Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-876/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, Bužanova 6d, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-226/2019-56 od 13. kolovoza 2024. godine, dana 25. studeni 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-226/2019-56 od 13. kolovoza 2024. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju RH na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 1.105,09 EUR (slovima: tisuću sto pet eura devet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, tekućom:

- na iznos od 618,90 EUR / 4.663,16 kuna od 16.10.2012. godine

- na iznos od 300,99 EUR / 2.267,81 kuna od 16.12.2012. godine

- na iznos od 185,19 EUR / 1.395,34 kuna od 16.06.2014. godine, sve do isplate, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.146,32 eura za zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 13. 8. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatnika tuženika za isplatu utuženog iznosa s osnova dodataka na plaću.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po služenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 467. st. 1. ZPP a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. U ovome predmetu radi se o sporu male vrijednosti a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP) pa se stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neodlučnom, pa se u tom smislu neodlučnima ukazuje i žalbeni navod koji se odnosi na objavu prvostupanjske presude jer time žalitelj ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP a koja sukladno čl. 467. st. 1. ZPP ne može biti žalbeni razlog u postupku.

8. Prvostupanjski sud utvrdio je da je tužitelj u spornom razdoblju bio djelatna vojna osoba zaposlen kod tuženika, da je u razdoblju od 28. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014. godine tužitelj radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom te u smjenama, da je tužitelj bio zaposlen u ustrojnoj jedinici HKOV gardijska motorizirana brigada topnično raketna bojna, 2. bitnica, zapovjedništvo, na dužnosti prvi dočasnik bitnice a mjesto službe mu je bio Slunj, da u utuženom razdoblju se radilo od 8,00 do 19,00 ili 20,00 sati te se također radilo i vikendom a za rad na terenu tužitelj nije primao novčanu naknadu već je dobivao slobodne dane, te je radom na terenu u utuženom razdoblju ostvario veći broj prekovremenih sati od onih evidentiranih u dokumentaciji tuženika.

9. Na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku tužitelju platiti bruto iznos od 1.105,09 eura na ime neisplaćenih dodataka na plaću u odnosu na sporno razdoblje.

10. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da to pravo u konkretnom slučaju tužitelju pripada temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09 - dalje: Odluka). Naime, navedenom Odlukom propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske, pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba, pa je tako točkom XII. Odluke propisano da se prekovremenim radom pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (dalje: OSRH), kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati, a kada je rad pripadnika OSRH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, svaki sat rada dulji od 8 sati dnevno kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Prekovremenim radom kada je rad organiziran u smjenama ili u turnusu smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Također je propisano da o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za 5 sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan. Sati prekovremenog rada za koje nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točkom XII. Odluke propisano je i da će oblik i sadržaj dnevne evidencije radnog vremena urediti Glavni stožer OSRH u suradnji s Upravom za ljudske resurse te da će oblik i sadržaj mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada urediti ravnatelj Uprave za financije i proračun u roku od 8 dana od dana stupanja na snagu Odluke.

11. Točkom XIII. Odluke propisano je da se osnovna plaća za svaki sat rada uvećava za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% te da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

12. I z provedenog postupka proizlazi utvrđenje da službene evidencije tuženika u odnosu na radno vrijeme tužitelja nisu odražavale stvarno radno vrijeme tužitelja te je prvostupanjski sud utvrdio stvarno ostvareno radno vrijeme tužitelja u odnosu na sporno razdoblje (i u svezi toga prekovremene sate koje je tužitelj odradio u istom razdoblju), pri čemu valja reći da tužitelj nije bio dužan pred Upravnim sudom osporavati evidencije o radu na terenu, a da bi u radnom sporu mogao utvrditi i dokazivati da mu nije isplaćen puni iznos plaće jer ta obveza ne proizlazi niti iz jednog propisa pa tako niti iz Zakona o radu, a niti iz pravila iz ZPP koja uređuju dokazivanje u parničnom postupku. Prvostupanjski sud je utvrdio koliko je tužitelj radnih sati proveo radeći na terenu u spornom razdoblju. Također je za dodati da sve da je o prisutnosti na radu tuženik donio neku zasebnu odluku tužitelj ne bi bio dužan osporavati takvu odluku prije negoli u sudskom sporu zahtijeva isplatu razlike plaće, a sukladno odredbi čl. 129. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 - dalje: ZR).

. Treba ukazati i na to da je tužitelj tijekom postupka predlagao da tuženik dostavi te da se izvrši uvid u ručno vođenu evidenciju tuženika, dok da tuženik tijekom postupka istu nije dostavio; da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev uzevši u obzir one slobodne dane koje je iskoristio na terenu.

14. Iz naprijed navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.

15. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredba čl. 154. st. 1. ZPP.

16. U svezi žalbenih navoda koji se odnose na tijek zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak treba reći da je o istima odlučeno temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.).

17. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 25. studeni 2024.

Sudac:

Sanja Joka Umićević