Broj:P-227/2021-24
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sutkinji Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić i Dino Vukušić iz Osijeka, protiv I-tuženika ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice EZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, radi ništetnosti ugovora i ispunjenja obveze, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. listopada 2024., a u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Darka Šupera iz Osijeka i punomoćnika I i II-tuženika KZ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnice Snježane Popović iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 25. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„I/ Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju sklopljen dana 17. rujna 2019., između I- tuženika ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i Il-tuženice EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja u ½ dijela darovanog vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kč. br. [katastarska čestica], oranica Tri lisice, površine 3954 m2.
II/ Il-tuženica IZ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], dužna je trpjeti ponovnu uspostavu ranijeg vlasničkog stanja i upisa prava vlasništva u ½ dijela na istoj nekretnini na ime I-tuženika ŠZ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.
III/ I-tuženik RZ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužiteljici DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], besplatno prenijeti pravo vlasništva u 1/2 dijela, nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kč. br. [katastarska čestica], oranica Tri lisice, površine 3954 m2, izdati valjanju tabelarnu ispravu podobnu za stjecanje prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na istoj nekretninu u ½ dijela, sve u roku od 15 dana.
IV/ Tuženici su dužni solidarno tužiteljici naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana.“, kao n e o s n o v a n.
II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi I i II-tuženima parnični trošak u iznosu od 1.870,00 eura sve u roku od 15 dana.
III/ U preostalom djelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je kći I-tuženika ŠZ, te sestra Il-tuženice AZ. Rodbinski odnosi između parničnih stranaka do unazad zadnjih godinu dana su bili dobri, kakvi i priliče odnosima najbližih rođaka, no u posljednje vrijeme je došlo do spora između istih. Il-tuženica je upisana kao vlasnik nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], oranica Tri lisice, površine 2954 m2. Vlasništvo predmetne nekretnine stekla je temeljem Ugovora o darovanju sa I-tuženikom RZ, a koji Ugovor je sklopljen 17. rujna 2019., te je uknjižbom u zemljišnoj knjizi Il-tuženica stekla pravo vlasništva na istoj nekretnini. Prije nego što je I-tuženik izvršio navedeno darovanje, isti je bio upisani vlasnik predmetne nekretnine, koje je vlasništvo upisom stekao temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. veljače 2011., kada je predmetna nekretnina kupljena od ranijeg vlasnika LZ. Prilikom kupovine predmetnih nekretnina novčana sredstava potrebna za kupovinu predmetnih nekretnina dale su u 1/2 dijela tužiteljica, te u 1/2 ll-tuženica, te su sa RZ, svojim ocem, dogovorile da se predmetna nekretnina kupi na njegovo ime, te će on naknadno besplatnim pravnim poslom, odnosno darovanjem, prenijeti vlasništvo iste nekretnine tužiteljici i ll- tuženici svakoj u 1/2 dijela. Rodbinski odnosi između parničnih stranaka u znatnoj mjeri su pogoršani, te je došlo do sporova između prvenstveno ŠZ i DZ, pogotovo oko kuće u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a u svezi koje nekretnine je tužitelj zajedno sa majkom parničnih stranaka MZ, protiv tužiteljice i Il-tuženice pokrenuo parnični postupak zahtijevajući da im iste prenesu svaka 1/4 svoga vlasništva na predmetnoj nekretnini. Predmetni postupak vodi se pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem P- 1040/2020. I-tuženik je iako znajući za predmetni sporazum te činjenicu da nije vlasnik predmetne nekretnine jer su stvarni vlasnici, odnosno suvlasnici na istoj tužiteljica i II- tužena, unatoč tome darovao dana 17. rujna 2019., vlasništvo cijele nekretnine II- tuženoj. Također Il-tuženica je, iako je znala da u 1/2 dijela predmetna nekretnina treba biti vlasništvo tužiteljice, prihvatila navedeno darovanje cijele nekretnine, te se upisala u Zemljišnoj knjizi kao samovlasnik. Sukladno navedenom, evidentno je da je predmetni Ugovor o darovanju ništetan u dijelu vlasništva koje je trebao I-tuženik prenijeti na tužiteljicu, isti je suprotan moralu, pri čemu nitko ne može prenijeti više vlasništva na drugu osobu od onoga koliko stvarno ima. Nadalje, budući da je predmetni ugovor ništetan, činjenicom ništetnosti u dijelu koji se odnosi na suvlasnički dio tužiteljice, treba se uspostaviti ranije vlasničko stanje nakon čega bi I-tuženik bio u obvezi, sukladno navedenom sporazum, besplatno tj. darovanjem prenijeti vlasništvo u 1/2 dijela na tužiteljicu. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, pobliže opisanog u izreci presude.
2. I i II-tuženici po punomoćniku u odgovoru na tužbu navode da su odnosi stranaka unazad nekoliko godina poremećeni. Nije sporno da je II-tuženica nekretninu stekla darovanjem od svoga oca I-tuženika, koji je vlasništvo nekretnine stekao kupoprodajom od navedenog prodavatelja, LZ. Niti tužiteljica, niti II- tužena, nisu dale novčana sredstva za kupovinu nekretnine, niti je postojao dogovor stranaka da će nekretninu darovanjem prenijeti na tužiteljicu i II-tuženu. Nekretnina je kupljena novčanim sredstvima I-tuženika i njegove supruge i u vrijeme kupoprodaje i uknjižbe nekretnine na ime I-tuženika, a i kasnije, nije bilo govora o tome da će I- tuženik nekretninu prenijeti u vlasništvo tužiteljice i I-tužene. Ugovor o darovanju izraz je suglasno očitovane volje tuženika čiji je cilj bio darovanje predmetne nekretnine, koje je I-tuženik bio vlasnik i koje vlasništvo nije upitno i bilo je uknjiženo u zemljišnim knjigama, stoga su i navodi iz tužbe u cijelosti neosnovani, a Ugovor o darovanju nije suprotan moralu, niti je isti ništetan. Slijedom izloženoga, tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlažu da naslovni sud tužbeni zahtjev tužiteljice, odbije kao neosnovan.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: zk. izvadak za predmetne nekretnine u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]; preslik Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. veljače 2011., sklopljenog između LZ kao prodavatelja i ŠZ kao kupca za predmetne nekretnine, ovjeren po javnom bilježniku Željki Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem Ov-1010/11, od 10. veljače 2011.; saslušao svjedoke MZ, LZ, ĐZ, OZ, ČZ, TZ, HZ, tužiteljicu i I i II-tužene u svojstvu stranke.
4. Iz iskaza tužiteljice u svojstvu stranke slijedi da je I-tuženik njen otac, a II-tužena njena sestra. 2011. godine suprug njene sestre ZZ želio je kupiti navedenu zemlju u [adresa], no kako on i supruga AZ nisu imali dovoljno novca, predložili su njoj i njenom suprugu D da tu zemlju kupe pola-pola, odnosno da DZ i D trebaju dati 1.000,00 eura za kupnju i da je to polovica iznosa, na što su i pristali i dali te novce II-tuženoj i njenom suprugu ZZ. Dogovorili su se da kupoprodajni ugovor s prodavateljem sklopi njihov otac ŠZ i da se on upiše kao vlasnik, koji je rekao da će jednoga dana to prepisati pola na nju, a pola na njenu sestru AZ. Tužiteljica i njen suprug su imali povjerenja u oca i na to su pristali, a ne zna zašto se odmah nisu upisali kao suvlasnici. Budući tužiteljica s obitelji živi u [adresa], otac ju je negdje 2019./2020., nazvao i rekao da ta zemlja ide na prodaju. Nakon toga ga je upitala zašto, on joj je odgovorio da nemaju više vremena održavati tu zemlju i kositi travu, budući na toj zemlji nema nekretnine. Da je ta zemlja trebala biti u suvlasništvu nje i njene sestre AZ može se vidjeti i iz table koja je bila postavljena na tom zemljištu na kojoj je pisalo Š. Negdje godinu dana kasnije na Internetu je vidjela ZK izvadak za tu nekretninu, na kojoj je pisalo da je sestra AZ vlasnik zemlje u cijelosti. Nakon toga više nije bila u kontaktu sa ocem i sestrom, već je podnijela ovu tužbu. Navodi tuženika da je predmetna zemlja bračna stečevina njenih roditelja su netočni, budući su njeni roditelji u to vrijeme od nje i njenog supruga posuđivali novce za svoje potrebe. To nisu bili veliki iznosi ali zna da nisu imali novca da kupe to zemljište. Prilikom dogovora za kupnju navedene nekretnine bili su nazočni svjedoci ĐZ, PZ, E JZ, JZ, OZ, ČZ, koji su se često okupljali na obiteljskim druženjima gdje se govorilo o toj nekretnini i isti su pitali što je s tom zemljom u [adresa] koju su kupile ona i sestra. Primopredaji novčanih sredstava II-tuženoj nazočio je njen suprug D, šogor ZZ, možda otac i majka. Tokom godina davala je novčana sredstva za održavanje parcele, odnosno davala je novce za košenje trave, benzin za kosilicu, za ogradu da se to zemljište ogradi, budući žive u [adresa] i nisu u mogućnosti fizički kositi travu i orezivati voćke. Zemlja je kupljena 2011., ali ne zna točno kada, a novce je u gotovini dala u zimskom periodu odnosno prije zaključenja ugovora. Došli su u R. Hrvatsku ali nema nikakav dokaz da je podigla novce i prešla granicu. Suprug II-tužene ZZ je našao zemlju, vodio pregovore o kupnji i pregovarao o cijeni s prodavateljem, a tužiteljica nije bila prisutna kada se ugovor potpisivao, niti je išla kod bilježnika. U to vrijeme I-tuženik i majka tužiteljice i II-tužene su bili u mirovini, a I- tuženik je dodatno radio građevinske poslove, a roditelji su se žalili kako je mirovina mala i da nemaju nikada novca za sve potrebe jer je teška situacija, zbog toga im je tužiteljica novčano pomagala. LZ nikada nije vidjela, ali zna gdje se predmetna zemlja nalazi i tamo je bila prije možda 7 ili 8 godina.
5. Iz iskaza I-tuženika ŠZ slijedi da je predmetnu nekretninu našao preko kolege GZ iz [adresa], pregovori oko kupovine su trajali oko dva mjeseca i novce za kupnju je dao iz svojih i supruginih sredstava. Osim njega i supruge nitko nije dao nikakve novce za kupnju te zemlje. Kupoprodajni ugovor je zaključen kod Javnog bilježnika između njega i GZ, cijena zemljišta u ugovoru je bila navedena 2.000,00 kuna, budući je zemlja bila pod državnom skrbi i da se ne plaća porez pošto su tužiteljica i zet bili strani državljani, a stvarna cijena je bila 2.000,00 eura. Moguće je da je tužiteljicu nazvala njegova supruga, budući I-tuženik nema ni telefon od tužiteljice, niti mobitel i ne zna tko je s njom razgovarao u vezi prodaje te zemlje. On je negdje 2018. tu zemlju želio prodati. Darovnim ugovorom je prepisao zemlju na II-tuženu, jer s tužiteljicom nije u dobrim odnosima od 2017./2018. Kada je kupovao zemljište namjera mu je bila da danas sutra djeca to naslijede i da imaju nešto od roditelja. On i supruga su oboje bili u mirovini, on je još zidao i žbukao koliko je mogao sa strane i na taj način je dodatno zaradio, a koliko on zna tužiteljica mu nije slala novce. Na toj zemlji se u početku sijalo žito, ječam, kukuruz i platio je da se napravi ograda. Nitko ništa nije slao niti za košnju, niti za što drugo. Nitko nije znao da je on kupio tu zemlju, ali su možda pričali o tome da će kupiti tu zemlju. Koliko je njemu poznato tužiteljica nije dala novce II-tuženoj ili njenom suprugu za kupnju te zemlje. U odnosu na K, I, sestričnu, šogoricu, navodi da su oni dolazili u njegovu kuću jesti i piti, a što su financirali on i njegova supruga i prilikom tih posjeta nije se pričalo o nikakvoj zemlji, a tužiteljica je dolazila jednom ili dva puta godišnje kada su bili u dobrim odnosima, a tu zimu prije kupovine zemljišta nije bila. Njegova mirovina je u to vrijeme iznosila oko 2.600,00 kuna, dok od supruge oko 1.600,00 kuna, a kupoprodajnu cijenu je isplatio u gotovini. Ne sjeća se table koja je bila postavljena na tom zemljištu, niti što je pisalo na tabli, niti tko ju je postavio, niti je on dao odobrenje ikome da ju postavi. U tijeku je još jedan postupak u vezi s dva jutra zemlje, a to je isti postupak kao i ovaj.
6. Iz iskaza II-tužene EZ slijedi da se u cijelosti pridružuje iskazu I- tuženika i potvrđuje navode iz istog. Njen suprug i ona nisu željeli kupiti zemlju, niti su se dogovarali sa sestrom oko kupovine te zemlje, a njen otac je tu zemlju pronašao i kupio i pregovarao u vezi kupovine. Tu zemlju je obrađivao njen otac, uz pomoć nje i njenog supruga, a sestra joj nije davala novce za održavanje te nekretnine, niti je dala 1.000,00 eura za kupnju, niti se ona sa sestrom dogovarala da se ta nekretnina kupi pola-pola, niti je njen suprug ZZ bio zainteresiran za kupnju te zemlje. Sestra se nije brinula o toj zemlji, došla je samo možda jednom ili dva puta da vidi gdje je ta zemlja i rekla je da ju ne zanima. Otac je tu zemlju prepisao na nju prije nekoliko godina, uz suglasnost majke, ne sjeća se kada, a zašto je prepisao to ne zna, vjerojatno misleći da će se ona brinuti za njih u starosti. Nije znala gdje je zemlja, niti koliko košta prilikom same kupoprodaje, niti od koga se kupuje, niti je poznavala GZ, a nije znala niti sestra. Roditelji nisu trebali financijsku pomoć jer su imali svoju mirovinu i otac je još radio po selu. Odnosi unutar obitelji su se poremetili negdje 2018. Nikada se u njenoj nazočnosti i prilikom prisutnosti svjedoka nije razgovaralo o predmetnom zemljištu. Ne zna za postavljenu tablu na kojoj je pisalo njezino i sestrino ime i nije ju vidjela, niti zna tko ju je i kada postavio, iako ponekad prolazi pored navedene parcele budući živi u [adresa], a tužiteljica je samo dolazila vidjeti zemlju iz razloga da vidi što je to otac kupio.
7. Iz iskaza svjedokinje MZ slijedi da je 2011., njezin suprug, ovdje I- tuženik, kupio zemlju od gospodina GZ, svog prijatelja, i dao mu novce na ruke za kupovinu, a svjedokinja tome nije nazočila. Cijena tog zemljišta je bila 2.000,00 kuna i to je bila cijena zemlje u to vrijeme, a što je suprug GZ i isplatio, tu je zemlju kupio jer nije bila skupa, te su ju oni i obrađivali nakon kupoprodaje. Za kupnju zemlje nitko od kćerki, ovdje tužiteljice i II-tužene, nije davao novce, one nisu ni znale da se ta zemlja kupuje. Tu zemlju je negdje 2019., poklonio kćerki EZ, iz ljubavi prema kćerki. Drugoj kćerki nije poklonio drugu polovicu jer je ona bila daleko i ne bi ju mogla obrađivati. Svjedokinja tu zemlju nije obrađivala. Tužiteljica nije slala novce svjedokinji i njenom suprugu, budući imaju mirovinu, a suprug je radio i po selu i ljudima pomagao prilikom žbukanja. Tih 2.000,00 kuna što je suprug platio za zemlju je bila njegova ušteđevina, novce je držao u kući, jer je njegova mirovina veća od njene, a i radio je dodatne poslove od kojih je zarađivao, te im nije bila potrebna financijska pomoć u to vrijeme, a niti kasnije, a tužiteljica joj nikada nije slala novce. Poznato joj je gdje se zemlja nalazi, budući je bila tamo, a na istoj nema nikakve table. Punomoćnik tužitelja je stavio prigovor na iskaz svjedokinje u cijelosti, budući ista pogoduje svojim iskazom tuženima.
8. Iz iskaza svjedoka LZ slijedi da je svjedok želio prodati tu zemlju, budući ju više nije htio raditi i pričao je sa susjedima da ju želi prodati. Ne zna kako je I-tuženik doznao da on prodaje tu zemlju, ali mu se obratio i rekao da ju želi kupiti. Pregovori oko kupovine nisu dugo trajali, nakon čega su otišli kod javnog bilježnika i zaključili kupoprodajni ugovor, cijena zemljišta je bila 2.000,00 kuna i RZ mu je isplatio na ruke tih 2.000,00 kuna. Nije bilo nikakvih dogovora da će u ugovoru staviti jednu cijenu, a da će mu na ruke isplatiti drugi iznos. Cijena zemljišta je bila 2.000,00 kuna jer je to bila takva cijena u ono vrijeme. To nije bila nikakva zemlja, odnosno zemljište je bilo zapušteno, na njemu se nije radilo, na njemu nije ništa ni bilo. Prilikom pregovora o kupnji nisu prisustvovale kćerke I-tuženika, koje svjedok ni ne pozna, niti je RZ spominjao da bi to kupile njegove kćerke ili da bi on to njima darovao. ZZ je dovezao RZ na dogovor o kupnji, dok svjedok nije vodio niti ZZ, niti I-tuženika u obilazak zemlje, budući je I-tuženik znao gdje je zemlja, a i ZZ živi u [adresa], a zemlja je u [adresa]. Punomoćnik tužitelja je stavio prigovor na iskaz svjedoka u dijelu u kojem svjedok navodi da ZZ nije imao nikakvih saznanja i nikakvog udjela u cijelom tom procesu kupoprodaje.
9. Iz iskaza svjedokinje ĐZ, sestre supruge I-tuženika i tete tužiteljice i II-tužene, slijedi da je ista vrlo često dolazila u kuću I-tuženika, da joj je poznato da je predmetna nekretnina u [adresa], koja je s desne strane na putu prema [adresa], i kupljena prije 10/11 godina i to od strane tužiteljice u ½ dijela i II-tužene u ½ dijela. To joj je poznato iz razloga što se o tome često pričalo dok su odnosi bili dobri. Naime, dogovor je bio da će obitelj DZ dati 1.000,00 eura, kao i obitelj ZZ 1.000,00 eura, a ta oranica je koštala 2.000,00 eura. Poznato joj je da su i jedni i drugi dali svatko po 1.000,00 eura, budući je bilo povjerenje tužiteljice i II-tužene u I-tuženika jer je on bio i gazda u kući. Taj kupoprodajni ugovor je glasio na ime I-tuženika. Iz priča na obiteljskom okupljanju je čula da je ZZ vršio pregovore u vezi kupoprodaje te oranice, budući je prodavatelj te nekretnine bio iz njegovog sela, a da li je pregovore vršio I-tuženik ili tužiteljica i njen suprug, to ne zna. Tko je i kada isplatio nekretninu prodavatelju, ne zna i ne zna detalje u vezi sklapanja tog ugovora. Bilo je dogovora da će oranicu koja je kupljena na ime I-tuženika nakon njegove smrti naslijediti tužiteljica i I-tužena na način kako su ju i kupili. Nakon što su se odnosi u obitelji poremetili negdje prije pet godina, kada su prestali kontaktirati, ne zna točno kada ali zna da je I-tuženik tu predmetnu nekretninu prepisao u cijelosti na II-tuženu. Ta nekretnina je bila ograđena, a na ogradi je bila i tabla s imenima ZZ i DZ, i zna da su II-tužena i njezin suprug stavili tablu s imenima. Koliko joj je poznato EZ je nakon posla znala odlaziti kositi travu na toj oranici, a to joj je poznato iz priče dok su još bili dobri. Što je bilo nakon toga s tom oranicom, u periodu kada nisu bili dobri ne zna, budući tamo nije bila unazad pet/šest godina, a niti je tužiteljica dolazila u kuću I-tuženika, budući joj je to majka zabranila unazad oko pet godina, a inače je dolazila nekoliko puta godišnje. I-tuženik je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, budući je rekao da nema potrebe „da se bacaju novci“ na javnog bilježnika već se išlo na povjerenje. I-tuženik je vlasnik još neke druge zemlje, ali se za istu također vodi sudski postupak, no uvijek se govorilo da je zemlja koja je predmet ovog postupka od ZZ i R. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz svjedoka da je u cijelosti neistinit, a dijelom čak i u suprotnosti s iskazom tužiteljice.
10. Iz iskaza svjedoka OZ, vjenčane kume tužiteljice, slijedi da je ista s tužiteljicom prijateljica od djetinjstva. U odnosu na kupovinu predmetne nekretnine poznato joj je, budući je odlazila zajedno s tužiteljicom kod njezinih roditelja u [adresa], i to kada bi tužiteljica dolazila iz Italije za blagdane i ljeti, da su DZ, A, EZ i ZZ rekli kako su kupili zemlju. Odnosi u obitelji su tada bili jako dobri i obitelj je bila jako bliska, a tko je sve bio nazočan tim razgovorima se ne sjeća, niti zna o kojoj se zemlji radi, niti za koju cijenu su ju kupili, ali se spominjalo da je vlasništvo upisano na ocu tužiteljice, no zašto je to tako, to ne zna. Tužiteljica je radila u raznim restoranima, a njezin suprug je imao firmu, no je li firma zatvorena i da li su imali financijskih problema nije joj poznato. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz svjedoka u dijelu u kojem svjedok navodi da se sjeća da je tužiteljica kupila zemlju, ali se ničega drugoga ne sjeća, i da je zemlja na ime tuženika te je naveo da svojim iskazom svjedokinja želi pogodovati tužiteljici, obzirom da joj je ista vjenčana kuma.
11. Iz iskaza svjedoka ČZ slijedi da tužiteljicu i tuženike pozna dugi niz godina. Poznato mu je da su tužiteljica i tuženici pričali oko kupovine neke zemlje, ali tko je kupovao zemlju, nije mu poznato, niti su mu poznati detalji oko toga. Poznato mu je da su DZ i A, koji su dolazili nekoliko puta godišnje, govorili da će kupiti zemlju, odnosno da će financirati kupnju, što mu je jednom prilikom potvrdio i suprug II-tužene ZZ, ali ništa drugo u vezi toga ne zna. Odnosi u obitelji su bili dobri, te su on i supruga uvijek pozivani na druženje u [adresa] kod obitelji ŠZ. Nije mu poznato kakvo je bilo financijsko stanje tužiteljice i njezinog supruga, ali mu je poznato da se D bavio računalima, a tužiteljica radila u restoranima.
12. Iz iskaza svjedokinje TZ slijedi da tužiteljicu i tuženike pozna preko 30 godina, odnosno tužiteljica joj je vjenčana kuma. U vezi kupovine predmetne zemlje poznato joj je da je tužiteljica kupila zemlju, odnosno da je dala polovinu novca za sporno zemljište, a drugu polovicu dao je ZZ, suprug II-tužene, što joj je poznato iz priče DZ i D, koji su dolazili u [adresa] kod I-tuženika nekoliko puta godišnje, dok s tuženima o tome nije razgovarala, a niti je vidjela kada su tužiteljica i njezin suprug dali novce ŠZ, već joj je to poznato samo iz priče tužiteljice i njezinog supruga. Prije pola godine je saznala da ta zemlja više nije na gospodinu ŠZ, već na EZ. Kada se ta zemlja kupovala, bila je upisana na gospodina ŠZ jer će to ići tako na povjerenje i da će to on kasnije ostaviti unukama. Svaki puta kada su DZ, D i L dolazili u RH, oni su boravili u [adresa], a svjedokinja je dolazila na obiteljska druženja, dok je EZ živjela u toj kući i redovito su se viđali. Na tim druženjima gdje je prisustvovao veći krug osoba, razgovaralo se o toj zemlji, muški su više vodili te razgovore i to misli na ZZ, D, ŠZ, HZ i možda ČZ, koji su išli i u obilazak te zemlje, dok ona nije išla gledati zemlju. Razgovor se vodio o tome da se to kupuje. Misli da se išlo na povjerenje i da je zemlja upisana na ŠZ prilikom kupovine jer je on bio glava obitelji i poznavao je te ljude iz sela.
13. Iz iskaza svjedoka HZ slijedi da tužiteljicu pozna od 1992. - 1993. godine, dok II-tuženu EZ, njenog supruga ZZ i I-tuženika ŠZ zna preko DZ, te ih je upoznala tužiteljica dvije ili tri godine kasnije, kada ih je odvela u obiteljsku kuću. U obiteljskoj kući u [adresa], kod gospodina ŠZ, gdje je tada živjela i II-tužena su pozivani na ručak, druženje i ostale događaje. U tim razgovorima i to dva do tri puta se pričalo o kupovini zemlje i namjeri tko će kupiti tu zemlju, te je bilo spomena da će zemlju kupovati D, odnosno DZ, ZZ i ŠZ su bili zainteresirani, a u kasnijim razgovorima nakon kupnje te zemlje su mu DZ i D rekli da je zemlja kupljena pola na DZ i D i pola na ZZ i EZ, odnosno da je svatko dao polovinu novca, a zemlja je uknjižena na ŠZ. Pričali su da li se to isplati u to vrijeme. Nitko u to vrijeme nije osporavao priču da zajednički kupuju tu zemlju. Prije kupnje se govorilo o isplativosti tog ulaganja i u kontekstu zajedničkog ulaganja. Koliko je njemu poznato DZ je davala novce za kupnju te zemlje, no pretpostavlja da su to zajednički novci DZ i D. Kada su svi bili prisutni rečeno je da će obiteljski zajedno kupiti zemlju, tko je u konačnici novce i dao to ne zna. Vidio je jedno zemljište, ali s obzirom da se kupovalo dva zemljišta, iako to nije bilo iste godine, ne zna koliki je razmak bio između te dvije kupovine i ne zna koju je točno zemlju vidio, ali zna da je bila u blizini kuće jer su ju išli obići pješke. Zemlja koju je vidio nije bila obrađivana, i na njoj nije bila posijana nikakva kultura, i nije bila zakorijenjena u stablima. Zemlja se knjižila na ŠZ, a ne na DZ i D, jer strani državljani nisu mogli uknjižiti vlasništvo na zemlji, ali kako su imali povjerenja u ŠZ, to su učinili na taj način. Nije vidio predaju novca, a kolika je točno površina zemlje i da li ima jedan hektar i za koji iznos je kupljena ta nekretnina ne zna. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz svjedoka da je isti instruiran od strane tužiteljice sa svrhom pogodovanja istoj.
14. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica kći I-tuženika i sestra II-tužene, te da su odnosi među strankama unazad nekoliko godina poremećeni, odnosno od 2017./2018., od kada više nisu u dobrim odnosima, te da je I-tuženik dana 17. rujna 2019., nekretninu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranicu, površine 2954 m2, na kojim nekretninama je bio upisan kao samovlasnik darovnim ugovorom sklopljenim 17. rujna 2019., u cijelosti darovao II-tuženoj. Predmetnu nekretninu I-tuženik je stekao Ugovorom o kupoprodaji nekretnine sklopljenim 10. veljače 2011., kao kupac od prodavatelja LZ, za iznos kupoprodajne cijene od 2.000,00 kuna, te je I-tuženik kao kupac u posjed predmetne nekretnine stupio odmah po potpisivanju predmetnog ugovora, a ugovor je ovjeren po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka, dana 10. veljače 2011., i od Porezne uprave, Područni ured Osijek, od 14. veljače 2011. Uvidom u izvadak iz Zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku, za nekretnine u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica Tri lisice, površine 2954 m2, utvrđeno je da je na predmetnim nekretninama u vlasništvu ŠZ temeljem Ugovora o darovanju broj Ov-2875/2019, od 17. rujna 2019., kao vlasnik u cijelosti upisana EZ.
15. Sud nije povjerovao iskazima tužiteljice i saslušanih svjedoka ĐZ, OZ, ČZ, TZ i HZ u dijelu u kojem navode da je tužiteljica dala novce za kupnju predmetne nekretnine, budući nitko od navedenih svjedoka nema neposrednih saznanja da je tužiteljica predmetnu nekretninu kupila svojim novcem niti da je tužiteljica iznos od 1.000,00 eura dala II- tuženoj i njezinom suprugu ZZ za kupnju jedne polovice predmetne nekretnine. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka slijedi da se razgovaralo o kupnji predmetne nekretnine prije desetak godina za vrijeme zajedničkih druženja u kući I-tuženika kada su istim druženjima nazočili i tužiteljica i njezin suprug D koji su dolazili iz Italije jednom do dva puta godišnje, te da je predmetna nekretnina kupljena na ime I-tuženika u cijelosti. No, nitko od saslušanih svjedoka ne zna tko je vršio pregovore oko kupnje predmetne nekretnine i tko je i kada isplatio kupoprodajnu cijenu prodavatelju, niti itko od saslušanih svjedoka ima saznanje vezano za detalje sklapanja tog kupoprodajnog ugovora, a sve vezano za kupovinu predmetne nekretnine, svjedoci imaju saznanja jedino iz priča tužiteljice i njezinog supruga D kada su dolazili iz Italije i to prilikom zajedničkog druženja. Sud je povjerovao iskazu svjedoka LZ u dijelu u kojem navodi da je o prodaji predmetne nekretnine pregovarao isključivo sa I-tuženikom koji je želio kupiti predmetnu nekretninu od svjedoka, te da pregovorima nisu prisustvovale kćerke tuženika koje svjedok niti ne pozna, niti je ZZ, suprug II-tužene, dovezao I-tuženika na dogovor o kupnji, te da ZZ nije imao nikakvih saznanja i udjela u cijelom tom procesu kupoprodaje, budući je I-tuženik znao gdje se predmetna nekretnina nalazi, kao i u dijelu u kojem navodi da I-tuženik nije spominjao da bi predmetnu nekretninu kupile njegove kćerke ili da bi on to njima darovao, a I-tuženik je sa svjedokom zaključio kupoprodajni ugovor koji je ovjeren kod javnog bilježnika, te isplatio kupoprodajnu cijenu svjedoku na ruke. Sud je povjerovao iskazima svjedokinje MZ, supruge I-tuženika i I-tuženiku u dijelu kojem navode da je predmetni kupoprodajni ugovor s LZ I-tuženik zaključio kod javnog bilježnika, te LZ isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu u cijelosti, kao i u dijelu u kojem navode da osim I-tuženika i svjedokinje, njegove supruge, nitko nije dao nikakve novce za kupnju te zemlje. Sud je povjerovao iskazu II-tužene, koja se u cijelosti pridružila iskazu I-tuženika, budući iz njezinog iskaza proizlazi da niti njen suprug niti ona nisu željeli kupiti tu zemlju, niti su se dogovarali s tužiteljicom oko kupovine predmetne zemlje na način kako to navodi tužiteljica, niti su tužiteljica i II-tužena dale svatko po 1.000,00 eura za kupnju predmetne zemlje, niti su ona i tužiteljica poznavale LZ koji je prodao predmetnu zemlju njihovom ocu, ovdje I-tuženiku.
16. Kako tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je za kupnju ½ dijela predmetne nekretnine platila kupoprodajnu cijenu od 1.000,00 eura, niti je dokazala da je postojao dogovor između nje i II-tužene da svaka od njih, za kupnju predmetne nekretnine, plati iznos od 1.000,00 eura, te da I-tuženik kupi predmetnu nekretninu na svoje ime, te se upiše kao vlasnik predmetne nekretnine uz obećanje da će jednog dana tu nekretninu prepisati pola na nju, a pola na njezinu sestru EZ, ovdje II- tuženu budući je tužiteljica Hrvatska državljanka, te nije bilo razloga da ona ne bude kupac predmetne nekretnine i upisana kao vlasnik, odnosno suvlasnik istih.
17. Člankom 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.
18. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je I-tuženik temeljem kupoprodajnog ugovora, zaključenim između LZ kao prodavatelja i njega kao kupca stekao vlasništvo predmetnih nekretnina k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] u naravi kč. br. [katastarska čestica] oranica Tri lisice površine 3954m2, te je upisan u zemljišnim knjigama Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku kao vlasnik istih, to je isti mogao sa svojom nekretninom raspolagati u cijelosti, što je i učinio, te je predmetnu nekretninu darovao II-tuženoj u cijelosti Ugovorom o darovanju od 17. rujna 2019., pa budući tijekom postupka nije utvrđeno da je predmetni Ugovor o darovanju ništetan sukladno odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
20. Tuženicima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima od 27. lipnja 2022., 23. rujna 2022., 20. listopada 2022., 26. siječnja 2023., 18. siječnja 2024. i 21. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura, za svako ročište, sastav obrazloženog podneska od 24. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura, uvećano za 10% sukladno Tbr. 40.1 tarife, što čini priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.870,00 eura, stoga odluka kao pod II/izreke presude.
21. Tuženicima nije priznat trošak sastava podneska od 12. travnja 2024. i 18. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak budući je isti nepotreban trošak, kao ni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,00 eura, jer navedeni trošak tuženici nisu ni imali, stoga odluka kao pod III/izreke presude.
U Osijeku, 25. studenog 2024.
S U D A C:
LIDIJA ŠMIT
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
-pun. tužiteljice
-pun. I i II-tuženih
