Poslovni broj: K-101/2024-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

ZLATAR, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji Liviji Šrajbek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Blagec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene CZ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO-DO-96/2024 od 11. ožujka 2024., nakon održane javne rasprave 19. studenoga 2024., u prisutnosti ODO Zlatar, oštećene, optuženice i njezinog branitelja, dana 22. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08.)

optužena CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], kćer C i RZ rođ. R, rođena **.**.1942. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, pismena, sa završenom SSS, umirovljenica, mirovina u iznosu oko 400,00 eura, vlasnica obiteljske kuće u [adresa] i vikendice, majka dvoje punoljetne djece,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

- u vremenskom razdoblju od 2015. do 2022., u [adresa], u nakani da uznemiri svoju kćer BZ, svaki mjesec slala više pisama uvredljivog i omalovažavajućeg sadržaja putem odvjetnika OZ i djelatnika vrtića kojeg vodi imenovana, a koja pisma su se odnosila na BZ i u istima ju vrijeđala i verbalno napadala navodeći "da bi bila sretna da nije rodila B i nju, pogotovo nju jer je ona postala jedno čudo u negativi, vučica u janjećoj koži i nikada neće biti drukčija, da ih uništava, da ju neka bude sram, da neka otvori taj uništeni mozak, da će doći kod O na sud jednog dana, da je gramzljivica, da joj je zakazao mozak, da je jadnica, da je pokvarena, da ju ne želi više nikad vidjeti i da neka ne dolazi kad će umrijeti jer bi uznemirila njihove duše, da je velika grešnica", te ju zvala na njezin broj mobitela s različitih telefonskih brojeva i pritom joj upućivala različite uvrede riječima: "sotona, kopilad su ti djeca, da Bog da crkneš ti i oni, želim te se odreći, ali nemam zakonskog prava", govorila joj da će joj uništiti vrtić, te je, kako bi naškodila poslovanju vrtića kojeg vodi BZ, verbalno napadala roditelje djece koja idu u predmetni vrtić i zaposlenike istoga i zaposlenike vrtića zvala svakodnevno, a kada nije upućivala pozive, sa stubišne strane udarala po metalnoj ogradi gotovo svaki tjedan kako bi napravila buku i stvorila nemir u vrtiću i time izazvala reakciju kod BZ, a koje cjelokupno postupanje je kod BZ izazvalo tjeskobu i strah za vlastitu sigurnost,

- dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom nastojala uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvala tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu,

- pa da bi time počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem - opisano u članku 140. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavak 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08 padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO u Zlataru broj KO-DO-96/2024 od 11. ožujka 2024., a koja je dopunjena na glavnoj raspravi 26. rujna 2024., optuženoj CZ stavljeno je na teret kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem - opisano i kažnjivo po članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11.

2. Oštećena nije postavila imovinsko-pravni zahtjev.

3. Pozvana da se očituje na navode iz optužbe, opt. CZ je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je optužnicom stavljeno na teret, te je ista ispitana na početku dokaznog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze: posebno izvješće Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada broj: K-79/2022 od 21. listopada 2002. (list 1-2), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave ošt. BZ od 10. listopada 2022. (list 3-4), dopis okr. CZ Dječjem vrtiću "Mali kaj" od 5. listopada 2018. s prilogom – ugovorom o darovanju nekretnina od 22. studenoga 201. (list 5-9), pisma okr. CZ (list 10-98, 100-104, 129-130), dopis Dječjeg vrtića "Mali kaj" od 22. rujna 2017. (list 99), preslike SMS poruka (list 105-115), potvrde PU krapinsko-zagorske PP Krapina od 27. rujna 2021. i 12. listopada 2020. (list 116-117), zapisnici o incidentu sastavljeni od strane Dječjeg vrtića "Mali kaj" (list 118-121), dopisi Dječjeg vrtića "Mali kaj" (list 122- 124), očitovanje odvjetničkog ureda "Andrijanić" od 15. studenoga 2018. (list 125-128), očitovanje odvjetničkog društva "Markač-Greif&partneri" od 24. siječnja 2022. (list 134), ugovor o zakupu (list 135-141), imovinsko-pravni zahtjev oštećene BZ od 10. listopada 2022. (list 142), zapisnik o ispitivanju osumnjičene CZ od 21. listopada 2022. s pripadajućom DVD snimkom ispitivanja i pisanom izjavom okrivljenice od 20. listopada 2022. (list 144-148), zapisnik o ispitivanju svjedokinje-žrtve BZ od 21. veljače 2024. (list 159-160), iskaz optužene CZ sa rasprave od 3.7.2024., iskaz oštećene BZ sa rasprave od 3.7.2024., iskaz svjedoka OZ sa rasprave od 20.8.2024., iskaz svjedokinje FZ sa rasprave od 20.8.2024., iskaz svjedoka IZ sa rasprave od 20.8.2024., iskaz svjedoka DZ sa rasprave od 26.9.2024., iskaz svjedoka TZ sa rasprave od 26.9.2024., iskaz svjedoka KZ sa rasprave od 26.9.2024., iskaz svjedoka ŠZ sa rasprave od 19.11.2024., dopis OD Markač-Greif i partneri. Na kraju je izvršen uvid u kaznenu i prekršajnu evidenciju za optuženu.

5. Optužena CZ iskazuje u svojoj obrani na raspravi da je svojoj kćeri slala pisma kako bi sebi osigurala mir i spokoj u obiteljskoj kući gdje ona stanuje u prizemlju i na katu kuće, a njezina kćer ima vrtić u potkrovlju iste kuće. Pisma joj je slala iz razloga što sa njom ne može komunicirati drugačije, ona je arogantna osoba, prilikom razgovora ju je znala gurati, zbog čega je se boji. Godine 2015. je zatražila od svoje kćeri da joj osigura mir u obiteljskoj kući u jutarnjim satima, a koji mir je bio narušen djelatnošću vrtića u potkrovlju obiteljske kuće. Ujutro već u 05:15 sati nastaje buka jer djeca dolaze u vrtić, a njoj bi mir bio potreban do 07:00 sati ujutro. Vrtić je otvoren 2003. godine, ona je od samog početka od kćeri tražila da smanji buku u jutarnjim satima, smatra da je djecu trebala poučavati u tom pravcu. Točno je da je kćeri pisala pisma molećivih sadržaja sa molbom da se buka smanji i nije je ni na koji način vrijeđala, a isto može reći i za telefonske pozive koje joj je upućivala. Nije točno da bi kćeri govorila da će joj uništiti vrtić i nije verbalno napadala roditelje djece koja idu u vrtić, kao ni djelatnike vrtića. Također nije točno da bi udarala po metalnoj ogradi stubišta kako bi napravila buku i stvorila nemir u vrtiću. Vlasnica je većeg dijela obiteljske kuće, prizemlja, prvog kata i tavana, a kćer je vlasnica potkrovlja u kojem prostoru se nalazi dječji vrtić, a koji prostor su joj poklonili suprug i ona i također su dali suglasnost da se tamo otvori vrtić. Iskazuje da se ne može sjetiti da bi slala pisma odvjetniku OZ, koji je inače bio odvjetnik oštećene. Tražila je od kćeri odgovor na pisma koja je pisala putem odvjetnika OZ i direktno kćeri, no odgovor od nje nikada nije dobila. Kćer je inače živjela kod supruga u njegovoj obiteljskoj kući do rastave nakon čega je odselila u Zagreb, a da nju o svemu tome uopće nije obavijestila. Pisma je također slala na adresu dječjeg vrtića kako bi apelirala na odgajatelje da joj omoguće jutarnji mir. Njoj se kćer nije obraćala putem pisama, jedino se znala osobno derati na nju tražeći da je ostavi na miru. Ona se boji kćeri, odnosno smatra da bi je kćer mogla fizički napasti jer je arogantna osoba, njezin hod i ponašanje su arogantni, a dosad je kćer nije fizički napadala, jedino ju je u nekoliko navrata odgurnula. Smatra da nije napravila ništa pogrešno, da je samo slala molećiva pisma s molbom da joj se omogući mir u jutarnjim satima.

6. Oštećena BZ navodi da njezini problemi sa majkom sežu u rano djetinjstvo, obzirom je oduvijek sa majkom u lošim odnosima jer ju majka nikada nije voljela, a ni prihvaćala. Od kuće je prvi puta otišla u srednju školu u Zagreb, nakon čega se vrlo brzo udala jer ju je majka izbacila iz kuće radi njenog nepristanka da se vrati kući do 23 sata, pa se neko vrijeme snalazila dok majka nije otputovala u Rusiju gdje je otac radio, a pritom je još iz kuće izbacila svog sina, njegovu suprugu i malo dijete. Kada se vratila nakon tri mjeseca, postavljen joj je uvjet da se uda za IZ jer je stjecajem navedenih okolnosti živjela u njegovoj obiteljskoj kući što je za njezine roditelje predstavljalo sramotu i inzistirali su na udaji. Otac joj je predložio da izvršim etažaciju kuće i rekao joj da će joj u protivnom majka sve oduzeti, što je ona i učinila i na taj način postala vlasnica potkrovlja. Kasnije je završila školovanje za prvostupnika zdravstvenog smjera, te 2003. godine otvorila dječji vrtić koji radi i danas i u kojem je zaposlen njezin bivši suprug i sin, a pohađa ga i unuk. U međuvremenu su joj umrli brat i otac i navela bi samo da je majka utjecala na članove šire obitelji, sve osim pokojnog ujaka i ujne, na način da nitko sa njom nije komunicirao, jer ju je pred svima ocrnila i prikazivala ju u najgorem mogućem svjetlu. Godine 2012. su počeli problemi kada je odbila nastaviti plaćati svojoj majci naknadu za korištenje zajedničkog vrta na kojem su bila postavljena neka dječja igrala. Naime, cijeli taj dvorišni prostor nije parceliran, majka je tražila i ona joj je plaćala u to vrijeme oko 1.000,00 kn. Uvjet da dobije suglasnost od roditelja za otvaranje vrtića u potkrovlju, bio je da na cijelu kuću postavi fasadu, a cijela kuća je u površini od 750 m[2] . Što se tiče prigovora na buku, osim prilikom otvaranja kada je testiranje razine buke bilo obavezno, isto su testiranje proveli i kasnije i atesti su pokazali da je razina buke u granicama normale. Na podu cijelog vrtića postavljena je posebna podloga koja amortizira hod i smanjuje razinu buke. Također su na stubište postavljena dvoja vrata iz istog razloga. Ta pisma koja je majka slala od 2015. godine na razne adrese (adresa ravnateljice vrtića, njezinom sadašnjem partneru ŠZ, koji je trenutno financijski direktor dječjeg vrtića i raznim drugim osobama). U njima se ne žali samo na buku, već iznosi detalje iz njezinog privatnog života za koje smatra da bi ju se općenito ocrnilo pred drugim osobama, spominju se njezin razvod braka i privatni život općenito. Zbog toga je angažirala odvjetnika OZ koji je onda komunicirao sa njezinom majkom vezano uz ta pisma. Iskazuje da je i prije 2015. godine počeo pritisak majke na nju putem telefonskih poziva i poruka, gdje ju je osuđivala zbog razvoda braka. Tražila je od majke da nju i članove njezine obitelji jednostavno pusti na miru. Ti pozivi i poruke trajali su do 2020. godine. Sva pisma koja joj je slala imala su približno jednak sadržaj, jednim dijelom su se ticale njezinog obiteljskog života gdje ju je ona kritizirala i omalovažavala, a drugim dijelom su bile iznesene razne prijetnje koje je ona kasnije i ostvarivala, pa joj je tako zaista slala prijave raznim nadležnim tijelima vezano uz rad vrtića i prijetila da će joj uništiti vrtić. Dok je čitala pisma, osjećala se omalovažavano i poniženo. Danas se osjeća tužno zbog svega što se događa. Majka također nije prezala vrijeđati ju pred drugim ljudima i pred djelatnicima vrtića. U prosjeku je stizalo jedno pismo mjesečno. Za spis je dostavila samo dio pisama, ostalo je bacila, a to su bila pisma koja su ju naročito pogađala jer je u njima naročito ružno govorila o njoj i njezinoj djeci. Njezinu djecu je nazivala „kopilad“. Iskazuje kako se u ovom trenutku ne može očitovati u kojem od pisama priloženih u spisu se nalaze prijetnje i uvrede jer su to sva pisma koja su završila kod odvjetnika OZ, tako da u ovom trenutku ne može dati točan odgovor na to pitanje. Potpisnici tih pisama su bili PZ i CZ. Iskazuje da ne može sa sigurnošću reći da bi u tim pismima se optužena žalila na buku. Nekretninu joj je darovao otac PZ jer je on taj dio kuće izgradio, no potpisnik ugovora o darovanju bila je i majka koja je suvlasnica tog dijela nekretnine, a uvjet za spomenuto darovanje je bilo da ona napravi fasadu na cijeloj kući što je ona i ispunila. Osim toga, uredila je okoliš kuće, uredila je prostor u potkrovlju, srednji kat i tavan iz kojeg je istjerana. Iskazuje da njezina majka nikad u pismima nije tražila da se druže, idu na kavu i slično. Majka ju nikad nije fizički napala kao odraslu osobu. Iskazuje da je sa ocem također bila u lošim odnosima iz razloga što je otac bio pod velikim utjecajem majke.

7. Svjedok OZ iskazuje: "ja sam zastupao Dječji vrtić „Mali kaj“ kojeg je bivša osnivačica, prije mog zastupanja, bila BZ, a kada sam ja preuzeo zastupanjem 2017. godine, tada je formalni osnivač upisan u sudski registar bio ŠZ iz [adresa]. Ne mogu se točno sjetiti kada sam počeo primati pisma od opt. CZ koja su se redom ticala problema koje ona i njezin suprug imaju zbog buke koja nastaje u kući obzirom da je tamo otvoren dječji vrtić, odnosno, oni imaju stan u prizemlju kuće, a vrtić se nalazi iznad njih, pa budu stvaraju ne samo djeca već i njihovi roditelji prilikom dolaska, kao i prigovor na korištenje zajedničkog dvorišta za potrebe dječjeg igrališta, a za što je optuženica tražila naknadu, jer je navodno i prije postojao ugovor o zakupu i najmu koji se nije izvršavao. Ja sam tada posredovao između optužene i Dječjeg vrtića „Mali kaj“, tj. ŠZ, poslao sam mu skenirana sva ta pisma i postigli smo sporazum na način da je sklopljen ugovor o naknadi koja se počela mjesečno plaćati optuženoj i njezinom suprugu, oko čega smo postigli zajednički dogovor i sa čime je CZ bila jako zadovoljna, te mi se i osobno došla zahvaliti u moj ured skupa sa suprugom, te mi je donijela jedan manji dar što sam ja odbio i obavijestio o tome ŠZ koji je na sve to reagirao neočekivano, na način da je s vremenom raskinuo suradnju sa mojim uredom. Ja sam stalno sugerirao BZ i ŠZ da riješe probleme sa CZ kroz razgovor i dogovor, što njima očito nije odgovaralo jer su ti odnosi bili poremećeni i prije nego sam ja počeo zastupati dječji vrtić. Iskazuje da za vrijeme njegovog zastupanja nikad nisu stranke došle u neposredni kontakt, da je CZ njemu pisala pisma u kojima je iznosila puno detalja koji nisu relevantni za problem zbog kojeg mu se obratila, nego je stekao dojam da se ona gubi u detaljima i gubi nit jer je navodila i svoje privatne zdravstvene probleme. Pisma je CZ slala direktno meni na adresu odvjetničkog ureda u kojima je u najvećoj mjeri iznosila prigovore i primjedbe u vezi buke i rada Dječjeg vrtića „Mali kaj“, djelatnika i korisnika, pa se tako sjećam da je tražila da roditelji djece korisnika ne ostavljaju upaljena vozila dok djecu ostavljaju u ustanovi jer se ta buka nerijetko odvijala u ranim jutarnjim satima, cca 6 ujutro, te budila optuženu i njezinog supruga. Nadalje, sjećam se da se u većini pisama provlačila tema tzv. „gulilice krumpira“ koja je također uznemiravala optuženu, te je ista tražila da ja posredujem sa dječjim vrtićem da se „gulilica“ koristi u neko vrijeme koje neće ometati san. Osim toga, određeni dio pisama je sadržavao i opise zdravstvenih poteškoća i bolesti od kojih su bolovali optužena i njezin suprug i sjećam se da su me takvi i slični opisi znali i nasmijati. Drugog sadržaja pisama se ne sjećam. Po reguliranju ugovora o korištenju dvorišnog prostora mogu reći da je nastupio svojevrsni mir i zadovoljstvo radi čega me optuženica i njezin suprug, kada su bili u Zagrebu u blizini mog ureda (KBC Sestre milosrdnice), nenajavljeno posjetili sa namjerom da mi se zahvale. Iskazuje da nije detaljno čitao sva pisma i da se ne sjeća da bi pisma bila uvredljivog ili omalovažavajućeg sadržaja. Zbog proteka vremena ne mogu reći je li u tim pismima bilo uvreda ili omalovažavanja trećih osoba. Ono što potvrđujem da je tema i cilj tih pisama po mom shvaćanju bila uspostavljanje mirnijeg suživota optužene i njezinog supruga u kući. Pisma su me povremeno i nasmijavala. Iskazuje da se ne sjeća kada je prvi puta i kako stupio u kontakt sa optuženom, ali sjeća se da joj je rekao da mu se može obratiti ako ima kakve primjedbe da ih on može vjerodostojno prenijeti svojoj stranci, tj. dječjem vrtiću. BZ je spominjala svoje probleme sa roditeljima, ali samo vezano uz odnose koji su se ticali poslovanja dječjeg vrtića."

8. Svjedokinja FZ iskazuje: "ja sam ravnateljica Dječjeg vrtića „Mali kaj“ od 2017. godine, osnivač vrtića je ŠZ, a u koji vrtić povremeno dolazi bivša osnivačica BZ, inače i viša medicinska sestra koja nam po potrebi daje savjete kao zdravstvena voditeljica zaposlena u vrtiću na pola radnog vremena. Meni je poznato da su odnosi između opt. CZ i njezine kćeri BZ poremećeni, ali nemam podrobnijih saznanja jer njih dvije nikad nisu preda mnom, tj. u prostoru dječjeg vrtića bile u bilo kakvom kontaktu, pa ta saznanja imam preko BZ koja je spominjala da je sa majkom u lošim odnosima, kao i sa pokojnim ocem. Imala sam dosta problema sa opt. CZ koja mi je znala slati dopise u kojima bi se žalila uglavnom na buku, a i probleme sa roditeljima djece sa kojima je CZ znala ući u sukob iz istih razloga, pa sam ja pokušavala naći kompromisna rješenja. Smatram da je bit tih problema upravo loš odnos između optuženice i oštećene, tj. da ju primarno ne smeta buka. Roditelji djece su ju nazivali i govorili da im optužena prijeti, npr. prigovarala je roditeljima što ne drže djecu za ruku dok idu po stepenicama, pa je jedan otac reagirao na način da mi je rekao kako se zbog toga izgalamio na optuženu, da mu je dosta slušanja njezinih prigovora. Naime, roditelji slične postupke smatraju prijetnjom, a misli da bi to bilo primjerenije nazvati uznemiravanjem. Otkad ja radim u vrtiću, optužena i njezina kćerka nikad preda mnom nisu stupile u nikakav kontakt, tj. njihovi odnosi su bili loši i prije nego sam ja došla raditi u taj vrtić. Iskazuje da BZ, iako je prijavljena na pola radnog vremena, povremeno i po potrebi dolazi u dječji vrtić, ne može točno reći koliko bi to puta bilo, dolazi više puta, ali u različite objekte. Na predmetnu lokaciju dolazi u prosjeku jednom mjesečno. Mislim da se optuženica osvećuje vrtiću jer se ne može osvetiti svojoj kćerki zbog toga što je ostavila obitelj i supruga, a o čemu imam saznanja iz razgovora sa BZ koja je upravo to navela kao razlog lošeg odnosa sa majkom. Iskazuje da je optužena znala dolaziti u prostor vrtića i dvorišta kako bi razgovarala sa voditeljicom i djelatnicama koje je učila njihov posao, tj. dolazila je sa prijedlozima za poboljšanje rada vrtića iz razloga što je ona na početku kada je njezina kćer osnovala vrtić, aktivno sudjelovala u radu vrtića, pomagala u vrtiću iako nije bila zaposlena, pa je imala određena saznanja o načinu funkcioniranja ustanove. Iskazuje da je ona nakon par godina zatražila optuženu da više ne ulazi u prostor vrtića i ona se toga pridržavala. Optužena je i sama znala raditi buku, lupati po plafonu, što se u zadnje vrijeme prorijedilo. Ja sam osobno pokušala smanjiti razinu buke koliko je to moguće. Do prije godinu dana, optužena je znala zvati par puta tjedno na telefon vrtića zbog buke i drugih primjedbi, ali se to sada prorijedilo. "

9. Svjedok IZ: "iskazuje ja sam do 2013. godine bio zet optužene CZ. Ja sam zajedno sa bivšom suprugom otvorio dječji vrtić u prostoru obiteljske kuće u vlasništvu optužene i njezinog pokojnog supruga koji su darovali jednu etažu kuće svojoj kćeri da bi u njemu otvorila vrtić i odnosi su bili dobri sve dok se BZ i ja nismo rastali. Bivša supruga je odselila iz [adresa] u [adresa]. godine, pa ne znam točno kako su i zbog čega nastali loši odnosi između nje i optužene. Mene optužena uglavnom ignorira, osim ako treba neku uslugu i pomoć. Bivša supruga i ja rastali smo se zajedničkom odlukom zbog međusobnog neslaganja. Kad smo se njezina kćer i ja rastali, optužena je prekinula sve odnose sa mnom. Vjerujem da je svoju kćer optuživala za razvod. Iskazuje da je nakon razvoda optužena zvala svoju kćer i vrijeđala ju preko telefona, a što mu je rekla upravo bivša supruga, pa on misli da je vrijeđala svoju kćer jer se rastala i odselila. Neposredno nikad nije čuo, nego mu je poznato iz kazivanja bivše supruge koja je, između ostaloga rekla da ju je majka nazvala „kurva“. Iskazuje da je bilo trzavica između bivše supruge i optužene dok smo bili u braku, ali ne mogu točno reći uzrok tih trzavica. Iskazuje da je optužena radila štetu u vrtiću, vikala na djelatnike i roditelje, pretpostavlja iz čiste obijesti. Iskazuje da zna da je optužena slala pisma bivšoj supruzi i vrtiću, ali sadržaj pisama nije mi poznat. Smatra da ponašanje optužene je jako utjecalo na oštećenu u toj mjeri da ona smatra kako više nema roditelje."

10. Svjedok DZ iskazuje: "što se tiče odnosa između moje majke BZ i bake CZ, mogu reći da su oni oduvijek loši, da sam ja od svoje 15-te godine osvijestio o kakvim se problemima radi i mislim da su problemi počeli zbog toga što je baka uvijek od majke tražila nekakve „darove“ i plaćanje troškova koji su, po mom mišljenju, bili nerealni ili nepostojeći. Ja baku ne oslovljavam na taj način već je oslovljavam kao „gospođu CZ“ obzirom da je ona i sa mnom od mog djetinjstva u lošim odnosima, oduvijek me smatrala osobom manje vrijednosti, govorila mi da sam nitko i ništa, bilo je više prekršajnih prijava, tako da zbog nje gotovo svaki tjedan moram ići u policijsku postaju, a sve vezano uz moje radno mjesto u Dječjem vrtiću kojeg je osnivačica moja majka. Ja sam iz obiteljske kuće moje bake odselio još u ranom djetinjstvu, no na toj adresi sada radim u Dječjem vrtiću. Iskazuje da je baka slala velik broj pisama njegovoj majci na sve njezine adrese, dio pisama je i sam pročitao kako bi majku rasteretio, pisma su bila uvredljivog sadržaja, bilo je tu i prijetnji. Njega je u tim pismima nazivala „kopile“ i „kurvin sin“, u pismima je od majke iznuđivala novac, razne kućanske potrepštine i namirnice. Majku je u tim pismima nazivala „kravo“, „kurvo“, „droljo“, „nisi ti moje dijete“. Nazivala je majku svakodnevno zbog čega su promijenili i telefonske brojeve, ali ni to nije bilo dugog vijeka, jer su joj članovi šire obitelji i susjedi dojavili nove telefonske brojeve. Od 2015. godine do 2019. godine kada je sa majkom živio u [adresa], bio je prisutan kod velikog broja razgovora majke i bake, a ti razgovori bili su uvredljivi, vulgarni, svađajući, što je sve majku jako pogađalo. Slično se ponašala i u odnosu na sam vrtić, njegove djelatnike i roditelje djece, a koji je u istoj kući. Uništavala je inventar vrtića, pravila je buku i nered kad djeca spavaju, plaši i vrijeđa roditelje djece, nazivajući „idiotima, kurvama“ i slično. Tako se ponaša i prema odgajateljima u vrtiću. Na upit branitelja optuženice zna li kako je njegova majka stekla vlasništvo nad dijelom nekretnine u kojem se sada nalazi dječji vrtić, iskazuje da on ne zna kako je njegova majka stekla vlasništvo nad tim dijelom nekretnine, tj. u obiteljskoj kući u kojem prostoru je sada otvoren Dječji vrtić. Iskazuje da njegova majka unatrag zadnje 3-4 godine ne plaća više nikakve račune, ne kupuje potrepštine ni darove. Mislim da gospođa CZ nije u nikakvoj potrebi jer i sama „renta“ apartmane na moru i stanove, o čemu nemam preciznih saznanja. Posrijedi su četiri apartmana, a stan je u centru Zagreba. Mislim da je gospođa CZ iz čiste obijesti od moje majke stalno tražila novac jer joj on u naravi nije bio potreban."

11. Svjedok TZ iskazuje: "ja nemam neposrednih saznanja o tome u kakvim su odnosima CZ i njezina kćer BZ. Ja sam baki i pokojnom djedu pomagao dok je djed bio živ, a jako bolestan. Iskazuje da mu je poznato kako su baka i djed svojoj kćeri darovali dio kuće u kojem je sada Dječji vrtić i zna da se baka znala povremeno žaliti zbog buke u tom vrtiću. Vrtić je u potkrovlju obiteljske kuće, u stanu ispod vrtića sada nitko ne stanuje, a inače je taj stan u suvlasništvu bake i mog brata. Jedno vrijeme je teta iznajmljivala i taj stan za potrebe vrtića. U prizemlju kuće stanuje baka. Iskazuje da kuća ima prednje i stražnje dvorište, ne znam je li podijeljeno među suvlasnicima ili nije, ali znam da se stražnje dvorište koristi za potrebe Dječjeg vrtića. Iskazuje da se po njegovom saznanju baka u pismima koje je upućivala teti žalila na buku iz vrtića, tako mi je baka rekla. Osobno nisam pročitao nijedno pismo. Od 2005. godine nije bila nijedna situacija da bi u njegovoj nazočnosti se zatekle i komunicirale baka i teta. Baka se žalila da ju kćer ignorira, a konkretno se nije nikad žalila ili govorila da bi joj kćer bilo kako odgovorila na pisma. Iskazuje da se baka njemu znala požaliti da ne može kontaktirati svoju kćer, da joj piše pisma, ali joj kćer ne odgovara, da ju pokušava kontaktirati, a brojevi su blokirani. Sa tetom sam u lošim odnosima od 2015. godine kada je ona mojem ocu i meni prijetila smrću, u kaznenom postupku bio sam glavni svjedok, ne znam kako je postupak završio jer nisam želio svjedočiti u tom postupku protiv tete. Sada mogu reći da je postupak bio vezan za činjenicu da teta nije željela mojem bratu isplatiti najamninu za prostor koji je koristila za potrebe vrtića, pa kada je dobila presudu s obvezom na isplatu, mene je nazvala i ozbiljno mi prijetila. Imovinsko stanje moje bake je jako dobro, štoviše odlično, obzirom na broj nekretnina koje posjeduje i koje iznajmljuje. Prije je iznajmljivala apartmane na moru, sada samo stan u [adresa], tako da joj nije potrebna nikakva financijska pomoć, niti je od mene ikada tražila novac. Na upit branitelja optuženice o tome kakva je kao osoba oštećena BZ, iskazuje da nakon ozbiljne prijetnje koje mu je teta izgovorila, ona za njega više ne postoji, a i sama ta prijetnja govori o tome kakva je ona kao osoba. Nikad nije bila u nekim dobrim odnosima sa njegovim ocem, a niti sa svojim nećacima. Iskazuje da sa tetom nije bio u nekom drugom konfliktu osim onog koji je prethodno opisao jer više nije sa njom kontaktirao, a osim toga, otkad je ona napustila obitelj, općenito su jako malo komunicirali."

12. Svjedok KZ iskazuje: "od 2014. godine stanujem i radim u Sloveniji, a u obiteljskoj kući u kojoj živi baka sam suvlasnik nekretnine, i to polovice stana u prizemlju i polovice stana na prvom katu. Obzirom da sam odselio u Sloveniju prije događaja, poznato mi je iz pričanja bake i pokojnog djeda da su imali nesuglasica sa tetom oko buke u dječjem vrtiću. Znam da je baka slala neka pisma svojoj kćeri. Sa tetom jako slabo komuniciram, vodio sam dosada tri postupka na sudu jer mi nije plaćala najamninu, dva postupka sam dobio, a treći je još u tijeku. Iskazuje da je baka pisala teti pisma radi buke u vrtiću, pisama je bilo puno i ne znam zbog čega nisu probleme rješavale neposredno, no mislim da je baka pisala pisma zato što nije mogla stupiti u kontakt sa kćeri. Ne sjeća se da bi ikada čuo da je baka vrijeđala tetu, ali prije 15-20 godina su odnosi bili koliko- toliko u redu. U zadnjih 10 godina nije prisustvovao nikakvoj interakciji između bake i tete. Ja sam sa bakom uvijek imao dobar odnos iako je znalo biti nesuglasica, ali nikad me nije vrijeđala ili fizički kažnjavala kad sam bio manji, a nesuglasice smo uspjeli riješiti. Problemi u obitelji su nastali kada je došlo do djelomične podjele imovine. Sa bratićem DZ se također viđa samo na sprovodima, pa stoga ne znam kakav je odnos on imao sa bakom. Iskazuje da su svi problemi nastali kada teta nije htjela podmiriti svoje financijske obaveze prema njemu ni na koji način. Iskazuje kako je prvi sud sa tetom imao prije otprilike 9 godina. Iskazuje da se baka dobro drži pored svih nedaća koje su je snašle, gubitak sina i supruga, bolesti i problema sa kćeri. Baki pomažem oko poslova vezanih za kuću, posjećujem je kada god mogu, isto tako i brat pomaže kada god može. Nije mi poznato da bi joj netko drugi iz obitelji pomagao."

13. Svjedok ŠZ iskazuje: "ja unatrag 5 godina stanujem na istoj adresi sa ošt. BZ sa kojom živim u izvanbračnoj zajednici, pa mi je tako poznato da je ona sa svojom majkom dugi niz godina u lošim odnosima, a za što je po mom mišljenju kriva njezina majka koja ju često vrijeđa raznim pogrdnim riječima i omalovažava. Sjećam se da sam pred 7-8 godina bio nazočan u crkvi prilikom mise zadužnice za pokojnog ujaka oštećene kad ju je majka nazivala „kopile, nisi se trebala roditi, ti nisi moja kćer“ i slično. U vezi sa oštećenom sam već 14 godina i cijelo to vrijeme odnosi sa njezinom majkom su bili loši. Ne znam što je uzrok ovakvim poremećenim odnosima. Oštećena je osoba koja se ne želi svađati i cijelo vrijeme apelira na smirenje nastale situacije. Iskazuje da je optužena upućivala pisma oštećenoj, ali i njemu osobno nakon što je postao osnivač dječjeg vrtića i u tim pismima se žalila na neriješene imovinskopravne odnose, sa krajnjim ciljem da se vrtić iseli iz kuće. Na daljnji upit ODO Zlatar je li u tim pismima bilo i direktnih uvreda, svjedok iskazuje da je uočio da bi bilo u pismima i riječi uvredljivog sadržaja, npr. „iseli se, neću ti dati mira, prevarantice, kurvo, kopile, kriminalko“. Oštećena se znala majci obraćati nakon što ju je majka nazvala telefonom, pomirljivim tonom, primjerice rekla bi joj „majko kako si, kako zdravlje“, na što je optužena odgovorila raznim uvredama i vikanjem. Iskazuje kako je mislio da će se problemi možda riješiti kada se riješe imovinskopravni odnosi, tj. smatrao je da će odgovarajuća naknada prema optuženoj za korištenje zajedničkih dijelova kuće dovela do smirivanja situacije, jedan takav ugovor su sklopili 2019. godine, međutim optužena nije pristala iduće godine produžiti ugovor, te je uplaćene iznose vraćala. Misli da je posrijedi iznos od otprilike 3.000,00 kn. Međutim, nakon toga su se odnosi još i pogoršali. U periodu od 2105. do 2022. godine u prosjeku je optužena zvala oštećenu jednom u dva mjeseca. Češće je nazivala ravnateljicu dječjeg vrtića. Uglavnom nije bio prisutan prilikom tih telefonskih poziva i razgovora. BZ mi je prenosila da je majku pokušala smiriti u tim telefonskim razgovorima, ali da joj to nije uspijevalo. BZ je bila tužna, povremeno je znala i plakati zbog svega. Iskazuje da je i pokojni otac BZ znao nazivati, on ima saznanja o nekoliko poziva, međutim, on nije upoznat sa sadržajem tih razgovora između oštećene i njezinog oca. Iskazuje da je optužena zvala ravnateljicu dječjeg vrtića povremeno i svaki puta se žalila na situaciju vezanu uz dječji vrtić, a povratno je i ravnateljica znala zvati CZ zbog njezinog ometanja normalnog funkcioniranja rada u vrtiću."

14. Stranke nisu imale novih dokaznih prijedloga.

15. Na kraju dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz kaznene evidencije na listu spisa Izvadak iz kaznene evidencije za okr. na listu spisa 79 iz koje je razvidno da je okr. kazneno neosuđivana osoba.

16. Analizirajući sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu te obranu okr., ocjena je suda da provedenim dokaznim postupkom nije na nedvojben način utvrđeno i dokazano da je okr. počinila kazneno djelo na način kako se tereti optužnim aktom.

17. Optuženoj se stavlja na teret da je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivim ponašanjem, opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1.KZ/11., a koje čini onaj tko ustrajno i kroz dulje vrijeme uspostavlja ili nastoji uspostaviti neželjeni kontakt i time izazove tjeskobu ili strah za sigurnost osobe s kojom se ostvaruje neželjeni kontakt ili njoj bliskih osoba.

18. Optužena dosljedno tijekom postupka osporava kazneno djelo za koje se tereti.

19. U postupku je bilo nesporno:

- da je optuženica zajedno sa pokojnim suprugom PZ sklopila sa oštećenom darovni ugovor kojim BZ postaje vlasnica tavanskog prostora veličine 200 m[2] u kojemu je otvorila Dječji vrtić "Mali kaj",

- da je optužena slala pisma odvjetniku OZ koji je zastupao Dječji vrtić "Mali kaj",

- da je optužena pisma slala Dječjem vrtiću "Mali kaj".

20. Sporno je:

- da li je pismima upućenima odvjetniku OZ i dječjem vrtiću optužena željela uspostaviti neželjeni kontakt s oštećenom,

- da li je optužena svojim postupcima izazvala kod oštećene tjeskobu i strah za sigurnost nje i njezine obitelji,

- da li su telefonski pozivi, kao i pisma, upućeni oštećenoj bili slani "ustrajno i kroz dulje vrijeme".

21. Na temelju uvida u pisma koja se nalaze u spisu, sud je utvrdio da je 19 pisama bilo naslovljeno na Odvjetničko društvo Tus-Andrijanić ili na odvjetnika OZ, da je 14 pisama bilo naslovljeno na Dječji vrtić "Mali kaj", te da su sva pisma poslana u vremenskom razdoblju od 2015. do 2020. godine, pretežito potpisana po CZ i PZ ili potpisana samo od strane opt. CZ. Jedno pismo, i to od 2. lipnja 2020. nije naslovljeno, no po sadržaju se može zaključiti da je adresat ošt. BZ.

22. U svim se tim pismima optužena žali na rad Dječjeg vrtića, prvenstveno na buku koja dopire iz vrtića smještenog na tavanu obiteljske kuće, te traži da se razina buke smanji kako bi imala mir, žali se na pojedine djelatnike vrtića, ponašanje djece i njihovih roditelja, te na korištenje zajedničkog dvorišta bez odgovarajuće novčane naknade. U pismu od 2. lipnja 2020., a koje se nalazi na listu 38-39 spisa, optužena navodi, između ostalog, "danas bi bila sretna jer ne bih rodila B i tebe, posebno tebe, jer ti si postala jedno čudo u negativi, ti si vučica u janjećoj koži i nikada nećeš biti drugačija, znaš onu narodnu "vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada". BZ, pa ti si me tukla i to u crkvi, razbijala po mojoj kući, odvratno nas psovala, pa srami se. Nikada ti ne oprostim, ni ne zaboravim. Nitko nam ništa nije darovao (koji apsurd, a mi smo tebi darovali). Počeli smo od 0, a sada nam trgaš srce iz grudi. Uništavaš nas, sram te bilo, pa daj taj uništeni mozak otvori i reci pa to sve je od CZ i ĆZ bilo još 2002. godine. Darovali smo ti, molila si nas mjesecima, užas, sram te bilo, doći ćeš kod O na sud jednog dana, vjernice, pa PZ i ja ne bi to nikada nikome učinili, gramzljivica, zakazao ti je mozak, a posebno zato što si uvukla u ovu našu muku nepoznatog čovjeka, nekog osnivača Biškupa, zbog čega ćete oboje odgovarati jer to je krađa i kriminal …".

23.1. Dakle, riječi navedene u optužnici sadržane su u pismu od 2. lipnja 2020. i tiču se ošt. BZ, međutim, ispušteni su pojedini dijelovi pisma koji po svom sadržaju nisu uvredljivi, pa kada se navedeno pismo sagleda u cjelini, ne može se zaključiti da su navedene riječi objektivno podobne da kod oštećene izazovu osjećaj straha i bojazni za svoj život, obzirom na kontekst u kojem su izrečene, niti je oštećena u svojem iskazu tvrdila suprotno, da bi se ona bojala za svoj život.

23.2. Nadalje, ostala pisma tiču se rada i poslovanja Dječjeg vrtića "Mali kaj", u kojem vrtiću je ošt. BZ zaposlenica, a ne osnivač-član uprave dječjeg vrtića, već je osnivač, prema kazivanju svjedoka OZ i svjedokinje FZ, ŠZ od 2017. godine, a koja okolnost je poznata i optuženoj jer u prethodno citiranom pismu izrijekom navodi ŠZ kao osnivača dječjeg vrtića.

24. Prema tome, slanjem predmetnih pisama, optužena nije nastojala uspostaviti sa oštećenom "neželjeni kontakt", već je kontaktirala osobe odgovorne za rad dječjeg vrtića, dakle njegovog osnivača ŠZ i ravnateljicu FZ i to sa namjerom da se smanji buka i radi uređenja imovinskopravnih odnosa između optužene kao suvlasnice nekretnine u kojoj je otvoren dječji vrtić i samog tog dječjeg vrtića u čemu je u konačnici uspjela jer je postignut sporazum o plaćanju najamnine za korištenje dvorišta, a kako proizlazi iz suglasnog iskaza svjedoka OZ i svjedoka ŠZ.

25. Dakle, iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi ovakvim postupcima, slanjem pisama, optužena nastojala uspostaviti neželjeni kontakt sa oštećenom i to ustrajno i kroz duže vrijeme, niti da bi time kod oštećene izazvala strah i tjeskobu za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba. Naime, oštećena nije u svojem iskazu tvrdila da bi se bojala za svoju sigurnost, tj. sigurnost njoj bliskih osoba, niti su svjedoci DZ, IZ i ŠZ, sa kojima je oštećena privatno ili poslovno u bliskom kontaktu, tvrdili da bi im oštećena govorila kako se boji za svoju sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, a isto tako ovi svjedoci nisu iznijeli takve tvrdnje kao vlastito opažanje.

26. U odnosu na pozive upućene oštećenoj putem mobitela, oštećena tvrdi da je optužena vršila pritisak na nju zbog razvoda braka prije 2015. godine, a što je prema njezinim navodima trajalo sve do 2020. godine. Oštećena se obvezala dostaviti sudu ispis poruke koju je optužena bila slala sa mobitela supruga pok. PZ, što međutim, do kraja dokaznog postupka nije učinila. Oštećena navodi kako ju je u telefonskim pozivima majka omalovažavala. O sadržaju tih razgovora svjedoci optužbe IZ, DZ i ŠZ također nemaju neposrednih saznanja, već znaju samo ono što im je prepričala oštećena. Navedeni svjedoci opisali su na identičan način reakciju oštećene na te telefonske pozive na način da je oštećena bila tužna i da je plakala. Međutim, ti svjedoci nisu uočili, a niti im je oštećena govorila o tome, da bi se bojala za vlastitu sigurnost i za sigurnost njoj bliskih osoba.

27. U činjeničnom opisu djela uopće nije određenije i konkretnije opisano u čemu bi se sastojalo "učestalo pozivanje oštećene". Naime, za počinjenje radnje djela, treba dosegnuti znatnu mjeru intenziteta i vremenskog trajanja, odnosno radi se o znatnoj učestalosti protupravnog ponašanja. Međutim, u činjeničnom opisu djela, ovo obilježje kaznenog djela je izostalo, navedeno je samo kako je optužena upućivala oštećenoj riječi uvredljivog sadržaja, pa prema tome nije određenije i konkretnije opisano u čemu bi se sastojalo "učestalo pozivanje oštećene BZ". Isto tako, slanje navedenih pisama, nešto više od 30-ak u pet godina, ne može se smatrati učestalim slanjem pisama. Telefonsko pozivanje oštećene, koje se zbivalo u prosjeku jednom mjesečno, prema njezinim navodima, a prema navodima svjedoka ŠZ zbivalo se jednom u dva mjeseca, ne može se smatrati učestalim pozivanjem.

28. Što se tiče navoda u optužnici da je optužena govorila da će oštećenoj uništiti vrtić, te da je, kako bi naškodila poslovanju vrtića kojeg vodi BZ, verbalno napadala roditelje djece koja idu u predmetni vrtić i zaposlenike istoga i zaposlenike vrtića zvala svakodnevno, a kada nije upućivala pozive, sa stubišne strane udarala po metalnoj ogradi gotovo svaki tjedan kako bi napravila buku i stvorila nemir u vrtiću i time izazvala reakciju kod BZ, sud nije utvrdio da bi optužena poduzela ovakve radnje s namjerom da izazove reakciju kod oštećene koja vodi predmetni dječji vrtić i kako bi naškodila poslovanju tog vrtića jer je u dokaznom postupku utvrđeno da ošt. BZ ne vodi Dječji vrtić "Mali kaj" od 2017. godine, pa navedenim radnjama nije mogla utjecati na ošt. BZ, niti je slijedom navedenog datim postupcima kod nje mogla izazvati osjećaje straha, niti je izazvala strah, jer oštećena, a kako je to već utvrđeno u odnosu na pisma i telefonske razgovore, nije izjavila da bi bila preplašena postupcima optužene i da bi se bojala za vlastitu sigurnost i sigurnost njezine obitelji.

29. Iskaze svjedoka KZ i TZ sud nije posebno cijenio jer određenija saznanja o pismima i telefonskim pozivima nisu imali, osim da su takvi kontakti postojali, već samo o lošim međusobnim odnosima između optužene i oštećene i neriješenim imovinskim odnosima. Isto tako, niti svjedokinja FZ nema neposrednih saznanja o odnosu između optužene i oštećene, odnosno o tim odnosima zna samo ono što joj je kazivala oštećena.

30. Obzirom na navedeno, imajući u vidu provedene dokaze, te obranu optužene, koja je životna i po ocjeni suda uvjerljiva, sud nalazi da nije nedvojbeno utvrđeno i dokazano da bi optužena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, te ju je na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.

31. Stoga je sud riješio kao u izreci.

U Zlataru 22. studenoga 2024.

Sutkinja:

Livija Šrajbek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ODO, optužena i njezin branitelj imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku radi davanja odgovora, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO-96/2024

2. Optužena CZ

3. Branitelj Ivan Zubić

4. Oštećena BZ