Poslovni broj: P-627/2023-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, protiv tuženika AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lešiću, odvjetniku u Županji, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. listopada 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 25. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AČ iz, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, Ministarstvu poljoprivrede isplati temeljem Ugovora o prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta br. 60-01/2011, (KLASA: 320-02/11-01/160, URBROJ: 2212/03-01-11-01 od 2.

veljače

2011.,

iznos

od

34.457,12

eura

(tridesetčetiritisućečetiristopedesetsedameuraidvanaestcenti), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na

-iznos od 1.779,70 eura od 1. ožujka 2019. do isplate,

-iznos od 4.084,68 eura od 1. listopada 2019. do isplate,

-iznos od 4.084,68 eura od 29. veljače 2020. do isplate,

-iznos od 4.084,68 eura od 1. listopada 2020. do isplate,

-iznos od 4.084,68 eura od 1. ožujka 2021. do isplate,

-iznos od 4.084,68 eura od 1. listopada 2021. do isplate,

-iznos od 4.084,68 eura od 1. ožujka 2022. do isplate,

-iznos od 4.084,68 eura od 1. listopada 2022. do isplate,

-iznos od 4.084,68 eura od 1. ožujka 2023. do isplate,

po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku AČ iz, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, Ministarstvu poljoprivrede naknadi parnični trošak u iznosu od 4.000,00 eura (četiritisućeeura) sa zakonskom zateznom kamatom od 25. studenoga 2024. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je prije podnošenja tužbe postupajući po čl.186.a. st.8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP), tužiteljica uputila tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora da u zakonskom roku od 3 mjeseca tužiteljici isplati iznos od 34.457,12 eura, koji rok je bezuspješno protekao, a koje potraživanje se temelji na Ugovoru o prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta br. 60- 01/2011, (KLASA: 320-02/11-01/160, URBROJ: 2212/03-01-11-01 od 2. veljače 2011. zaključenim između Republike Hrvatske zastupane po načelniku Općine Bošnjaci, kao prodavatelja i tuženika, kao kupca (u daljem tekstu Ugovor o prodaji), po kojem je tuženik kupio poljoprivredno zemljište označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za cijenu u iznosu od 923.296,00 kuna koju se tuženik obvezao plaćati kroz 15 godina, u polugodišnjim obrocima (svaki iznos utvrđen ugovorom) koji dospijevaju 28. veljače i 30. rujna svake godine.

1.1. Nadalje tužiteljica navodi da iz dokumentacije općine [adresa] proizlazi da je u razdoblju od 28. veljače 2019. do 28. veljače 2023. ukupno s osnova Ugovora o prodaji iz toč. II. dospjelo na naplatu 34.457,12 eura, što tuženik nije podmirio po dospijeću.

1.2. Budući da tuženik nije podmirio svoju dospjelu obvezu to tužiteljica predlaže sudu da temeljem odredbi čl. 376., 438., 183. i 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 114/2022. i 156/2022. u daljem tekstu ZOO/05) donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 34.457,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, te da naknadi parnični trošak, na što također potražuje kamate podneskom od 2. veljače 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući izračun koji je dostavljen uz tužbu s pregledom uplata i dugovanja od 12.04.2023., budući da dostavljena dokumentacija predstavlja internu (knjigovodstvenu) ispravu, a ne javnu ispravu koju bi u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, odnosno pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, stoga za istu ne vrijedi pretpostavka o istinitosti njihova sadržaja u pogledu utvrđenja o činjenicama, pri čemu se tuženik poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske RH poslovni broj Pž-5266/15-2 od 22.8.2017. Slijedom navedenog tuženik smatra da je u ovoj pravnoj stvari potrebno provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenja na okolnost postojanja dugovanja odnosno visine dugovanja, a koji teret dokaza leži na tužitelju, s obzirom da je tuženik vršio razna plaćanja na ime zatvaranja dugovanja, a što je vidljivo i iz izračuna koji je dostavljen uz tužbu s pregledom uplata i dugovanja iz kojeg je vidljivo da je tuženik preplaćivao odnosno unaprijed plaćao dugovane rate, tako da je 2017. platio veći iznos kojim je zatvorio ukupno dospjelo dugovanje tuženika, ali ostao je i znatan iznos koji je preplaćen, a dodatno ističe prigovor zastare tražbine tužitelja pozivajući se na rok zastare od tri godine (tužitelj je zadnje plaćanje imao prema ispravi koju se dostavlja uz tužbu).

2.1. Tuženik je smatranja da se u predmetnoj pravnoj stvari treba primijeniti trogodišnji zastarni rok, koji rok se računa za zastaru kod prometa robe i usluga između trgovaca – a što svakako predstavljaju stranke ovoga postupka kao stranke Ugovora o prodaji

2.2. Slijedom svega iznesenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku.

3. Tužiteljica u podnesku od 2. veljače 2024. očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, odnosno u odnosu na navode tuženika o dostavljenoj dokumentaciji uz tužbu ističe da je kao prilog tužbi dostavila pregled uplata i dugovanja za tuženika na dan 12. travnja 2023., te da je u privitku dostavljena ovjerena financijska kartica dužnika - tuženika o stanju obveza i plaćenih rata sa stanjem na dan 26. siječnja 2024., te preslika izvatka broj 74/2017 iz kojeg je razvidna zadnja uplata tuženika za obveze iz Ugovora o prodaji, a tuženik uz dostavljeni odgovor na tužbu nije priložio nikakvu relevantnu financijsku dokumentaciju koja bi osporila navode tužiteljice o visini duga tuženika, dok je tužiteljica priložila pravno relevantnu dokumentaciju iz koje su jasno i nedvojbeno vidljivo vrijeme dospijeća, visina i datum plaćanja svakog pojedinog podmirenog polugodišnjeg obroka, kao i vrijeme dospijeća i visina svakog pojedinog dospjelog, a nepodmirenog polugodišnjeg obroka. Ukoliko tuženik spori visinu potraživanja tužiteljice, svoje osporavanje, kao potrebu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, treba opravdati dokazima koji dovode u sumnju navode tužiteljice iz tužbe i financijske dokumentacije dostavljene uz taj podnesak.

3.1. Nadalje u podnesku od 2. veljače 2024. tužiteljica u odnosu na navode tuženika da je unaprijed plaćao dugovane rate, te da je znatnim iznosom i pretplatio dug, tužiteljica iste ne osporava, obzirom je navedeno vidljivo iz dostavljene dokumentacije, a posljednja uplata tuženika bila je 22. prosinca 2017. te su navedenom uplatom zatvoreni polugodišnji obroci s dospijećem od 30. rujna 2013. do 30. rujna 2018., te djelomično polugodišnji obrok s dospijećem 28. veljače 2019.

3.2. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužiteljica ističe da su neosnovani navodi tuženika da su određeni obroci u zastari jer je protekao rok od tri godine, koliko se kao rok za zastaru računa kod prometa robe i usluga između trgovaca, tužiteljica se poziva na Ugovor o prodaji navodeći da je ugovor sklopljen između Republike Hrvatske, zastupane po načelniku Općine Bošnjaci, kao prodavatelja i tuženika, kao kupca, fizičke osobe, ne zakonskog zastupnika trgovačkog društva/pravne osobe, ne vlasnika OPG-a, niti vlasnika obrta, te se u tom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 228. ZOO/05, već se u konkretnom slučaju, a uzimajući u obzir da je ugovorom određeno plaćanje kupoprodajne cijene u obrocima, ne u anuitetima, primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO/05 u trajanju od pet godina.

3.3. Slijedom svega navedenog, tužiteljica i nadalje ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći u podnesku od 2. veljače 2024. da na parnični trošak potražuje kamatu od donošenja presude do isplate.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u priloženi ugovor o prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta br. 60-01/2011 od 2. veljače 2011. s lista 4- 7 sudskog spisa, uvidom u pravno mišljenje s lista 8-9 sudskog spisa, uvidom u knj. karticu s lista 10 sudskog spisa, uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora s preslikom dostavnice s lista 11-14 sudskog spisa, uvidom u knj. karticu s lista 26-27 s lista sudskog spisa, uvidom u izvadak broj 74 s lista 28 sudskog spisa.

5. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

6. Nesporno je da se tužiteljica obratila tuženiku prije podnošenja tužbe zahtjevom za mirno rješenje spora tako da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 186. a st. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP).

7. Nesporno je:

- da je 2. siječnja 2011. sklopljen Ugovor o prodaji temeljem kojeg je Republika Hrvatska zastupana po načelniku Općine Bošnjaci kao prodavatelj tuženiku kao kupcu prodala državno poljoprivredno zemljište u k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] oranica Drvena Mlaka površine 27 ha 90 a i 49 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica Drvena Mlaka površine 1ha 32a i 26 m2 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 923.296,00 kn,

- da se temeljem Ugovor a o prodaji tuženik obvezao ugovorenu kupoprodajnu cijenu platiti u roku od 15 dana od sklapanja ugovora o prodaji u 30 obročnih rata te da se prva obročna otplata u iznosu od 30.792,00 kn plaća u roku od 15 dana od dana sklapanja Ugovora o prodaji, a ostale obročne otplate su ugovorene u polugodišnjim obrocima koji dospijevaju 28. veljače i 30. rujna svake godine, tako da posljednja obročna otplata dospijeva 30. rujna 2025.,

- da je čl. 3. Ugovora o prodaji ugovoreno da prodavatelj može raskinuti ugovor nakon isplate prve rate ako kupac dođe u zakašnjenje plaćanja najmanje dvije rate, s tim da umjesto raskida ugovora može zahtijevati od kupca isplatu cjelokupnog ostatka cijene a temeljem čl. 4. Ugovora o prodaji kupac je dužan osim glavnice platiti i kamate ako ugovorenu cijenu ne plati u roku.

8. Sporno je da li postoji dug tuženika prema tužiteljici temeljem Ugovora o prodaji kao i visina duga te da li je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

9. Uvidom u podatke Općine Bošnjaci od 12. travnja 2023. utvrđeno je da Općina Bošnjaci u svojoj evidenciji ima podatke da je tuženik temeljem Ugovora o prodaji uplaćivao obročne rate u periodu od 28. veljače 2011. do 22. prosinca 2017. kada je uplatom iznosa od 30.776,00 kn podmirio posljednju do tada dospjelu ratu te je pored tog iznosa uplatio i iznos od 17.366,86 kn, a nakon tog datuma daljnjih uplata radi podmirenja obveze iz Ugovora o prodaji Općina Bošnjaci nije evidentirala, tako da je Općina Bošnjaci utvrdila 25 dospjelih rata u iznosu od 102.119,05 eura od čega je plaćeno 67.661,94 eura te ostalo dugovanje koje je dospjelo a nije plaćeno u iznosu od 34.457,12 eura.

10. Uvidom u financijsku karticu na dan 26. siječnja 2024. Općine Bošnjaci vidljivo je isto što i gore navedenim podacima Općine Bošnjaci od 12. travnja 2023. a to je da na dan 31. prosinca 2022. ukupna dospjela obveza temeljem Ugovora o prodaji iznosi 738.630,00 kn od čega je do 31. prosinca 2022. plaćeno 509.798,86 kn te postoji neuplaćeno a dospjelo do 31. prosinca 2022. iznos do 228.831,14 kn ili 38.541,82 eura.

11. Nesporno da je prihvaćen dokazni prijedlog tuženika da se provede dokaz knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja visine duga i dospijeća duga, pored prihvaćenih dokaznih prijedloga tužitelja da se izvrši uvid u dokumentaciju Općine [adresa] koja se odnos na dug po Ugovoru o prodaji, dok je odbijen prijedlog tuženika da se provede dokaz njegovim saslušanjem iz razloga što se visina duga utvrđuje materijalnom dokumentacijom a ne personalnim dokazima u vidu saslušanja stranaka.

12. Nesporno je da je punomoćnik tuženika rješenje o provođenju dokaza knjigovodstvenim vještačenjem primio 26. svibnja 2024. te da u dodijeljenom roku nije uplatio trošak knjigovodstvenog vještačenja, navodeći da je teret dokaza na tužitelju.

13. Nesporno je da je na strani tužitelj teret dokaza, međutim budući da su iznosi obročnih rata jasno utvrđeni u Ugovoru o prodaji kao i dospijeće istih u ovoj pravnoj stvari se i bez provođenja dokaza knjigovodstvenim vještačenjem mogla utvrditi visina duga budući da tuženik nije priložio niti jedan materijalni dokaz o uplati iz kojeg bi proizilazilo da je dug manji nego u iznosu koji navodi tužiteljica.

13.1. Budući da je tuženik 22. prosinca 2017. izvršio jedanaest uplata i to svaka uplata u iznosu od 30.776,00 kn, računajući i prethodne uplate, proizilazi da je tuženik podmirio sve dospjele rate do kraja rujna 2018., a uz navedeno je također 22. prosinca 2017. uplatio i iznos od 17.366,86 kn, sa čime je tužitelj umanjio obročnu otplatu koja je dospjela 28. veljače 2019. s obzirom da tužitelj potražuje iznos od 1.779,70 eura / 13.409,14 kn (17.366,86 kn + 13.409,14 kn = 30.776,00 kn).

14. Sklopljenim Ugovorom o prodaji tuženik se temeljem odredbe čl. 376. st. 1. ZOO/05 obvezao uplatiti tužiteljici cijenu iz Ugovora o kupoprodaji, te se temeljem odredbe čl. 438. st. 1. ZOO/05 obvezao platiti cijenu u vrijeme određeno u ugovoru, što nije u cijelosti izvršio po dospijeću pojedinih obročnih rata.

15. Prigovor zastare nije osnovan, budući da temeljem odredbe čl. 215. st. 1. ZOO/05 zastara je počela teći za "najstarije potraživanje" 1. ožujka 2019., temeljem odredbe čl. 186. a. st. 3. ZPP-a došlo je do zastoja zastarijevanja podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 25. travnja 2023., te navedeni zahtjev nije prihvaćen u roku od 3 mjeseca od njegovog podnošenja, tako da je zastara nastavila teći 26. srpnja 2023.

16. Zastarni rok temeljem odredbe čl. 225. ZOO/05 iznosi pet godina, budući daje riječ o kupoprodajnom ugovoru te nije riječ o međusobnim tražbinama iz Ugovora o prometu robe i usluga iz čl. 228. ZOO/05 niti je riječ o isplati anuiteta kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuje glavnica i kamate temeljem čl. 226. st. 2. ZOO/05) odnosno riječ je o otplati kupoprodajne cijene u obročnim ratama.

17. Budući da je tužba podnesena 29. kolovoza 2023. nije nastupila zastara temeljem naprijed navedene odredbe iz čl. 225. ZOO/05.

18. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

19. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a.

19.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), tužiteljici priznati je kao potreban i nužni trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 500 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 23. travnja 2024. i od 10. listopada 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 500 bodova za svako ročište i trošak sastava podneska od 2. veljače 2024., kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 500 bodova, što ukupno iznosi 2000 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda iznosi 4.000,00 eura.

20. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužiteljici je na dosuđeno parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je tužiteljica postavila zahtjev za naknadom ovog troška.

U Županji, 25. studenoga 2024.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima,

2. Hrvoje Lešić, odvjetnik u Županji.