REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-569/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Ulica Josipa Marohnića 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Sučić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene PĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave 14. listopada 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja PĐ, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 25. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-5320/2019 od 2. listopada 2019., u cijelosti te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.692,87 eura (slovima: tisućušestodevedesetdvaeuraiosamdesetsedamcenti) s pripadajućim zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Boži Miletiću iz Zagreba, protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 342,40 eura (2.579,82 kn) s pripadajućim kamatama na glavnicu i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj poslovni broj Ovrv-5320/2019 od 2. listopada 2019., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. U prigovoru je sadržajno osporio osnov i visinu tražbine te naveo da mu tužitelj nije isporučio ugovorenu uslugu. Predlaže odbaciti prijedlog za ovrhu. Tuženik je u nastavku postupka naveo i da nije primila usluge od tužitelja za koje isti sad traži naplatu jer ih uslijed kvara na opremi nije mogla koristiti. Traži da sud od tužitelja zatraži snimke telefonskih razgovora između nje i tužitelja iz kojih bi bilo razvidno da je tužitelju prijavila kvar na opremi i da je došao tužiteljev tehničar koji istu nije popravio te da je nekoliko puta zvala kako bi tužitelj poslao drugog tehničara, a što nije učinio.

Posl. broj: Povrv-569/2023-37

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Povrv- 1706/2019-2 od 9. prosinca 2019., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u podnesku od 16. ožujka 2020. naveo da prigovor tuženika smatra neosnovanim. Navodi da je tuženik s tužiteljem 3. studenog 2016. sklopio Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa broj 900083212 kojim je preuzeo obvezu redovitog plaćanja mjesečne naknade vezane za funkcioniranje predmetne usluge, a sve u skladu s Općim uvjetima tužitelja i Ponudom s cjenikom kao i da činjenicu sklapanja ugovora tuženik ne osporava. Dana 9. kolovoza 2018., na telefonski zahtjev tuženika, sklopljen je novi pretplatnički ugovor na neodređeno, s minimalnim trajanjem od 2 godine, o čijem sklapanju je tuženiku dostavljena pisana potvrda te Obavijest o pravu pretplatnika na jednostrani raskid pretplatničkog ugovora, sve u skladu s Općim uvjetima. Prema Općim uvjetima tuženik može raskinuti pretplatnički ugovor, ali ako to učini prije isteka razdoblja na koje je sklopljen, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koju je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Takva obveza tuženika postoji i u slučaju kada bi tužitelj raskinuo ugovor ako je raskid uzrokovan krivnjom tuženika kao pretplatnika te je tužitelj 9. siječnja 2019. raskinuo ugovor zbog nepodmirenih dugovanja tuženika. Navodi da se njegovo potraživanje odnosi na osnovnu uslugu, a što je vidljivo iz priloženih računa, naknadu za nevraćenu satelitsku opremu i ugovornu kaznu zbog prijevremenog raskida ugovora. Smatra paušalnim navode tuženika da nije pozvan vratiti predmetnu opremu jer tuženikova obveza na vraćanje iste proizlazi iz ugovora, odnosno Općih uvjeta, a i pisane Opomene pred utuženje te iz istih proizlazi naputka kako izvršiti povrat opreme i posljedice za slučaj propuštanja ispunjenja te obveze. Navodi da je tuženik prema Općim uvjetima mogao podnijeti pisani prigovor u vezi s pružanjem usluge, ali da tužitelj nije nikada ni na koji način zaprimio takav prigovor tuženika. Slijedom navedenog, smatra da je sukladno ugovoru izvršio usluge na koje se obvezao prema tuženiku te za iste uredno izdavao i ispostavljao račune, kojima tuženik nikada nije prigovarao niti iste vraćao tužitelju s ikakvim primjedbama.

5. Podneskom od 22. studenog 2022. tužitelj se očitao da nema evidenciju upućenog poziva od strane tuženice nakon sklapanja ugovora od 9. kolovoza 2018. jer je istu izbrisao sukladno Općoj uredbi o zaštiti osobnih podataka (GDPR), ali navodi da je tuženik kontaktirao tužitelja 1. prosinca 2018. radi otklanjanja tehničkih poteškoća te je kvar opisao kao pikselizaciju, smetnje i zamrzavanje slike. Tužitelj je 3. prosinca 2018. poslao ovlaštenog tehničara na teren (na adresu priključka) te navodi da je tom prilikom tehničar utvrdio da su smetnje na koje se tuženik poziva posljedica neispravnosti opreme samog tuženika te ga je uputio na popravak vlastitih kablova i antene. Navodi i da se tuženik trebao povratno javiti nakon izvršenih popravaka sukladno uputi tehničara. Nakon zatvaranja navedene reklamacije u sustavu tužitelja nema više pisanih zabilješki kvara. Pozivanjem na čl. 11. st. 5. Općih uvjeta tužitelj zaključuje kako ne odgovara za smanjenu kvalitetu usluge ako je ista uzrokovana od strane tuženika, a što navodi da je ovdje slučaj.

6. Podneskom od 28. svibnja 2024. tužitelj je naveo kako je nema evidenciju o pozivu upućenom od strane tuženika jer je u međuvremenu došlo do pripajanja prijašnje osobe tužitelja društvu Telemach Hrvatska d.o.o. te je sukladno odredbama GDPR navedena evidencija uništena prije okončanja postupka pripajanja. Navodi da su odredbe Općih uvjeta tužitelja iz predmetnog ugovora preuzete iz čl. 142., čl. 143., čl. 145., čl. 148. Zakona o elektroničkim komunikacijama te da se sukladno čl. 296. st.

Posl. broj: Povrv-569/2023-37

3. Zakona o obveznim odnosima u takvom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 296. st. 1. ZOO niti odredba čl. 53. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da je svrha potpisivanja pretplatničkog ugovora uz ugovornu obvezu na 24 mjeseca za tuženika bila dobivanje povoljnije cijene za mobilni uređaj i korištenje komunikacijskih usluga po povoljnijoj cijeni te da je tužitelj u potpunosti izvršavao ugovorom preuzete obveze prema tuženiku.

7. Rješenjem posl. br. Povrv-1706/2019-55 od 13. veljače 2023. sud je utvrdio prekid postupka u ovom predmet jer je tužitelj brisan iz sudskog registra zbog pripajanja drugom trgovačkom društvu.

8. Podneskom od 7. ožujka 2023. tužitelj je obavijestio sud da preuzima postupak kao pravni slijednik tužitelja.

9. Rješenjem posl. br. Povrv-1706/2019-29 od 23. svibnja 2023. sud je utvrdio da se nastavlja postupak koji je prekinut ranije navedenim rješenjem.

10. Podneskom od 17. rujna 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da je naznačio naziv novog tužitelja u tužbenom zahtjevu, a sve s obzirom na provedeni postupak pripajanja ranijeg tužitelja društvu Telemach Hrvatska d.o.o.

11. Na ročištu 11. svibnja 2022. pun. tužitelja je povukao prijedlog za provedbom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik predlaže pribaviti snimke razgovora s korisničkom službom te saslušati tehničara koji je po njezinom prigovoru došao na uvid, a kao dokaz navedenog prilaže kopiju kartice koju je tehničar tom prilikom ostavio. Na poseban upit suda da precizira vrijeme poziva i dolaska tehničara, navodi da ne raspolaže tim podatkom, ali da se upravo zato ti pozivi snimaju, te da je poziv učinila u vrijeme kada je prestala plaćati račune. Navodi i da je satelitska oprema njezina, a da je od tužitelja dobila 3 male crne kutije, a koji da su moguće prijamnici. Na krovu je sva oprema njezina, a naknadno više nije dolazio itko od tehničara.

12. Na ročištu 14. listopada 2024. tužitelj je povukao prijedlog za saslušanje stranaka i predložio zaključiti glavnu raspravu i donijeti odluku temeljem stanja spisa dok uredno pozvani tuženik nije pristupio na ročište.

13. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem u ispis otvorenih stavki (list 5 spisa), opomenu pred utuženje (list 23 spisa), račune (list 24-29 spisa), zahtjev (list 30 spisa), obavijest (list 31 spisa), potvrda o sklopljenom ugovoru (list 32 spisa), zahtjev (list 33 spisa), obavijest (list 34 spisa), potvrda o izvršenoj montaži (list35 spisa), opće uvjete poslovanja (list 36-49 spisa), ponudu (list 50-53 spisa), presliku kartice (list 77-78 spisa).

14. Iz navedenog proizlazi da među strankama nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu, da je isti raskinut, ali je sporno je li tužitelj isporučio tuženiku ugovorene usluge te posljedično tko je odgovoran za raskid ugovora, dakle sporan je osnov i visina utužene tražbine, odnosno je li tuženik u obvezi platiti utuženu tražbinu.

15. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

16. Da bi se navedena odredba mogla primijeniti, tužitelj mora dokazati postojanje obveznog odnosa, njegov sadržaj, kao i da je izvršio svoju ugovornu obvezu. U konkretnom slučaju to znači da tužitelj mora dokazati da je isporučio tuženiku upravo one usluge koje su ugovorene kako po kvantiteti tako i po kvaliteti.

17. Odredbom čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17, dalje: ZEK) propisano je da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je

Posl. broj: Povrv-569/2023-37

ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona.

18. Odredbom čl. 20. st. 5. Općih uvjeta poslovanja za uslugu Total TV (dalje: OU) (list 36-49 spisa) određeno je da ako zbog tehničke smetnje ili smanjenja kakvoće usluge Total TV u djelokrugu odgovornosti Total TV, a koju Total TV nije uklonio u roku od 24 sata od trenutka njezina utvrđivanja, pretplatniku nije bio omogućen pristup ili korištenje usluge, umanjuje se njegova naknada za mjesečni ili tromjesečni pristup usluzi ili se pretplatnika na drugi način obeštećuje.

19. Odredbom čl. 20. st. 6. OU određeno je da je Total TV obvezan ukloniti kvar na terminalnoj opremi koja se nalazi u najmu pretplatnika, odnosno koja je ustupljena pretplatniku na korištenje u roku od 5 dana od dana prijave kvara, a u roku od najviše 3 dana od prijave, pretplatnika obavijestiti o vremenu i načinu otklona kvara. Ukoliko Total TV ne otkloni kvar u navedenom roku, pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora bez plaćanja naknade zbog prijevremenog raskida ugovora, osim ukoliko je kašnjenje u otklonu kvara uzrokovano krivnjom pretplatnika ili višom silom.

20. Odredbom čl. 24. st. 1. toč. a) i c) OU određeno je da tužitelj ima pravo raskinuti pretplatnički ugovor te ima pravo i deaktivirati satelitsku karticu u slučaju: a) ako pretplatnik ne ukloni utvrđenu neispravnost na satelitskoj opremi u roku od 30 dana od dana primitka pisane obavijesti kojom se poziva na otklanjanje nepravilnosti za koju Total TV nije odgovoran te c) ako pretplatnik ne podmiri dospjelo neosporeno dugovanje za pruženu uslugu Total TV-a u roku od 60 dana od dana privremenog isključenja usluge. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da pravne posljedice prestanka važenja pretplatničkog ugovora u prethodnim slučajevima nastupaju prvim danom mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je nastupio jedan od razloga za prestanak važenja pretplatničkog ugovora.

21. Slijedom navedenog proizlazi da je zakonska obveza plaćanja mjesečne naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na ugovorene usluge predviđena za slučaj kad je do raskida došlo krivnjom pretplatnika. U konkretnom slučaju tužitelj je raskinuo ugovor zbog tuženikovog neplaćanja ispostavljenih računa u utuženom razdoblju dok je tuženik tvrdio da nije bio u obvezi iste plaćati jer mu nije isporučena ugovorena usluga uslijed neispravnosti opreme. Iz odredbi OU jasno proizlazi da u slučaju tehničke smetnje ili smanjenja kakvoće usluge u djelokrugu odgovornosti tužitelja kao pretplatnik može ostvariti pravo na umanjenje mjesečne naknade ako tužitelj u propisanom roku iste smetnje ne otkloni. Nadalje, tužitelj je obvezan ukloniti kvar na terminalnoj opremi tuženika, a ako isto ne učini u roku od 5 dana od dana prijave kvara, tuženik stječe pravo na raskid ugovora bez plaćanja naknade zbog prijevremenog raskida. Tuženiku pripada navedeno pravo ako tužitelj ne dokaže da je do kvara došlo krivnjom pretplatnika ili višom silom. Iz odredbi OU koje reguliraju pravo tužitelja na raskid ugovora proizlazi da isti može raskinuti pretplatnički ugovor u slučaju nepodmirenja dospjelih nepodmirenih dugovanja, ali se ukazuje da je navedeno primjenjivo samo kad se dugovanje odnosi na uslugu koju je tužitelj zaista pružio tuženiku sukladno predmetnom ugovoru. Tužitelj prema odredbama OU može raskinuti ugovor i u slučaju kad pretplatnik ne ukloni utvrđenu neispravnost na satelitskoj opremi u roku od 30 dana od dana primitka pisane obavijesti kojom se poziva na otklanjanje nepravilnosti i to takve nepravilnosti za koju tužitelj nije odgovoran. S obzirom na navedeno, proizlazi

Posl. broj: Povrv-569/2023-37

da je na tužitelju koji je raskinuo predmetni ugovor teret dokaza da je pružio tuženiku spornu uslugu i to na način da dokaže da je do kvara na opremi došlo krivnjom tuženika, odnosno da se radi o nepravilnosti za koju tužitelj ne odgovara.

22. Tuženik je u prigovoru i tijekom postupka osporio da mu je tužitelj isporučio ugovorenu uslugu.

23. Iz naprijed navedenog proizlazi da tužitelj mora dokazati da je isporučio tuženiku upravo one usluge koje su ugovorene kako po kvantiteti tako i po kvaliteti te da je raskinuo ugovor zbog krivnje tuženika te da je tuženik u obvezi plaćanja naknade radi prijevremenog raskida ugovora.

24. Po istaknutom prigovoru tuženika tužitelj nije predložio ni jedan dokazni prijedlog kojima bi dokazao da je isporučio tuženiku upravo one usluge koje su ugovorene kako po kvantiteti tako i po kvaliteti. Navodi tužitelja sadržajno se iscrpljuju u tome da tuženik nije prigovarao računima. Naime, tužitelj navodi da više nema evidenciju poziva za koje tuženik tvrdi da je uputio tužitelju nakon sklapanja pretplatničkog ugovora od 9. kolovoza 2018. jer da ih je izbrisao nakon proteka 13 mjeseci od prestanka ugovornog odnosa u skladu s odredbama GDPR (list 79 spisa) i prije okončanja postupka pripajanja sadašnjem tužitelju (list 116 spisa). Ipak, u podnesku od 22. studenog 2022. tužitelj navodi da mu se tuženik obratio pozivom 1. prosinca 2018., dakle za vrijeme trajanja ugovornog odnosa i to u razdoblju obuhvaćenom utuženim tražbinama, a radi tehničkih poteškoća u korištenju ugovorene usluge. Iako navedeno obraćanje tuženika tužitelj ne naziva prigovorom, ukazuje se da sukladno odredbi čl. 20. st. 9. OU pretplatnik koji ima problema u vezi s korištenjem usluge, može prijaviti kvar Službi za korisnike, putem raspoloživih komunikacijskih kanala iz čl. 28. OU, a odredbom čl. 28. st. 4. OU određeno je da se pretplatnik može obratiti Total TV-u za sve upite vezane uz rad i usluge pozivom na besplatni broj telefona Službe za korisnike. Slijedom navedenog, proizlazi da bi se tuženikov poziv od 1. prosinca 2018. i po tvrdnjama samog tužitelja smatrao prijavom spornog kvara koji je učinjen u skladu s OU tužitelja. Tužitelj navodi i da je njegov ovlašteni tehničar izašao na teren radi provjere ispravnosti tuženikovih uređaja te da je utvrdio da su navedene poteškoće rezultat neispravnosti opreme samog tuženika, a ne uređaja koje je tužitelj dao tuženiku. Izlazak ovlaštenog tehničara na teren ukazuje da je tužitelj telefonski poziv tuženika smatrao prigovorom te je zato uputio tehničara na teren. Ukazuje se da radi dokazivanja navedene tvrdnje o tome da je do tehničkih poteškoća došlo na opremi tuženika ne predlaže ili dostavlja dokaze kao što je zapisnik o provedenom tehničkom pregledu ili evidenciju iz kojeg bi navedeno bilo vidljivo, a čak nije dostavio podatak o imenu i prezimenu ovlaštenog tehničara (koji je izašao na teren radi provjere ispravnosti tuženikovih uređaja) te nije predložio njegovo saslušanje.

25. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, Odluka USRH 84/08, 96/08, Odluka USRH i 123/08, - ispr. 57/11, 25/13, 148/11, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

26. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

27. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj

Posl. broj: Povrv-569/2023-37

uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

28. Odredbom članka 10. st. 2. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

29. Naime, općepoznata je činjenica da je tužitelj u vrijeme nastanka spornih tražbina bio društvo koje se lukrativno i trajno bavilo pružanjem usluga prijenosa govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugog telekomunikacijskim kapacitetima u nepokretnoj i pokretnoj satelitskoj službi. Također nije sporno da tužitelj u svom poslu mora postupati u skladu s odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a (s pažnjom dobrog stručnjaka).

30. Ponašanje u skladu s naprijed navedenom pažnjom, prema mišljenju ovog suda, podrazumijeva da je obveza tužitelja, između ostalog, dokazati da je isporučio tuženiku upravo one usluge koje su ugovorene, kako po kvantiteti tako i po kvaliteti te da je raskinuo ugovor krivnjom tuženika te da je tuženik u obvezi plaćanja kako naknade za isporučene usluge tako i naknade radi prijevremenog raskida ugovora, a osobito one usluge temeljem kojih su izdani računi koji nisu plaćeni te se naplata istih zahtijeva sudskim putem.

31. Propust tužitelja da dostavi odgovarajuće dokaze, prema mišljenju ovog suda, ne smije ići na štetu tuženika.

32. Osobito se ukazuje da je tužitelj dužan dokazati koje su usluge pružene tuženiku i u kojoj količini (a za koje zahtijeva naplatu u ovom postupku), te da tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu – da mu tužitelj nije isporučio ugovorenu uslugu, te posljedično da je tuženik odgovoran za raskid ugovora. Tužitelj je, dakle, trebao dokazati da je razlog za raskid, odnosno neispravnost uređaja, nastala krivnjom tuženika. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je došlo do tehničke neispravnosti uređaja zbog koje nije mogao koristiti ugovorenu uslugu tužitelja, da je o istom višestruko obavještavao tužitelja, a što bi bilo vidljivo reprodukcijom snimljenih razgovora s tužiteljem te da je tužitelj jednom poslao tehničara radi provjere ispravnosti uređaja, ali da ni nakon toga neispravnost nije uklonjena te nije mogao koristiti ugovorene usluge. Tužitelj nije niti jednim dokazom osporio navode tuženika, već je naveo da je evidenciju spornih razgovora izbrisao, a navode tuženika je djelomično i potvrdio u dijelu u kojem navodi da mu se tuženik obratio 1. prosinca 2018. zbog tehničke neispravnosti uređaja i da je 3. prosinca 2018. poslao ovlaštenog tehničara radi ispitivanja tog prigovora. Tužitelj samo tvrdi da je tada tehničar utvrdio kako je razlog tehničke neispravnosti na uređajima tuženika, a ne tužitelja, ali ne prilaže niti jedan dokaz iz kojeg bi se navedeno moglo potvrditi. Sud smatra, a osobito uzimajući u obzir da je tužitelj dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka prilikom ispunjavanja svojih obveza iz ugovornog odnosa, da je razumno očekivati kako je o navedenom izlasku na teren ovlaštenog tehničara trebala biti sastavljena kakva evidencija ili zapisnik kojom bi se mogli potvrditi ili opovrgnuti izneseni navodi. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da je tehnička neispravnost uređaja zbog koje tuženik nije mogao koristiti ugovorene usluge nastala krivnjom tuženika, odnosno na njegovim instalacijama.

33. Kako tužitelj nije dokazao koje su usluge pružene tuženiku i u kojoj količini, to ovaj sud zaključuje da tužitelj nije imao osnovu za terećenje tuženika za

Posl. broj: Povrv-569/2023-37

utuženu tražbinu, naime tužitelj je dužan dokazati kako je njegova tražbina utemeljena po osnovi i visini, odnosno da su računi za isporučenu uslugu sačinjeni sukladno ugovoru te da je usluga pružena. Valja reći da je predmetni pravni stav zauzeo i Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici u presudi posl. broj Gž- 710/2020-2 od 5. siječnja 2021. te Županijski sud u Zadru u presudi posl. broj Gž- 771/2022-2 od 12. listopada 2022.

34. Navodi tužitelja da tuženik nije prigovarao računima nije od utjecaja na ovu pravnu stvar. Naime, niti jednim pozitivnim propisom nije propisano da potrošač gubi svoja prava osporavati račune u parničnom postupku ako ih prethodno nije osporio.

35. Temeljem iznesenog sud zaključuje da tuženik nije u obvezi platiti račune koji se odnose na razdoblje do raskida ugovora te je valjalo utvrditi je li osnovan račun od 30. lipnja 2019. s dospijećem 20. srpnja 2019. za iznos od 138,38 eura (1.042,65 kn), a koji se račun dijelom odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora (list 24 spisa). Naime čl. 41. st. 5. ZEK određuje da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku a pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. toga Zakona. Iz naprijed iznesenog ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je za raskid ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora odgovoran tuženik, stoga sud teleološkim tumačenjem navedene zakonske odredbe zaključuje da tuženik kao pretplatnik nije u obvezi platiti naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora. Neprijeporno je da je tužitelj izvršio raskid ugovora, ali tužitelj nije dokazao da je ugovor raskinut upravo zbog krivnje odnosno odgovornosti koja se može pripisati tuženiku.

36. Ukazuje se da tužitelj potražuje i naknadu za satelitsku opremu navedenu u računu od 30. lipnja 2019. s dospijećem 20. srpnja 2019. za iznos od 119,93 eura (903,58 kn) (list 25 spisa).

37. Odredbom čl. 11. st. 4. OU određeno je da ako je pretplatnik dobio satelitsku opremu na korištenje bez plaćanja naknade, razdoblje obveznog trajanja pretplatničkog ugovora iznosi dvije godine. Odredbom st. 10. istog članka OU određeno je da je nakon prestanka ugovornog odnosa, Pretplatnik dužan vratiti Total TV-u Satelitsku opremu koja je u vlasništvu Total TV-a, na adresu sjedišta Totalna Televizija d.o.o., u roku od 14 (četrnaest) dana od dana kada je Pretplatnik TOTAL TV- u uputio svoju izjavu o raskidu Pretplatničkog ugovora, odnosno, od dana kada su nastupile pravne posljedice raskida od strane TOTAL TV-a iz članka 25. ovih Općih uvjeta. U slučaju da Pretplatnik u navedenom roku ne vrati Total TV-u Satelitsku opremu koja je u vlasništvu Total TV-a, Pretplatnik je dužan naknaditi Total TV-u punu cijenu preuzete Satelitske opreme sukladno važećem Cjeniku Total TV-a. U slučaju da Pretplatnik Total TV u naknadi punu cijenu preuzete Satelitske opreme sukladno važećem Cjeniku Total TV-a, predmetna Satelitska oprema postaje vlasništvo Pretplatnika. Odredbom st. 11. istog članka OU određeno je da u svakom slučaju, nakon prestanka ugovornog odnosa, Pretplatnik je dužan vratiti Total TV-u Satelitsku opremu koja je u vlasništvu Total TV-a najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana od dana izdavanja računa u kojem je fakturirana naknada za Satelitsku opremu, na adresu sjedišta Total TV-a. U slučaju povrata Satelitske opreme u navedenom roku, naknada za Satelitsku opremu će biti stornirana. U slučaju da Pretplatnik niti u navedenom roku ne vrati Total TV-u Satelitsku opremu koja je u vlasništvu Total TV-

Posl. broj: Povrv-569/2023-37

a, predmetna Satelitska oprema postaje vlasništvo Pretplatnika. Radi izbjegavanja svake dvojbe, u slučaju da Pretplatnik uputi Satelitsku opremu TOTAL TV-u nakon isteka roka navedenog u ovom stavku, takvo vraćanje neće biti prihvaćeno i TOTAL TV će takvu, izvan roka zaprimljenu Satelitsku opremu vratiti Pretplatniku i/ili ga obavijestiti o načinu preuzimanja iste

38. Uvidom u zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 3. studenog 2016. (list 33 spisa) razvidno je da su stranke ugovorile opciju iznajmljivanja prijamnika sa satelitskom opremom te da će se instalaciju izvršiti tužitelj, a da je tuženik preuzeo ugovornu obvezu na 24 mjeseca. Uvidom u zahtjev od 9. kolovoza 2018. (list 30 spisa) razvidno je da su stranke ugovorile opciju iznajmljivanja prijamnika sa satelitskom opremom uz izbor 2 dodatna prijamnika, a bez ugovaranja usluge instalacije opreme. Ukazuje se da iz citiranih odredbi OU proizlazi obveza tuženika da dobivenu satelitsku opremu vrati tužitelju, odnosno da naknadi cijenu iste, ali to u slučaju kada dolazi do raskida ugovora odlukom tuženika ili kada nastupe pravne posljedice raskida od strane tužitelja iz čl. 25. OU. Odredbama OU je propisano i da u svakom slučaju, nakon prestanka ugovornog odnosa, pretplatnik mora vratiti tužitelju satelitsku opremu koja je u vlasništvu tužitelja. U konkretnom predmetu je nesporno da do raskida nije došlo odlukom tuženika, a tužitelj je naveo da je on raskinuo ugovor i to zbog razloga na strani tuženika, odnosno neplaćanja utuženih tražbina. Sukladno gore iznesenim razlozima ovaj sud je stava da tužitelj ničim nije dokazao da je isporučio tuženiku uslugu u ugovorenoj kvaliteti i kvantiteti pa stoga nije niti došlo do nastanka obveze tuženika zbog čijeg neispunjenja tužitelj raskida ugovor. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da su bili ispunjeni razlozi za raskid ugovora na koje se poziva, tako bar za sada nije nastala obveza tuženika da tužitelju naknadi njenu cijenu. Naime, kao što je naprijed izneseno nisu bili ispunjeni uvjeti za raskid ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga odn. ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa stoga tužitelj dana 20. srpnja 2019. nije bio ovlašten izdati račun 3526/2091 (list 25 spisa). U konkretnom slučaju pretplatnički odnos je zasnovan 9. kolovoza 2018. pa bi obveza povrata satelitske opreme dospjela tek 10. kolovoza 2020. odnosno protekom 24 mjeseca od trenutka zaključenja ugovora, te je tek od tada tužitelj mogao od tuženika zahtijevati povrat satelitske opreme te ako bi se isti oglušio tek tada zahtijevati naknadi njene cijene.

39. Stoga je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti, kako je to navedeno u izreci presude (toč. I. izreke).

40. U toč. I. izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-5320/2019 od 2. listopada 2019., u cijelosti pa tako i u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 106,18 eura s pripadajućim kamatama i predvidive troškove postupka u iznosu od 92,24 eura. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima

Posl. broj: Povrv-569/2023-37

nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

41. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 198,42 eura zajedno sa zahtjevom za naknadu ostalih parničnih troškova u ovom postupku, a koji prema troškovniku iznose 1.494,45 eura. Nadalje, a budući da tužitelj nije uspio u parnici, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška zajedno sa zatraženim zateznim kamatama sukladno čl. 154. ZPP (toč. II. izreke).

42. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo odbiti sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu tužiteljevih navoda, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

43. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. studenog 2024.

Sudac

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženoj