REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3556/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja ARX GRUPA d. o. o., Kastav, Rubeši 107, OIB: 01690410019, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ferri, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika SOLARIS HOTELI d.o.o. Zagreb, Ulica Viktora Kovačića 24, OIB: 22987244713 (ranije Osijek, Hrvatske Republike 31a), kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik iz Osijeka, radi isplate 846,12 €, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-135/2024-40 od 28. lipnja 2024., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-135/2024-43 od 17. srpnja 2024., 25. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-135/2024-40 od 28. lipnja 2024., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-135/2024-43 od 17. srpnja 2024. u pobijanoj točke I. izreke, te u pobijanoj točki II. izreke kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.712,58 € s kamatama.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-135/2024-40 od 28. lipnja 2024. održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka poslovni broj UPP/OS-Ovrv-234/2022 od 9. svibnja 2022. za iznos od 846,12 € s kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate te troškovima ovršnog postupka (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.634,45 € s kamatama (točka II. izreke).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je osnovanost tužiteljeve tražbine utvrdio temeljem saslušanja svjedoka, te primjenom odredbe članka 221.b stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje ZPP), jer tuženik nije, na zahtjev suda, dostavio podatke o tome da li je koristio pravo na odbitak pretporeza po računima tužitelja, zbog čega se smatra da je to pravo koristio.
1.2. Stoga je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a dok je o troškovima odlučio primjenom odredbi članaka 154. i 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Pri tome u uvodu žalbe navodi da se ne radi o sporu male vrijednosti, jer je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 9.634,45 €.
2.1. U bitnome, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer valuta za koju je izdan platni nalog bila kuna, te da tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev u skladu s promjenom valute, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud, pretvaranjem iznosa u eure, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka sadržanu o odredbama članka 354. stavka 2. točaka 11. i 12. ZPP-a.
2.2. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da stanke nisu bile ni u kakvom ugovornom odnosu, te da je za postojanje potraživanja prvi puta saznao prilikom dostave rješenja o ovrsi. Smatra da ne postoji dokaz o tražbini tužitelja, odnosno pisana ponuda, prihvat ponude, narudžbenica, otpremnica ili račun.
2.3. Prema mišljenju tuženika, zbog tako pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo
2.4. U odnosu na trošak postupka, ukazuje da je tužitelju dosuđen iznos troškova u visini od 9.634,45 €, što je više nego što je tužitelj tražio u svom troškovniku, te da je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva.
2.5. Predlaže preinačiti presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Rješenjem poslovni broj Povrv-135/2024-43 od 17. srpnja 2024. prvostupanjski je sud ispravio predmetnu presudu u točki II. izreke, tako da umjesto iznosa od 9.634,45 € ima pisati 1.712,58 €.
5. Protiv navedenog rješenja nije podnesena žalba.
6. Žalba protiv presude ispravljene rješenjem od 17. srpnja 2024. nije osnovana.
7. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.) s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €.
8. Ovaj sud ukazuje da se za pitanje vrijednosti predmeta spora u obzir uzima samo glavni zahtjev (članak 35. stavak 1. ZPP-a), te da kamate i troškovi ne ulaze u vrijednost predmeta spora, osim ako one ne čine glavni zahtjev. S obzirom na to da u ovom predmetu glavni zahtjev čini zahtjev za isplatu iznosa od 846,12 €, radi se o sporu male vrijednosti, neovisno o iznosu troškova postupka koji je naveden u presudi (a kasnije ispravljen rješenjem).
9. Prema odredbi članka 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
10. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz članka 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
11. Slijedom navedenog, ovaj sud nije ispitivao žalbene navode tuženika koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
12. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. i 12. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj.
13. Moguća bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a u odnosu na prekoračenje zahtjeva glede odluke o troškovima otklonjena je rješenjem o ispravku presude, protiv kojega nije podnesena žalba i kojom je ispravljena očita pogreška u pisanju u izreci presude.
14. Nadalje, time što je tužiteljevu tražbinu, po službenoj dužnosti, pretvorio u valutu euro, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, niti je prekoračio tužbeni zahtjev što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba parničnog postupka i članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a.
15. Naime, prema odredbi članka 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.) Vlada Republike Hrvatske svojom odukom utvrđuje dan uvođenja eura kao sredstva plaćanja te dan početka i završetka dvojnog iskazivanja novčanih iznosa (članak 3. točka 9. Zakona). Prema Odluci o objavi uvođenje eura kao službene valute Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 85/22.) razdoblje obveznog dvojnog iskazivanje je razdoblje od 5. rujna 2022. do 31. prosinca 2022.
16. Dakle, od 1. siječnja 2023. više ne postoji zakonska obveze dvojnog iskazivanja iznosa, već je dovoljno iznose iskazati u eurima.
17. No, prema Smjernicama za prilagodbu gospodarstva u procesu zamjene hrvatske kune eurom koje je donijelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske te Uputama o procesu prilagodbe poslovnih procesa subjekata opće država u poslovanje u euru koje je donijelo Ministarstvo financija Republike Hrvatske, iskazivanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti u kunama i u eurima uz isticanje fiksnog tečaja konverzije, obvezno počinje 5. rujna 2022. u 00:00 sati, a završava 31. prosinca 2023. u 24:00 sata.
18. Prema tome, primjenom gore navedenih propisa, u svim odlukama suda i druge javne vlasti donesene od 1. siječnja 2024. na dalje više ne postoji dvojno iskazivanje novčanih vrijednosti, već se sve navedene vrijednosti iskazuju u eurima.
19. Stoga je od tog dana prvostupanjski sud, neovisno o prijedlogu tužitelja ili vremenu nastanka obveze, bio dužan sve ranije kunske iznose iskazati isključivo u eurima, kao službenoj valuti Republike Hrvatske.
20. Na činjenično stanje koje je utvrdio primjenom odredbe članka 221.b stavka 4. ZPP-a i saslušanjem svjedoka prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe članaka 29. i 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) te održao na snazi platni nalog.
21. Naime, kako tuženik nije odgovorio na poziv suda upućen sukladno članku 221.b stavku 4. ZPP-a da dostavi podatak o tome da li je koristio pravo na odbitak pretporeza, smatra se da obveza postoji jer tuženik nije dokazao suprotno (članak 221.b stavak 1. ZPP-a).
22. U odnosu na dosuđene troškove parničnog postupka tuženik u svojoj žalbi ne osporava pojedine dosuđene stavke, već navodi da je ukupno dosuđeni iznos veći od zatraženog iznosa, te da je na taj način prvostupanjski sud u tom dijelu prekoračio tužbeni zahtjev.
23. S obzirom na to da je prvostupanjski sud posebnim rješenjem ovu pogrešku u pisanju ispravio, žalba je i u tom dijelu neosnovana.
24. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovna, a prvostupanjska presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 25. studenog 2024.
Sudac
Mladen Šimundić
