Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1156/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Andrei Boras-Ivanišević, u pravnoj stvari tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Vukomanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Partum usluge d.o.o., [adresa], OIB 35516118197, zastupanog po punomoćniku Petru Živkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: 116 P-10711/2019-33 od 26. veljače 2024., dana 25. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: 116 P-10711/2019- 33 od 26. veljače 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 309,24 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i pobijana presuda preinačava u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 406,13 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama te odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu sudi:

a) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 406,13 eur od 12.lipnja 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana." b) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.482,46 EUR-a sa zateznim kamatama od 26. veljače 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana, dok se za više dosuđeni trošak u iznosu od 370, 62 EUR-a njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od od 23,40 EUR-a.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 715,38 eur sa zateznim kamatama na iznos od 132,72 eur od 1. travnja 2019. do isplate, na iznos od 33,18 eur od 5.lipnja 2019. do isplate, na iznos od 143,34 eur od 12.lipnja 2019. do isplate, te na iznos od 406,13 eur od 12.lipnja 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.853,08 eur sa zateznim kamatama od 26. veljače 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak u odlučivanje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

3.1. Prema odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a, što znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga ovaj drugostupanjski sud nije ni ocjenjivao navode žalbe koji u suštini predstavljaju sadržaj ovog žalbenog razloga.

4. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj 22. srpnja 2016. od Mikronos d.o.o. kupio prijenosno računalo LENOVO, Ideapad Z51-70 80K6019MSC, serijski broj: MP11K0JW te da je tužitelj prilikom kupnje prijenosnog računala od tuženika kupio Protecto jamstvo broj LIXOWPCF s početkom važenja od 22. srpnja 2016. i trajanjem od 60 mjeseci.

4.1. Isto tako nije bilo sporno da je tužitelj tuženiku sukladno Općim uvjetima Protecto jamstva uputio e-mail kojim je prijavio nastalu štetu na predmetom prijenosnom računalu.

4.2. I na koncu u postupku nije bilo sporno da je tužitelj dostavio predmetno računalo ovlaštenom serviseru ZEL cos d.o.o., a koji je obavijestio tuženika da se u predmetnom slučaju ne radi o vrsti oštećenja koja je nastala redovnom uporabom te da predmetna oštećenja nisu pokrivena jamstvenim uvjetima.

4.3. Sporno je, međutim ,u postupku valjalo raspraviti i utvrditi je li u konkretnom slučaju nastalo oštećenje na predmetnom prijenosno računalu pokriveno jamstvom tuženika, kao i visina štete koju tužitelj potražuje u ovom postupku.

5. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu štete koju potražuje zbog neispunjenja predmetnog ugovora i to trošak postupka osiguranja dokaza 1.250,00 kn, trošak popravka prijenosnog računala 1.080,00 kn, te naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja prijenosnog računala od 10. siječnja 2019. (kada je tužitelj prijavio štetu) do 11.lipnja 2019.(kada je preuzeo popravljeno prijenosno računalo) u iznosu od 20,00 kn za svaki dan nekorištenja prijenosnog računala, ukupno 3.060,00 kn (153 dana x 20,00 kn) sve sa pripadajućim zateznom kamatama

6. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je po prevedenom dokaznom postupku u bitnom utvrdio:

-da je tuženik je e-mail porukom tužitelju uputio ponudu za samopridržaj sukladno čl. 6.toč 5. općih uvjeta Protecto jamstva te ga pozvao da sudjeluje u troškovima popravka loma prijenosnog računala u iznosu od 696,75 kn jer je šteta nastala nepažnjom, odnosno krivnjom tužitelja,

- da je tuženik je 11. siječnja 2019. e-mailom pozvao tužitelja da prijenosno računalo dostavi servisu ZEL cos d.o.o. što je tužitelj i učinio,

- da je tuženik 6.veljače 2019. tužitelju uputio e-mail sa ponudom za samopridržaj broj 2019-1-916-16 te ga je pozvao da sudjeluje u troškovima popravka loma na računalu u iznosu od 696,75 kn,

- da je tužitelj 7.veljače 2019. uputio tuženiku prigovor na obračunavanje samopridržaja te ga pozvao da izvrši popravak, no tuženik nije izvršio popravak prijenosnog računala,

- da je tužitelj je pokrenuo postupak za osiguranje dokaza prije pokretanja parnice koji se vodio pod brojem R1-138/19 u kojem je postupku provedeno vještačenje radi utvrđivanja uzroka nastanka štete i visine štete,

-da je tužitelj po provedenom vještačenju prijenosno računalo dostavio na popravak ovlaštenom servisu ZEL COS d.o.o. te je popravak izvršen, a trošak je iznosio 1.080,00 kn

- da je tužitelj bez računala je bio od početka siječnja kada je prijavio tuženiku oštećenje, do polovice lipnja 2019. te iste godine, kojim se koristio osobno i za svakodnevni rad,

- da iz nalaza i mišljena vještaka Denisa Hrestaka u spisu osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-138/19 proizlazi da se radi o plastičnom pričvrsnom elementu, držaču vijka čiji lom je uzrokovao odvajanje gornjeg pokrova računala, a kako popravak (ljepljenje) ovog elementa nije moguć mora se zamijeniti cijeli plastični gornji pokrov računala, što je razvidno iz servisnog radnom nalogu broj 1386/19,

- da nastali lom plastičnog pričvrsnog elementa nije nastao padom prijenosnog računala niti lomom (vandalizam), jer prema nalazu vještak u tim slučajevima bilo bi oštećeno kućište prijenosnog računala, a da je lom plastičnog pričvrsnog elementa je nastao redovitom upotrebom

7. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnje je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, držeći utvrđenim kako se radi o kvaru nastalom redovnom uporabom laptopa jer bi u slučaju pada prijenosnog računala ili loma (vandalizmom) bilo bi oštećeno kućište odnosno ekran prijenosnog računala, što u ovom slučaju nije oštećeno, pa je stoga obvezao tuženika naknaditi štetu (jer nema krivnje tužitelja) koja se odnosi na trošak postupka osiguranja dokaza 1.250,00 kn (list 39-40 spisa), trošak popravka prijenosnog računala 1.080,00 kn (račun list 33 spis), te naknaditi mu štetu zbog nemogućnosti korištenja predmetnog prijenosnog računala u kojem su se nalazili važni podaci koje on zbog postupanja tuženika nije mogao koristiti i to od 10. siječnja 2019. (kada je tužitelj prijavio štetu) do 11.lipnja 2019.(kada je preuzeo popravljeno prijenosno računalo) u trajanju od 153 dana uvećano za 20,00 kn po danu na temelju čl. 1045. ZOO-a.

8.Neosnovano žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na pogrešan zaključak suda prvog stupnja o povredi nastale ugovorne obveze iz predmetnog ugovora.

9. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na ugovoru o prodaji usluge Protecto jamstvo broj LIXOWPCF s početkom važenja od 22. srpnja 2016. i trajanjem od 60 mjeseci za kupljeno prijenosno računalo LENOVO, Ideapad Z51-70 80K6019MSC, serijski broj: MP11K0JW od Mikronos d.o.o.

9.1. Dakle, riječ je o dodatnom, dobrovoljnom, ugovornom jamstvu kojim tuženik jamči tužitelju za ispravnosti i održavanje kupljenog prijenosnog računala, pa je zahtjev tužitelja promatrati s aspekta zaštite potrošača sukladno odredbama mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19 dalje: ZZP), kojim je između ostalog propisano je da je trgovac dužan potrošaču ispuniti ugovor u skladu s odredbama ovog Zakona i propisima obveznog prava (stavak 1.)

10. U konkretnom slučaju zahtjevu tužitelja tuženik suprotstavlja tvrdnje da ni u jednom trenutku nisu odbili zahtjev tužitelja za popravkom uređaja nego su sukladno Općim uvjetima obzirom da se radi o šteti nastaloj nepažnjom korisnika, poslali tužitelju zahtjev za nadoknadu jednog dijela štete koje je propisan kao Samopridržaj u iznosu od 75,00 EUR uvećano za PDV po srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa.

11. Prije svega iz sadržaja predmetnog ugovora valja primijetiti kako u samom nazivu proizvoda protecto jamstvo i pratećem obrascu nema nikakve naznake da se isto po sadržaju prava i opsegu prava razlikuje od jamstva prodavatelja i/ili proizvođača reguliranog člancima 423.-429. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05 , 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), kao i da obrazac ne sadrži bitne naznake prava i obveza, već upućuje na opće uvjete koji se prilažu uz obrazac, što kod prosječnog potrošača stvara uvjerenje da se radi o jamstvu istovjetnom onom jamstvu kojeg zakon regulira, iako ono to nije niti po nazivu niti po bitnim karakteristikama

12. Iz općih uvjeta proizlazi da se pod obvezama protecto jamstva definiraju i određene obveze koje odudaraju od onog što se uobičajeno od strane potrošača može smatrati jamstvom, a koje podrazumijeva garanciju da će proizvod ispunjavati određene zahtjeve u vezi ispravnosti funkcioniranja prodane stvari, u vezi kvalitete ugrađenog materijala i slično.

13. Sama činjenica nuđenja jamstva, izvan onog uređenog u člancima 423-429. ZOO-a (zakonskog jamstva za ispravnost proizvoda) ne predstavlja samo po sebi nepoštena poslovnu praksu, no moraju se poštovati prisilni propisi uključujući propise o Zaštiti potrošača.

14. Prema odredbi članka čl. 6.toč 5. Općih uvjeta koja čine sastavni dio Protecto jamstva samopridržaj je dužnost sudjelovanja korisnika u troškovima popravka ili nabave novog uređaja u slučaju kada šteta nastane njegovom nepažnjom (pad, lom, tekućina), a prema čl. 6.toč.2 i čl. 3 Općih uvjeta Protecto jamstava tuženik je bio dužan u najkraćem roku popraviti prijenosno računalo što nedvojbeno nije učinio.

15. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je od tuženika kupio dobrovoljno jamstvo koje se izdaje i pored zakonskog jamstva proizvođača i vrijedi isključivo prema Općim uvjetima Protektor jamstva, a što je razvidno iz uvodne odredbe dostavljenih Upćih uvjeta Proteco jamstva.

15.1. Predmetno Protektor jamstvo koje je tužitelj kupio, osim standardnih kvarova koje pokriva tvorničko jamstvo, pokriva i stvari koje ne pokriva tvorničko jamstvo poput požara, provalne krađe, poplave, loma, fizičkog oštećenja i ostalih.

15.2. Pri tome je sukladno članku 6. točka 6. pod nazivom „Samopridržaj“ propisano pravo na obračun „samopridržaja“ u slučaju štete nastale nepažnjom korisnika ( pad, lom, tekućine) u naznačenom obračunu.

16. Odlučnu činjenicu je li u konkretnom slučaju došlo do oštećenja predmetnog prijenosnog računala sud prvog stupnja je utvrdio osnovom nalaza i mišljenja vještaka informatičke struke Denisa Hrestaka, izrađenog za potrebe postupka osiguranja u predmetu suda prvog stupnja pod poslovnim brojem R1-138/19 iz kojeg proizlazi da se radi o puknuću plastičnog pričvrsnog elementa, držaču vijka čiji lom je uzrokovao odvajanje gornjeg pokrova računala.

16.1. Tako je procjena vještaka obzirom da popravak (ljepljenje) ovog elementa nije moguć, kako se mora zamijeniti cijeli plastični gornji pokrov računala, što proizlazi i iz servisnog radnog naloga broj 1386/19 pri čemju nastali lom plastičnog pričvrsnog elementa nije nastao padom prijenosnog računala niti lomom (vandalizam) jer bi u tim slučajevima bilo bi oštećeno kućište prijenosnog računala, što nije.

17. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je u predmetu koristio nalaz i mišljenje vještaka na okolnost načina nastanka oštećenja na predmetom računalu, na čiji izbor kako osobe vještaka tako i struke nije bilo primjedaba od strane stranaka u postupku.

17.1. Naprotiv sukladno dokaznom prijedlogu tuženika sud prvog stupnja je pozvao vještaka radi usmenog izjašnjenja na iskazane primjedbe, čime je sud prvog stupnja postupio sukladno odredbi članka 260. stavak 1. i 2. ZPP-a.

18. S druge strane, suprotno navodima žalbe vještak se u svom nalazu i mišljenju ne poziva na engleskom jeziku informativno dostavljenu dokumentaciju vezanu za interenet prepiske o sličnim oštećenjima, što vještak dodatno objašnjava obrazlažući kako istu dokumentaciju nije koristio za vlastiti zaključak.

18.1. U navedenom pravilno je sud prvog stupnja prihvatio pisani nalazi i mišljenje, koje je vještak dostatno i argumentirano obrazložio otklanjajući prigovore tuženika, pa je valjano svoj zaključak sud utemeljio na predmetnom nalazu.

19. Kako nije bilo sporno da je tužitelj za otklon kvara podmirio račun ovlaštenom servisu ZEL COS d.o.o. što je razvidno iz dostavljenog računa broj: 3071- ZC01 -91 od 12. lipnja 2019. na iznos od 1.080,00 kn (račun list 33 spis), koja visina nije bila sporna, to je sud prvog stupnja pravilno dosudio zatraženu naknadu u visini nastalih troškova uz nastali i nužni trošak postupka osiguranja dokaza 1.250,00 kn, sukladno obračunu, što uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 HRK, sukladno odredbi članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) iznosi ukupno 309,24 EUR-a.

20. Pravni okvir za priznanjem ovog prava tužitelju jest primjena odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), i to odredbe članka 346. o povredi ugovorene obveze.

21. Naime,glede visine štete koju je dužnik dužan nadoknaditi svom vjerovniku ako ne ispuni ugovornu obvezu, odredbom članka 346. stavka 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Samo u slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja zbog krajnje nepažnje vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale (stavak 2. toga članka).

21. S pravom, međutim, tuženik u žalbenim navodima ukazuje na izostanak odlučnih činjeničnih utvrđenja u odnosu na priznanje tužitelju naknade štete zbog nemogućnosti korištenja predmetnog računala, ali u tom pravcu i dokaznih prijedloga na strani tužitelja.

22. Prihvaćajući ocjenu suda prvog stupnja zasnovanog na tvrdnjama tužitelja o nedvojbenoj činjenici da je tužitelj bio uskraćen za mogućnost svakodobnog korištenja predmetnog računala, u pogledu visine tako nastale štete niti tužitelj niti sud ne navode temeljem kojih parametara bi zatraženi i dosuđeni iznos predstavljao upravo s tog osnova priznatu naknadu štete.

23. Kako teret dokaza o postojanju ali i visini tako nastale štete leži na tužitelju, što je u konkretnom slučaju izostalo, to je u ovom dijelu temeljem odredbe članka 373. stavak 2. ZPP-a, pobijanu presudu valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za dosuđeni iznos s ovog osnovu, dok je u preostalom dijelu na temelju odredbe člank 368. stavak 1. ZPP-a pobijanu presudu valjalo potvrditi i odlučiti kao u izreci.

24. Budući je djelomično preinačena pobijana presuda na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te tužitelju priznati uspjeh u postupku u omjeru od 90% budući je tužitelj uspio u osnovi tužbenog traženja zbog čega je vođen dokazni postupak, a djelom i visini tužbenog zahtjeva dok je uspjeh tuženika procijenjen u omjeru od 10 %, tako da sveukupni uspjeh tužitelja u postupku temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a iznosi 80 % u kom omjeru je tužitelju na pravilno obračunati trošak, valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.482,46 EUR-a dok je za više dosuđeni trošak njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

25. Kako je djelomično uspio u žalbi to je tuženiku obzirom na djelomični uspjeh valjalo priznati zatraženi trošak sastava žalbe temeljem Tbr. 10.1. uvećano za PDV u iznosu od 23,40 EUR-a.

U Splitu, 25. studenog 2024.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević