Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-180/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja PU d.o.o. /[osobni identifikacijski broj]/ sa sjedištem u [adresa], koga zastupa PP, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika MF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koga zastupa MK, odvjetnik iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Povrv- 131/2022-9 od 28. rujna 2022., nadnevka 25. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Povrv-131/2022-9 od 28. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Povrv-131/2022-9 od 28. rujna 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika IM iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1909/2021 od 21. rujna 2021., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 650,88 kuna / 86,39 eura sa zateznim kamatama navedenim u stavku prvom izreke (stavak I. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 912,50 kuna / 121,11 eura (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak u iznosu 55,08 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjski presudu.

3.1. Tužitelj zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 77,76 eura.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu 650,88 kuna / 86,39 eura na ime fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 31. srpnja 2021., sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Suprotno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi niti navedenim razlozima i da je sadržajem obrazloženje objašnjena odluka iz izreke.

7. Nisu utvrđene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 457. ZPP-a).

8. Navodi žalbe u dijelu sadržajnog osporavanja prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu razmatrani iz razloga što se u sporovima male vrijednosti kakav je i predmetni (članak 460. ZPP-a) presuda ili rješenje kojima se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, odnosno što se žalbu ne može podnijeti zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

9. Nije utvrđen niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, prema Zakonu o vodnim uslugama (Narodne novine, broj: 66/2019., u daljnjem tekstu: ZVU-a) i Uredbi o najnižoj osnovici cijene vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (Narodne novine, broj: 112/2010., u daljnjem tekstu: Uredba), kao mjerodavnom izvoru za razrješenje konkretnog spora, na koji se pozvao i prvostupanjski sud, vodne usluge su usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje (članak 3. točka 20. ZVU-a), troškovi kojih se vezano za upravljanje komunalnim građevinama, održavanje komunalnih vodnih građevina i troškove isporučitelja vodnih usluga, financiraju iz cijene vodne usluge (članak 5. točka 7. ZVU-a), koja cijena se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela (članak 42. stavak 2. ZVU-a).

10.1. Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, među kojima su i troškovi tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, te redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga (članak 6. stavak 2. Uredbe) i dužan ga je plaćati korisnik vodnih usluge - svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik, odnosno drugi zakoniti posjednik nekretnine priključene na komunalne vodne građevine i koja je s isporučiteljem vodne usluge sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga ili se prema općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga smatra da je sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga (članak 2. točka 3. Uredbe).

10.2. Ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra se sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge (članak 37. ZVU-a).

11. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja kao nesporno proizlazi da je:

- tuženik vlasnik stambenog objekta - kuće za odmor u [adresa] na otoku [adresa], koji stambeni objekt je priključen na javnu vodoopskrbnu mrežu, putem koje je tuženik do 2006. pružana usluga isporuke vode;

- 2006. zbog neplaćanja vodnih usluga demontiran vodomjer koji se nalazio neposredno na završetku spojnog voda priključka i služio za mjerenje potrošnje vode;

- tužitelj u predmetnom razdoblju - 1. kolovoza 2020. - 31. srpnja 2021. (a i prije toga) izdavao račune tuženiku za fiksni dio cijene vodne usluge i miješanog komunalnog otpada, po kojima tuženik kao vlasnik nekretnine u istom razdoblju nije platio fiksni dio cijene vodne usluge (visina i dospjelost nesporna), već samo uslugu odvoza komunalnog otpada.

12. Budući da je tuženik vlasnik nekretnine priključene na komunalne vodne građevine, da mu je do 2006. isporučivana voda, odnosno da se prema općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga smatra da je sa isporučiteljem sklopio ugovor o isporuci vodnih usluga i obvezao se plaćati fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga, koji služi pokriću troškova, koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga i nastaje kao posljedica priključenja tuženikove nekretnine na komunalne vodne građevine, među kojima su i troškovi tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, te redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, to je, neovisno o demontiranom vodomjeru, tuženik dužan platiti tužitelju predmetni iznos na ime fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga za razdoblje od 1. kolovoza 2020. - 31. srpnja 2021. (visina i dospjelost nije sporna), sa zateznim kamatama od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate.

12.1. To iz razloga, što samom demontažom vodomjera nije prestao pravni odnos između isporučitelja (tužitelja) i korisnika vodne usluge (tuženika) - demontažom vodomjera obvezno pravni odnos istih nije raskinut pa ugovorni odnos između isporučitelja i korisnika vodne usluge i dalje postoji, a time i obveza tuženika da ispuni tražbinu s osnove fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga, kako je to u biti zaključio prvostupanjski sud, a koji je podudaran sa pravnim shvaćanjem iskazanim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-962/2021-2 od 17. siječnja 2024., točka 19. obrazloženja, Rev-655 /2022-2 od 27. kolovoza 2024., točka 11. obrazloženja, i drugima.

13. Prema tome, neosnovano tuženik tvrdi da su mu ispostavljeni nevjerodostojni računi za fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga koje nije bio dužan plaćati jer nije bio u ugovornom odnosu za vodne usluge iz razloga što je demontiran vodomjer nakon čega mu nije isporučivana vodu, već samo usluga odvoz otpada, što je i plaćao.

13.1. Pored navedenog, nerazumljivo je i promašeno pozivanje tuženika na Zakon o komunalnom gospodarstvu, prihvaćanje teze tužitelja da potrošač i u slučaju kad je vodomjer demontiran dužan plaćati priključak kojeg nema, pogrešnu primjenu Zakona o zaštiti potrošača iako se taj zakonu u obrazloženju pobijane presude ne navodi, i nabrajanje načela obveznog prava, i kao takvo bez utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

14. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika IM iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1909/2021 od 21. rujna 2021., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 650,88 kuna / 86,39 eura sa zateznim kamatama navedenim u stavku prvom izreke (članak 451. stavak 3. ZPP-a), za odluku iz stavka I. izreke dao razloge o odlučnim činjenicama i naveo koje je odredbe materijalnog prava primijenio.

15. Kako tuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 457. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

16. Tuženiku, koji nije uspio u parnici, ne pripada trošak od tužitelja, već je isti dužan sam snositi (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a).

17. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu iz razloga što ta radnja nije bila potrebna u vođenju parnice (članak 155. u vezi s člankom 457. ZPP-a).

18. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Povrv-131/2022-9 od 28. rujna 2022. nisu utvrđeni dopušteni razlozi pobijanja po tuženiku, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak II. i III.).

U Zagrebu 25. studenog 2024.

Sutkinja:

Slavica Garac