Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, HR-51000 Rijeka

Poslovni broj: K-380/2018-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Lade Medanić, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Zdenke Badanjak i Tatjane Koželj Mladenić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Julije Abramović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženik ŽM zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 4. u svezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj KO-DO-1469/17-XXXII od 21. studenoga 2017. godine, nakon održane javne rasprave 21. listopada 2024. i dana 21. studenog 2024. kada je zaključena, u nazočnosti okrivljenika ŠM, branitelja Marka Došen i zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu Rijeka KM, dana 25. studenog 2024. u odsutnosti okrivljenika, branitelja i Općinskog državnog odvjetništva Rijeka, izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I Optuženik ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj], sina ŽM i Ž  rođ. Š,  rođenog **.**.1966.  u [adresa],  državljanina  Republike  Hrvatske,  sa  završenom srednjom Medicinskom školom, medicinskog tehničara, zaposlenog u Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima, oženjenog, oca troje punoljetne  djece,  srednjeg  imovnog  stanja,  neosuđivanog,  s prebivalištem u [adresa], odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, na slobodi

Na temelju članka 453.točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08)

oslobađa se od optužbe

da bi :

dana 29. kolovoza 2017. u razdoblju od 13,00 do 14,00 sati u [adresa], ispred caffe bara "All star's caffe", u nakani da se nepripadno okoristi u velikom iznosu, rekao ĐM da će morati kupiti caffe bar "All star's caffe" koji se nalazi u vlasništvu njegove kćeri PM, iako mu je oštećenik dao do znanja da ne želi kupiti spomenuti caffe bar, te ga na ime kupoprodajne cijene za caffe bar tražio da u dva dana pribavi i preda mu iznos od 50.000,00 eura, govoreći mu da ima pištolj i da mu nije problem ubiti ga jer da je bio u ratu, da je angažirao kamatare koji će ga pretući, da će ostati nepokretan te da svaki od njih košta 500,00 eura i da će za kamatare morati platiti 3.500,00 eura, kao i da će, znajući da je ĐM njegovoj kćeri PM slao SMS poruke seksualnog sadržaja, pokazati njegovoj zaručnici poruke koje je razmjenjivao sa PM, a zatim istog dana oko 20,20 sati nazvao ĐM na njegov mobitel te ga tražio da odmah dođe na parking dvorane u Kostreni ili da dolazi kod njega kući, a kada ga je ĐM molio da ne dolazi jer da se boji, došao do stana u kojem imenovani oštećenik živi na adresi u [adresa], koji zbog straha za svoj život nije želio otvoriti vrata i izaći iz stana, već je o navedenom događaju izvijestio policiju,

dakle, s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist i ozbiljnom prijetnjom da će izravno napasti na život ili tijelo osobe, prisili drugog da što učini na štetu svoje imovine, s namjerom poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju, opisano u članku 243. stavak 1., 3. i 4., u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 4. KZ/11.

II Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145.stavak 2.točke 1.do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, uvodno označenom optužnicom, optužilo je ŠM zbog kaznenog djela činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Upitan na početku rasprave kakav stav zauzima prema optužbi, optuženik je iskazao da se u odnosu na optužbu ne smatra krivim.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem iskaza oštećenika

- svjedoka ĐM dan na zapisnik kod ovog suda dana 31.07.2024. (list 101-103), čitanjem iskaza svjedoka TM dan na zapisnik kod ovog suda dana 31.07.2024. (list 103-104), ispitivanjem svjedoka CM (Podolski) (list 113-115 spisa), svjedoka ĆM (list 115-116 spisa), svjedoka VM (list 122-123 spisa), svjedoka UM (list 123-124), čitanjem i pregledavanjem materijalne dokumentacije priložene spisu i to preslike poruka razmijenjenih između ĐM i PM (list 7-14 spisa),

Zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 18 spisa), Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj: 1019239 (list 19 spisa), zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta (list 20 spisa), pročitan je izvod iz KE, a okrivljenik je svoju obranu dao na raspravi kod ovog suda.

2. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se ispitaju supruga ŽM, ČM, i kćerka ŽM, ZM, kao suvišne, a obzirom da je sud ocijenio da se nakon ovako provedenog postupka može donijeti odluka.

3. U svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka na raspravi od 21. studenoga 2024. okrivljenik je ukratko naveo kako su oni došli kod kćeri PM u posjetu i ujedno da obave kupnju za svadbu na koju namjeravaju ići, kćerka PM je bila prestrašena, rekla mu je da ima problema, shvatio je da je u problemu i strahu, PM mu je pokazala poruke, i pitala ako može razgovarati s ĐM, on je rekao da može, uputili su se u lokal, konobarica VM je radila, pokazala mu je ĐM, on je došao do ĐM i rekao mu da je otac od PM i da bi razgovarao, ĐM je rekao da ne bi tu razgovarao, jer je bio u razgovoru s nekim drugim gostima te je zatražio da idu razgovarati na parking, otišli su van na parking i tamo su razgovarali, rekao mu je ako je kupac neka kupiti lokal, ali da ne šalje takve poruke njegovoj kćeri, da je to ružno, da nije normalno, da mu kćerka zbog toga nije dobro, ĐM je rekao da nema problema, da neće više, on, okrivljeni, mu je rekao neka se makne od njegovog djeteta, ĐM je rekao da je mislio kupiti taj lokal ali da nema novaca. Nakon toga svi su sretni mislili da je to riješeno, otišli u Tower, međutim PM ga je nazvala i rekla da je ĐM tamo, okrivljeni ga je nazvao, i rekao mu da će doći do njega, jer ga mora opet zamoliti, i on je rekao da može, da će se čuti, imao je trening u dvorani, nazvao ih je da će biti kod kuće, da dođu do kuće, oni su došli autom pred kuću, parkirao se 20-30 metara dalje od kuće, stali su sa strane, krenu je do kuće, supruga ČM je rekla da NM otiđe sa njim, da ne ide sam, krenuli su zajedno, pozvonili su, izašao je otac oštećenika, pozdravili su se, okrivljeni je rekao da je on otac od PM. Otac oštećenika pitao je što trebaju, zašto trebaju ĐM, okrivljeni je rekao da je ĐM rekao da će biti kući, međutim otac oštećenika je rekao da ĐM nije kući, pitao je da li im je ĐM dužan neke novce, okrivljeni je rekao da nije, njegov zet je inzistirao da pokaže poruke koje je ĐM slao PM i on je to učinio, pokazao je te poruke, otac od oštećenika je gledao u mobitel, listao i zgražao se, rekao da to nije normalno, okrivljeni je na to rekao "da, ali to je tvoj sin" a otac od ĐM je rekao da ĐM to više neće raditi, i nakon toga su se pozdravili, krenuli i u taj tren je došla policija koja ih je zaustavila, skuter je proletio pokraj njih, policija ih je privela, trebali su dati izjave, međutim trebali su doći neki inspektori tako da su ig zadržali do jutra do pola četiri.

3.1. Na upit branitelja okrivljeni je odgovorio kako on ne posjeduje oružje, nije ga nikad posjedovao, on radi u Vinkovcima u bolnici na odjelu psihijatrije 37 godina, i radim sa pacijentima kao medicinski tehničar, pa je tako kao i sa pacijentima pričao s ĐM kao da mu treba pomoć, i njemu je to godilo, i cijeli razgovor se svodio na to, na njegove probleme, da ne može imati djece i tako, a što je on, okrivljeni, morao slušati. Nitko drugi osim svjedoka ZM nije bio prisutan njegovom razgovoru s ocem oštećenika. U to vrijeme svjedok ZM je bio malo deblji nego sada, sad više trenira. Okrivljeni nije tražio niti lipe niti od ĐM niti od TM, nikakav iznos od 50.000,00 kuna on nije tražio. Nije slao nikakve poruke ni pisma, prije toga nije bio u kontaktu s njima, ĐM mu je dao broj prvi puta kad su bili na parkingu.

3.2. Prethodno, na Zapisnik o ispitivanju okrivljenog ŽM s pripadajućom audio-video snimkom (list 48-51 spisa), okrivljeni je naveo da mu je njegova kći PM koja je vlasnica caffe bara "All star's" rekla da je osoba ĐM zainteresiran za kupnju navedenog caffe bara čija je ona vlasnica i za koji caffe bar je podignula kredit od 35.000,00 eura, međutim da kupnju uvjetuje određenim seksualnim uslugama te da mu je pokazala poruke koje joj je slao, zbog čega je svojoj kćeri rekao da će s njime razgovarati kako bi vidio radi li se o ozbiljnom kupcu. Predmetnog dana da je došao u caffe bar, da mu je konobarica ukazala na ĐM te da je on došao do njega i predstavio mu se, kao i pokazao mu kutiju kondoma, nakon čega da ga je ĐM zamolio da izađu iz caffe bara. Na parkiralištu da mu je ĐM rekao da je njegov život gotov, da nema novaca, da je takve poruke slao na najmanje deset adresa te da je počeo plakati, a on da ga je smirivao i da mu ničim nije prijetio. On da je ĐM samo rekao da, ako nema novaca, da prestane s porukama i da ne dolazi u caffe bar, a ĐM da ga je tražio broj mobitela kako bi mu se javio jer da će prodati neke nekretnine. U popodnevnim satima da ga je nazvala kći PM i rekla mu da je ĐM opet u caffe baru, zbog čega ga je nazvao i tražio da se nađu, na što da mu je ĐM odgovorio da se mogu naći nakon njegovog treninga te da mu je tada rekao da će doći kod njega doma. Oko 20,00 sati da je zaista došao do kuće ĐM te je vrata otvorio njegov otac kojemu da je pokazao poruke, na što da mu je njegov otac rekao da je njegov sin bolesnik i da nema niti lipe te mu je zahvalio što ga je o svemu obavijestio.

4. Svjedok oštećenik ĐM kod ODO-a na zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve od 28. rujna 2017. (list 28-32 spisa), naveo je kako PM poznaje oko godinu dana, obzirom da je omladinski trener u sportskoj dvorani, a imenovana je vlasnica caffe bara "All star's", koji se nalazi u sklopu sportske dvorane u Kostreni. Ljetos da je PM razglasila među gostima da bi prodala navedeni caffe bar, na što da joj je rekao da mu je to zanimljivo, a nakon čega da ga je PM kontaktirala na Facebook-u s upitom je li zaista zainteresiran i da se nađu kako bi razgovarali o eventualnoj kupnji. Na to da joj je odgovorio da ga zanima kako caffe bar radi i koja je njegova bilanca, međutim da nikada nisu konkretno dogovarali cijenu caffe bara, ali da je upoznat da je PM uzela kredit za caffe bar u iznosu oko 37.000,00 Eura, a kako je bio upoznat da je raniji vlasnik caffe bar preuzeo za cijenu od oko 20.000,00 eura, smatrao je da je cijena od 35.000,00 eura previsoka zbog čega je PM rekao da nema toliko novaca i da niti ne zna želi li se uopće baviti ugostiteljstvom. PM da mu je znala pisati poruke u kojima ga je tražila da se nađu kako bi razgovarali o kupnji caffe bara te je tada počeo slati poruke intimnog sadržaja jer da nije više htio pričati o kupnji kafića i nikada nije bio zainteresiran za kupnju caffe bara, a to da je jasno dao do znanja PM jer da niti jedna osoba koja je imalo zainteresirana za kupnju kafića na takav način ne pregovara o kupnji. Napomenuo je da su izuzev poruka koje se nalaze u spisu, postojale i njegove poruke koje su izbrisane, a u kojima je navodio da nije zainteresiran za kupnju caffe bara po cijeni od 35.000,00 eura. PM da mu je u jednom trenutku poslala poruku u kojoj je tražila da vrati stolove koje je posudio iz caffe bara, na što da je odgovorio da bi bilo najbolje da se nađu na parkingu i da odu zajedno negdje, pri čemu da joj je naveo da kupi kondome. Dogovorili su susret 29. kolovoza 2017. oko 13,00 sati ili 14,00 sati te je navedenog dana došao do kafića jer nije htio ići na parking, ušao je u kafić te je vidio da PM nema u caffe baru, zbog čega se okrenuo kako bi otišao doma, pri čemu je do njega tada došla njemu nepoznata osoba za koju se kasnije ispostavilo da je ŽM. Navedena osoba da ga je potapšala te ga pitala je li on ĐM na što je potvrdno odgovorio, a tada da mu je rekao da završi s razgovorom jer da moraju pričati. Otišao je s njim, osoba mu se predstavila kao otac PM te je tada s gornjeg parkinga dotrčala mlađa muška osoba od 25- 30 godina, za koju da mu je ŽM rekao da je kamatar. Kada su prolazili pored kafića, ŽM da mu je rekao da je u blizini kafića sedam kamatara koji jedva čekaju da ga pretuku te mu je rekao da će sada morati kupiti kafić i u roku od 2 dana predati mu za kafić 50.000,00 eura, kao i da mora platiti i svakog kamatara čija je cijena 500,00 eura po osobi i po danu, dakle sveukupno 3.500,00 eura. Sjedili su na parkingu, a par metara od njega da je bila udaljena ta muška osoba koja je predstavljena kao kamatar. ŽM da mu je rekao da će kamatari na njegovo pucketanje prstiju doći i pretući ga da bude nepokretan, pokazao je rukom prema vozilu i rekao da ima pištolj, da nije njemu problem ga ubiti, da je bio u ratu, da je gazio po leševima, da ima veze u policiji i da će za šest mjeseci izaći na slobodu, spominjao je ubojstva K. Ispričao se za poruke koje je slao njegovoj kćeri jer da je ŽM izvadio svoj mobitel i mahao njime, govoreći mu da će poruke pokazati njegovoj zaručnici ukoliko ne plati dug. ŽM pokušao je objasniti da ne može platiti 50.000,00 eura, da je raniji vlasnik po nepovoljno visokoj cijeni prodao kafić, na što da mu je on rekao da je htio ubiti i tog ranijeg vlasnika koji je otišao u Irsku, a da će on sada zbog svoje gluposti kupiti taj kafić. O porukama koje je slao njegovoj kćeri PM da uopće ŽM nije htio razgovarati jer da su one služile za zastrašivanje i ucjenu. U jednom trenutku da je bio van sebe i da mu je rekao da ne može izvršiti traženo i da će se ubiti, na što da mu je ŽM rekao da će njegovi roditelji otplaćivati dug. ŽM mu je zatim predložio da preda odmah 25.000,00 eura, a ostatak uz kamatu od 10-15 %, da bi mu u konačnici rekao da njegovoj kćeri kupi stan. Ima saznanja da je caffe bar imao određeni dug prema KD Kostrena, da su PM stiskali neki krediti i da je to bio način da dođu do novaca. ŽM da mu je na kraju razgovora rekao da mu daje dva dana i da će ga nazvati, da će znati da je on jer da broj završava s dvije četvorke, a zatim da mu je dao broj koji je memorirao, a radilo se o broju [broj telefona]. Nakon razgovora da je otišao doma, a zatim u dvoranu jer da je imao trening u 17,30 sati, a dok se nalazio kući, da ga je zvao ŽM te da mu je rekao da dođe u Tower u garažu, na što da mu je rekao da ne može doći jer da ima trening. Tada da mu je ŽM rekao da će doći na parking dvorane za 45 minuta, međutim da nije vidio ŽM na parkingu te je mislio da je sve samo zastrašivanje i da prijetnja nije bila ozbiljna. Ipak, čim je došao doma oko 20,00 sati iznova da je zaprimio telefonski poziv od ŽM u kojem ga je tražio da dođe na parking iza dvorane te da mu je rekao: „Dolazi na parking ili ja dolazim k tebi kući“, na što da ga je nazvao i zamolio da ne dolazi jer da će zvati policiju, na što da je ŽM njemu rekao neka zove, slijedom čega je pozvao policiju. Ubrzo je iz stana vidio da ŽM s muškom osobom koja je bila i prvotno prisutna na parkingu hoda prema njegovom stanu na što je pogasio svjetla te se sakrio, a zatim da je začuo da su zvonili na sve parlafone. Vrata da je otvorio njegov otac koji živi u prizemlju s kojim da je ŽM pričao, ali nije čuo o čemu. Nakon što je ŽM otišao te kada je s majkom uspostavio telefonski poziv i uvjerio se da su sami, došao je do njih i prvi puta im rekao što se dogodilo, a zatim je na adresu pristigla i policija.

4.1. Svjedok je na zapisnik kod ovog Suda dana 31. srpnja 2024. naveo kako u cijelosti ostaje kod tog svog iskaza danog kod ODO-a na zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve od 28. rujna 2017. (list 28-32 spisa).

4.2. Na poseban upit branitelja da li se je u tom periodu bavio posredovanjem nekretnina u prometu, svjedok oštećenik je odgovorio kao se on ne može toga sjetiti. Nije davao gospođi ŽM ponudu za kupnju tog kafića u iznosu od 50.000,00 eura. Ne sjeća se da bi gospođi ŽM nudio 25.000,00 eura kao isplatu za seksualne usluge. Ne sjeća se da bi gospođi ŽM više puta nudio u raznim iznosima novac za prodaju tog kafića a dio i u seksualnim uslugama. Do njega nije dopro glas da ga gospođa ŽM željela prijaviti za seksualne delikte. Kritične zgode kada su došle te muške osobe on je bio kući. On nikad nije imao skuter u to vrijeme, stoga nije ni vozio skuter, u tom periodu nije imao vozilo, on je ili hodao pješice ili bi mu roditelji posudili svoje vozilo. U tom razdoblju nije prodao kuću u [adresa]. Koliko se sjeća u tom kafiću je radio još netko pored gospođe ŽM. On je u taj kafić znao dolaziti jedanput do dva puta tjedno, to nije bilo kontinuirano. Zvuči mu poznato mjesto po imenu Karoca, ali ne može se sjetiti gdje bi to bilo, ne može se sjetiti.

4.3. Na poseban upit okrivljenika, oštećenik je odgovorio kako gospodin ni u jednom trenutku nije bio agresivan sa njim, što se tiče njihovog razgovora, razgovor je bi mučan za njega, oštećenika, ali je bio ugodan što se tiče sugovornika. Okrivljeni nije niti u jednom trenutku povisio ton, niti je imao ikakve agresivne reakcije u smislu mahanja rukama ili sl., u tom razgovoru kod dvorane imao je dojam da ga je sagledao na neki način kao dijete i kao da ga je htio podučiti, međutim, kada je trebao doći sa ljudima do njegovog stana, tada se prestrašio. Ne sjeća se da ga je okrivljenik zamolio da ne ide više u lokal. Prošlo je već poprilično godina, oni su vodili i neke privatne razgovore, kojih nema u spisima, razgovore između dva čovjeka, često je razmišljao što je bilo gospodinu u glavi, i na način da je PM visoko obrazovana, da je to jedna sređena obitelj i nije vjerovao da se radi o kamataru i iznuđivaču, oštećenik je nakon njihovog razgovora bio uvjeren da ga želio zastrašiti i naučiti pameti zbog poruka koje je razmjenjivao sa PM, od tada je prošlo 7 godina, sjeća se da su pričali o budućnosti i djeci, oštećenik je dobio dvije kćer. Da su one danas u toj situaciji, da se pišu poruke takvog sadržaja, on bi bio i gori od okrivljenika. Njemu je najvažnije činjenica da od toga dana nije vidio ni okrivljenika ni PM, niti je više zašao u taj kafić. Htio je dodati da ovo nije nešto čime se on ponosi, pretpostavlja da se ni okrivljenik ne ponosi s razgovorom sa njim, ali tu su gdje jesu, to se dogodilo i to se ne može promijeniti, ali on da može reći u svoje ime da je on nešto naučio taj dan.

4.4. Na upit predsjednice vijeća svjedok oštećenik je odgovorio da kada je imao saznanja da bi ti neki ljudi trebali doći u njegovu zgradu on bio prestrašen. Nije saznao niti kasnije o kojim se to ljudima radilo.

5. Svjedok TM, prethodno na zapisnika o ispitivanju svjedoka kod ODO-a od 31. listopada 2017 (list 39-41 spisa) naveo je da je 29. kolovoza 2017. oko 20,00 sati začuo zvona na ogradi okućnice te da je primijetio kako određena osoba zvoni na sva zvona stanova kuće, što da mu je bilo čudno, zbog čega je izašao ispred stana na kapiju te je ugledao dva nepoznata gospodina, jedan koji da je imao oko 50-ak godina te jedan mlađi muškarac, nabildan i kratko ošišan, koji je mogao imati oko 25 godina. Na njegov upit starija muška osoba rekla mu je da treba ĐM, na što da mu je odgovorio da ĐM nema jer da nije vidio svjetlo u njegovom stanu, na što da su dvije muške osobe zajedno nešto počele dogovarati. Te osobe da su na njega ostavile čudan dojam, pričale su u šiframa koje tada nije razumio pa kako je htio saznati više o čemu se radi, rekao im je da je Milanov otac te ih je pitao kako im može pomoći. Starija muška osoba pitala ga je zna li za poruke koje je slao ĐM njegovoj kćeri, rekao mu je da je samo zbog toga došao iz Vinkovaca i da je tu već dva tri dana, spominjao mu je da su tu neki „njegovi dečki“ i da su popodne htjeli pretući ĐM zbog čega je tada zaključio da to više nije neka benigna stvar. Tada da mu je starija muška osoba čitala poruke koje je po njegovom navodu ĐM slao njegovoj kćeri, pitao ga je tko mu je kći i tada da mu je rekao da mu kći drži kafić u dvorani. Dalje da mu je ta osoba rekla da je navodno ĐM pregovarao oko kupnje tog kafića, što da mu je bilo čudno jer da ĐM nema novaca. Primijetio je da je ta starija osoba uzrujana, djelovalo mu je kao da se jedva sabrao da nešto ne učini, zbog čega je pokušao smiriti situaciju te mu je rekao da ne zna o nikakvom dogovoru o kupnji kafića, da je njegov sin nezaposlen, ali da će pokušati s njim vidjeti. Na to mu je navedena starija osoba rekla da on „to“ ne može oprostiti, da će ĐM morati kupiti kafić te da je počeo spominjati prvo iznos od 50.000,00 eura, zatim iznos od 35.000,00 eura jer da je ĐM zeznuo njegovu kći, obzirom da je imala nekog kupca za kafić, što je sve propalo zbog dogovora s Milanom i da će sad Milan morati kupiti navedeni kafić. Također da mu je rekao da će Milan morati platiti 3.000,00 eura zbog dečki koji su došli s njim. Bio je preplašen te je pomalo zaustavljao razgovor s dotičnom muškom osobom, a kako bi tu osobu smirio i završio razgovor da ga je zatražio broj mobitela. Ušao je u kuću u šoku i nije se osjećao sigurno, tada da je čuo svog sina ĐM kako se spušta, a kada ga je vidio, primijetio je da je blijed „ko krpa“ i drhtao od straha te mu je rekao da je zvao policiju. ĐM da je njemu naknadno sve ispričao kako se skrivao, da se bojao za svoj život, da je povraćao kraj dvorane jer ga je bilo strah, rekao mu je za poruke. Sve ono što mu je rekla ta starija muška osoba da je upućivalo na to da će on fizički napasti ĐM ukoliko ne dobije novac. Iz viđenja da poznaje kći navedene starije muške osobe, zna da drži kafić u dvorani i da je konobarila tamo jer da je tamo dolazio na kavu, a ona da njemu nikada ništa nije govorila u svezi ĐM, nikada da mu se nije požalila na bilo kakvo Milanovo postupanje ili poruke. Svjedok je istaknuo da se radilo o jednoj ozbiljnoj iznudi u kojoj je navedena osoba željela na opisani način doći do određenog iznosa novaca.

5.1. Svjedok je na zapisnik kod ovog Suda dana 31. srpnja 2024. naveo kako on u cijelosti ostaje kod tog svog iskaza.

5.2. Na upit branitelja svjedok je odgovorio da se njegov sin bavio posredovanjem u prometu nekretninama. Nije mu poznato da bi ovaj kafić Milan nekom ponudio za neki novac. Okrivljenik, kad je pozvonio, je krenuo normalno ali nakon toga je bio neugodan, od tada je prošlo sedam godina pa se ne sjeća detalja. Nešto mu je okrivljenik pokazivao na mobitelu, neke poruke, ali on ih nije mogao pročitati. Njegov sin nikad nije imao takvih problema. Nikad nije imao problema niti s roditeljima djece koju je trenirao. Okrivljenik njemu osobno te zgode nije prijetio, međutim da nije smirivao situaciju bili su na ivici sukoba. S njim je bio jedan mlađi gospodin koji je samo kimao glavom, s njim nisu bili supruga i kćer. Svjedok je nastojao što prije da se smiri situacija, nije ih mislio pustiti u kuću i želio je da što prije odu kako bi se pozvala policija. Sin mu nije pokazao poruke koje je slao kćeri okrivljenika, svjedoka nisu zanimale te poruke nego ga je zanimala policija da to riješi, nije mu poznato da bi gospođa PM željela prijaviti njegovog sina za nešto drugo. Bilo je više konobarica u tom kafiću gdje je radila gospođa PM, čudan kafić, čudno društvo. Bili su naviknuti odlaziti u taj kafić jer je blizu kuće, tamo su znali prije toga provoditi dane jer je blizu dvorane. Okrivljenik od njega nije tražio isplatu novca. U tom trenutku kad su oni bili kod njega on tada nije znao gdje je njegov sin. 15 minuta nakon što su oni otišli sin je došao kod njega. Ne može se sjetiti koje vozilo je koristio njegov sin, u dvorištu je bilo par auta, nije imao skuter.

6. Svjedok CM (Podolski) prethodno na zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 42-46 spisa) dan u ODO-u Rijeka 3. studenoga 2017. navela je da je njezino TD "West side" vlasnik caffe bara „All star's“ koji se nalazi u sklopu sportske dvorane u Kostreni time da se prostor nalazi u vlasništvu KD Kostrena, njezino društvo da plaća najam za prostor komunalnom društvu, a sve u caffe baru da je vlasništvo njezinog društva. ĐM poznaje jer da je imenovani dolazio kao gost u navedeni caffe bar, obzirom da je bio rukometni trener u dvorani. Što se tiče prodaje caffe bara, ona da nikada nije striktno govorila da caffe bar želi prodati, već da je nekom gostu u kafiću rekla da bi, ukoliko bi netko ponudio dobru cijenu za caffe bar, to i prodala. Pretpostavlja da je navedena informacija došla do ĐM koji da ju je u svibnju 2017. kontaktirao putem Facebooka te ju upitao je li zainteresirana za prodaju caffe bara, na što da mu je rekla da o tome mogu porazgovarati, što su i učinili krajem svibnja ili početkom lipnja 2017. kada je razgovoru bila prisutna HM. Razgovor da je trajao 15-ak minuta, ĐM da ju je pitao kolika bi bila cijena za kupnju i tada da mu je rekla 40.000,00 eura, a kasnije da joj je ĐM poslao poruku da bi njemu i 30.000,00 eura bilo previše, na što da mu je rekla da onda više nemaju što razgovarati. Krajem srpnja 2017. ĐM da joj je poslao poruku da bi ju volio vidjeti u četiri oka jer da je prodao kuću od 620.000,00 eura u Opatiji i da sada ima novaca te da bi volio pregovarati. Razgovor da su počeli kroz zezanciju, a u konačnici da nikada nisu niti ozbiljno pregovarali o kupnji caffe bara. Razgovor se nastavio na način da je ĐM bez zadrške slao poruke u kojima je aludirao da ukoliko mu pruži određene seksualne usluge da će kupiti caffe bar. U jednom trenutku da je vidjela da tu zaista nema nikakve ozbiljnosti, sumnjala je da ima ikakve novce jer da je čula od drugih da i drugima šalje takve poruke pa mu je rekla da ukoliko želi pregovarati o kupnji kafića, da dođe u caffe bar na kavu i da će ozbiljno razgovarati. Za vrijeme razmjenjivanja poruka ĐM da nije niti bilo u caffe baru, odnosno da je došao svega jednom, ali da ništa nisu pričali o kupnji caffe bara, a jedini razgovor koji se vodio da je bio oko vraćanja stolova. ĐM da joj se porukom javio 28. kolovoza 2017. te da je zatražio da se nađu na parkingu i zatim odu negdje drugdje, na što je ona pristala pa su se dogovorili za sljedeći dan jer je imala nadu da će uspjeti dogovoriti kupnju, budući da je njoj to pasalo i da je željela prodati taj caffe bar, iako je sumnjala da ĐM može kupiti caffe bar. Dana 29. kolovoza 2017., prije nego što se trebala naći s ĐM oko 13,00 sati, našla se sa svojim ocem, majkom, sestrom i njezinim zaručnikom te im je rekla da u Kostreni postoji osoba zainteresirana za kupnju kafića, međutim, da imenovani uvjetuje kupnju određenim seksualnim uslugama. Njezin otac ŽM da joj je rekao da on može s njim razgovarati i vidjeti misli li ĐM zaista kupiti navedeni kafić, na što da je pristala. Dana 29. kolovoza 2017. da nije bila u caffe baru kada je u njega došao ĐM, slijedom čega da nije čula niti vidjela razgovor između svog oca i ĐM. Navela je da se baš spremala krenuti prema caffe baru kada da joj je zaposlenica u caffe baru VM rekla preko telefona da njezin otac razgovara s ĐM, zbog čega se čula sa svojom majkom koja da joj je rekla da ne dolazi u caffe bar. Naknadno da je pitala svoga oca što je rekao ĐM, na što da joj je otac rekao da se ĐM uplašio jer da ga nije očekivao tamo, kao i da mu je ĐM rekao da su priče o kupnji caffe bara puste priče, da on nema novaca, da mu je ĐM rekao da je razočarao svog oca i majku, da on svima šalje takve poruke, a njezin otac da je ĐM zamolio da prestane s porukama i da ne dolazi u caffe bar. Zaručnik njezine sestre, SM, da joj ništa nije govorio o razgovoru između ŽM i ĐM. Oko 17-18,00 sati da je iz vozila zvala VM te da joj je ona rekla da je ĐM upravo tamo s prijateljima s kojima inače sjedi u caffe baru, na što da je obavijestila svog oca. Kada je stigla u kafić ĐM da više tamo nije bilo, ali da ga je vidjela vani na igralištu s djecom. Oko 20,00-21,00 sati da ju je nazvala mama i rekla joj da je oca i SM privela policija jer da je otac išao razgovarati s ocem ĐM, međutim da zna da ĐM nije bio doma kada je njezin otac razgovarao s njegovim ocem i ne zna kako to da je zvao policiju kada nije bio niti doma. ĐM da se nije bojala, ali da je htjela da prestane slati navedene poruke, pri čemu je navela da je ĐM odgovarala na poruke. Ne zna zašto je njezin otac s ĐM pričao u prisutnosti SM, a ne u društvu njezine majke ili sestre, ili pak sam. Navela je da je njezin otac na svom mobilnom telefonu imao poruke ĐM koje su joj poslane, misli da ju je tražio da ih vidi pa ih je ona odmah i poslala njemu.

6.1. Svjedokinja je na zapisnik kod ovog Suda dana 21. listopada 2024. navela kako u cijelosti ostaje kod tog svog iskaza, te želi još dodati da u periodu kada je njoj ĐM slao te poruke, ona je pitala jednu policijsku službenicu koja je bila prijateljica njezine prijateljice, a njoj poznanica, svjedokinja ju je pitala da li da ona to prijavi policiji, ta osoba joj je rekla da joj to nije pametno, jer da ĐM ima veze na policiji i da mu je majka na sudu, a kako je ona Đ koja je došla ovdje da bi prije mogla naštetiti sebi. Ona je zato čekala da njezini dođu iz Slavonije. Ona nije znala kakve su namjere ĐM, odnosno on je htio kupiti taj kafić pod uvjetima koji nisu primjereni, sve to utjecalo je i na njezino psihičko stanje, ona je imala posao u Rijeci i to stalni, i htjela se riješiti tog kafića.

6.2. Na upit branitelja svjedokinja je odgovorila kako njen otac niti nema niti je ikada posjedovao oružje. Tog dana s njenim ocem su došli NM, zaručnik njezine sestre ZM, ZM, njezina sestra, i ČM, njezina majka. Samo oni su došli, i nitko drugi. Došli su obaviti kupnju u Tower Centar i posjetiti nju, svoju kćer. Nisu ni slutili da će im iznijeti svoj slučaj koji se tada događao. Željela je još dodati da se njoj ĐM nekako činio i pomalo neuračunljiv, imao je zaručnicu, a slao je te poruke kojim je uvjetovao neke neprimjerene stvari, pomalo zlostavljajuće. Ispočetka ju nije bilo strah, kada je bilo vezano za kupnju tog kafića ona je zamolila prijateljicu HM da dođe, u početku je to bilo kao nekakvo zafrkavanje, a kada je zatražio da zaključa vrata kafića, da bi on i ona bili nakratko nasamo, tada se pomalo i osvrtala oko sebe jer je on živio u blizini kafića i uvijek je negdje bio oko i blizu kafića, najviše ju je bilo strah kad ga je njezin otac zamolio da više ne dolazi a on se prošetao preko terase i pogledao ju, to joj je bilo zastrašujuće. Nakon što je prodala kafić i morala ostaviti posao u školi koji je voljela, to ju je dovelo u depresivno stanje te je zatražila pomoć psihijatra u bolnici u Vinkovcima.

6.3. Okrivljeni je naveo kako on želi samo dodati da on nije sve htio niti pogledati, jer je ĐM slao i slike svojih genitalija njegovoj kćerki.

6.4. Svjedokinja je željela dodati da su je i te njegove slike ponukale pa je i pitala tu policijsku službenicu za savjet jer joj se činilo da ĐM baš i nije uračunljiv.

6.5. Na upit predsjednice vijeća svjedokinja je navela kako joj ništa ne bi značilo niti da je blokirala njegove poruke, jer je on stanovao u neposrednoj blizini, i često dolazio u sportsku dvoranu a kafić je bio u sklopu sportske dvorane. Ona je čak zatražila i snimku video nadzora s parkinga dvorane tako da se vidi taj razgovor njenog oca i ĐM, međutim nije uspjela dobiti. Ona se je požalila ocu prije svega jer se prestrašila tog seksualnog nametanja ĐM. Ona je željela da ĐM zna da i njezin tata ima saznanja o tim eksplicitnim sadržajima poruka koje joj ĐM šalje, da to prestane, a ako spomene kupovinu nekretnine, da ĐM ipak ima saznanja da je tu prisutan i njezin otac, jer je shvatila da ĐM nju doživljava kao balavicu s kojom može manipulirati. ĐM u konačnici nije kupio taj kafić, kupio je netko drugi.

6.6. Na upit okrivljenika svjedokinja je odgovorila da kad je dolazila po utržak u kafić u početku ju nije bilo strah ĐM, a kasnije ju je bilo strah ĐM.

7. Svjedok ĆM prethodno na zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 56-57 spisa) dan u ODO-u Rijeka 16. studenoga 2017., naveo je da je dana 29. kolovoza 2017. bio u auto-ophodnji s kolegom DM te da im je oko 20,30 sati javljeno od strane operativnog dežurstva Treće policijske postaje da je potrebna intervencija na adresi u [adresa], a obzirom da je zaprimljena dojava ĐM. Sjeća se da im je bilo rečeno da se traži žurno postupanje pa su odmah krenuli na navedenu adresu te su u blizini navedene adrese zamijetili da im ususret dolaze dvije muške osobe za koje su pretpostavili da bi mogle imati veze s dojavom, obzirom da im je bilo rečeno da se dojava odnosila na dvije muške osobe. Izvršenom provjerom identiteta su utvrdili da se radi o ŽM i SM, a nedaleko zaticanja navedenih osoba da su uočili parkirano vozilo marke "VW Passat" te da su provjerom putem veze utvrdili da je vlasnik navedenog vozila ŽM, dok su u vozilu zatekli dvije ženske osobe. ŽM i SM prepratili su u prostorije policijske postaje.

7.1. Svjedok je na zapisnik kod ovog Suda dana 21. listopada 2024. naveo je kako on ostaje kod tog svog iskaza, te nema više što za dodati.

7.2. Na poseban upit branitelja, svjedok je odgovorio kako se on ne sjeća kako su te dvije osobe koje su zatekli izgledale. Kako misli da nije zatekao tada na tom području neke sumnjive osobe, da su ih zatekli vjerojatno bi to stajalo u izvješću.

7.3. Na upit zastupnice optužbe svjedok je odgovorio kako obično kad budu upućivani od šefa smjene tamo gdje trebaju ići na intervenciju kaže im se adresa, i obaviješteni su tko je zatražio intervenciju i zbog čega.

8. Svjedokinja VM na zapisnik kod ovog Suda dana 21. studenoga 2024. navela je kako je ona u tom periodu radila kao konobarica u tom lokalu All Stars caffe u Kostreni, vlasnica je bila PM. ĐM je tamo bio stalni gost, PM je htjela prodati taj lokal a ĐM je bio zainteresiran za prodaju, međutim slao je poruke i slike PM koje su bile degutantne te je navodio kako može izdvojiti novac, da ga ima, ali da traži od nje seksualne usluge. PM se zbog toga osjećala neugodno, te je zatražila pomoć od svog tate, bila je sama, roditelji nisu tamo živjeli. Njezin otac je došao zajedno sa suprugom i sa zaručnikom od njezine sestre. ŽM je bio u lokalu i htio je razgovarati s ĐM te je zatražio da sjednu za stol međutim ĐM je želio da otiđu razgovarati na parking te su bili izašli van, ŽM se vratio i rekao je da je rekao ĐM da više ne dolazi u lokal, međutim nakon nekog vremena ĐM je ponovno došao u lokal, on inače živi u blizini.

Njoj, svjedokinji, je bila smjena gotova i onda je otišla kući, kada se ponovno vratila uočila je ponovno ĐM na skuteru, nije joj bilo jasno zašto je tamo jer postoje drugi kafići, ušla je u lokal i pitala je PM zašto je ĐM opet vani, PM joj je rekla da ni ne zna da je vani i tada joj je rekla da je njezin otac uhapšen. Drugo joj nije poznato.

8.1. Na upit branitelja svjedokinja je odgovorila kako je ona osobno vidjela te poruke, PM joj ih je pokazala kada ih je počela primati i nije se osjećala ugodno, pokazala joj je što joj šalje i slike koje joj šalje, svjedokinja je to gledala i nije mogla vjerovati.

Tog dana u društvu okrivljenika je bila njegova supruga ČM i zaručnik od ZM, sestre od PM, NM. NM je gospodin koji je svjedok.

8.2. Na poseban upit Z ODO svjedokinja je odgovorila kako ona zna da je to bilo pred nekih sedam godina, ali ne sjeća se točnog datuma, ni doba godine. Ona nije bila prisutna razgovoru okrivljenika i ĐM, nije čula, ali vidjela je da su bili mirni. Ona je radila u tom kafiću oko godinu i pol, bila je student u to vrijeme. Studirala je od 2013., a s razmacima je studirala deset godina.

8.3. Na poseban upit branitelja svjedokinja je odgovorila kako je ona dala izjavu vezano za ovaj postupak, ali ne na policiji.

9. Svjedok NM na zapisnik kod ovog Suda dana 21. studenoga 2024. naveo je kako su oni bili u to vrijeme došli u obiteljsku posjetu PM, usput su i kupovali za svadbu, on se je taman trebao oženiti sa sestrom od PM. Došli su u kafić kojem je PM bila vlasnica, on je bio zaboravio telefon vani u autu te je otišao po njega, on je vidio da njegov tast, ŽM vani razgovara s nekim dečkom. Ušao je u kafić, a supruga od okrivljenika zamolila ga je da malo pogleda vani, on je taman otišao pogledati međutim vratio se je punac. Otišli su u Tower centar u kupovinu, punac je rekao da se mora ponovno vratiti u kafić kako bi razgovarao s ĐM. Međutim, u međuvremenu dok su bili u kupovini, ĐM je poslao poruku ili je to bio poziv, ne sjeća se točno, te je javio puncu da dođe kod njega doma na njegovu adresu stanovanja, te su oni krenuli prema toj kući gdje inače živi ĐM. Parkirali su vozilo, u vozilu je bila i supruga okrivljenika i svjedokova sadašnja supruga, a on je krenuo sa ŽM do te kuće gdje živi ĐM, pozvonio je, stariji gospodin im je otvorio vrata, oni su se pozdravili i predstavili, međutim stariji gospodin je rekao da ĐM nije kod kuće. Pitao je zašto su došli, da li im je ĐM nešto dužan, ŽM mu je odgovorio da nije dužan, stariji gospodin je inzistirao na razlogu dolaska i tada je on rekao puncu neka pokaže koje je poruke ĐM slao PM. ŽM je to i učinio, pokazao je te poruke starijem gospodinu koji se je zgrozio nad tim porukama i ispričao se je, rukovali su se, međutim na izlasku iz dvorišta pojavila se policija i završili su u policijskoj stanici, policija im je prethodno pretražila auto.

9.1. Na upit branitelja okrivljenika, svjedok je odgovorio da se protiv njega ne vodi kazneni postupak vezano za ovaj događaj, nije davao nikakav iskaz kao svjedok u ovom postupku. Nisu ništa drugo govorili TM, nikakve prijetnje, taj gospodin je bio vrlo uljudan, pravi domaćin.

9.2. Na upit zastupnice optužbe svjedok je odgovorio da osim poruka oni nisu niti iz jednog drugog razloga dolazili do kuće ĐM i TM, prije toga nisu išli na nikakvo drugo mjesto da bi razgovarali, odnosno nije postojao neki razlog da bi se negdje drugdje nalazili na nekom drugom mjestu, on se ne može sjetiti točnog datuma kada je to bilo, negdje kad se oženio, a oženio se 2019. Kada je govorio u svom iskazu da su nabavljali stvari za svatove, to se nije odnosilo na njegove svatove, već na svatove njemu nekih daljnjih rođaka.

9.3. Na upit predsjednice vijeća, svjedok je odgovorio kako se iskreno ne može sjetiti kada se događala ta situacija sa ŽM i ĐM.

10. Iz Preslika poruka razmijenjenih između ĐM i PM (list 7-14 spisa) slijede poruke sadržaja: ĐM: "Ja sam prodao kuću u [adresa] za 620 tisuća eura tako da imam novce, ja vjerujem da me ti možeš nagovoriti da ti dam i 45 tisuća eura, neka ostane između nas, ne želim da itko zna detalje, želim da se nađemo na samo, hmm ako se potrudiš može 50 tisuća, sve je na tebi", PM odgovara: "Neću prodavati kafić na ovakav način, ne želim biti uvjetovana s tim", ĐM: "Mislio sam doći do tebe pa da zaključaš na 20 minuta" BM odgovara "Naravno da ne, možeš doći na kavu", ĐM: "jesi free u srijedu oko 14 sati zbog pokušaja dogovora uz druženje", BM odgovara: "Druženje uključuje što?", ĐM: "Moj kurac u tebi, 35 tisuća eura i pregovore".

11. Iz Zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 18 spisa) slijedi kako je od okrivljenika oduzet jedan mobitel marke Huawei.

12. Iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj: 1019239 (list 19 spisa) slijedi kako je od okrivljenika oduzet jedan mobitel marke Huawei.

13. Iz Zapisnika o vraćanju privremeno oduzetih predmeta (list 20 spisa) slijedi kako je mobitel marke Huawei vraćen vlasniku - okrivljeniku.

14. Naposljetku je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije (list 105-106 spisa) iz koje proizlazi da okrivljenik nije osuđivan.

15. Analizirajući obranu optuženika, iskaz oštećenika, ispitanih svjedoka, poruka, kao i sve rezultate provedenog dokaznog postupka, po stavu ovog suda nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koja mu se stavljaju na teret optužnicom, dakle kazneno djela protiv imovine – iznudom u pokušaju, kažnjivo po čl. 243. stavak 4. u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11.

16. Nesporno je da je okrivljenik inkriminirane zgode razgovarao s oštećenikom IM, izvan caffe bara svoje kćerke, u Kostreni, kojom prilikom su bili sami i da je kasnije navratio do njegove kuće sa svjedokom MM kojom prilikom je razgovarao s ocem oštećenika TM.

16.1. Nesporno je da je oštećenik ĐM dolazio u caffe bar u vlasništvu kćerke okrivljenika PM koja je bila zainteresirana za prodaju istog.

17. Sporno je da li je okrivljenik od oštećenika ĐM iznuđivao kako bi oštećenik kupio caffe bar njegove kćerke, da mu se prijetio ukoliko to ne učini na način kako mu se to stavlja na teret optužnicom, odnosno da li je okrivljenik s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist, ozbiljnom prijetnjom da će izravno napasti na život ili tijelo oštećenika, prisiljavao ga da nešto učini na štetu svoje imovine, dakle s namjerom poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude, ili je okrivljenik u stvari od oštećenika samo zatražio da prestane s uznemiravanjem njegove kćerke.

18. Okrivljenik kategorički poriče da bi od oštećenika zatražio bilo kakve novčane iznose. Iz obrane okrivljenika proizlazi kako je on sa suprugom, budućim zetom i drugom kćeri došao u posjetu kod kćeri PM i ujedno da obave kupnju za svadbu na koju namjeravaju ići, kćerka PM je bila prestrašena, rekla mu je da ima problema, shvatio je da je u problemu i strahu, PM mu je pokazala poruke i pitala ako može razgovarati s IM, on je rekao da može, uputili su se u lokal, konobarica VM je radila, pokazala mu je ĐM, on je došao do ĐM i rekao mu da je otac od PM i da bi razgovarao, ĐM je rekao da ne bi tu razgovarao, jer je bio u razgovoru s nekim drugim gostima te je zatražio da idu razgovarati na parking, otišli su van na parking i tamo su razgovarali, rekao mu je ako je kupac neka kupi lokal, ali da ne šalje takve poruke njegovoj kćeri, da je to ružno, da nije normalno, da mu kćerka zbog toga nije dobro, ĐM je rekao da nema problema, da neće više, on, okrivljeni, mu je rekao neka se makne od njegovog djeteta, ĐM je rekao da je mislio kupiti taj lokal, ali da nema novaca.

19. Naime, oštećenik je nudio njegovoj kćerki da će kupiti njezin caffe bar, ali za uzvrat je zatražio seksualne usluge. Tako proizlazi i iz iskaza kćerke okrivljenika PM, svjedokinje VM koja je radila u caffe baru, i kojoj se kćerka okrivljenika požalila, a koja je i sama vidjela poruke seksualnog sadržaja koje je oštećenik slao PM, te proizlazi i iz poruka koje je oštećenik slao kćerki okrivljenika, a iz kojih je razvidno da je oštećenik uvjetovao kupovinu lokala eksplicitno tražeći od PM seksualne usluge. To ne spori niti sam oštećenik.

20. Kad se okrivljenik izvan caffe bara kritične zgode susreo s oštećenikom nitko nije bio prisutan njihovom razgovoru, osim što je, kako navodi oštećenik, nešto dalje od njih stajala muška osoba (svjedok NM), međutim svjedokinja VM, koja je tada bila u caffe baru, iskazala je kako su po povratku u caffe bar bili posve mirni i okrivljenik i oštećenik.

21. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je samo upozorio oštećenika da više ne uznemirava njegovu kćerku, dok je oštećenik ĐM u svom prethodnom iskazu opisivao na koji način je okrivljenik od njega iznuđivao da kupi caffe bar njegove kćerke, na koji mu se način prijetio, spominjao 7 kamatara, pištolj i kako se je ozbiljno prestrašio. Dakle, iz iskaza oštećenika proizlazi kako je otišao s okrivljenikom koji mu se predstavio kao otac PM, te je tada s gornjeg parkinga dotrčala mlađa muška osoba od 25-30 godina, za koju da mu je ŽM rekao da je kamatar. Kada su prolazili pored kafića, ŽM da mu je rekao da je u blizini kafića sedam kamatara koji jedva čekaju da ga pretuku te mu je rekao da će sada morati kupiti kafić i u roku od 2 dana predati mu za kafić 50.000,00 eura, kao i da mora platiti i svakog kamatara čija je cijena 500,00 eura po osobi i po danu, dakle sveukupno 3.500,00 eura. Sjedili su na parkingu, a par metara od njega da je bila udaljena ta muška osoba koja je predstavljena kao kamatar. ŽM da mu je rekao da će kamatari na njegovo pucketanje prstiju doći i pretući ga da bude nepokretan, pokazao je rukom prema vozilu i rekao da ima pištolj, da nije njemu problem ga ubiti, da je bio u ratu, da je gazio po leševima, da ima veze u policiji i da će za šest mjeseci izaći na slobodu, spominjao je ubojstva K. Oštećenik se ispričao za poruke koje je slao njegovoj kćeri, jer da je okrivljenik izvadio svoj mobitel i mahao njime, govoreći mu da će poruke pokazati njegovoj zaručnici ukoliko ne plati dug. Okrivljeniku je pokušao objasniti da oštećenik ne može platiti 50.000,00 eura, da je raniji vlasnik po nepovoljno visokoj cijeni prodao kafić, na što da mu je okrivljenik rekao da je htio ubiti i tog ranijeg vlasnika koji je otišao u Irsku, a da će oštećenik sada zbog svoje gluposti kupiti taj kafić.

22. Oštećenik je u svojem iskazu spominjao samo jednu osobu koju je vidio, a to je ustvari bio zet okrivljenika. Postavlja se pitanje gdje su bili ti drugi kamatari, kojih se oštećenik toliko prestrašio, a s kojima mu se navodno prijetio okrivljenik?

23. Za razliku od tog prvog iskaza, iz iskaza koji je oštećenik dao na raspravi kod ovog suda, proizlazi kako je okrivljenik oštećenika na neki način sagledao kao dijete, kao da ga je htio podučiti i kako taj razgovor, iako mučan za oštećenika, ali da je bio ugodan po pitanju sugovornika - okrivljenika, koji nije povisio niti jedan ton i nije imao agresivnih reakcija, kako su vodili i privatne razgovore, kako bi nakon proteka vremena oštećenik, a kad bi se radilo o njegovim kćerkama koje su se u međuvremenu rodile, puno gore reagirao u situaciji u kojoj je bio okrivljenik. Također iz tog iskaza oštećenika na raspravi proizlazi kako je oštećenik nakon njihovog razgovora bio uvjeren da ga okrivljenik želi zastrašiti i naučiti pameti zbog poruka koje je razmjenjivao sa PM, međutim, kada mu je okrivljenik rekao da bi trebao doći s ljudima do njegovog stana, tada da se on, oštećenik, prestrašio. Iako je oštećenik iskazivao da ostaje i kod svog prethodnog iskaza, međutim, kada se usporede ta dva iskaza razvidno je da oštećenik nije istovjetno iskazivao kao prvi puta, već je u iskazu na raspravi okrivljenika opisivao kao ugodnog sugovornika, kao osobu koja nije podizala ton, koja nije bila agresivna prema njemu, kako su čak pričali i neke svoje privatne stvari, pa onda nikako nije jasno kako je oštećenik okrivljenika doživio kao opasnu osobu koja želi od njega iznuditi pod prijetnjom kupovinu lokala svoje kćerke.

24. Okrivljenik je također u svojoj obrani navodio kako je otišao do kuće oštećenika, jer, iako je zatražio da više ne uznemirava njegovu kćerku, oštećenik se ponovno pojavio u caffe baru njegove kćerke. Međutim, okrivljenik nije zatekao kod kuće oštećenika, već njegovog oca EM, kojem je ispričao na koji način se ponašao oštećenik prema njegovoj kćerki i kojem je pokazao i poruke koje je slao njegovoj kćerki, na sadržaj kojih se je svjedok TM začudio, a sve to je potkrijepio i svjedok NM koji je bio prisutan tom razgovoru.

25. Međutim, otac oštećenika, svjedok ĐM, taj susret prikazao je na drugačiji način, kako mu je okrivljenik prenio kako traži od njegovog sina da kupi caffe bar njegove kćerke, iako da nije bio agresivan prema njemu kao i da nije tražio novac od njega, ali kako se njegov sin oštećenik jako prestrašio i kako se po njegovom mišljenju radilo o ozbiljnoj iznudi. Dakle, iz iskaza svjedoka ĐM proizlazi kako mu je navedena starija osoba (okrivljenik) rekla da on „to“ ne može oprostiti, da će ĐM morati kupiti kafić, te da je počeo spominjati prvo iznos od 50.000,00 eura, zatim iznos od 35.000,00 eura, jer da je ĐM zeznuo njegovu kći, obzirom da je imala nekog kupca za kafić, što je sve propalo zbog dogovora s ĐM i da će sad ĐM morati kupiti navedeni kafić. Također da mu je rekao da će Milan morati platiti 3.000,00 eura zbog dečki koji su došli s njim.

26. Postavlja se pitanje, zbog čega se u stvari prestrašio oštećenik ĐM

26.1. Da li se prestrašio da bi mogao biti prijavljen za svoje ponašanje prema kćerki okrivljenika PM ili da bi mu okrivljenik i navodnih sedam kamatara koje nije niti vidio (a nije ih vidio niti svjedok policijski službenik ĆM koji je inkriminirane zgode zatekao okrivljenika i NM, te u autu suprugu i kćerku okrivljenika i nikog drugog), mogli napraviti neko zlo ukoliko ne postupi na način kako je to od njega navodno zatražio okrivljenik?

26.2. Zar je životno logično da bi okrivljenik, otac PM, nakon posve neprimjerenog ponašanja oštećenika prema njegovoj kćerki, koji je kupovinu caffe bara njegove kćerke, PM, uvjetovao seksualnim uslugama kćerke, nakon svega i dalje želio, odnosno zahtijevao da oštećenik kupi caffe bar njegove kćerke, ili bi kao otac ipak poželio da njegova kćerka s takvom osobom ne sklapa nikakav posao, da nema ništa s njim i da oštećenik bude što dalje od nje?

27. Stoga, sud nije prihvatio iskaz oštećenika kao iskren i logičan (prethodno obrazloženo), jer je oštećenik itekako bio zainteresiran da odvrati pozornost od svog ponašanja u odnosu na kćerku okrivljenika, a tako niti iskaz njegovog oca, svjedoka ĐM, koji je očito želio zaštiti svojeg sina. I sam oštećenik je na raspravi kod ovog suda ublažavao svoj prethodni iskaz, navodeći kako ga je okrivljenik na neki način htio uplašiti zbog ponašanja prema njegovoj kćerki, što on sada, kad je i sam otac, drugačije doživljava.

28. Slijedom navedenog, u ovom postupku nije nedvojbeno dokazano da je okrivljenik inkriminirane zgode počinio kazneno djelo iznude u pokušaju iz članka 243 stavak 4. u svezi članka 34. KZ/11 koje mu se stavlja na teret, dakle, s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist i ozbiljnom prijetnjom da će izravno napasti na život ili tijelo oštećenika, prisili oštećenika da što učini na štetu svoje imovine, s namjerom poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude, dakle svojim ponašanjem inkriminirane zgode okrivljenik nije ispunio bitna obilježja tog kaznenog djela.

29. Obrana optuženika nije obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka, a osim toga djelomično je potkrijepljena iskazima PM, VM i SM, prethodno obrazloženo.

30. Posebice, treba uzeti u obzir da sukladno odredbi čl. 3. stavak 2. ZKP/08 odnosno načelu „in dubio pro reo“, sve činjenice koje se stavljaju na teret optuženiku moraju biti izvjesno utvrđene i dokazane, a ukoliko se pojavi sumnja u njihovo postojanje ima se smatrati da te činjenice ne postoje odnosno ukoliko se činjenice i okolnosti koje idu u prilog optuženiku ne mogu otkloniti s potpunom izvjesnošću ima se smatrati da takve činjenice postoje.

31. Kada se ima u vidu i odredba članka 3. stavka 2. ZKP/08, da je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje okrivljenika na tužitelju, a prema stavku 3. istog članka, sud je dužan svaku dvojbu oko postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena Kaznenog zakona, riješiti presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a u ovom postupku sud nije utvrdio da je nedvojbeno i izvan svake razumne sumnje dokazano da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario zakonska obilježja utuženog kaznenog djela.

32. Slijedom iznesenog, cijeneći navedeno načelo, te ocjenjujući, uspoređujući i analizirajući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, prethodno obrazloženo, valjalo je odlučiti kao u izreci presude, te optuženika na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 osloboditi od optužbe.

33. Kako je donijeta oslobađajuća presuda sukladno članku 149. stavak 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka navedenih u čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 kao i nužni izdaci optuženika i njegove branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Rijeci, 25. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Lada Medanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO Rijeka, uz zapisnik,

- optuženiku,

- branitelju Marku Došen, uz zapisnik,

- oštećeniku.