98. P-2271/22

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg John F. Kennedy 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupane po punomoćniku Anđelku Jureško, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško & Buntak, Radnički dol 23, Zagreb, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupano po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate 14.135,40 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. listopada 2024., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Draženke Jureško, odvjetnice i u nazočnosti punomoćnice tuženika, Lidije Lučić, odvjetnice, donio je i objavio 22. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.401,55 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2020., do 31. prosinca 2020. po stopi 7,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 10.733,85 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2020., do 31. prosinca 2020. po stopi 7,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Stranica 1 od 12

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.945,50 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovna tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.523,40 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 28. rujna 2020.g. na 380,160 km autoceste A1 (Zagreb- Bosiljevo-Ploče) na dionici d20 (Vučevica-Dugopolje) oko 20:00 sati uslijed atmosferskog pražnjenja odnosno udara groma u neposrednoj blizini NPL Dugopolje došlo do oštećenja oštećenja krovnih ENC antena (NS:1048202/O0), konvertera na stazi br. 1. (Transio A53; Isolated RS-232 to RS-422/185) i panoramske kamere (K-30; ns-15260121) u vlasništvu tužitelja. Uspostavljanju normalnog tijeka prometa i popravku nastalih oštećenja pristupili su djelatnici tužitelja i ovlašteni serviseri te su tužitelju radi sanacije štete nastale u predmetnom štetnom događaju nastali troškovi u ukupnom iznosu od 128.828,84 knkoji troškovi se odnose na: 1) trošak intervencije ophodara; uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja u iznosu od 329,07 kn; 2) postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta rada u iznosu od 303,43 kn; 3) obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 kn; 4) radove izvršene prema računu UNITEH d.o.o. broj 100-519-20 od 13.11.2020.g. u iznosu od 127,986,83 kn. Tužitelj je s tuženikom kao osigurateljem dana 30. studenog 2018.g. sklopio ugovor o osiguranju imovine čiji sastavni dio su Opći uvjeti osiguratelja, Opći uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika i Opis predmeta nabave kojima su propisani osigurani rizici. Prema čl. 2. Uvjeta za osiguranje od požara i drugih rizika i prema Opisu predmeta nabave udar groma predstavlja osnovni osigurani rizik, te su, kada se isti ostvari, osiguranjem pokrivene štete od uništenja i oštećenja osigurane stvari, kao i nužni troškovi koje je osiguranik učinio kada je osigurani slučaj nastao na osiguranoj stvari propisani čl. 22. Uvjeta i Opisom predmeta nabave. Tužitelj se dana 05. listopada 2020.g. obratio tuženiku prijavom štete, koju prijavu je tuženik zaprimio najkasnije dana 14. listopada 2020.g. temeljem kojeg zahtjeva je tuženik isplatio tužitelju iznos od 22.325,64 kn. Isplatom nespornog iznosa od 22.325,64 kn tuženik nije u cijelosti nadoknadio štetu tužitelju te je ostala razlika u iznosu od 106.503,20 kn koji iznos tužitelj ovom tužbom potražuje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da priznaje pasivnu legitimaciju, kao i nastanak štetnog događaja od 28. rujna 2020.g., te navodi da je tuženik 1. rujna 2022.g. isplatio tužitelju iznos od 2.963,12 eur / 22.325,64 kn kojim mu je naknadio štetu koja je nastala povodom predmetnog štetnog događaja slijedom čega osporava visinu štete preko isplaćenog iznosa. Navodi da je tuženik od tužitelja

Stranica 2 od 12

zatražio podatke o knjigovodstvenoj vrijednosti oštećenih predmeta, nalaz servisera, ponude popravka i dokaz o trajnom zbrinjavanju eventualno uništenih predmeta i da je tužitelj dostavio troškovnik, karticu sredstva i komercijalni račun broj 100-519-20 na temelju čega je tuženik isplatio za ENC antenu vanjsku na nadstrešnici i konverter ulazne ENC antene iznose prema računu umanjene za amortizaciju od 90 %.

3. Nadalje tijekom postupka tužitelj je obrazložio utužene stavke te je naveo da tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je isplatom nespornog iznosa koji predstavlja 10% utuženog računa za ENC antenu i konverter ulazne ENC antene isplatio tužitelju štetu u cijelosti, ali da ne obrazlaže pri tome zbog čega su sporne i ostale utužene stavke troškovnika.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik i izvješće o štetnom događaju od 28.09.2020. (list 5-8 spisa), Zapisnik i troškovnik o izvršenim radovima od 30.4.2020. (list 9-11 spisa), Odluke iz područja nadležnosti sektora za održavanje od 27. studenoga 2012. (list 12-20 spisa), račun od 13.11.2020. (list 21-23 spisa), potvrdu o provedenom plaćanju od 16.12.2020. (list 24 spisa), Ugovor Hrvatskih autocesta i Hok osiguranja (list 25-31 spisa), ops predmeta nabave (list 32-68 spisa), Opće uvjete osiguranja imovine Hok osiguranja (list 69-76 spisa), uvjete za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (list 76-79 spisa), obrazac prijave štete (list 80-81 spisa), Troškovnik Hrvatskih autocesta za nastalu štetu (list 88-95 spisa), u odluke Trgovačkog suda u Zagrebu P-1136/2022, P-981/2022 i P-746/2022 (list 101-124), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mirjane Padovan te dopunu istog (list- 137-160 spisa i 183-191 spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 14.135,40 € na ime osigurnine i to temeljem Ugovora o osiguranju imovine, osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti i odgovornosti prema zaposlenicima od 30. studenog 2018. (dalje: Ugovor) a vezano uz štetni događaj od 28. rujna 2020., odnosno štetu nastalu na krovnim ENC antenama i konverteru koja je nastala uslijed udara groma u neposrednoj blizini NPL Dugoplje, od čega se iznos od 43,67 € odnosi na trošak intervencije ophodara; uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja, iznos od 40,27 € odnosi se na postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta rada, iznos od 27,81 € se odnosi troškove obavljanja očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika i iznos 14.023,78 € koji se odnosi na radove izvršene prema računu UNITEH d.o.o. a vezano za dvije ENC kamere i konverter.

7. Među strankama nije sporan nastanak samog štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika, ali je sporna visina nastale štete.

8. Iz priložene dokumentacije kao i navoda stranka ovaj sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem gore navedenog Ugovora pa je sud činjeničnu i

Stranica 3 od 12

pravnu osnovu tužiteljeva zahtjeva motrio kroz odredbe predmetnog Ugovora i Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika i Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, koji sukladno odredbi čl. 5. Ugovora čine sastavni dio predmetnog ugovora, te odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) koje uređuju predmetnu materiju.

9. Prvotno treba navesti da nije sporno da je tuženik utvrdio postojanje svoje obveze za isplatu osigurnine vezano uz predmetni štetni događaj te je slijedom toga i isplatio tužitelju iznos od 2.963,12 € (22.325,64 kn), dok s druge strane tužitelj smatra da mu je nastala šeta preko tog iznosa i to upravo u utuženom iznosu od 14.135,40 €.

10. Vezano uz tuženikov prigovor na visinu štete, ovaj sud je proveo dokaz elektrotehničko-strojarskim vještačenjem.

11. Vještak Mirjana Padovan u svom nalazu i mišljenju je u bitnome utvrdila da visina štete odgovara računu društva UNITEH odnosno da iznosi 127.986,83 kn, odnosno 16.986,77 €. U odnosu na činjenicu da je tuženik vrijednost uništene opreme umanjio za 90% za amortizaciju, vještak je naveo da bez obzira što je navedena oprema u poslovnim knjigama tužitelja otpisana da ona ima svoju uporabnu vrijednost te je navela da se elektronička oprema koja je stradala od udara munje, ne popravlja nego se zamjenjuje novom opremom istih ili sličnih tehničkih karakteristika. Također je navela da su iskazani troškovi intervencije ophodara unaprijed planirani troškovi i ne spadaju u predmetnu štetu, kao niti postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa te obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika.

12. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka osim u dijelu kojim isti nije smatrao opravdanim sve ostale troškove osim troškova opreme.

13. Tuženik je osporio nalaz i mišljenje ukazujući da se prema uvjetima osiguranja visina osigurnine utvrđuje prema vrijednosti osigurane stvari u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenoj za vrijednost ostatka, dok vrijednost osigurane stvari, ako drugačije nije ugovoreno, jest nabavna cijena novih stvari umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske) – stvarna vrijednost, a da je vještak propustio utvrditi štetu na navedeni način te se slijedom toga nalaz i mišljenje ne može ispitati.

14. Na ročištu održanom 14. ožujka 2024. vještak je i usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje te je naveo da visinu osigurnine nije utvrđivao sukladno odredbi čl. 19. i 21. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, te da je u visinu štete potrebno i dodatno uključiti i postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A u iznosu od 303,43 kn a što se odnosi na osiguranje mjesta rada za vanjskog izvođača.

15. Sud je raspravnim rješenjem od 14. ožujka 2024. naložio vještaku da izradi dopunu nalaza i mišljenja na način da visinu osigurnine sukladno odredbi čl. 19. i 21. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika.

16. U dopuni nalaza i mišljenja od 27. ožujka 2024. vještak je naveo da sukladno odredi čl. 5. Uvjeta osiguranja strojeva od loma i nekih drugih rizika, vrijednost osigurane

Stranica 4 od 12

stvari, ako drugačije nije ugovoreno, jest vrijednost nove stvari umanjene za vrijednost procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske) te je naveo da je prema navedenoj odredbi tehnička istrošenost odstupanje od projektnih parametara te da u konkretnom slučaju za predmetnu opremu ne postoji međuovisnost između intenziteta korištenja i vijeka trajanja te da stoga nema tehničke istrošenosti i da se u tom dijelu ne može umanjiti vrijednost novonabavljene opreme. U odnosu na ekonomsku istrošenost naveo je da je odredbom čl. 5. Uvjeta propisano da je to zakonom propisana amortizacija. Ukazuje da prema Članku 12. Zakona o porezu na dobit, pojam „amortizacija“ predstavlja porezni rashod u svoti obračunatoj na trošak nabave stvari čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 665,00 EUR-a (od 01.01.2024.) i vijek trajanja dulji od 1 godine, a utvrđuje se prema amortizacijskom vijeku za svrhe oporezivanja. Godišnja amortizacijska stopa za svrhe oporezivanja za opremu, a koja se može podvostručiti, iznosi 10% godišnje, a vijek trajanja opreme je 10 godina. O ovom konkretnom slučaju, nabavna vrijednost antene ENC GEA je 49.861,10 kn, a ukupno amortizirana vrijednost 48.614,57 kn; nabavna vrijednost antene ENC VANJSKA je 69.416,18 kn, a ukupno amortizirana vrijednost 34.708,10 kn. No ističe da amortizacija ne govori o stvarnoj vrijednosti opreme u trenutku nastanka štete. Dugotrajna se imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u evidenciji do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđenja ili uništenja te ima svoju tržišnu i funkcionalnu vrijednost. Navodi da kako je uništena oprema zamijenjena propisanom opremom, istih tehničkih karakteristika, prema popisu/cjeniku standardne opreme koja se koristi na autocestama, ne može se govoriti o ugradnji naprednije, vrijednije ili skuplje opreme te da se zamjenom opreme nakon štetnog događaja samo osigurala funkcionalnost sustava te redovno i sigurno stanje prometa, što znači da, u tom smislu, ekonomske istrošenosti nema, bez obzira na knjigovodstvenu vrijednost opreme. Slijedom toga vještak zaključuje da ekonomske istrošenosti opreme nema te vrijednost osigurane stvari odgovara vrijednosti nove stvari, kako je to vještačenjem već utvrđeno. Zaključno navodi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 6. st. 1. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika kojom je propisano da se slučaju uništenja stvari (totalna šteta) – visina osigurnine utvrđuje prema vrijednosti osigurane stvari (članak 5.) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenog za vrijednost ostatka pa kako ostatak vrijednosti opreme nakon udara groma iznosi 0,00 kn to iznos osigurnine odgovara vrijednosti nove stvari. Nadalje navodi u odnosu na Uvjete osiguranja od požara i nekih drugih rizika, da vrijednost osigurane stvari sukladno odredbi čl. 19. st. 4. Uvjeta, za strojeve, uređaje i instalacije, transportna sredstva i sredstva veze, inventar i predmete kućanstva - nabavna cijena novih stvari umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske) – je stvarna vrijednost. Sukladno odredbi čl. 21. tih Uvjeta visina osigurnine se utvrđuje u slučaju uništenja ili nestanka stvari (totalna šteta) - prema vrijednosti osigurane stvari (članak 19.) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenoj za vrijednost ostatka. Kako se radi o totalnoj šteti, primjenjuje se odredba čl. 21., st. 1, t. 1. tj. visina osigurnine utvrđuje se prema vrijednosti osigurane stvari (članak 19.) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenog za vrijednost ostatka. Ostatak vrijednosti opreme nakon udara groma na osiguranoj opremi tehničke zaštite je 0,00 kn, radi se o otpadu koji se u cijelosti zbrinjava, bez naknade, na odlagalište opasnog otpada. Stoga vrijednost osigurnine odgovara vrijednosti osigurane stvari prema čl. 19. tj. vrijednosti nove stvari. Zaključno vještak utvrđuje da ukupna visina štete iznosi 17.027,04 € i to sanacija štete temeljem Ugovora sa UNITEH, 16.986,77

Stranica 5 od 12

€ i trošak postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa u iznosu od 40,27 €.

17. Tužitelj se na navedenu dopunu očitovao na način da je naveo da ne ističe primjedbe i da isti prihvaća u cijelosti.

18. Tuženik ponovno u svom očitovanju na dopunu nalaza i mišljenja ustraje kod navoda se se prema odredbi čl. 15. Općih uvjeta za osiguranje imovine, visina osigurnine određuje prema odredbama uvjeta za onu vrstu rizika prema kojima je zaključen ugovor o osiguranju te ukazuje da je istu trebalo sukladno tome utvrditi na temelju odredbe čl. 19. i 21. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika te da je vještak bio dužan uzeti u obzir amortizaciju kako je to propisano odredbom čl. 19. Uvjeta.

19. Na ročištu održanom 10. listopada 2024., vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 23. listopada 2023 i dopune od 27. ožujka 2024. te je dodatno na pitanja tuženika naveo da nije posebno utvrđivao same tehničke karakteristike uređaja, ali u ugovoru koji je sklopljen između HAC-a i Unitecha kao ovlaštenog izvođaća radova je priložen i troškovnik u kojem je navedena sva oprema koja je ugrađena i koja je tipska oprema HAC-a i u slučaju štetnog događaja oštećena oprema se bira iz tog troškovnika koja svojim specifikacijama odgovara opremi i sustavu nadzora u HAC-u. Nadalje je naveo da su cijene te opreme fiksne pa i u slučaju da je ugrađivana i bolja oprema nema štete ni za koga u tom pogledu jer je cijena fiksna. Također je naveo da nije utvrđivao starost predmetna tri uređaja jer je to irelevantno budući da je odlučno samo jel je oprema u trenutku štetnog događaja bila tehnički ispravna ili ne. Naveo je da iz kartica sredstava u odnosu na dvije antene proizlazi da je jedna antena iz 2011. nabavljena po vrijednosti po 49.000,00 kn, a druga iz 2015. nabavljena po vrijednosti od 69.000,00 kn, da se radi o istim antenama, a da je očito druga kartica sredstava vezano za antenu u vrijednosti od 69.000,00 kn očito krivo dostavljena budući da se radi o istim antenama. Potom je kada mu se predočavaju kartice sredstava na listu 90 i 91 spisa, naveo da iz njih proizlazi da se radi o 2 različite antene, a koje su obje zamijenjene istim antenama prema troškovniku u vrijednosti cca 57.000,00 kn. Nadalje, je naveo da pretpostavlja da je tužitelj tipizirao tip opreme kojom se zamjenjuje oštećena oprema radi jednostavnosti i starosti postojeće opreme. Iskazao je da ne može opisivati nastala oštećena na uređajima, budući da je oprema nakon štetnog događaja uništena i nije bila dostupna na pregled. Jednako tako je naveo da kod elektroničke opreme nema amortizacije kao kod strojeva kod kojih se pojedini dijelovi uporabom troše te tako se i stroj amortizira te da s toga nije primijenila stope amortizacije na koje ukazuje pun. tuženika.

20. Kao što je navedeno, odredbom čl. 5. Ugovora je ugovoreno da se na ovo osiguranje, između ostaloga primjenjuju odredbe Uvjeta za osiguranje od rizika požara i drugih rizika te Uvjeti za osiguranje od rizika loma stroja i drugih rizika.

21. Odredbom čl. 5. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika je propisano da vrijednost osigurane stvari, ako drukčije nije ugovoreno, jest vrijednost nove stvari umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske). Tehnička istrošenost je odstupanje od projektnih parametara dok je ekonomska istrošenost zakonom propisana amortizacija.

Stranica 6 od 12

22. Odredbom čl. 6. st. 1. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika je propisano da vrijednost osigurane stvari je propisano da se visina osigurnine utvrđuje u slučaju uništenja stvari (totalne štete) prema vrijednosti stvari (čl. 5.) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenoj za vrijednost ostatka. (alineja 1), dok je alinejom 2. propisano da u slučaju oštećenja stvari (djelomična šteta) u visini troškova popravka u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenih za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka.

23. Nadalje, odredbom čl. 19. st. 1. alineja 4. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika je propisano da se vrijednost osigurane stvari, ako posebnim sporazumom , nije drukčije ugovoreno, za strojeve, uređaje i instalacije, transportna sredstva i sredstva veze, inventar i predmete kućanstva – nabavna cijena novih stvari umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske) – stvarna vrijednost.

24. Odredbom čl. 21. st. 1. alineja 1. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika je propisano da se visina osigurnine utvrđuje u slučaju uništenja ili nestanka stvari (totalne štete) prema vrijednosti stvari (čl. 19) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenoj za vrijednost ostatka, dok je alinejom 2. propisano da u slučaju oštećenja stvari (djelomična šteta) u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenih za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka, ako nije drukčije ugovoreno.

25. U odnosu na navedene uvjete valja istaknuti da i jedni i drugi uvjeti na skoro identičan način određuju vrijednost osigurane stvari i visinu osigurnine odnosno vrijednost stvari i po jednim i drugim uvjetima određuje se kod totalne štete u visini nove svari umanjene za iznos procijenjene istrošenosti i to tehničke i ekonomske te tehnička istrošenost predstavlja odstupanje od projektnih parametara dok je ekonomska istrošenost zakonom propisana amortizacija, a kako je to i izrijekom propisano odredbom čl. 5. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika.

26. Ovdje je potrebno ukazati da pravilno navodi tuženik da se u konkretnom slučaju ne radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već o ugovornoj obvezi. Slijedom toga budući da se radi o obvezi na temelju ugovora (a ne o izvanugovornoj odgovornosti za štetu), tada se i osigurnina, u slučaju nastupa osiguranog slučaja, isplaćuje u skladu s ugovorenim uvjetima budući da upravo sklapanjem ugovora o osiguranju stranke samostalno ugovaraju na koji način se utvrđuje kako vrijednost osigurane stvari tako i visina osigurnine. To znači da visina osigurnine ovisno isključivo od onoga što su strane ugovorile pa tako obveza osiguravajućeg društva nije uspostaviti stanje kao prije štetnog događaja, već u slučaju nastupa štetnog događaja, isplatiti ugovorenu osigurninu koja može ali i ne mora vrijedonosno odgovarati visini štete koju je osiguranik pretrpio. Slijedom navedenog, kako su stranke ugovorile upravo da se osigurnina utvrđuje sukladno odredbi čl. 19. i 21. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika odnosno odredbi čl. 5. i 6. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika, prema kojima se vrijednost stvari utvrđuje u visini nove svari umanjene za iznos procijenjene istrošenosti i to tehničke i ekonomske pri čemu ekonomska istrošenost predstavlja zakonom propisanu amortizaciju, to se kod utvrđivanja predmetne vrijednosti osigurane stvari treba i mora uzeti u obzir upravo amortizacija prilikom utvrđivanja iste.

Stranica 7 od 12

27. Naime, da je tome tako, proizlazi i iz odredbe čl. 21. st. 2. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika odnosno odredbe čl. 6. st. 1. alineja 2. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika, kojom je propisano da ako se posebno ugovori i otkup amortizirana vrijednost kod djelomične štete, visina osigurnine će se utvrditi u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja bez odbitka procijenjene istrošenosti (amortizacije) i uz odbitak vrijednosti ostatka. Iz navedene odredbe proizlazi da se kod „djelomične štete“ može ugovoriti otkup amortizirane vrijednosti pa tek u tom slučaju se amortizacija ne bi uzimala u obzir kod utvrđivanja vrijednosti osigurane stvari i posljedično i visine osigurnine. No, kao što je u navedenoj odredbi navedeno, takav otkup se mora posebno ugovoriti i zasigurno takav otkup utječe i na visinu premije osiguranja. S druge strane, kod „totalne štete“ takva mogućnost čak nije niti predviđena (argumentum a contrario). Uvidom u Opis predmeta nabave koji sukladno odredbi čl. 20. čini sastavni dio Ugovora, razvidno je da su stranke čak sukladno ranije navedenom, ugovorile da osiguranje strojeva od loma i drugih rizika uključuje doplatak za osiguranje amortizirane vrijednosti ali samo kod djelomičnih šteta, a ne i kod totalne štete kao u ovom slučaju.

28. Slijedom navedenog, budući je vještak utvrdio da je novo nabavna vrijednost obje ENC kamere, sukladno upravo računu društva UNITEC, na koji se poziva i tužitelj, bila 57.766,18 kn (7.666,89 €) kako je to vještak i utvrdio na listu 158 spisa, te budući da je vještak utvrdio da je jedna antena bila nabavljena 2011. godine (list 90 spisa) a druga 2015. godine (list 91 spisa), to se u odnosu na navedenu vrijednost ENC antena ima primijeniti amortizacija kako bi se utvrdila vrijednost osigurane stvar.

29. Pri tome se ukazuje da se, sukladno odredbi čl. 6. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika kao i odredbi čl. 21. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, osigurnina utvrđuje prema vrijednosti stvari (čl. 19) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, pa je stoga amortizaciju trebalo obračunati u odnosu na vrijednost uništene opreme u vrijeme nastanka štetnog događaja a to je u odnosu na ENC antene iznos od 57.766,18 kn po anteni, a ne prema nabavnoj vrijednost ENC antena u trenutku nabave odnosno 2011. i 2015.

30. Imajući u vidu odredbu čl. 12. st. 3. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ br. 177/2004, 90/2005, 57/2006, 80/2010, 22/2012, 146/2008, 148/2013, 143/2014, 50/2016, 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020, 114/2022, 114/2023) prema kojoj se dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 665,00 eura i vijek trajanja duži od godinu dana, a kako se u ovom slučaju radi upravo o stvari čiji pojedinačni trošak nabave je veći od 665,00 € i čiji vijek trajanja je duži od godine dana, to se u konkretnom slučaju budući da je vijek trajanja ENC antena 10 godina primjenjuje stopa amortizacije iz odredbe čl. 12. st. 5. alineja 5, Zakona o porezu na dobit, odnosno godišnja stoga od 10%.

31. Stoga imajući u vidu navedena utvrđenja i odredbu čl. 19. st. 1. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika te odredbu čl. 5. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika, to se iznos vrijednosti nove stvari (57.766,18 kn odnosno 7.666,89 €) trebao za ENC kameru iz 2011. umanjiti za 90% (jer je prošlo ukupno 9 godina od nabavke do štetnog događaja) a za ENC kameru iz 2015. umanjiti za 50% (jer je prošlo 5 godina od nabavke do štetnog događaja), jer upravo u odnosno na

Stranica 8 od 12

ENC antenu iz 2011. ukupna stopa amortizacije iznosi 90% dok u odnosu na ENC antenu iz 2015. ukupna stopa amortizacije iznosi 50%.

32. Dodatno se ukazuje da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u dijelu u kojem je utvrdio da u odnosu na sve uređaje oštećene u štetnom događaja ne postoji tehnička istrošenost odnosno odstupanje od projektnih parametara kao niti da postoji ostatak vrijednosti u odnosu na te stvari, jer su iste u potpunosti uništene.

33. Slijedom navedenog, budući da tehničke istrošenosti nije bilo te budući da nije postojao niti ostatak vrijednosti to je u odnosu na ENC kameru iz 2011. tuženik bio dužan isplatiti osigurninu u iznosu od 766,69 € a za ENC kameru iz 2015. osigurninu u iznosu od 3.833,44 €, što ukupno iznosi 4.600,13 €.

34. Osim toga, tužitelj ima pravo i na osigurninu u vidu sati rada inženjera i tehničara kako je to utvrdio vještak (list 158 spisa) u iznosu od ukupno 1.061,78 €, te korištenja podizne platforme u iznosu od 218,99 €.

35. Jednako tako tužitelj ima pravo i na naknadu vrijednosti konvertera ulazne ENC antene u iznosu od 372,22 € (2.804,47 kn) kako je to vještak i utvrdio (list 158 spisa) pri čemu se ukazuje da se u odnosu na konverter ne može primijeniti ekonomska istrošenost jer se u odnosu na njega ni ne primjenjuje amortizacija jer njegova vrijednost ne prelazi propisani iznos od 665,00 eura (čl. 12. Zakona o porezu na dobit) pa je stoga u tom dijelu tuženikov prigovor neosnovan.

36. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da u pogledu dvije ENC antene i konvertera ulazne ENC antene, osigurnina iznosi ukupno 6.253,12 €.

37. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova troškova vezano uz predmetni štetni događaj a koji se odnose na trošak intervencije ophodara; uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja u iznosu od 43,47 €, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan. Naime, iz Izvješća od 28. rujna 2020. (list 8 spisa) proizlazi da je navedeni trošak nastao nakon što je po pozivu voditelja druge smjene obavljena navedena intervencija upravo zbog prestanka rada i oštećenja predmetne opreme uslijed grmljavinskog nevremena. To znači da je došlo do izvanredne intervencije ophodarske službe te da se nije radilo o redovitoj ophodnji pa da bi se navedeni trošak smatrao nastalih u redovitom tijeku obavljanja ophodarske službe. Stoga je ovaj sud u tom dijelu navedeni trošak sukladno odredbi čl. 22. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, smatrao osnovanim.

38. U odnosu na trošak postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta rada u iznosu od 40,27 €, ovaj sud je i u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim. Vještak je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja također utvrdio da je navedeni trošak opravdan i to u iznosu od upravo 40,27 €, budući da je očito za uklanjanje oštećenih uređaja a koji se nalaze na naplatnim kućicama, bilo potrebno uspostaviti privremenu regulaciju prometa. Stoga je ovaj sud u tom dijelu navedeni trošak sukladno odredbi čl. 22. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, smatrao osnovanim.

39. Zaključno u odnosu na troškove obavljanja očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 27,81 € ovaj sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je predmetni trošak odnosno radnja tužitelja bila

Stranica 9 od 12

potrebna i opravdana kako bi se prikupili podaci o štetnom događaju i kako bi se potom mogle utvrditi odlučen činjenice vezane uz štetni događaj i nastalu štetu, pa tako i uzrok, opseg i visina štete. Stoga je ovaj sud u tom dijelu navedeni trošak sukladno odredbi čl. 22. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, smatrao osnovanim.

40. U odnosu na visinu gore navedenih troškova, ovaj sud je istu utvrdio iz Troškovnika tužitelja na listu 13-20 spisa, pri čemu se ukazuje da tuženik osim što je u odnosu na ove troškove paušalno osporio visinu tih troškova nije konkretno naveo što točno o pogledu visine osporava kao što je to pravilno učinio u odnosu na ENC antene i konverter, pa je stoga ovaj sud takvo osporavanje ocijenio paušalnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka.

41. Slijedom navedenog, budući da je ovaj sud nakon provedenog vještačenja utvrdio da ukupna visina štete iznosi 6.364,67 € (od čega se iznos od 6.253,12 € odnosi na osigurninu dvije ENC antene i konvertera, iznos od 43,47 € na troškove intervencije ophodara, iznos od 40,27 € na troškove privremene regulacije i iznos od 27,81 € na troškove izrade fotodokumentacije), te uzimajući u obzir da je tuženik nesporno isplatio tužitelju iznos od 2.963,12 € (22.325,64 kn) to je ovaj sud ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu za iznos od 3.401,55 €, pa kako tuženik nije niti tvrdio da je taj iznos podmirio to je sukladno odredbi čl. 921. ZOO-a, dužan platiti osigurninu u navedenom iznosu slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude, dok je u preostalom dijelu odnosno u dijelu za iznos od 10.733,85 €, ovaj sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan (točka II. izreke) jer tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva u tom dijelu.

42. Ovdje se napominje da iako tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe, navodi da mu je šteta nastala i na panoramskoj kameri (list 1 spisa) navedena kamera se ne spominje u računu UNITEH d.o.o. temeljem kojega tužitelj potražuje štetu u tom pogledu, pa je stoga u tom dijelu ovaj sud ocijenio da tužitelj nije dokazao da mu je šteta nastala na spominjanoj panoramskoj kameri niti je dokazao visinu štete u odnosu na istu.

43. Odluka o zateznoj kamati donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) a koja se odnosi na trgovačke ugovore.

44. U odnosu na tijek zateznih kamata ukazuje se da iz odredbe čl. 19. Općih uvjeta za osiguranje imovine koji se sukladno odredbi čl. 23. Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika primjenjuju, proizlazi da se tuženik obvezao isplatiti osigurninu u roku koji ne može biti dulji od 14 dana računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st.1.) dok je stavkom 3. propisano da ako je za utvrđivanje postojanja osiguravateljeve obveze potrebno stanovito vrijeme, da je tada dužan isplatiti osigurninu u roku od 30 dana od primitka odštetnog zahtjeva. Stavkom 5. tog članka je propisano da ako osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u rokovima iz ovog članka duguje osiguraniku zatezne kamate od primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je tužitelj obavijest o osiguranom slučaju zaprimio najkasnije kada je i potvrdio primitak iste (list 81 spisa)

Stranica 10 od 12

odnosno 14. listopada 2020., to bi tužitelj imao pravo na zatezne kamate od tog dana, ali kako iste potražuje tek od 16. prosinca 2020. to je ovaj sud sukladno sukladno odredbi čl. 943. st. 4. ZOO-a odredbi čl. 2. ZPP-a, u skladu s granicama postavljenog zahtjeva, dosudio tužitelju zatezne kamate od 16. prosinca 2020. (točka I. izreke).

45. Ovdje se ukazuje da je sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku iz razloga što je sve odlučne okolnosti sud mogao utvrditi iz provedenog vještačenja i isprava u spisu. Naime, bez obzira što sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u pogledu ne uzimanja u obzir amortizacije kod utvrđivanja vrijednosti osigurane stvari, budući da je to pravno pitanje o kojem odlučuje sud, a ne vještak, sud je iz dokaza u spisu i utvrđenja vještaka mogao utvrditi visinu osigurnine bez provođenja novog vještačenja, pa stoga nije bilo potrebe za provođenjem novog vještačenja. Jednako tako sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka CD, AD i C na okolnost da je uslijed udara groma došlo do oštećenja krovnih ENC antena i konvertera u vlasništvu tužitelja, budući da navedena okolnost nije ni bila sporna, već je bila sporna samo visina štete.

46. Kako su stranke u ovom predmetu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (14.135,40 €) razmjerno uspjele u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a budući da je tužitelj uspio u dijelu za iznos od 3.401,55 €, a tuženik u dijelu za iznos od 10.733,85 €, to je tužitelj uspio sa 24,06 % zahtjev a tuženik sa 75,94% zahtjeva, pa kada se od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu odbije postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, to je tuženik uspio u sporu sa 51,88 % zahtjeva.

47. Tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine: broj 138/23, nastavno: Tarifa“) za pristup na ročišta održana 6. rujna 2023., 14. ožujka 2024. i 10. listopada 2024. u iznosu od 500,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te za sastav podneska od 20. ožujka 2023. (odgovor na tužbu), zatim podneska od 15. siječnja 2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), od 22. travnja 2024. (očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka) u iznosu od 500,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV iznosi 3.750,00 €.

48. Kada se uzme u obzir da je tuženik uspio u omjeru od 51,88 %, to tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.945,50 € (točka III. izreke).

49. S druge strane sud nije prihvatio tuženikov zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 27. rujna 2014. u iznosu od 500,00 € budući da je sud smatrao da navedeni trošak sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, nije bio potreban za vođenje ove parnice. Jednako tako sud je odbio i tuženikov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 93,90 €, budući da se ista plaća sukladno pravomoćnom uspjehu u sporu pa tuženik nema pravo na naknadu troška iste. Slijedom navedenog, sud je odbio tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.523,40 € (točka IV. izreke)

50. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020).

Stranica 11 od 12

Zagreb, 22. studenog 2024.

SUDAC

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda e-komunikacijom.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 187,81 €

- Tuženiku po pun.

- Kal. 30 dana

Stranica 12 od 12