kojoj i stranke imaju svoje stanove IF koja navodi da je jednom vidjela prvo tuženu da sjedi na stolicama na predmetnoj nekretnini, dok joj je tužiteljica rekla da je njen limun koji se nalazi na nekretnini.

Korištenje nekretnine od strane prvo tužene potvrđuje i svjedokinja VF koja je također kupila stan u istoj zgradi.

I svjedok HF navodi da mu je pri kupnji stana u kuću u kojoj se nalazi stanovi stranaka rečeno da može koristiti sporni dio, kao i da je on to i činio.

8.2. Nadalje, SF, koja također ima stan u istoj kući, u svom iskazu navodi da je viđala prednicu tuženika da leži na ležaljci na predmetnoj nekretnini, a viđala jei tužiteljicu da sjedi za stolom na toj nekretnini. I svjedok UF je iskazao da je viđao prednicu tuženika da koristi predmet spora te da mu je pri kupnji stana rekla da može koristiti sporni dio. Osim toga, SF je u svom iskazu navela da joj je prednica tuženika rekla da može koristiti spornu nekretninu. To je iskazao još jedan od suvlasnika kuće, svjedok ČF. Zbog navedenoga je uvjerljiva tvrdnja tuženika da im je pri kupnji stana rečeno da oni mogu (nastaviti) koristiti predmet spora, a uvjerljivosti tvrdnje tuženika da im je rečeno da imaju pravo koristiti spornu nekretninu doprinosi i iskaz brata tužiteljice ĆF u dijelu u kojem navodi da je prednica tuženika prolazila spornim dijelom. Naime, ako je prolazila tim dijelom tada je vjerojatnije da je i novom kupcu rekla da ima pravo koristiti tu nekretninu.

8.3. Posebno treba istaknuti i to da je brat tužiteljice ĆF naveo da njegova sestra najviše koristi predmetnu nekretninu, dakle, ne i isključivo.

8.4. S druge strane, BF i LF nemaju stanove u kući u kojoj se nalaze stanovi stranaka pa su njihovi iskazi manje vjerodostojni u odnosu na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda.

8.5. Posebno je važno napomenuti da iz iskaza brata tužiteljice proizlazi da je on njoj javio u proljeće 2023. da tuženici koriste sporni dio, a tužiteljica nije reagirala sve do srpnja 2023. kada je pobacila stvari tuženika sa spornog dijela. Dakle, zaključak je ovog suda da je i prednica tuženika koristila sporni dio, a s korištenjem su nastavili i tuženi, dok se tužiteljica po prvi put tome usprotivila u srpnju 2023.

8.6. Dakle, tuženi su bili u posljednjem mirnom (su)posjedu predmetne nekretnine prije nego li se tužiteljica počela protiviti korištenju spornog dijela od strane tuženika, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su se tuženici osnovano poslužili pravom na samopomoć kada su ogradu koju je tužiteljica postavila maknuli (članak 27. ZV-a).

9. U odnosu na žalbene navode treba dodati da time što su tuženi po završetku godišnjeg odmora napustili stan da oni time nisu napustili posjed odnosno prestali biti posjednici predmetnog dijela.

10. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

11. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 25. studenoga 2024.

Sutkinja:

mr. sc. Iris Gović Penić