REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-354/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu tog suda Tini Jakupak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, Sisak, Ulica lipa 4, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupano po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u OD Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete (VPS: 8.419,10 EUR), nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 21. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 25. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženi EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, dužan je tužitelju na račun broj:

HR1001005-1863000160, poziv na broj: HR26, 5908-19-19-03374272561 platiti iznos od 63.433,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 4. siječnja 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3% poena, te mu naknaditi sve troškove, a sve to u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.297,50 EUR, sve u roku od 8 dana, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. veljače 2019. navodi da je dana 20. prosinca 2014. osiguranik tužitelja IH smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u [adresa], u [adresa]. Prometnu nesreću je prouzročio PH upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika pod policom 08101467290, pa je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. Kaznenog zakona koji se vodi na Općinskom sudu u Sisku pod brojem K-193/16. Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja KLASA: 140-03/16-01- OB: 03374272561, URBROJ: 341-15-05/3-16-14372 od 5. prosinca 2016. godine priznato je pravo na obiteljsku mirovinu djetetu DH s pravom na isplatu od 1. veljače 2016. godine. Tužitelj se u tužbi poziva na odredbu članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013.) prema kojoj Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog zakona. Stoga se tužitelj dopisom od 17. prosinca 2018. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete na ime isplažene obiteljske mirovine od 1. veljače 2016. do 30. studenog 2018. u iznosu od 63.433,68 kuna, međutim tuženik je navedeni zahtjev odbio kao neosnovan ističući doprinos tužiteljevog osiguranika nastanku štete te potrebu obračuna razmjernog iznosa mirovine. Budući da tužitelj smatra da je tuženik odgovoran za nastalu štetu, a u pogledu visine štete su mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, podnosi tužbu temeljem čl. 161., 164. i 165. Zakona o mirovinskom osiguranju i predlaže da se naloži tuženiku isplata u utuženom iznosu. Od dokaza dostavlja: zapisnik o očevidu MUP, Policijske uprave Sisačko – moslavačke, Postaje prometne policije od 20. prosinca 2014. godine, predlaže priklop pisa, a posebice uvid u skicu mjesta nesreće i fotoelaborat, priklop spisa Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-27/15, uvid u nalaz prometnog vještaka, priklop spisa Općinskog suda u Sisku broj K-193/16, predlaže po potrebi prometno vještačenje i rekonstrukcija prometne nesreće, dostavlja rješenja o priznanju prava na obiteljsku mirovinu, potvrdu o isplaćenoj mirovini, izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, preslika povratnice

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da se dana 20. prosinca 2014. dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao IH. Tuženik osporava odgovornost i to iz razloga što osiguranik tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja na glavi nije nosio zaštitnu kacigu. Da je osiguranik tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja na glavi nosio zaštitnu kacigu, ozljede glave, koje su dovele do smrtnog ishoda bile bi izbjegnute. Slijedom navedenog, pravno relevantni uzrok štete koju tužitelj u ovoj pravnoj svari potražuje je upravo propust osiguranika tužitelja da na glavi za vrijeme vožnje nosi zaštitnu kacigu. U prilog svojih tvrdnji tuženik citira i stav sudske prakse (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-1791/10-2, od 25. svibnja 2011., Županijski sud u Splitu, Gžx-1345/10, od 26. siječnja 2011. i dr.). Tuženik ističe također da osiguranik tužitelja za vrijeme vožnje na svom biciklu, protivno odredbama članka 101. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nije imao propisanu svjetlosnu signalizaciju, niti je na sebi imao reflektirajući prsluk, a sve protivno odredbama iz članka 113. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tuženik osporava odgovornost, osnovanost i visinu tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva, te predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova. Od dokaza predlaže: uvid u predmet Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, K-DO-27/15, zajedno sa skicom lica mjesta i fotelabroatom, uvid u predmet Općinskog suda u Sisku, broj K-193/13, zajedno sa skicom lica mjesta i fotoelaboratom, uvid u predmet PPP Sisak, broj 511-10-16-05-k-021/14, Kombinirano vještačenje po vještacima sudske medicine i prometa, saslušanje svjedoka PH, [adresa], kombinirano vještačenje po vještacima sudske medicine i prometa na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, te utjecaj protupravnosti osiguranika tužitelja na nastanak štetnog događaja, uvid u izjavu osiguranika tuženika, uvid u presliku kaznene prijave.

3. U postupku je izvršen je uvid i pročitane su isprave navedene u točkama 1. i 2. ovog obrazloženja, priklopljen je spis Općinskog suda u Sisku K-353/2023, provedeno je kombinirano vještačenje - prometno i sudsko medicinsko vještačenje. Kao nepotrebne za utvrđenje odlučnih činjenica sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka PH.

4. Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u vidu isplaćene obiteljske mirovine nakon smrti osiguranika IH u razdoblju od 1. veljače 2016. do 30. studenog 2018. od tuženika kao osiguratelja kod kojeg je osoba odgovorna za smrt tužiteljevog osiguranika prouzročenu upravljanjem motornim vozilom bila osigurana policom obveznog automobilskog osiguranja.

6. Među strankama nije sporan nastanak predmetne prometne nezgode. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja.

7. Sporna je osnovanost i visina istaknutog zahtjeva i to stoga što je sporno pitanje materijalnog prava mjerodavnog za opseg naknade štete na koju tužitelj u odnosu na tuženika ima pravo. Nadalje, sporna je i odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja te da li je i u kojoj mjeri tužiteljev osiguranik pridonio nastanku predmetne štete.

8. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022., sve nakon pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

9. Prema odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 51/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Iz spisa proizlazi da tužitelj traži isplatu razmjernog, odnosno, punog iznosa obiteljske mirovine koju navodi da je isplatio članu obitelji svog osiguranika prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tuženik bi bio dužan naknaditi iznos isplaćene mirovine samo ako bi postojala razlika između iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tužitelj tijekom postupka nije predložio dokaz o visini štete.

11. Naime, da bi šteta postojala, a imajući na umu citiranu odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP, bilo bi potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje veća od one koja bi mu bila pripala da je osiguranik umirovljen zbog povrede na radu.

12. U konkretnom slučaju šteta je mogla za tužitelja nastati prilikom isplate svake mirovine. Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja osiguranika tužitelja zbog povrede na radu.

13. Iz tužiteljevog rješenja od 5. prosinca 2016. o priznanju prava na obiteljsku mirovinu naknada isplate koje je predmet spora razvidno da je uzrok smrti tužiteljevog osiguranika ozljeda izvan rada (prometna nesreća) i da se njegovom djetetu isplaćuje najniža mirovina u smislu odredbe čl. 82. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 112/13), jer je mirovina koja je istima određena sukladno zakonskim odredbama manja od najniže mirovine. Kako, dakle, tužitelj potražuje naknadu najniže obiteljske mirovine zbog smrti osiguranika uzrokovane ozljedom izvan rada to je nedvojbeno da ne postoji razlika između tako isplaćene mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa provođenje vještačenja radi utvrđenja ove činjenice nije potrebno. Iz čega proizlazi da niti prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne postoji šteta jer najniža mirovina ne može biti veća od mirovine koju bi osiguranik tužitelj ostvarivao zbog ozljede na radu.

14. S obzirom na su promjene u pravnim shvaćanjima nastale tijekom trajanja ovog postupka, sud daje ocjenu i tih dokaza budući je sporna bila odgovornost tuženikova osiguranika.

15. U odnosu na pitanje odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja u kojem je smrtno stradao tužiteljev osiguranik valja reći sljedeće: na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručnog i objektivnog, bez obzira na primjedbe tuženika budući je vještak iste prilikom usmenog izlaganja otklonio, kao i uvidom u fotografije koje prileže spisu, utvrđeno je da se predmetna prometna nezgoda dogodila na način da došlo je do stražnjeg sudara kad je teretno vozilo osiguranika tuženika VOLKSWAGEN reg. oznake [registarska oznaka] udarilo straga u stražnji kotač bicikla kojim je u svoj desni rub kolnika Galdovačke ulice u [adresa] upravljao prednik osiguranika tužitelja IH, kad su se oba vozila kretala od zapada prema istoku. Kolnik je bio dobro osvijetljen uključujući i površinu na kojoj je došlo do sudara. Biciklist se obzirom na njegovu starosnu dob, vrstu bicikla i konfiguraciju kolnika u trenutku sudara, mogao kretati brzinom od oko 15-20 km/h. Teretno vozilo osiguranika tuženika u trenutku sudara kretalo se brzinom od najmanje 67 km/h, a prije nezgode se kretalo brzinom jednakom sudarnoj brzini. Tehničkim načinima nije moguće utvrditi točan uzrok nezgode, odnosno zašto je teretno vozilo osiguranika tuženika na vrlo dobro osvijetljenoj i prilično širokoj prometnici udarilo u biciklista koji se kretao istosmjerno s osiguranikom tuženika potpuno uz svoj desni rub kolnika. Osiguranik tuženika PH je u kaznenom postupku iskazao da je do sudara s biciklistom došlo jer je bio prisiljen poduzeti interventno bočno izmicanje u desno prema svom desnom rubu kolnika iz prethodne pozicije bliže razdjelnoj crti, kad je iznenada nepoznato vozilo koje mu je nailazilo u susret počelo s pretjecanjem nepoznatog vozila ispred sebe, pri čemu je prešlo u južnu prometnu traku uz istovremeno paljenje dugih svjetala. Takva dinamika odvijanja nezgode se tehnički ne može isključiti, a u takvom slučaju slijedi da je osiguranik tuženika prije nastanka opisane opasnosti, već 2,05 sekundi ranije, uočio biciklistu na kolniku. Slijedi da paljenje dugih svjetala samo za sebe ne bi bilo uzrok nezgode, već prodor nepoznatog vozila u prometnu traku osiguranika tuženika. Kad je nastala opisana opasnost u vidu pretjecanja, osiguranik tuženika bio je udaljen od mjesta sudara s biciklom za 30,60 metara, na kojoj udaljenosti bi uspio izbjeći sudar uz reakciju forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju brzinama u području od 0 do 56 km/h. Na biciklu nije bilo stražnjeg svjetla, niti je bilo većih reflektirajućih površina osim na stražnjem neispravnom svjetlu bicikla i pedalama, a na biciklisti također nije bilo reflektirajućih površina. Obzirom da je osiguranik tuženika imao 3,7 sekundi za percipiranje prisutnosti bicikliste prije sudara, odnosno 2,05 sekundi prije nastanka opisane opasnosti, slijedi da neosvijetljenost bicikla i neoznačenost bicikliste s reflektirajućim površinama nije u direktnoj vezi s nastankom nezgode.

16. U odnosu na zadobivene ozljede osiguranika tužitelja i uzrok smrti istog sud je proveo sudsko medicinsko vještačenje, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručnog i objektivnog, te je utvrdio da je osiguranik tužitelja zadobio niz ozljeda i stanja koje su dovele do smrti osiguranika tužitelja tri dana nakon ozljeđivanja. Dakle, osiguranik tužitelja preminuo je nasilnom smrću, a uzrok smrti su ozljede glave i vrata. Ozljede su nastale naletom teretnog vozila na biciklista na biciklu pri čemu je kontakt ostvaren između stražnje strane tijela osiguranika tužitelja i prednje desne strane teretnog vozila – glavom u vjetrobransko staklo gdje su u području oštećenja, prema zapisniku o očevidu, pronađene vlasi prednika tužitelja, te stražnjom stranom trupa u prednju oplatu i vezni lim, na što se nadovezao pad tijela oštećenika na tlo. Iz cjelokupnog stanja spisa proizlazi da osiguranik tužitelja u ovom štetnom događaju nije koristio biciklističku kacigu. Međutim, uzimajući u obzir karakter ozljeda koje su dovele do smrti osiguranika tužitelja, kao i utvrđenu dinamiku odvijanja prometne nesreće, proizlazi da korištenje/nekorištenje biciklističke kacige nije imalo značajnog utjecaja na mogućnost preživljenja osiguranika tužitelja – odnosno, i u slučaju da je osiguranik tužitelja nosio kacigu postojala bi realna mogućnost da zadobije ozljede koje bi rezultirale smrću.

17. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potraživanja, s obzirom da je iz činjeničnih navoda tužbe razvodno kako je od najstarije isplate do podnošenja tužbe protekao rok od 3 godine, sud isti ocjenjuje neosnovanim budući je u ovim slučajevima propisan opći zastarni rok.

18. Tuženik je u sporu uspio u cijelosti, stoga prema odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troška sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR s PDV-om od 25% prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa), zatim, za zastupanje na ročištima 18.12.2019., 20.9.2023., 21.10.2024. u iznosu od po 200,00 EUR s PDV-om od 25% prema Tbr. 9.1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 21.9.2023. i 3.11.2023. u iznosu od 200,00 EUR s PDV-om od 25% prema Tbr. 9.3. Tarife, zatim trošak vještačenja u iznosu od 797,50 EUR, sveukupno to iznosi 2.297,50 EUR.

19. Podnesak od 29.10.2020. za koji tuženik traži naknadu troška u iznosu od 200,00 EUR s PDV-om od 25% nije bio potreban za vođenje parnice budući isti nije obrazložen već se dostavlja sudska praksa. Nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV budući tuženik na isto nije pristupio.

20. Paricijski rok iz t. II izreke presude i rok za žalbu određeni su u skladu s odredbom 117. IZID ZPP (Narodne novine broj 70/2019) budući je tužba podnesena 15. veljače 2019. (prije stupanja na snagu IZID ZPP/19).

Zagreb, 25. studenoga 2024.

SUDAC

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka (ukoliko stranka nije sudionik e-komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun

3. kal 30 dana