REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 75 Kzd-75/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu za mladež Ivani Parać Krišto, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GŠ, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i čl. 173. st. 1. u vezi čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. - dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOz-DO-20/2022 od 16. veljače 2022., izmijenjene podneskom 21. studenog 2023., te na raspravi 21. studenog 2023., nakon nejavne rasprave održane u nazočnosti zastupnice optužbe, okrivljenika, braniteljice i punomoćnika djece žrtava oštećenika, te objave 25. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. G i pok. M, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.300,00 eura, sa završenom srednjom stolarskom školom, razveden, otac troje djece, sudionik Domovinskog rata od 1991-1993., čin pukovnika, odlikovan s više odličja (Spomenica Domovinskog rata, Red Hrvatskog Križa, Medaljom Oluja i Maslenica), vlasnik tri osobna vozila, te vlasnik obiteljske kuće u [adresa] u kojoj prebiva, te suvlasnik ¼ poljoprivrednih i građevinskih zemljišta na području k. o. [katastarska općina], srednjeg imovnog stanja, kazneno osuđivan,

k r i v  j e

što je u razdoblju od rujna 2020. do 15. lipnja 2021. u obiteljskoj kući u [adresa], iako svjestan da time ugrožava pravilan psihofizički razvoj svoje djece maloljetnih oštećenika MŠ, rođene **.**.2005., GŠF, rođene **.**.2006. i AŠ, rođenog **.**.2010., u prisutnosti djece vrijeđao i omalovažavao njihovu majku NŠ, dok je djetetu žrtvi MŠ stvarao pritisak oko škole, branio joj izlaske i vulgarnim rječnikom je optuživao da će stupiti s nekim u spolni odnos, istu u nazočnosti drugih članova obitelji učestalo nazivao raznim pogrdnim imenima govoreći joj da je debela, odvratna, da je tuđa sperma i nakupina bjelančevina, te je u više navrata verbalno napadao govoreći joj da je trudna, da je izgubila nevinost, da se jebe po Zadru, te da drugima šalje svoje gole fotografije, zbog čega je istoj branio izlaske iz kuće, a također joj učestalo govorio da će ju ubiti od batina, te da ne razgovara sa djelatnicima Centra za socijalnu skrb, a pored toga joj govorio neka dabogda krepa, te je gađao s raznim predmetima poput daljinskog upravljača, noža, i sl., radi kojeg pritiska se dijete žrtva MŠ dana 29. siječnja 2021. samoozlijedila te je govorila da će sebi oduzeti život, nakon čega navedeno dijete nije odveo na hitan liječnički pregled, već je navodio da je MŠ ozljede zadobila pri penjanju na stablo, a dana 8. siječnja 2021. oko 13,00 sati u njezinoj nazočnosti pljuvao po svojoj bivšoj supruzi NŠ, koje ponašanje je negativno utjecalo na njezin psihofizički razvoj zbog čega se u više navrata samozljeđivala na način da se je rezala staklom i drugim oštrim predmetima po tijelu, te je učestalo verbalizirala suicidalne namjere, radi čega su trenutne okolnosti u obitelji procijenjene kao ugrožavajuće za sigurnost, zdravlje i dobrobit djece, pa je Centar za socijalnu skrb Zadar dana 08. travnja 2021. donio rješenje klasa: UP/I-552- 06/21-02/5, ur. broj: 2198-19-13-38-21-2 kojim su djeca žurno izdvojena iz obitelji i privremeno smještena u ustanovu socijalne skrbi, Dječji dom Maestral, Podružnica Miljenko i Dobrila u Kaštel Lukšiću, što je sve negativno utjecalo na psihofizički razvoj njegove djece MŠ, GŠF i AŠ, pa je tako kod djeteta žrtve MŠ utvrđeno da je riječ o nepovjerljivom, zatvorenom, nesigurnom i opreznom djetetu impulzivnih postupanja, opoziciona u odnosu na socijalne zahtjeve, sklona manipulativnom ponašanju, te se kod navedenog djeteta žrtve nalazi anksiozna simptomatologija, subdepresivnog raspoloženja, reduciranog vitaliteta, pasivizacije te je dijete žrtva socijalno izolirana, zabrinuta, neprilagođena u obrambenoj poziciji, te manifestira ekscesna ponašanja autodestruktivne naravi, zbog čega njezino stanje zahtjeva redovitu uključenost u psihoterapijski tretman po psihologu, a po potrebi u okolnostima koje bi mogle ponovno rezultirati ekscesnim ponašanjima i u psihijatrijski tretman,

dakle, zlostavio djecu;

čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. u vezi čl. 51. st. 1. KZ/11.

II. Temeljem istih zakonskih odredbi i uz primjenu čl. 48. i čl. 26. KZ/11 za predmetno kazneno djelo počinjeno na štetu djece žrtava:

- MŠ okrivljeniku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci,

- GŠF okrivljeniku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci,

- AŠ okrivljeniku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci.

III. Temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. okrivljenika se osuđuje

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

u trajanju 1 (jedne) godine.

IV. Temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11. okrivljeniku se izriče

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u razdoblju od 5 (pet) godina ne počini drugo kazneno djelo.

V. Temeljem čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

VI. Na temelju čl. 68. st. 1. KZ/11 prema okrivljeniku se izriče

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA

koja sukladno čl. 68. st. 2. i 3. KZ/11 može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude i izvršava se izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

VII. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozorava se okrivljenik GŠ da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama ove presude uz uvjetnu osudu.

***

VIII. Okrivljenika GŠ, sa osobnim podacima kao u točki I. izreke ove presude,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi u razdoblju od 19. travnja 2021. do 13. lipnja 2021. u Privlaci, iako je bio svjestan da su rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: R1 Ob-178/2021 od 13. travnja 2021. njegova maloljetna djeca MŠ, rođena **.**.2005., GŠF, rođena **.**.2006. i AŠ, rođen **.**.2010. povjerena na smještaj i svakodnevnu skrb ustanovi socijalne skrbi, Dječjem domu Maestral, Podružnica Miljenko i Dobrila u Kaštel Lukšiću te da mu se zabranjuje ostvarivanje osobnih odnosa s djecom, koja mjera je produljena rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: R1 Ob-242/2021 od 12. svibnja 2021., gotovo svakodnevno ostvarivao kontakt s djecom sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] s mobitelima kojima se koriste njegova djeca pozivnih brojeva [broj telefona] kojim se koristi dijete žrtva MŠ, [broj telefona], kojim se koristi dijete žrtva GŠF i [broj telefona] kojim se koristi dijete žrtva AŠ, dakle, da nije provodio odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud i centar za socijalnu skrb,

dakle, da nije provodio odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud i Centar za socijalnu skrb,

čime da bi počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisana i kažnjiva po u čl. 173. st.1. u vezi čl. 51.st.1. KZ/11.

IX. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, u odnosu na osuđujući dio presude, nalaže se okrivljeniku GŠ snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08 u visini 1.834,29 € u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

X. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, u odnosu na oslobađajući dio presude, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika GŠ i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je podiglo optužnicu pod brojem KOz-DO- 20/2022 od 16. veljače 2022. (l.s. 369-371) protiv okrivljenika GŠ zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to: šest kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to djelima iz točke 1.) da bi počinio tri kaznena djela povrede djetetovih prava opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, te djelima iz točke 2.) da bi počinio tri kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisana i kažnjiva po čl. 173. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 51. st. 1. KZ/11. Potom je optužnica uređena podneskom od 21. studenoga 2023. (l.s. 509) i na raspravi 21. studenog 2023. (l.s. 511).

1.1. Ovaj sud je nakon provedenog postupka donio presudu 24. studenog 2023. pod posl.br. Kzd-54/2022 kojom je u jednom dijelu okrivljenika proglasio krivim, dok ga je u drugom dijelu oslobodio optužbe, no u žalbenom postupku Županijski sud u Karlovcu je rješenjem od 17. rujna 2024. pod posl.br. Kžzd-24/2024 prihvatio žalbu ODO Zadar kao osnovanu, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio ovom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.2. U ponovljenom postupku okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim za djela koja su mu stavljena na teret i obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

1.3. U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao: dokumentaciju CZSS Zadar s privitcima (l.s. 3-67, 135, 142-144, 195-198, 215-219, 222-233, 394-395), rješenje ovog suda posl.br. R1 Ob-178/21 od 13. travnja 2021. (l.s. 145-148), rješenje ovog suda posl.br. R1 Ob-242/21 od 12. svibnja 2021. (l.s. 149-155, 186-192), preslike poruka (l.s. 68-132, 199-209, 263-293), ispise internetskih članaka (156-164), reproducira se DVD medij (l.s. 178a, 178b), zapisnik o očevidu od 15. srpnja 2021. (l.s. 193-194), zapisnik o očevidu od 15. srpnja 2021. (l.s. 220-221), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 9. rujna 2021. (l.s. 234), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00107443 od 9. rujna 2021. (l.s. 235), rješenje ovog suda posl.br. R1 Ob-242/21 od 7. rujna 2021. (l.s. 295-298), iskaz svjedoka mlt. oštećenice MŠ od 12. studenog 2021. (l.s. 314-315) uz reprodukciju DVD medija sa snimkom njezinog iskaza (l.s. 315), iskaz mlt. oštećenice GŠF od 12. studenog 2021. (l.s. 316-317) uz reprodukciju DVD medija sa snimkom njezinog iskaza (l.s. 317), iskaz mlt. oštećenika ĆŠ od 12. studenog 2021. (l.s. 318-319) uz reprodukciju DVD medija sa snimkom njegovog iskaza (l.s. 319), psihologijsko vještačenje Izbornik d.o.o. od 9. veljače 2022. (l.s. 344-361), psihologijsko vještačenje okrivljenika (l.s. 400-463), iskaz svjedokinje NŠ od 29. ožujka 2023. (l.s. 470-472) i od 22. prosinca 2021. (l.s. 335-336), iskaz svjedokinje FŠ (l.s. 480-484), iskaz svjedoka ČŠ (l.s. 486-488). Izvršen je uvid u spise ovog suda posl.br. R1 Ob 178/2021 (privitak spisu), te R1 Ob 242/2021 (privitak spisu), te u izvod iz prekršajne evidencije okrivljenika (l.s. 574) i izvod iz kaznene evidencije okrivljenika (l.s. 576), te je na kraju dokaznog postupka saslušan okrivljenik.

2. Tijekom postupka nije bila sporna činjenica sklapanja bračne zajednice između okrivljenika i zakonske zastupnice djece žrtava, kao i rođenja zajedničke djece MŠ **.**.2005., GŠF **.**.2006., te AŠ **.**.2010., o čemu su kazivali i okrivljenik i zakonska zastupnica oštećenika, te je to vidljivo i iz službene dokumentacije sadržane u spisu. No, sporno je bilo je li okrivljenik počinio kaznena djela kako mu se to stavlja na teret optužnicom budući je okrivljenik u obrani tijekom ovog postupka sve osporavao.

3. Kod odluke o krivnji okrivljenika sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno, tako je iste doveo u međusobnu vezu jedne sa drugima, te sa obranom okrivljenika, a što se tiče obrane, okrivljenik se prilikom prvog ispitivanja branio šutnjom, no pred ODO Zadar je iskazao da su 15. lipnja djeca već bila smještena u Dom, da su njemu djeca slala kontakte i da im je on samo odgovarao, da im je odgovarao jer da mu je srce pucalo za njima, da je sve radio da se oni vrate doma. Starija kći da je u pubertetu, vozio ju je u Zagreb psihijatru na Polikliniku, nikad nije bilo problema između njih dvoje, nikada među njima nije bilo grubih riječi, te da su djeca odvedena 7. travnja. Tada da su se zatekla kod bake, njegove majke, ali da su inače živjeli kod njega, a sada da su djeca smještena kod svoje majke i to od srpnja ili kolovoza, prvo MŠ, a nešto kasnije i GŠ i A. Bio je u šoku jer su mu djeca rekla da su u Domu zlostavljana, te je njihova komunikacija bila dok su djeca bila u Domu, cijelo vrijeme, to je rekao i Centru za socijalnu skrb da mu nije više zabranjeno biti u komunikaciji s djecom, te je potvrdio da je točno da je s djecom komunicirao putem aplikacije WhatsApp, tekstualnih poruka i zvučnih zapisa, te da im je samo odgovarao da ne plaču, da budu strpljivi, da idu u školu, da će sve biti u redu, da ih je samo tješio. Dodao je da je ČŠ bio nadzor u obitelji, pa se znao konzultirati s njime, a da su djeca samovoljno napustila Dom zbog teškog zlostavljanja, a da je nešto loše u pogledu njega da mu se djeca nikad ne bi obraćala i slala poruke. On im je govorio da to ne čine, te je dva-tri puta javio Centru o tome. Obitelj je pod nadzorom Centra od 2014. ili 2015. Prilikom razvoda braka je donesena odluka da djeca nastave živjeti s njime.

3.1. Dodao je da je s djetetom MŠ razgovarao pristojno, da je ona mršava, da je nikad nije nazivao debelom, da je ona njegovo dijete, njegova krv, da ju je uvijek poticao da bude pristojna, da uči, da ne zna što bi rekao na ovo. Imao je primjedbe na Ozanino ponašanje, jer jedno vrijeme nije išla u školu, zato da su on i supruga razgovarali s MŠ, te je on MŠ i vodio u Zagreb psihijatru, a ona želi živjeti kod njega i da je to izjavila Centru. MŠ nikada nije govorio da ne razgovara sa djelatnicima Centra, posebice s ĐŠ, vanjskom suradnicom iz vremena kad su djeca izdvojena iz Obitelji. Nikada MŠ nije gađao predmetima, pogotovo ne nožem, nije pred njom pljuvao suprugu, to nikada uopće nije činio, a on i supruga su i danas u dobrim odnosima, te supruga svaki dan dođe kod njega, ona mu je njegovateljica i za to dobiva naknadu preko Ministarstva branitelja. On i supruga su razvedeni od ožujka 2020., on ima teške tjelesne ozljede zaostale od Domovinskog rata, visok tlak i šećer, a k tome je imao i prometnu nesreću 2014.

3.2. Gospođa FŠ ih je nazvala i upozorila da se MŠ reže, pa su on i supruga potom otišli u sobu kod MŠ, a ona se na to nasmijala i rekla im da to nije ništa, da je MŠ potom odvezao na Hitnu pomoć, pa da su tada dobili psihološku pomoć za nju, ali da nije bilo ozljeda. To je bilo u ožujku 2021. MŠ i danas govori da će se ubiti, s tim imaju velikih problema. On je jedini koji ju uspije smiriti. I prije da je govorila da će se ubiti. MŠ ide redovno kod psihijatra. Od drugog ili trećeg mjeseca 2017. kad joj je nanesena povreda, a od kad je smještena u Dom da ide češće k psihijatru zbog toga, jer joj je to trauma. On s MŠ ima jako prijateljski odnos. Na svaku Ozaninu izjavu da će se ubiti bi reagirao, no ona je sklona izmišljanju, ali su svejedno u pripravnosti. Nije lako kad dijete kaže da će se ubiti. MŠ nije nigdje ni izlazila, nema gdje izaći u [adresa], a više puta joj je govorio da izlazi sa prijateljicama, te joj nikad nije branio izlaske, kakav bi roditelj onda bio. Nakon što je MŠ došla iz Doma imaju problema s njom, šalje poruke da će se ubiti, tražila je da joj kupuje skuplje stvari, pa ne bi htjela ići u školu ako joj se ne kupe.

3.3. Na raspravi je okrivljenik primarno ostao kod svojeg ranijeg iskaza, dodajući da je točno da je djecu kontaktirao putem WhatsApp poruka, to ne spori, no u tom trenutku nije znao da je njemu kontakt s njima zabranjen, pa ga se treba shvatiti, jer su mu u tom trenutku oduzeta djeca i zbog toga se razletio na sve strane pokušavajući riješiti situaciju. Uz to sadržaj Ozaninih poruka da je bio vapaj za pomoć, a rješenje kojim mu je zabranjen kontakt sa djecom je dobio tek u lipnju 2021. Odmah treći-četvrti dan po primitku tih poruka sadržaj isprintanih poruka je odnio u CZSS, a ne bi to učinio da je znao da mu je zabranjen kontakt. Djeca su doista provela teška vremena u Kaštelama, tamo su proživjeli šokove, vratili su se govoreći proste riječi što prije nikada nisu činili. Točno je da su ovi brojevi telefona navedeni u točki 2.) njegovi i tadašnji broj od djece. To su bili zaista teški trenuci za njega. Danas mu je zaista teško pričati kad se sjeti tog vremena. Što se tiče onoga što mu se stavlja na teret u pogledu njegovog ponašanja prema djeci da mora reći da to nije istina. Njihovi odnosi unutar obitelji su bili potpuno normalni dok CZSS nije dobio anonimno pismo. Tada počinju određeni problemi. MŠ je njegovo najstarije dijete, njegova kraljica, njenim rođenjem je ozdravio, dao joj je ime po majci, te se nikada prema njoj ne bi ponašao na način kako je to u optužnici opisano. Zgrozio se kada je pročitao da mu se stavlja na teret da joj je govorio da je kurva, nikad to nije učinio. Možda je jednom naišla na njegov razgovor sa OŠ kada mu je OŠ rekla da se MŠ slika obnažena i šalje to okolo kad je on onda u nevjerici rekao da to rade samo žene lakog morala, ali to nije bilo upućeno MŠ. Tad je samo s OŠ govorio o tome da bi se MŠ eventualno trebala zaštiti od neželjene trudnoće ako ima dečka. MŠ je tada imala 16 godina. Dodao je da nikada ne bi postupao na način da je gađa bilo čime, sve što piše o tome nije točno. Znali su se porječkati on i MŠ, ali je to bilo samo zbog škole. U tim njihovim svađicama nikada nije bilo teških riječi, pogotovo ne ovako brutalnih kakve mu se stavljaju na teret, te je potpuno netočno da bi se on i OŠ svađali pred bilo kojim od njihove djece. Slušao je njihove iskaze, pa i iskaz gospođe FŠ, te mora reći da to nije bilo baš tako kako ona prezentira. MŠ je u neku ruku bila manipulatorica. Prezentirala bi sebe kao nekoga kome treba pomoć, pa bi gospođa FŠ burno reagirala, želeći joj pomoći odmah, a on kad bi došao do MŠ i zatekao ju da se nakon svega smije. Nikada se MŠ doma nije rezala. Jednom ju je odvezao na Hitnu pomoć zbog navodnog rezanja odnosno samoozljeđivanja, a tamo su im se djelatnici čudili. MŠ je usprkos tome pokušavao voditi kod liječnika, što redovno, što privatno, sve što mu je savjetovano. Bio je malo nepovjerljiv da bi MŠ imala psihičkih problema, nije to mogao prihvatiti, ali je upravo bila njegova inicijativa da se MŠ psihijatrijski pregleda u Zagrebu, jer se tamo može dobiti najbolja usluga.

3.4. Istakao je da su najviše djeca propatila zbog svega ovoga što se njemu sada događa. AŠ i UŠ žive s njim, MŠ živi s majkom. Nju još uvijek ne smije viđati, ona pati zbog toga, zbog toga je odustala i od škole. Nije branio izlaske MŠ. Naprotiv, poticao ju je da izlazi, smirio je MŠ nakon što je s njom otišao na Hitnu tako što ju je taj dan vodio u McDonalds, pa potom kupiti Adidas jaknu. Inače bi je pridobivao kupovinom darova, tjerao ju je da pije lijekove koje je propisala dr. N, ali ona to nije htjela. Popila bi jednu ili dvije tablete i bacila, jer da joj smeta. Doista se trudio da njegova djeca dobiju sve što im je potrebno, da se trude, da uče. Žao mu je što je MŠ napustila školu, nada se da će upisati večernju i da će sve biti kako treba. Pod nadzorom Centra su bili zbog njegove supruge, jer je bila malo ljubomorna, patila od postporođajne depresije, nije htjela piti tablete, a danas ih pije. To je trajalo do 2018. na 2019., a dobio je pohvalu od Centra od gospođe JŠ i tada su njemu djeca dana na skrb u brakorazvodnoj parnici. Danas puno bolje funkcionira s OŠ nego prije, dogovaraju se oko djece, a nije ni njoj lako kao majci troje djece. Nakon preotvaranja rasprave je dodao da se sjeća da je komunicirao sa djecom putem mobitela dok su bili u Domu u Kaštelima do negdje 15. ili 16. travnja 2021., a komunicirao je i kasnije. Pregledao je mobitel i nema podataka da bi s njima komunicirao nakon tog dana, a gledao je samo WhatsApp poruke, jer nisu na drugi način komunicirali, nisu se međusobno zvali, a sve što je radio jest da ih je ovim porukama tješio.

3.5. Ovaj sud smatra jasnim i logičnim da svaki okrivljenik, pokušava u obrani od sebe otkloniti kaznenu odgovornost tvrdeći da ne bi bio kriv za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, pa tako i ovaj. No, kako je tijekom ovog postupka nedvojbeno utvrđeno da su određene tvrdnje optužbe potkrijepljene materijalnim i personalnim dokazima koji su provedeni u ovom postupku, u vidu saslušanih svjedoka i materijalnih dokaza u koje je izvršen uvid, odnosno koji su reproducirani i to konkretno one optužbe opisane pod točkom 1.) optužnice, to ovaj sud obranu okrivljenika nije mogao prihvatiti u tom dijelu kao istinitu, dok je dio njegove obrane glede oslobađajućeg dijela za kazneno djelo opisano pod točkom 2.) optužnice prihvatio kao istinit.

3.6. Dakle, što se tiče osuđujućeg dijela ove presude, kazati je da je temeljem provedenog dokaznog postupka ovaj sud nedvojbeno utvrdio da bi okrivljenik bio kriv za počinjenje tri kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu svoje djece žrtava MŠ, CŠ i Ć i to u opsegu i na način kako je to opisano u izreci ove presude pod točkom I.

3.7. Maloljetni oštećenici djeca svojim iskazima nisu teretili okrivljenika. Nitko od njih ne spominje baš ništa od onoga što se njihovom ocu stavlja na teret. Svi su oni jasno verbalizirali svoju ljubav prema ocu i uvjerenost da i on njih voli. Maloljetna oštećenica MŠ, dijete prema kojem su ponajviše usmjerene radnje oca prema optužnom aktu, čak je davala do znanja da više preferira oca od majke. Naprosto ništa od onoga što je bilo tko od njih iskazao ne potvrđuje da bi okrivljenik postupao na način kako mu se stavlja na teret. Međutim, sadržaj, ali i način na koji su djeca iskazivala, ostavlja dojam zaštitničkog ponašanja maloljetnih oštećenika prema okrivljeniku. Stoga se njihovi iskazi, koji ili ne spominju postupke okrivljenika koji mu se stavljaju na teret, ili ih izrijekom negiraju, moraju uzeti s velikim oprezom. Svi oni vole svoje roditelje, željeli bi da svi žive zajedno i miješanje drugih, u ovom slučaju institucija, doživljavaju kao miješanje u svoj svijet, svijet u kojem su navikli. Kada se s pozornošću usporede njihovi iskazi razvidno je da kao nešto najgore spominju nespornu činjenicu da su izdvojeni iz obitelji i poslani u dječji dom. Tamo je svima bilo, kako su kazali, grozno. To je nešto što su apostrofirali. Međutim, to ne znači da su im životni uvjeti u obitelji bili dobri. To samo znači da su odlazak u Dom smatrali nečim puno gorim. To ih pak onda, iz straha da opet ne završe u takvoj ustanovi, doista može potaknuti da o eventualno lošim stvarima u obitelji ne iskazuju u ovom postupku.

4. Zakonska zastupnica djece žrtava njihova majka NŠ je u iskazima tijekom ovog postupka u bitnom (l.s. 470-472, 335-336) negirala da se okrivljenik GŠ ponašao na način kako mu se to optužnim aktom stavlja na teret. Međutim, sud se mora osvrnuti na dvije stvari. Prva se odnosi na samoozljeđivanje i verbalizaciju suicidalnih namjera maloljetne oštećenice MŠ, a to sve svjedokinja potvrđuje, iako ne elaborira. Dijete koje manifestira takvo ponašanje nedvojbeno ima nešto što ga duboko muči, nešto s čim se jako teško nosi. Okrivljeniku se upravo i stavlja na teret postupanje koje, ako je točno, nije nešto što bi bilo koje dijete moglo lako podnijeti. Stoga bi ova činjenica svakako išla u prilog tezama optužbe i da se nešto unutar obitelji negativno dešavalo; druga stvar se tiče dijelova iskaza ove svjedokinje u kojima je ona spominjala pojedine radnje koje se stavljaju na teret okrivljeniku. Mahom negirajući ih, ona je neke, primarno one sa spolnim konotacijama, ipak povezivala s okrivljenikom prikazujući ih kao nešto što se pogrešno protumačilo. Tako je negirala da bi, bilo ljuto i vulgarno ili ne, okrivljenik MŠ predbacivao trudnoću, ali je ukazivala da ju je poučavao da pazi da ne ostane trudna. Isto tako, činjenične tvrdnje iz optužnog akta da je MŠ napadao zbog slanja svojih golih fotografija prezentirala kao njegovo roditeljsko upozoravanje da to ne čini. Glede okrivljenikova ponašanja prema MŠ, rekla je kako osobno nikada nije čula da je MŠ nazvao debelom i odvratnom, ni da joj je rekao da je tuđa sperma i nakupina bjelančevina, ni da bi čula da je rekao da je trudna, da je izgubila nevinost ili da se jebe po [adresa], ali zna da joj je znao govoriti: „Nemoj da ti se desi da ostaneš trudna, jer ima svačega, premlada si". Upitana je li ikada čula da je okrivljenik MŠ govorio da svoje gole fotografije šalje drugima navela je da on kada bi od drugih to čuo, tj. da to MŠ radi, bi joj govorio da to ne radi. Isto tako nikada nije čula da bi MŠ govorio "da F da krepala", niti da će ju "ubiti od batina" ili da ne razgovara sa djelatnicima CZSS Zadar. Isto tako ju ne bi gađao stvarima po kući.

4.1. Po viđenju ovog suda iz iskaza svjedokinje NŠ doista se može zaključiti da se nešto loše dešavalo unutar obitelji. Nešto što je imalo negativne posljedice primarno po maloljetnu oštećenicu MŠ, ali ne i što je to loše bilo, te je i kod iskaza djece razvidan određeni zaštitnički stav prema okrivljeniku, koji je više usmjeren na zaštitu obitelji u ukupnosti, nego njega samoga. Sud njezin iskaz, bez obzira što se poklapa s onim što su djeca iskazivala, ne može cijeniti kao čvrst argument da se u obitelji nije dešavalo ništa. Već problemi koje je imala MŠ jasno ukazuju na drugačije. Njen iskaz, kao i iskaz djece, evidentno je pod velikim dojmom nečega što oni ne žele da se ponovi, a to je izdvajanje djece i to od bilo kojeg starijeg člana obitelji.

5. Osim članova ove obitelji uzeti su iskazi i osoba koje su u sklopu djelovanja tadašnjeg Centra za socijalnu skrb vršile nadzor na tom obitelji, ČŠ (l.s. 486-488) i FŠ (l.s. 480-484).

5.1. Svjedok ČŠ se kao vanjski suradnik nadležnog Centra za socijalnu skrb povezao s ovom obitelji u kolovozu 2021. Dakle, nakon inkriminiranog vremena. Stoga on o onome što se dešavalo unutar obitelji može znati isključivo ako mu je netko o tome pričao. Iz njegovog iskaza je razvidno da je on sa članovima obitelji MŠ o prošlim događajima pričao. Spomenuo je i razgovore s okrivljenikom GŠ i razgovore sa svjedokinjom OŠ. Njegova saznanja su mahom paušalna, ali ipak ne takva da bi sud mogao prijeći olako preko njih. Ovom svjedoku je okrivljenik ispričao da je razlog aktivacije CZSS činjenica da je došlo do verbalnog sukoba između njega i maloljetne oštećenice MŠ. Svjedok nije iznosio da bi okrivljenik njemu ispričao detalje tog verbalnog sukoba, ali je iznio svoje mišljenje da to nije bilo nešto što je trebalo dovesti do pokretanja kaznenog postupka. Sud se dakako ne može rukovoditi zaključcima svjedoka, nego onim što je on čuo ili vidio. A on je čuo od svjedokinje NŠ da je okrivljenik MŠ govorio „…da se ponaša kao kurva…“. Dodao je i da mu je rečeno da je to isprovociralo samo Ozanino ponašanje. Međutim, ovo svakako baca drugačije svjetlo na iskaz svjedokinje NŠ. Evidentno okrivljenik maloljetnu oštećenicu MŠ onda nije samo upozoravao na nedaće maloljetničke trudnoće i da ne šalje svoje gole fotografije, nego je to činio na vrlo grub i direktan način.

5.2. Ovaj sud razumije da roditelj može biti zatečen i ljut pojedinim ponašanjem djeteta, pa i onim seksualne prirode, međutim, sud ne može prihvatiti da se u takvim situacijama, ili u bilo kakvim, dijete naziva kurvom slično. Dijete je prije svega dijete. Njega treba zaštititi od vlastitog neprimjerenog ponašanja. Upozorenjima, poučavanjima, pa i zabranama i postupcima koji nisu po volji djetetu, ali to ne smije prijeći mjeru da se dijete vrijeđa i ponižava. Riječi kao što je „kurva“ ne samo da nisu primjerene, nego su za žensko dijete od 16 godina duboko ponižavajuće i uznemirujuće, već same po sebi.

5.3. Kada je svjedok ČŠ iskazivao o onome što je osobno doživio od članova ove obitelji ukazao je da se situacija donekle promijenila nabolje. Situacija koju je prezentirao ukazuje da su odnosi unutar ove obitelji sada mirni. Međutim, već iz njegovog izričaja („nazovimo to mirnija.“) razvidno je da problema još ima. To svakako ukazuje da je i on detektirao da su problemi ranije bili značajniji. Evidentno on nema saznanja o detaljima, međutim, to svakako ide, barem, općenito u prilog onome što je teza optužbe. Ono što je u ovome dijelu njegovog iskazivanja značajnije jest njegov navod o određenoj manipulativnosti maloljetne oštećenice MŠ, a kako ju je on doživio, s tim da valja istaći da je on s njom ipak imao ozbiljniji kontakt, je sklona u cilju ostvarenja svojih interesa manipulirati ljudima i događajima. Ovo doista može značiti da su pojedine stvari koje je nekome rekla ili napisala potencijalno fabricirane. Međutim, ne nužno i ne do kraja. Poglavito ako bi se utvrdilo da postoji određeni vanjski utjecaji na njezino psihičko i emocionalno stanje. Verbalizacija suicidalnosti i samoozljeđivanje ove maloljetne oštećenice, pobrojane u činjeničnom opisu ovoga djela, već same po sebi ovome sudu djeluju kao drastične mjere da bi mogle biti čin manipulacije, ma koliko manipulativnost mogla biti njezina karakteristika. Poglavito kad se vidi da se otac njoj zaista obraćao na vrlo neprimjeren način.

6. Svjedokinja FŠ je također vršila nadzor ove obitelji u okviru postupanja CZSS Zadar. Važno je istaći da se njezin nadzor odvijao upravo u inkriminirano vrijeme. Dakle, njezina saznanja su praktički neposredna. Temelje se na onome čemu je bila očevidac, ili na onome što joj je ispričano bez vremenskog odmaka i eventualnih posljedica toga. Bila je jasna, obitelj MŠ je u svom funkcioniranju odstupala od uobičajenog. Čak ju je jasno okarakterizirala kao obitelj sa teško narušenim međusobnim odnosima. Svi članovi su živjeli u istom kućanstvu, ali su bili odvojeni, čak do te mjere da se radilo i o fizičkom odvajanju. Posebno je apostrofirala loš odnos i slabu komunikaciju roditelja međusobno.

6.1. Ova svjedokinja nije mogla izdvojiti niti jedan pojedinačni događaj. Međutim, bila je jasna, pojedinačnih neprimjerenih i loših događaja među članovima ove obitelji je bilo, te je ukazala da se podaci o njima mogu naći u njenim izvješćima, što je i logično, kako zbog proteka vremena, tako i zbog brojnosti problema u toj obitelji. Ipak, neke stvari su bile toliko specifične, pa ih je mogla izdvojiti. Tako i ona spominje reakciju okrivljenika oko Ozanine umiješanosti u slanje (svojih) seksualno eksplicitnih fotografija i potvrđuje da ju je povodom toga nazivao kurvom. Ovdje se ne smije zanemariti činjenicu da se i maloljetna oštećenica MŠ vrlo grubo odnosila prema drugim članovima obitelji. Ova svjedokinja je iskazala da je ona majku nazivala kurvom. Sud neće tražiti opravdanja za ovakvo ponašanje djeteta, ali mora ukazati da ono samo po sebi djeluje kao nešto naučeno, proživljeno i kao takvo kasnije proslijeđeno. Ovakvo ponašanje MŠ prema majci nažalost daje na uvjerljivosti da je sama isto to ranije doživljavala od oca.

6.2. Po viđenju ovog suda svjedokinja FŠ nije imala baš nikakvog razloga lažno prikazivati članove ove obitelji, pa i okrivljenika, u lošem svjetlu. Ona je svoj posao obavljala profesionalno i samo preko njega je s tom obitelji bila spojena. Nije u svom iskazu pokazala nikakvu neobjektivnost ili naklonost prema bilo kome od njih. Štoviše, kad je opisivala što zna da se u njihovim odnosima dešavalo pokušavala je objasniti što zna neposredno, što joj je tko (mahom MŠ) ispričao, pa čak i što zna zato što je dobila i vidjela kakvu snimku događaja. Glavnina iskaza ove svjedokinje odnosi se na maloljetnu oštećenicu MŠ. Evidentno se radilo o djetetu kojem je u tom trenutku trebala pomoć nekog izvan kruga obitelji. Posebno se to ističe u ocjeni ove svjedokinje da „ju je htjela preoteti“ od ostalih članova obitelji. Vidljivo je da je MŠ s njom dosta neposredno komunicirala, i uživo i putem mobitela. Dijete joj se žalilo. I tu je svakako izdvajala oca kao problem, te posebice iznosila da je otac vrijeđa, da se na nju dere i da ona to više ne može podnijeti, da će puknuti. Kao što je već navedeno, određena doza manipulativnosti očito postoji kod maloljetne oštećenice MŠ. To se jasno očituje u pokušaju prisvajanja ove svjedokinje isključivo za sebe. Međutim, ova svjedokinja jasno potvrđuje problem suicidalnih prijetnji i samoozljeđivanja ove maloljetne oštećenice. Ti postupci se doista nadovezuju na njene izjave da ponašanje oca više ne može podnijeti. To pak pokazuje da u pogledu ovih postupaka maloljetne oštećenice nema manipulacije. Ustvari, kako dijete u svom iskazu negira bilo kakvo loše postupanje oca prema njoj taj manipulativni dio njenog karaktera najviše dolazi do izražaja upravo u sadržajno takvom iskazivanju, a ne obratno.

7. Spisu prileži obimna dokumentacija CZSS Zadar s privitcima (l.s. 3-67, 135, 142- 144, 195-198, 215-219, 222-233, 394-395). Za ovaj postupak je najznačajniji njezin dio koji se odnosi na izvješća svjedokinje FŠ. Radi se o dva izvješća i jednom izvanrednom izvješću. Redovna izvješća pokrivaju razdoblje od 3. siječnja 2021. do 15. veljače 2021. odnosno od 15. veljače 2021. do 1. travnja 2021. Izvanredno izvješće opisuje okolnosti jednog izdvojenog i evidentno dramatičnog događaja unutar tih 3 mjeseca (29. siječnja 2021.), te ta izvješća ničim ne odstupaju od onoga što je svjedokinja FŠ i iskazivala na raspravi. Svakako se može reći da se ona u iskazivanju dobro sjećala i obitelji, i onoga što se u obitelji dešavalo općenito, pa čak i pojedinih detalja. Ova izvješća vrlo plastično prikazuju na koje sve je probleme naišla u vršenju nadzora. Od problema u obitelji samih po sebi do određenog nepovjerenja, čak i netrpeljivosti, okrivljenika prema njoj. Problem u komunikaciji s okrivljenikom je jasno naveden, nije skrivan. Opisan je, baš kao i pokušaji da se taj problem riješi. Sve to ukazuje da je ova svjedokinja objektivno i nepristrano ušla i djelovala unutar te obitelji. Ništa, ni jedan detalj, u ovim izvješćima ne ukazuje da bi ona na bilo koji način lažno iznosila ili prenosila činjenice. Ona jest bila jasna da je imala bolji odnos sa svjedokinjom OŠ, međutim, ni nju nije štedjela kritika u ovim izvješćima.

7.1. Sadržajno ova izvješća jasno ukazuju da su oba roditelja imala problema sa kontroliranjem ponašanja maloljetne oštećenice MŠ. Jasno se može vidjeti da je okrivljenik oko toga bio zainteresiraniji, ali i da bi na neuspjeh u tom pogledu burnije reagirao. Nezadovoljan je bio i njenim neizvršavanjem školskih obveza, neobavljanjem kućanskih poslova, ali i ponašanjem koje je i on prezentirao kao manipulativno. Iz izvješća slijedi da se MŠ žalila na njega da je naziva pogrdnim imenima, da je stalno maltretira, proziva i optužuje. Dijete koje evidentno mnogi karakteriziraju manipulativnim doista može svašta pričati pokušavajući opravdati svoju nezainteresiranost za školu i kućanske poslove. Potencijalno bi se moglo pomisliti da je svjedokinji FŠ lažno govorila o ocu da je maltretira samo kako bi je prestao siliti na ono čime joj se ne da baviti (škola, kućanski poslovi). Međutim, izvanredno izvješće od 29. siječnja 2021. potvrđuje da je njezino ponašanje eskaliralo i da se prestalo svoditi na puko žaljenje na roditelja, da je preraslo u ozbiljan problem u vidu samoozljeđivanja staklom i prijetnje samoubojstvom, a što je medicinska dokumentacija koja je sastavni dio dokumentacije CZSS Zadar svakako potvrdila. Kao što je i prethodno istaknuto, naprosto je teško zamislivo da bi dijete ovako drastičnim mjerama, koje uključuju i nanošenje boli sebi, postupilo u svrhu ostvarivanja ciljeva kao što su izbjegavanje uobičajenih zadaća.

7.2. Ova izvješća otkrivaju da je svjedokinja FŠ u razgovorima sa članovima obitelji došla do saznanja da je okrivljenik strog. Kako prema MŠ, tako i prema supruzi. Detektirala je njegovu sklonost kritiziranju i najmanjeg propusta njegove supruge te predbacivanja MŠ da je neposlušna ili lijena. Međutim, detektirala je i da se okrivljenik s time nije znao nositi na ispravan način. MŠ je svjedokinji FŠ prenijela, ne da je otac poučava o nedaćama maloljetničke trudnoće, nego da je optužuje da je trudna. To su prilično teške riječi jednom djetetu Ozanine dobi (16 godina) i dosta odgovaraju onima s kojima se dijete ne može nositi i povodom kojih može doći do neželjenih manifestacija kao što su suicidalne misli i samoozljeđivanje. Evidentno se ova maloljetna oštećenica žalila na očev pogrešan pristup pri problemima oko njene umiješanosti u slanje nagih fotografija i razgovorima oko potencijalnog silovanja. Ovo potonje se nedvojbeno odnosi na način odijevanja i doista je potpuno pogrešno djevojčicu te dobi odvraćati od načina odijevanja spominjanjem ovog vrlo teškog kaznenog djela. Maloljetna oštećenica MŠ se, dakle, svjedokinji FŠ kontinuirano žalila na oca. Doista je potvrdila da je bio vulgaran prema njoj. Nazivao ju je debelom, nakupinom sperme i bjelančevina. Sve je to dokumentirano u ovim izvješćima. Nije nevažan podatak i da ju je mlađi brat nazivao kurvom i droljom. To je nedvojbeno naučeno, preslikano ponašanje. Ponašanje za koje je svjedokinja FŠ posvjedočila kao nešto što je i sam okrivljenik činio prema MŠ.

7.3. Nabrojeni postupci okrivljenika slijede iz ovih izvješća, a k tome svjedokinja FŠ je tijelima kaznenog progona omogućila pristup svom mobitelu te je učinjen očevid na njemu, kojim u mobitelu, ponajviše aplikaciji WhatsApp, zatečeno mnoštvo poruka koje su poslane s kontakt broja koji je spremljen pod nazivom MŠ. Sud nema baš nikakve dvojbe da se radi o porukama koje je maloljetna oštećenica MŠ upućivala svjedokinji FŠ. Ne samo da je to ta svjedokinja potvrdila u svom iskazu, nego to potvrđuje i njihov sadržaj, koji se u velikom dijelu podudara ili nadovezuje na spominjana izvješća, te medicinsku dokumentaciju za maloljetnu oštećenicu u spisu. Doista se i u potonjoj spominju psihičke poteškoće ovog djeteta, manifestirane u prethodno spominjanim autodestruktivnim radnjama. Samoozljeđivanje i verbalizacija želje za oduzimanjem života se pak spominje u cijelom nizu poruka upućenih svjedokinji FŠ.

7.4. Okrivljeniku se stavlja na teret cijeli niz postupaka prema maloljetnoj oštećenici MŠ. On te postupke negira. Negira ih i ta maloljetna oštećenica. Baš kao i ostali maloljetni oštećenici te njihova majka. Sud je već dao razloge zašto je skeptičan oko njihovog iskazivanja. Za razliku od njih svjedokinja FŠ, a još više i njena izvješća, potvrđuju neke od tih postupaka. Ustvari, njezin iskaz, pa čak i sama izvješća, su samo stanovita selekcija najznačajnijeg sadržaja svih poruka koje su zatečene očevidom, a koje je njoj nedvojbeno tijekom inkriminiranog vremena slala ova maloljetna oštećenica. Sve, ali baš sve, radnje i postupci, koje su pojedinačno popisane u činjeničnom opisu ovog djela u optužnom aktu, ali i u ovom obrazloženju, maloljetna oštećenica MŠ je spomenula barem u jednoj od tih poruka. Kako one u odnosu na sebe, tako i u odnosu na majku (pljuvanje). Sve ih je stavljala na teret baš ocu. Ove poruke pokrivaju razdoblje od listopada 2020. do lipnja 2021. Dakle, praktički cijelo inkriminirano razdoblje. Prate pisanje o svom stanju i stanju u obitelji maloljetne oštećenice MŠ od vremena dok je obitelj bila na okupu do vremena kad je sa bratom i sestrom prešla živjeti u dječji dom. Doista se dade razabrati, to ukazuje i količina poruka, da je pokušavala „pridobiti“ svjedokinju FŠ. Međutim, ocjena je suda da se radi o pronalasku osobe u kojoj je na neki način tražila izlaz. Cjelokupan sadržaj ovih poruka, iako katkad zaista djeluje obilježeno dječjim pokušajem stjecanja pažnje, u glavnini odiše djetetom kojem je u dubini teško zbog stanja u obitelji. Ona svjedokinji FŠ „prokazuje“ oba roditelja, i mamu i tatu, međutim kad opisuje pojedine radnje, one koje je ponajviše pogađaju, prvenstveno spominje oca. Doista ona traži pažnju, ali kroz nju traži pomoć. Ove poruke, kad ih se prati kronološki, potvrđuju navode svjedokinje FŠ da je MŠ tražila nekakav izlaz iz obitelj. Čak početno sama htijući da je se izdvoji iz obitelji. Ovako nešto ne može biti posljedica nekakvog lijenog ili općenito sklonom pažnji karaktera. Dijete koje želi napustiti obitelj očito ima značajniji problem zbog pojedinih postupanja u obitelji. Kad je konačno izdvojena od tamo dolazi do potpune promjene. To doživljava kao još veću nedaću. To jasno pokazuju kronološki završne poruke. U tom pravcu valja shvatiti i zašto kad iskazuje ne iskazuje u skladu s onim što je pisala svjedokinji FŠ. Stoga sud sadržaj očevida mobitela svjedokinje FŠ drži ne samo autentičnim, nego najboljim pokazateljem onoga što se dešavalo između okrivljenika i ove maloljetne oštećenice. To pak u cijelosti potvrđuje da se on prema njoj ponašao onako kako mu se u optužnom aktu stavlja na teret.

8. U ovom obrazloženju, već je navedeno da sud iskaz maloljetne oštećenice MŠ ne ocjenjuje uvjerljivim, te je važno spomenuti da je tijekom postupka provedeno njezino psihologijsko vještačenje (l.s. 344-361). Obrana nije prihvatila rezultate ovog vještačenja, ali je odustala od prijedloga da se vještakinja ispita na raspravi. Sud sam nije u ovom vještačenju našao nikakvih nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja. Naprotiv, ocjena suda je da je vještačenje detaljno stručno argumentirano. Iz tog razloga ni sud nije smatrao potrebnim usmeno ispitati vještakinje, te je vještačenje prihvatio u cijelosti. Rezultati vještačenja podudaraju se s onim što je sud sam zaključio. Sud je ocijenio iskaz ove maloljetne oštećenice neuvjerljivim, a rezultati ovog vještačenja ukazuju da je ono i nevjerodostojno. Vještačenje je provedeno na temelju intervjua sa maloljetnom oštećenicom i analizom njezinog iskaza (uz uvid u cjelokupan spis). Ono ukazuje na cijeli niz problema s tim iskazom. Od neadekvatnog provođenja ispitivanja do uočenih aktualnih pritisaka u smislu prikrivanja djela. Ocjena je suda, vidljiva iz djela ovog obrazloženja, da je značajan i interes i motiviranost ove djevojke da se prikrije što se stvarno događalo. Neovisno o tome je li bilo pritisaka na ovu maloljetnu oštećenicu (ali i ostale maloljetne oštećenike, jer su u bitnome svi iskazivali vrlo slično) potpuno je jasno da sadržaj tog iskaza naprosto ne odgovara onome što je iskazivala nedvojbeno nepristrana svjedokinja FŠ, sadržajem njenih izvješća i što je najvažnije sadržajem poruka koje je maloljetna oštećenica slala toj nepristranoj svjedokinji. Rezultati vještačenja upućuju da sadržaj Ozanina iskazivanja nije ono što je ona stvarno doživjela. S time se, kad se uzmu u obzir ostali dokazi, u cijelosti slaže i ovaj sud.

8.1. Psihologijskim vještačenjem maloljetne oštećenice MŠ propitivano je i njeno psihičko stanje. Sud je na temelju njega utvrdio da se radi o djetetu kod kojeg je došlo do razvoja anksiozne simptomatologije, subdepresivnog raspoloženja, reduciranog vitaliteta i pasivizacije. Ovakvi zaključci svoj temelj doista imaju u njenoj medicinskoj dokumentaciji, inače dostavljenoj od strane CZSS. Rezultati njenog psihologijskog vještačenja upućuju da je ova simptomatologija rezultat nepovoljne okoline u njenoj formativnoj dobi. Ta nepovoljna okolina je svakako njena obitelj. A upravo je ponašanje oca, kako to slijedi iz prethodno analiziranih dokaza, bilo, u njenim porukama, najzastupljenije. Činjenica da su se kod ove maloljetne oštećenice razvile smetnje, zbog kojih je kod nje i inzistirano na stručnoj psihološkoj podršci, doista ukazuje da je njeno negiranje tijekom sudskog postupka negativnog ponašanja bilo kojeg člana obitelji prema bilo kome u obitelji ipak samo prikrivanje stvarnih događanja. I ovim vještačenjem uočena je manipulativna crta ove maloljetne oštećenice. Međutim, upravo zbog svih psihičkih nedaća koje su nastupile kod nje sud ne može prihvatiti da su poruke rezultat manipulacije, a ne njen iskaz. Njoj se doista ne može sve vjerovati. To svakako ukazuje i sadržaj njenog iskaza, ali njen sam kontakt sa svjedokinjom FŠ (intenzitet), sadržaj tog kontakta (poruka), ali i ostavljene posljedice na njoj, ukazuju da suština njenog pisanja i razgovora sa svjedokinjom FŠ nije izmišljena.

9. Dokumentacija CZSS Zadar je puno šira od spominjanih izvješća. Međutim, ta izvješća, uz naravno rezultate očevida mobitela svjedokinje FŠ, su u stvari primarni izvor saznanja o činjenicama oko inkriminiranih događanja. Ostatak dokumentacije ovog tijela samo potvrđuje nesporne činjenice - da je ova obitelj bila (i ostala) u detaljnom tretmanu CZSS. Članovi ove obitelji su evidentno bili u komunikaciji i kontaktu s djelatnicima CZSS. Njihova suradnja je varirala. Međutim, njihova suradljivost ili nesuradljivost nije nešto na temelju čega bi se moglo automatizmom zaključivati je li točno ono što se okrivljeniku stavlja na teret. Kao što je navedeno, nitko od njih u svojim iskazima ne potvrđuje da bi se okrivljenik ponašao na način kako mu se stavlja na teret. Čak u velikoj mjeri iskazuju da teza optužbe nije istinita. Međutim, sud im nije mogao povjerovati. Svjedokinja FŠ je detaljno iskazivala. Njen iskaz u cijelosti potkrepljuje činjenice iz ovog dijela optužnog akta. Ona nije neposredni očevidac inkriminiranih događanja. Ona je iznosila ono što je saznala u svom poslu. Njen izvor saznanja su navodi članova ove obitelji, primarno maloljetne oštećenice MŠ. Ova svjedokinja je bila krajnje uvjerljiva u svom iskazivanju. Ono što je puno važnije sve ono što je iskazivala je i dokumentirano. Bilo u izvješćima, bilo u raznim prikupljenim porukama od spomenute maloljetne oštećenice. Ti dokazi jasno ukazuju da se članovima obitelji, kad su davali iskaze u ovom postupku, ne može vjerovati, da oni pokušavaju skriti činjenice. Ti dokazi potvrđuju da se okrivljenik ponašao na način kako mu se stavljao na teret. To ponašanje, pogotovo u svojoj ukupnosti, jest zlostavljanje maloljetne oštećenice MŠ. Radi se mahom o vrlo teškom verbalnom nasilju. On se djetetu obraćao na krajnje neprimjeren način. Od prijetnji batinama, preko vrijeđanja oko fizičkog izgleda, do nazivanja kurvom. Evidentno mu nije bilo strano djevojčici od 16 godina imputirati seksualno ponašanje, zabranjivati izlaske, bacati na nju razne predmete. Dijete je bilo prisiljeno gledati pljuvanje majke te trpjeti pritiske u pogledu kontakta se djelatnicima CZSS. Sve je to MŠ isticala u svojim porukama svjedokinji FŠ. Sve je to na nju ostavilo traga, do te mjere da je počela sa samoozljeđivanjem i verbalizacijom suicidalnosti. Ovakvo ponašanje, po tumačenju ovog suda, upravo jeste ostvarenje zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 prema toj maloljetnoj oštećenici.

9.1. Nadalje, nije dvojbeno da je cijela ova obitelj živjela pod istim krovom u inkriminirano vrijeme. Okrivljeniku GŠ se ne stavlja na teret da se prema RŠ i KŠ izravno ponašao na isti ili sličan način kao prema MŠ. Stavlja mu se na teret da je ponašanje prema maloljetnoj oštećenici MŠ i supruzi NŠ manifestirao pred njima. MŠ u svojim porukama spominje brata i sestru. Jasno se dade zaključiti da su pojedine radnje mogli pratiti. Već je spomenuto da se i žalila na bratovo ponašanje, za koje je već sud dao tumačenje da je preslikano očevo ponašanje. I to potvrđuje da su ova djeca pratila sve što se u njihovom domu dešava. Brojnost ovih radnji, vrijeme kroz koje su se one odvijale, čini takvo postupanje okrivljenika emocionalnim zlostavljanjem i njih. I ovo dvoje djece su se našli u vrlo teškoj poziciji. Poziciji u kojoj se ni jedno dijete ne bi smjelo naći i proživljavati. Stoga sud drži da je okrivljenik i prema njima ostavio zakonska obilježja ovoga kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

9.2. Sud nema nikakve dvojbe da je okrivljenik GŠ u odnosu na sva ova kaznena djela postupao s namjerom. I to neizravnom namjerom, kako je to i opisano u ovom dijelu optužnog akta. Sud ne drži da je on ciljao svoju djecu zlostavljati. Njegovo cjelokupno postupanje prema djeci jest bilo svjesno, ali je posljedica neadekvatne reakcije koje je imao u pokušaju primjene odgojnih metoda prema najstarijoj kćeri i supruzi. Posljedica jest zlostavljanje, nešto na što je on pristao, nešto u odnosu na što naprosto nije mario. Njegovu ubrojivost nije nitko dovodio u pitanje. On jest, u inkriminirano vrijeme, bio ubrojiv, ali bitno smanjeno ubrojiv, a što je sud utvrdio na temelju psihijatrijskog - psihologijskog vještačenja. Na provedeno kombinirano psihijatrijsko - psihologijsko vještačenje stranke nisu imale primjedbi. Sud u njemu nije našao nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja. Iz tih razloga ga je prihvatio. Na temelju toga vještačenja sud je utvrdio postojanje mnoštva psihičkih tegoba kod okrivljenika. Iako se kod njega nije razvila prava i teška duševna bolest, ali pokazuje sumnju na razvoj sumanutog poremećaja. Nadalje, sud je utvrdio kod njega elemente PTSP-a i depresije. K tome i anksioznost i napetost. Sve te njegove tegobe u svojoj ukupnosti manifestiraju bitno smanjenu mogućnost shvaćanja svojih postupaka i upravljanja svojom voljom u inkriminiranom vremenu. Nije suvišno promotriti rezultate ovog kombiniranog vještačenja s onim što se okrivljeniku stavlja na teret i onog što njegova najstarija kći prenosi svjedokinji FŠ u porukama i komunikaciji općenito. Naime, iz tih njihovih konverzacija jasno se okrivljenikovo ponašanje može vidjeti u smislu odlučujućeg utjecaja paranoidnosti i sumanutosti. „Optuživanje“, dakako bez ikakvih konkretnih dokaza, najstarije kćeri da je trudna, da prakticira spolne odnose, da će je netko silovati i da općenito manifestira, takvo i slično nepoželjno ponašanje, ustvari zorno oslikava spomenuta medicinska stanja i osobi koja nije liječnik. Na taj način i ovo kombinirano vještačenje dalje daje na uvjerljivosti sadržaja njenih poruka, ali dakako i obrnuto.

9.3. Kako je okrivljenik u odnosu na svoju djecu (njih troje) postupao s namjerom, kako je u svom ponašanju ostvario zakonska obilježja tri kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, sud ga je i proglasio krivim za učin ta tri kaznena djela.

10. Sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije okrivljeniku GŠ za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu maloljetne oštećenice MŠ GŠ imao na umu njegovu prijašnju osuđivanost za činjenje kaznenog djela. To je razvidno iz izvatka iz kaznene evidencije (l.s.576). Do sada je osuđivan u jednom kaznenom postupku za učin jednog kaznenog djela - prijetnje, a koje kazneno djelo u sebi sadrži vrlo slične elemente (verbalno nasilje) predmetnog kaznenog djela. Ovo ga čini osobom sklonom činjenju kaznenog djela s elementima verbalnog nasilja. Ove okolnosti sud je cijenio kao otegotne. Nije nevažno, svakako kao nešto povoljnije po okrivljenika, napomenuti da ova osuda ipak datira nakon počinjenja kaznenog djela koje je predmet ovog postupka. Okrivljenik je do sada pravomoćno osuđivan u prekršajnim postupcima (l.s.574). Međutim, radi se o prometnim prekršajima. Ipak nečemu potpuno drugačijem od onoga što mu se u ovom postupku stavljalo na teret. S druge strane sud ne može zanemariti da je u postupku pred PPP Zadar od 26. kolovoza 2022. kažnjen na osjetno strožu novčanu kaznu od 663,61 eura uz izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 mjeseca, što ukazuje na značajniju težinu prometnog prekršaja. K tome, u drugom postupku PP Zadar od 21. svibnja 2023. kažnjen na još jednu novčanu kaznu od 260,00 eura. Stoga je i ove okolnosti sud cijenio kao razmjerno otegotne. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da je počinjenje ovog kaznenog djela trajalo gotovo godinu dana. To je osjetno dugo razdoblje, pogotovo u percepciji djece. Zlostavljanje ove maloljetne oštećenice bilo je primarno verbalno. Međutim, sud ne može zanemariti da su te verbalne izjave u odnosu na ovu mlt. oštećenicu bile iznimno grube, iznimno teške i da su značajno utjecale na njezino psihičko stanje. Sud nikako ne može zanemariti njezine postupke – samoozljeđivanje i verbalizaciju suicidalnih namjera, jer su nedvojbeno posljedica ovoga kaznenog djela. Navedene okolnosti su otegotne. S obzirom da se u tome nalazi glavna razlika u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu ostalih mlt. oštećenika sud je kao otegotniju okolnost cijenio činjenicu da je postupanje okrivljenika prema mlt. oštećenici MŠ bilo izravno. Međutim, sud ne može zanemariti da je mlt. oštećenica iznimno vezana za oca, da od članova obitelji s kojim se najviše želi povezati imenuje upravo oca. Tu okolnost sud cijeni kao olakotnu samu po sebi. S druge strane sud osjeća potrebu naglasiti da to ujedno znači da bi neko strože kažnjavanje oca u takvoj situaciji moglo imati za posljedicu percepciju ove mlt. oštećenice da se i nju kažnjava. Sud okrivljeniku nije cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu da je otac troje mlt. djece. Razlog tome je što je ovo, kao i preostala, kazneno djelo počinjeno na njenu štetu. Okrivljenikovo zdravstveno stanje i bitno smanjenu ubrojivost iz čl. 26. KZ/11 sud je cijenio kao olakotnu okolnost. Potonju i kao razlog za primjenu čl. 48. KZ/11 i primjenu instituta ublažavanja kazni. Naime, njegovo inkriminirano ponašanje uvelike je determinirano upravo njegovim zdravstvenim stanjem i psihičkim poteškoćama. Kad se imaju na umu sve iznesene okolnosti, kao i svrha kaznenopravnih sankcija, a polazeći od stupnja krivnje (neizravna namjera), ovaj sud drži da će svrha kažnjavanja prema okrivljeniku za učin ovog kaznenog djela biti ostvarena kaznom zatvora u trajanju 10 mjeseci za predmetno kazneno djelo na štetu djeteta MŠ.

10.1. Sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije okrivljeniku GŠ za kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu maloljetnih oštećenika CŠ SŠ i AŠ imao na umu sve prethodno iznesene okolnosti, te ono što se u ovom dijelu obrazloženja želi posebno napomenuti jest ona okolnost koja čini ova dva kaznena djela specifičnima u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu njihove starije sestre MŠ. Okrivljeniku se nije stavljala na teret da bi bilo koju radnju iz činjeničnog opisa ovih kaznenih djela činio izravno prema ovo dvoje mlt. oštećenika. Postupci, radnje okrivljenika, sve one neprimjerene reakcije bile su usmjerene prema MŠ ili prema njihovoj majci, ovo dvoje mlt. oštećenika naprosto je bilo prinuđeno to promatrati, s time živjeti. Sud to jest, kako je razvidno iz prethodnog dijela obrazloženja, ocijenio zlostavljanjem, ali drži da se ipak radi o zlostavljanju manjeg intenziteta u odnosu na MŠ prema kojoj su ti postupci bili izravno usmjereni. Nema dokaza da su ovi mlt. oštećenici povodom ponašanja okrivljenika pretrpjeli trajnije posljedice. Dakle, ova dva kaznena djela su u ovakvim okolnostima ipak nešto blaža od onog počinjenog na štetu mlt. oštećenice MŠ, njihove sestre. S obzirom na okrivljenikovo zdravstveno stanje i bitno smanjenu ubrojivost iz čl. 26. KZ/11 sud je i u odnosu na ova dva kaznena djela to cijenio kao razlog za primjenu čl. 48. KZ/11 i primjenu instituta ublažavanja kazni. Naime, njegovo inkriminirano ponašanje uvelike je determinirano upravo njegovim zdravstvenim stanjem i psihičkim poteškoćama. Kad se imaju na umu sve iznesene okolnosti, kao i svrha kaznenopravnih sankcija, a polazeći od stupnja krivnje (neizravna namjera), ovaj sud drži da će svrha kažnjavanja prema okrivljeniku za učin ova dva kaznena djela biti ostvarena kaznom zatvora u trajanju po 7 mjeseci u odnosu na svako od ovo dvoje djece.

10.2. Potom je okrivljenika sud temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio, držeći je objektivnom i primjerenom, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine.

10.3. Člankom 56. st. 2. KZ/11 propisano je da sud može počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu izreći uvjetnu osudu kad ocijeni da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Pritom će se voditi računa o ličnosti počinitelja, njegovu prijašnjem životu, osobito je li ranije osuđivan, obiteljskim prilikama, okolnostima počinjenja samog kaznenog djela te ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela, osobito o odnosu počinitelja prema žrtvi i nastojanju da oštećeniku popravi štetu.

10.4. Okrivljenik je osuđivana osoba i u kaznenim i u prekršajnim postupcima. Međutim, ocjena je suda da bi njegovo bezuvjetno kažnjavanje ipak bilo prestrogo. Pri tome je sud imao na umu ponajviše činjenicu da su se danas vrlo komplicirani odnosi unutar ove obitelji ipak smirili i da obitelj na određen način funkcionira. Sud je cijenio činjenicu da su svi mlt. oštećenici značajno povezani s ocem i da u tom pogledu ova kaznena djela nisu ostavila značajniji trag. Ova kaznena djela doista su ostavila značajnije posljedice na mlt. oštećenicu MŠ. Međutim, ocjena je suda da bi strože kažnjavanje njenog oca potencijalno bilo kontraproduktivno. Ponašanje okrivljenika u inkriminirano vrijeme značajno je obilježeno njegovim zdravstvenim stanjem. Tu činjenicu sud nije smio zanemariti. Kad se sve te okolnosti dovedu u međusobnu vezu ocjena je suda da će se svrha kazneno pravne sankcije ostvariti i bez izvršenja jedinstvene kazne zatvora, dakako uz primjenu osjetno dužeg roka provjeravanja.

10.5. Nadalje, ovaj sud drži da rok kušnje treba svojom duljinom također izražavati društvenu osudu njihovog počinjenja. Radi se o kaznenim djelima za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 1 godine do 5 godina. Na tu okolnost sud je svakako morao voditi računa i prilikom odmjeravanja roka provjeravanja. Svakako je u tome potrebno voditi računa i na sve prethodno obrazlagane okolnosti koje je se tiču okrivljenika (naročito kaznenu i prekršajnu osuđivanost). Uvažavajući ih sve zajedno sud ocjenjuje da je rok kušnje u trajanju od 5 godine primjeren. S obzirom da se sud odlučio na uvjetno kažnjavanje okrivljenika u situaciji vrlo kompliciranih obiteljskih odnosa, primarno kako ne bi retraumatiziralo djecu, rok provjeravanja nužno mora ići prema što značajnijoj zaštiti te djece. Shodno tome, jedino primjereno trajanje roka provjeravanja je ono najstrože Zakonom propisano. Okrivljenik je upozoren sukladno čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 da će sud opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

10.6. K tome, na temelju provedenog kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja sud je zaključio da je okrivljeniku potrebno odrediti sigurnosnu mjeru iz čl. 68. KZ/11 jer postoji opasnost da bi on, upravo zbog psihičkog stanja koje je dovelo do njegove bitno smanjene ubrojivosti u inkriminirano vrijeme, u budućnosti počinio teže kazneno djelo. Da takva opasnost postoji nije nešto što jasno slijedi samo iz preporuke vještaka psihijatra. I način okrivljenikovog postupanja u počinjenju, koji slijedi iz iskaza maloljetnog oštećenika, tome ide u prilog. Vremensko trajanje i intenzitet ovog ponašanja tome također ide u prilog. Na temelju čl. 68. st. 2. KZ/11 sud je odlučio da se ova sigurnosna mjera izvršava izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

10.7. Na temelju čl. 68. st. 3. KZ/11 sud je odlučio da ovo liječenje može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, ss time da sud mora po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje ove sigurnosne mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti iz za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje. Na zahtjev ustanove u kojoj se mjera provodi, nadležnog Probacijskog ureda ili na zahtjev počinitelja ovo preispitivanje može se učiniti i prije, ali ne prije proteka šest mjeseci od zadnjeg preispitivanja. Sud može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere, te je k tome na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozoren okrivljenik i da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom iz izreke ove presude uz uvjetnu osudu.

11. Sud je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naložio okrivljeniku GŠ, u osuđujućem djelu, snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 € koji iznos je sud odredio na temelju trajanja i složenosti ovog postupka, te i troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u visini od 1.734,29 € na ime dva vještačenja, a što sveukupno iznosi 1.834,29 €, i to sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

12. Što se tiče oslobađajućeg dijela ove presude, kazati je da temeljem provedenog dokaznog postupka ovaj sud nije nedvojbeno utvrdio da okrivljenik u inkriminiranom razdoblju nije provodio odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud i Centar za socijalnu skrb, te da bi time počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisana i kažnjiva po u čl. 173. st.1. u vezi čl. 51.st.1. KZ/11, a na način i u opsegu kako je naznačeno u izreci ove presude pod točkom IX., a kako mu je stavljeno na teret optužnicom da nije provodio odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud, a to se odnosi na rješenje suda o određivanju privremene mjere kojom mu je bilo zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa s djecom.

12.1. Spisu prileži rješenje ovog suda posl.br. R1 Ob-178/21 od 13. travnja 2021. (l.s. 145-148). Uvidom u to rješenje sud je utvrdio da su njime maloljetni oštećenici, koji su prethodno žurno izdvojeni od roditelja, povjereni na smještaj i svakodnevnu skrb ustanovi socijalne skrbi Dječjem domu Maestral Split. Ujedno je obama roditeljima, okrivljeniku GŠ i svjedokinji NŠ zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa sa djecom. Iz izreke odluke jasno slijedi da je ova mjera izrečena na ograničeno vrijeme i to do 13. svibnja 2021.

12.2. Ujedno spisu prileži i rješenje ovog suda posl.br. R1 Ob-242/21 od 12. svibnja 2021. (l.s. 149-155, 186-192). Iz izreke tog rješenja nedvojbeno slijedi da je privremena mjera spomenuta ovom obrazloženju u istom sadržaju produljena do 13. lipnja 2021.

12.3. Na ovim rješenjima nema klauzule pravomoćnosti. Međutim, žalba u odnosu na oba rješenja nije odlagala ovrhu. Dakle, oba ova rješenja imala su učinak prema strankama, jedna od kojih je i okrivljenik GŠ, od trenutka kad su stranke to rješenje zaprimile.

12.4. Sud je izvršio uvid u spis ovog suda posl.br. R1 Ob 178/2021 (privitak spisu). Na listu spisa 21 nalaze se dostavnice za rješenje posl.br. R1 Ob-178/21 od 13. travnja 2021. (l.s. 145-148). Sud je utvrdio da je okrivljenik GŠ ovo rješenje zaprimio 19. travnja 2021. Okrivljenik jest bio nesiguran da bi on potpisao ovu dostavnicu, ali je na koncu odlučio priznati da se na ovoj dostavnici ipak nalazi njegov potpis. Dakle, od 19. travnja 2021. on je bio svjestan da ne smije ostvarivati osobne odnose sa svojom djecom. To uključuje svaki oblik kontakta, pa i komunikaciju putem mobilnih sredstava za komunikaciju. Rješenjem ovog suda posl.br. R1 Ob-178/21 od 13. travnja 2021. (l.s. 145-148) propisano je da ta mjera traje ograničeno. Samo do 13. svibnja 2021.

12.5. Kao što je navedeno, privremena mjera je rješenjem ovog suda posl.br. R1 Ob- 242/21 od 12. svibnja 2021. (l.s. 149-155, 186-192) produljena do 13. lipnja 2021. Sud je izvršio uvid u taj spis i njemu doista ne prileže dostavnice da je okrivljenik GŠ to rješenje zaprimio. Međutim, prije donošenja toga rješenja okrivljenik u tom građanskom postupku nije imao opunomoćenika. Po donošenju toga rješenja, praktički odmah, izabrao je dva (Eleonora Katić, odvjetnica iz Zagreba, i Augustin Sudinja, odvjetnik iz [adresa]). Oba su uložila žalbu na to rješenje. Iz toga jasno slijedi da je njemu nedvojbeno bilo poznato da je doneseno to rješenje. U suprotnom ne bi izabirao opunomoćenike i angažirao ih za ulaganje žalbe. Dakle, kod njega je postojala svijest da je zabrana osobnih odnosa sa djecom, a time i svakog oblika komunikacije s njima, produljena do 13. lipnja 2021.

12.6. Istina, do isteka te privremene mjere nije donošena bilo kakva druga odluka o ovoj zabrani. Bilo da se privremena mjera produljuje, bilo da se stavlja van snage. Međutim, sastavni dio izreke te odluke je njeno vremensko ograničenje. Stoga se ne može na bilo kakav način zaključivati da je postojala svijest okrivljenika GŠ da postoji takva zabrana nakon 13. lipnja 2021. Formalno je tek rješenjem ovog suda posl.br. R1 Ob-242/2021 od 7. rujna 2021. izmijenjena spomenuta privremena mjera u odnosu na okrivljenika (od tad ima mogućnost viđanja djece), međutim, ocjena je suda da to ne može ni na koji način utjecati na vremensko ograničenje iz ranijeg rješenja o istoj privremenoj mjeri.

13. Danas gotovo svatko ima mobitel, stoga nije ni najmanje čudno da su ga imali i svi maloljetni oštećenici. Sasvim logično, obavljen je i očevid na tim mobitelima. To je razvidno iz zapisnika o očevidu od 15. srpnja 2021. (l.s. 193-194). Sam zapisnik o očevidima ovih mobitela ne otkriva puno o sadržaju očevida. Iz njega je uglavnom razvidno gdje je on obavljen, kada, na čemu i, ono što je najvažnije, na koji način. Očevid je obavljen fotografiranjem zaslona i to nakon što se pristupilo ulascima u aplikaciju WhatsApp, SMS poruke i popise poziva. Rezultati očevida su pohranjeni na DVD mediji (l.s. 178a). Uvidom u te podatke sud je utvrdio da su okrivljenik i maloljetni oštećenici doista razmjenjivali mnoštvo poruka odnosno vrlo često općenito kontaktirali, ali i da se te poruke, ti kontakti ne odnose na inkriminirano vrijeme. One datiraju ili prije 19. travnja 2021. ili nakon 13. lipnja 2021. Niti jedan zatečen i fotografiran kontakt sa njihovim ocem u njihovim mobitelima ne datira od 19. travnja 2021. do 13. lipnja 2021.

13.1. Identična je situacija i sa preslikama poruka (l.s. 68-132, 199-209, 263-293). Ovo su poruke nesporno preslikane iz mobitela okrivljenika. Međutim, ni one ne datiraju od 19. travnja 2021. do 13. lipnja 2021.

13.2. Kad se analizira okrivljenikova obrana oko kršenja zabrane kontakta sa djecom razvidno je da on ne spori da je djecu kontaktirao. Njegova obrana se svodi da su djeca ta koja su prva njega kontaktirala i da on kao roditelj njihove poruke nije mogao ignorirati. Ne ulazeći u sadržaj njihove konverzacije važno je istaći da se okrivljenik ni u jednom trenutku nije očitovao u kojem vremenu su ti kontakti bili. Kao što je navedeno, kontakata je nedvojbeno bilo, ali čvrstih dokaza da ih je bilo ima samo za razdoblje prije i poslije inkriminiranog vremena (19. travnja 2021. do 13. lipnja 2021.). Okrivljenikovu obranu stoga sud ne može tumačiti kao priznanje da je djecu kontaktirao u tom razdoblju. Sud je cijeni kao priznanje da je djecu kontaktirao općenito.

13.3. Osim očevida mobitela maloljetnih oštećenika proveden je i očevid mobitela svjedokinje FŠ. Radi se o voditeljici mjera stručne pomoći ovoj obitelji i nadzora. Iz zapisnika o očevidu od 15. srpnja 2021. (l.s. 220-221) slijedi da je očevid na njenom mobitelu proveden na vrlo sličan način kao na mobitelima djece. Zatečeno na njenom mobitelu je također pohranjeno na DVD medij (l.s. 178b). U ovom slučaju se radi o njenoj konverzaciji sa kontaktom nazvanim MŠ. Nema baš nikakvog razloga zaključivati da bi ova svjedokinja bilo čiji kontakt lažno označila imenom i prezimenom ove maloljetne oštećenice. Obrana je isticala i na eventualnu nezakonitost toga dokaza. Međutim, ocjena je ovog suda da se ne radi o nezakonitom dokazu. Ovaj dokaz je nedvojbeno pribavljen uz suglasnost ove svjedokinje. Kao takav se može i smije koristiti u ovom postupku. Može se postaviti pitanje eventualne autentičnosti poruka, da ih eventualno nije uputila maloljetna oštećenica MŠ, međutim, svatko može dati na raspolaganje tijelima kaznenog progona svoju stvar (mobitel) i svatko može njima dopustiti očevid na njoj. To je ova svjedokinja i učinila. Potpuno je irelevantno je li eventualni pošiljatelj poruka htio da ih netko drugi, osim svjedokinje, pročita. Sud nema razloga sumnjati da je ove poruke poslala maloljetna oštećenica MŠ. Svjedokinja je u kontaktu s ovom obitelji bila profesionalno. I ove poruke datiraju prije i poslije vremena u kojem je ocu maloljetnih oštećenika bilo zabranjeno kontaktirati s njima. Njihov sadržaj ne upućuje da bi okrivljenik u inkriminiranom razdoblju s njima kontaktirao.

13.4. K tome, kada se analizira iskaz svjedokinje FŠ (l.s. 480-484) dade se nedvojbeno zaključiti da je ona u kontaktu s ovom obitelji bila do izdvajanja maloljetnih oštećenika od roditelja (To je nesporno bilo početkom travnja 2021.). Shodno tome, nije čudno da ona ni u svom iskazu ne spominje djelovanje okrivljenika protivno zabrani komunikacije s djecom. Njen profesionalni odnos s tom obitelji je prestao i sva komunikacija s njima se očito svela na povremena slanja poruka od strane maloljetne oštećenice MŠ. Međutim, ona evidentno o kontaktima s ocem u vrijeme zabrane nije pisala.

14. Državno odvjetništvo kad rezimira činjenično stanje u odnosu na povredu sudske odluke koja je sadržajno zabranila svaki kontakt okrivljenika sa maloljetnim oštećenicima isključivo spominje dopise Dječjeg doma Maestral Split od 19. travnja 2021 i 17. svibnja 2021. Oba ta dopisa prileže spisu (l.s. 58, 59, 64, 65). Oba su upućena Centru za socijalnu skrb Zadar. Osim ta dva dopisa navedeni Dom je centru za socijalnu skrb Zadar uputio i dopis od 3. svibnja 2021. (l.s. 63).

14.1. Dopis od 19. travnja 2021. je evidentno nastao na dan kad je okrivljenik GŠ saznao da su mu zabranjeni bilo kakvi osobni odnosi sa maloljetnim oštećenicima. Dakle, njegov sadržaj može upućivati samo na ono što se dešavalo prije njegovog nastanka, a to očito može biti samo ono što je nastalo prije inkriminiranog razdoblja. Sadržaj dopisa upućuje da su do njegovog nastanka djeca kontaktirala roditelje, pa i okrivljenika. Jasno se navodi da to djeca verbaliziraju, pa je onda za zaključiti da nitko od djelatnika Doma to nije vidio (ili čuo), nego da su im to djeca ispričala. S druge strane, dopis od 17. svibnja 2021. se, s obzirom na vrijeme nastanka, može odnositi i na dio inkriminiranog vremena (od 19. travnja 2021. do nastanka dopisa). Međutim, ti kontakti su spomenuti u samo jednoj rečenici („Djeca redovito kontaktiraju roditelje i roditelji njih, preko osobnih mobitela, te su u svakodnevnoj komunikaciji“). Iz ovako općenite, paušalne rečenice jako teško se dade zaključiti na koje razdoblje se to odnosi.

14.2. Sud mora istaći tri stvari: 1.) da je nedvojbeno postojala komunikacija maloljetnih oštećenika i okrivljenika. Ona za koju postoji nedvojbena potvrda u preslikanim porukama. Ali se ona dešavala prije inkriminiranog razdoblja. Vrlo lako se ovakva paušalna rečenica može odnositi na to razdoblje; 2.) ovaj dopis u ovom dijelu ne spominje okrivljenika. Spominje roditelje. Sadržaj ove paušalne rečenice može upućivati na majku, ne na oca (okrivljenika), kad se govori o inkriminiranom razdoblju. Bez čvrstih dokaza, kao što su preslike poruka, naprosto bi bilo naklapanje da je i okrivljenik taj koji je bio u kontaktu sa maloljetnim oštećenicima. Sud se nije odlučio ispitivati sastavljače ovog dopisa kao svjedoke, jer je procijenio da je teško očekivati da bi oni mogli sudu iznijeti više detalja nakon dvije i pol godine od samih događanja; 3.) u ovom dopis je jasno navedeno da maloljetni oštećenici ne kontaktiraju roditelje (pa i okrivljenika), ni obratno, u prisutnosti djelatnika Doma. Dakle, opet slijedi da nema očevidaca tih kontakata, da se radi o nečemu što se zna „iz druge ruke“. Paušalan navod o kontaktima, nemogućnost neposrednog potvrđivanja činjenice, nepostojanje konkretnih poruka iz tog vremena te izjava općenito o roditeljima, a ne izrijekom o okrivljeniku, nije nešto na temelju čega bi ovaj sud mogao nedvojbeno zaključiti da je baš okrivljenik kontaktirao maloljetne oštećenike i to baš u inkriminirano vrijeme, bez obzira na postojanje ova dva dopisa.

14.3. Dopis ovog Doma od 3. svibnja 2023. izrijekom spominje oca, dakle, okrivljenika GŠ. Spominje ga u kontekstu njegovog protivljenja određenim radnjama (upisu maloljetnog oštećenika AŠ u novu školu). Dakako da se netko može protiviti nečemu tek kad sazna za to. To može upućivati da je okrivljenik za ono čemu se protivi saznao od maloljetnih oštećenika s kojima nije smio biti u kontaktu. Međutim, dopis od 17. svibnja 2021. jasno upućuje da su roditelji, a onda i okrivljenik, bili u redovitom kontaktu s Domom. To pak upućuje da je okrivljenik za sve na što je reagirao mogao saznati i od drugih, a ne samo od djece.

15. Na okolnost kontakata okrivljenika i maloljetnih oštećenika u vrijeme zabrane iskazivala je i oštećenica OŠ, okrivljenikova supruga i majka maloljetnih oštećenika. Njezin prvi iskaz, koji je uz suglasnost svih sudionika postupka pročitan na raspravi, mahom se i odnosio na okolnosti tih kontakata. Nema dvojbe da ona potvrđuje da je bio kontakata između okrivljenika i djece. Kao što je već navedeno, tako nešto nije sporio ni sam okrivljenik. Međutim, temeljitijom analizom njenog iskazivanja razvidno je da ona ne iskazuje o vremenu kad su ti kontakti, mahom pomoću aplikacija za slanje poruka, bili. Ona govori o vremenu kad su djeca bila u Domu. Međutim, to vrijeme iako obuhvaća i vrijeme inkriminacije za ta djela, obuhvaća i puno više. Njen navod da su djeca sama tražila da kontaktiraju s ocem je uvjerljiv. To potvrđuju i sadržaji mnoštva njihovih poruka. Međutim, sve poruke koje su pohranjene u spisu naprosto nisu iz inkriminiranog razdoblja. Za primijetiti jest da je njezin iskaz vrlo sličan dopisima Doma, ali i obrani okrivljenika. Sporna komunikacija je po svima njima postojala, ali nitko od njih nije precizan kada. To mogu sa jedinom sigurnošću otkriti samo pribavljene poruke. Međutim, nijedna poruka, prikaz kontakta ili slično, naprosto nije iz inkriminiranog razdoblja. Ocjena je ovog suda da bi nekritičko, bez provjere ove preciznosti, prihvaćanje da je okrivljenik bio u komunikaciji s djecom i u inkriminirano razdoblje bilo ipak samo pretpostavljanje, nikako nedvojbena činjenica.

15.1. Konkretno svjedokinja OŠ je navela glede kontakata koje je okrivljenik imao s njihovom djecom MŠ, UŠ i ĆŠ za vrijeme dok su oni bili u Domu Kaštelama da su djeca više puta sama tražila kontakte s okrivljenikom i to putem mobitela tako što bi mu se svo troje djece javljalo preko poruka i poziva. Sva djeca imaju osobne mobitele, a nije im bila jasna zabrana kontakta koja je bila određena okrivljeniku i bili su zbunjeni. Glede toga je li ikada osobno bila nazočna situacijama u kojima bi okrivljenik kontaktirao djecu kazala je kako je za vrijeme dok su djeca bila u Domu, okrivljenik više puta ispred nje nazivao svu djecu na njihove mobitele i također im slao poruke, najčešće preko „WhatsApp" aplikacije. Djeca su česta izražavala neke probleme koje su doživljavala u Domu, pa su zbog toga tražila očevu podršku i zaštitu tako da bi mu se javljali preko mobitela. Okrivljenik bi u takvim slučajevima znao također kontaktirati zaposlenice Doma, a od djece najviše je kontaktirao preko mobitela UŠ. Okrivljenik je također neke od poruka koje je razmjenjivao sa djecom isprintao i poslao u Ministarstvo rada.

15.2. Svi maloljetni oštećenici dali su svoje iskaze na dokaznim ročištima. Djeca nisu bila detaljna u svojim iskazivanjima. Jedina među njima koja je spomenula bilo kakvu komunikaciji s ocem dok su bili smješteni u Dom je maloljetna MŠ. Međutim, sve što je spomenula jesu poruke i to kao paušalan odgovor što misli zašto se protiv njenog oca vodi kakav sudski postupak. Nikakve detalje nije iznosila. Evidentno je poruke spomenula u kontekstu nečega ocu zabranjenog. Međutim, slanje poruka djeci nije bilo sporno ni samo okrivljeniku GŠ. Ono što je sporno jest kad su one slane – je li to bilo nakon što je on postao svjestan da mu je to zabranjeno (19. travnja 2021.) odnosno do trenutka kad mu je to bilo zabranjeno (13. lipnja 2021.). MŠ o tome nije iskazivala.

15.3. Raspravni sud se nije odlučio ni jednoga od maloljetnih oštećenika ponovno ispitivati. Radi se o kaznenim djelima koja se stavljaju na teret njihovom ocu i koja su po optužnom aktu počinjena na njihovu štetu. Već iz ispitivanja na dokaznim ročištima razvidno je da su maloljetni oštećenici zauzeli osjetno zaštitan stav prema ocu. Svi su izrazili ljubav prema njemu, svi su izrazili i uvjerenje da ih on puno voli. I sama njihova ispitivanja te prigode poduzeta su oprezno i bez inzistiranja na detaljima. Kako od suda, tako i od sudionika u postupku (nije bilo pitanja stranaka). S ovakvim nastupom se slaže i ovaj sud. priroda svih ovih kaznenih djela je takova da kad bi se ulazilo u njihovu dubinu došlo bi do retraumatizacije djece. To su razlozi zbog kojih sud ni u kom slučaju nije htio ponovo uzimati njihove iskaze. Izbjegavanje bilo kakve ponovne traumatizacije djece je ovome sudu ipak prioritet u odnosu na bilo što drugo. U ovakvoj situaciji onda postaje jasno da ni iskazi maloljetnih oštećenika ne daju značajniji doprinos utvrđivanju činjenica oko kaznenih djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11.

16. Rezimirajući sve prethodno navedeno, dovodeći sve te dokaze u međusobnu vezu, sud nema baš nikakve dvojbe da je okrivljenik komunicirao sa svojom djecom, maloljetnim oštećenicima, na način kako je to prikazano u toč. 2. optužnog akta (naknadno i uređenoj). Međutim, dokazi koji su pribavljeni, ni sami po sebi, ni u međusobnoj vezi, nemaju takovu kvalitetu da bi se sa sigurnošću, u stupnju nedvojbenosti, moglo zaključiti da je on s njima komunicirao od trenutka kad je postao svjestan da mu je to zabranjeno (19. travnja 2021.), do trenutka kad to na temelju samih odluka vremenski bilo ograničeno (13. lipnja 2021.). Preslike poruka (aplikacija WhatsApp), kojih u spisu ima mnoštvo, nedvojbeno sadržajno prikazuju poruke između njih, ali su sve one datirane ili prije momenta kad je on zaprimio (prvo) rješenje kojim mu je određena privremena mjera koja mu je sadržajno zabranila i svu komunikaciju sa djecom, ili nakon isteka vremenskog ograničenja iz samog rješenja (drugog) o toj privremenoj mjeri. Ni rezultati očevida mobitela nisu utvrdili postojanje poruka baš u inkriminirano vrijeme. Ni jedan svjedok komunikaciju oca i djece, baš u inkriminirano vrijeme, nije potvrdio. Ni oštećenica HŠ (ona samo govori o vremenu kad su djeca bila smještena u Dom, a to je puno šire vrijeme od inkriminiranog), ni maloljetni oštećenici, a ni djelatnici tadašnjeg centra za socijalnu skrb. Jedini dokaz koji eventualno ide u prilog toj tezi jest jedan dopis dječjeg doma u koji su djeca bila nesporno smještena u inkriminirano vrijeme i koji je nastao u inkriminirano vrijeme. Međutim, iz njega se, zbog njegovog sadržaja, koji je paušalan, koji se može odnositi i na vrijeme prije 19. travnja 2021. i koji nije rezultat nečega što su sastavljači tog dopisa neposredno sami vidjeli, ne može sa zaključiti da je ova komunikacije u inkriminirano vrijeme nedvojbena. Sud ne bi smio ni inače, a pogotovo kod kaznenih djela koja su osjetljiva kao što su zbog svoje prirode ova na štetu djece, činjenice utvrđivati kao nedvojbene samo zato što postoji nekakav dokaz. Sud ocjenjuje da bi u ovom slučaju taj jedan (paušalni) dokaz (dopis dječjeg doma), kojeg u pogledu vremena zabranjene komunikacije ne potkrepljuje i ne precizira niti jedan dugi, nije i ne može biti temelj na kojem sud može donijeti osuđujuću presudu.

16.1. Shodno iznesenome, nema dokaza da je okrivljenik svjesno komunicirao sa maloljetnim oštećenicima u vremenu kad mu je i to bilo zabranjeno sudskom odlukom. Samim time nije dokazano da je on počinio tri kaznena djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11 na štetu svoje djece, pa je slijedom iznesenoga sud okrivljenika u odnosu na ova tri kaznena djela na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

17. U odnosu na oslobađajući dio presude sud je odlučio je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Zadar, 25. studenog 2024.

Sudac za mladež:

Ivana Parać Krišto

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo Zadar na broj KOz-DO-20/2022

2. Okrivljenik GŠ

3. Braniteljica okrivljenika Ivanka Bosotina, odvjetnica u Zadru

4. Zakonska zastupnica oštećenika – majka OŠ

5. Punomoćnik mlt. oštećenika BŠ, odvjetnik u [adresa]