Poslovni broj: UsI-4484/24-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: FĐ, državljanin [adresa], rođen **.**.1993., trenutno u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupan po opunomoćenici RĐ, pravnici iz udruge „Bez granica“, Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8C, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 25. studenog 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/18137, URBROJ: 511-01-213-24-2 od 21. listopada 2024. godine.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana pružatelju besplatne pravne pomoći, RĐ, pravnici iz udruge „Bez granica“, Zagreb, nadoknadi troškove ovog upravnog spora od 1.250,00 €.

III. Odbija se zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenje od 21. listopada 2024. godine, kojim mu je kao tražitelju međunarodne zaštite ograničena sloboda kretanja određivanjem smještaja u Prihvatni centar za strance (Centar), zbog ocjene da tužitelj traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o povratku. Prethodno je tužitelj zatečen u Republici Hrvatskoj (RH) s krivotvorenom stranom identifikacijskom ispravom te je zbog počinjenog kaznenog djela pravomoćno osuđen. Također prethodno, tužitelj je već bio smješten u Centar, rješenjem od 09. listopada 2024. godine, po propisu koji se odnosi općenito na strance.

Tužitelj u tužbi navodi da nije obrazloženo zašto mu je određena baš mjera smještaja u Centar, koja je nerazmjerna. Osporava rješenje o smještaju u Centar od 09. listopada 2024. godine te ukazuje na to da mu je tada ujedno doneseno i rješenje o dobrovoljnom povratku pa se poziva na taj rok. Smatra da ga se ne smije kažnjavati zbog korištenja krivotvorene isprave, jer je to predstavljalo jedini način na koji je mogao prijeći granicu. Nadalje navodi da je u RH došao iz Grčke, gdje je isto bio zatražio azil. Ističe kako nije izjavio da se želi vratiti u Bangladeš te navodi da prilikom uzimanja izjave nije bio prisutan prevoditelj kojeg razumije.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj smatra da mu je u skladu s načelom razmjernosti mogla biti izrečena i neka druga mjera ograničenja slobode kretanja.

Međutim, ostale mjere ograničenja slobode kretanja (zabrana kretanja izvan Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite ili izvan određenog područja, osobno pristupanje u navedeno prihvatilište te davanje u polog putnih isprava i karata) iz čl. 54. st. 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17 i 33/23 - ZMPZ) nisu primjenjive u konkretnom slučaju, zbog toga što tužitelj ne posjeduje vlastitu putnu ispravu, a u RH je već pravomoćno osuđen zbog krivotvorenja tuđe isprave, što ukazuje na to da ima namjeru i dalje se nezakonito kretati (migrirati), pa ograničavanje slobode kretanja pukom zabranom određenog kretanja ili nalaganjem osobnog pristupanja ni po ocjeni ovog suda ne predstavlja adekvatnu ni razmjernu mjeru koja bi osigurala prisutnost tužitelja za vrijeme trajanja postupka u kojem se razmatra osnovanost njegovog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u RH. Tužitelj sadržajno u tužbi osporava rješenje o njegovom smještaju u Centar od 09. listopada 2024. godine. Međutim, to rješenje je u odnosu na njega doneseno na temelju općeg propisa o strancima, a ne u odnosu na njega kao tražitelja međunarodne zaštite te je postalo pravomoćno pa se stoga ono više ne može preispitivati. Ovdje osporavano rješenje o smještaju tužitelja u Centar kao tražitelja međunarodne zaštite uopće ne ovisi o zakonitosti ranijeg smještaja tužitelja u Centar. Neosnovano tužitelj smatra da ga se ne smije kažnjavati zbog korištenja krivotvorene isprave.

Tužitelj je naime u kaznenom postupku pravomoćno osuđen zbog krivotvorenja isprave (a ne zbog nezakonitog prelaska granice) te mu ta krivotvorena isprava uopće niti nije služila za izlazak, odnosno bijeg iz [adresa], kao zemlje svog porijekla. Ograničavanje slobode kretanja nije kazna, već mjera kojom se osigurava prisutnost tužitelja u upravnom postupku kojeg je sâm inicirao. Tužitelj je sâm potvrdio da je naknadnim kretanjem u RH došao iz Grčke, gdje je također bio zatražio azil, a u upravnom postupku je izjavio da mu je taj zahtjev za azil u Grčkoj odbijen.

To znači da je tužitelj već imao iskustva s podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u okviru Europske unije, odnosno u okviru Europskog gospodarskog prostora, te da je iz Grčke nastavio kretanje prema RH tek nakon što mu je u Grčkoj odbijen zahtjev za azil.

To pak znači da je upravno tijelo u osporavanom rješenju pravilno zaključilo da je tužitelj naknadno podnesenim zahtjevom za međunarodnu zaštitu u RH želio odgoditi ili otežati izvršenje odluke o povratku, a što je u skladu s čl. 54. st. 2. t. 7. ZMPZ-a razlog za ograničenje slobode kretanja.

Tužiteljevo osporavanje vlastite izjave o želji za povratkom u Bangladeš stoga nije relevantno, jer je pravilno i zakonito ocijenjeno da je tužitelja potrebno smjestiti u Centar zbog toga što je naknadnim traženjem međunarodne zaštite zapravo htio odgoditi ili otežati izvršenje odluke o povratku.

Također neosnovano tužitelj ukazuje da mu u postupku koji je prethodio donošenju rješenja od 09. listopada 2024. godine nije bilo omogućeno prevođenje po prevoditelju kojeg razumije, jer se u ovom upravnom sporu ne ispituje zakonitost rješenja o povratku i rješenja o smještaju tužitelja u Centar, oba od 09. listopada 2024. godine.

Zbog toga sud u ovom upravnom sporu nije prihvatio prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem i za pribavljanjem spisa predmeta u kojem su donesena rješenja od 09. listopada 2024. godine, s obzirom na to da iz nespornih činjenica proizlazi pravilnost tuženikovog zaključka o postojanju razloga za smještaj tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite u Centar, na temelju čl. 54. st. 2. t. 7. ZMPZ-a. Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog rješenja od 21. listopada 2024. godine kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Traženi trošak odlaska pružateljice besplatne pravne pomoći u Centar se tužitelju ne naknađuje, jer je izgubio ovaj upravni spor, a taj trošak nije obuhvaćen institutom besplatne pravne pomoći u čl. 60. st. 2. ZMPZ-a (baš kao ni žalba u upravnom sporu).

U Zagrebu, 25. studenog 2024. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. OĐ, udruga „Bez granica“, Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8c

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335