REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-2429/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Alan Milinković, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 70, protiv prvotuženika LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Jekić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Cernička ulica 21 i drugotuženika ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 16. listopada 2024. godine u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika, prvotuženika i njegovog punomoćnika te drugotuženika i njegovog punomoćnika, s danom objave 22. studenog 2024. godine,
p r e s u d i o j e:
I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:
"I/ Utvrđuje se da je Ugovor o prijenosu poslovnih udjela (koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Kristijana Hukelja, dana 02.03.2023. godine, pod poslovnim brojem Ov-2361/2023) trgovačkog društvo Sparta gym vision d.o.o. [adresa], OIB: 67630775008 koji je sklopljen između sklopljen između I tuženika LA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao Prenositelja i II tuženog ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao stjecatelja, a čiji je predmet prijenosa je 265 poslovnih udjela, svaki nominalnog iznosa 10,00 Eur-a, redni brojevi od 101 do 365, ništetan i ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se brisanje iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu stanja nastalog na temelju je Ugovor o prijenosu poslovnih udjela (koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Kristijana Hukelja, dana 02.03.2023. godine, pod poslovnim brojem Ov- 2361/2023) trgovačkog društvo Sparta gym vision d.o.o. [adresa], OIB: 67630775008 koji je sklopljen između I tuženika LA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao Prenositelja i II tuženog ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao stjecatelja tako da se briše pravo vlasništva imatelja poslovnih udjela 265 poslovnih udjela, svaki nominalnog iznosa 10,00 Eur-a, redni brojevi od 101 do 365, s imena II ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uz istovremeni upis poslovnih udjela 265 poslovnih udjela, svaki nominalnog iznosa 10,00 Eur-a, redni brojevi od 101 do 365, u vlasništvo I tuženika LA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].".
II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u roku od 15 dana u iznosu od 750,00 €.
III/ Nalaže se tužiteljici naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u roku od 15 dana u iznosu od 937,50 €.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovom predmetu podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prijenosu poslovnih udjela. Navodi kako su ona i prvotuženik sklopili brak dana 21.05.2005. u Zagrebu, a razveli ga 02.05.2023. godine, da je 30.11.2021. prvotuženik osnovao trgovačko društvo Sparta gym vision d.o.o. [adresa], OIB: 67630775008 gdje je bio jedini član društva i jedini direktor društva, a da je 02.03.2023. godine prvotuženik sklopio Ugovor o prijenosu poslovnih udjela kojim je prenio na drugotuženika 265 poslovnih udjela svaki nominalnog iznosa 10,00 Eur-a, što predstavlja 100% temeljnog kapitala, čime je drugotuženik postao imatelj svih poslovnih udjela u trgovačkom društvo Sparta gym vision d.o.o. Budući je u trenutku osnivanja trgovačkog društvo Sparta gym vision d.o.o. tužiteljica bila u braku s prvotuženikom, smatra da bez njezine suglasnosti nije bilo moguće prenijeti poslovne udjele na drugotuženika, jer predmetni poslovni udjeli predstavljaju bračnu stečevinu između tužiteljice i prvotuženika te je samim prijenosom poslovnih udjela na drugotuženika umanjena bračna stečevina koju je stekla tijekom trajanja bračne zajednice s prvotuženikom. Smatra da je jasna namjera prvotuženika da „sakrije“ imovinu, koja predstavlja značajni dio bračne stečevine, a sve u cilju da predmetno trgovačko društvo ostane pod njegovom kontrolom, dok je drugotuženik fiktivni imatelj poslovnih udjela, koji ih drži za račun prvotuženika. Nadalje navodi kako u mirnom postupku nije utvrđena bračna stečevina niti je ista podijeljena, da je prvotuženik formalno naveden kao vlasnik – imatelj svih poslovnih udjela u trgovačkom društvu Sparta gym vision d.o.o. Zagreb, otuđio predmetne poslovne udjele temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela (ovjeren kod javnog bilježnika Kristijana Hukelja, dana 02.03.2023. godine, pod poslovnim brojem Ov-2361/2023) te ih je prenio na drugotuženika bez ikakve naknade. Napominje da je ustala predmetnom tužbom iz razloga što je predmetnim Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 02.03.2023. godine otuđeni poslovni udjeli koji nesporno predstavljala bračnu stečevinu koju su tužiteljica i prvotuženik stekli tijekom trajanja bračne zajednice, a da je prenesen na drugotuženika, u trenutku kada je bilo očigledno da će bračna zajednica između tužiteljice i prvotuženika prestati te je bračna zajednica prestala iseljenjem tužiteljice iz njihovog zajedničkog doma, dana 25.03.2023. godine. Tužiteljica smatra da je njezin tužbeni zahtjev opravdan, jer prvotuženik ne može raspolagati bračnom stečevinom, bez suglasnosti tužiteljice, sve dok se Sporazumom ili pravomoćnim sudskim rješenjem ne odluči što čini bračnu stečevinu. U konkretnom slučaju interes tužiteljice je da se zaštiti i oglasi predmetni pravni posao ništetnim iz razloga što smatra da je ovaj Ugovor sklopljen protivno moralu društva te traži proglašenje predmetnih Ugovora ništetnim.
2. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i navode iz tužbe. Osporio je da bi poslovni udjeli u društvu Sparta gym vision d.o.o. Zagreb bila bračna stečevina, kao i da bi za otuđenje njegovih poslovnih udjela trebao imati suglasnost tužiteljice. Naveo je kako je prvotuženik vlasnik Obrta [obrt]” od dana 02.11.2000.godine dakle prije braka (sklapanja braka - 21.05.2005.), da je tužiteljica bila u radnom odnosu u obrtu [obrt] od 16.07.2004. do 31.03.2014. i potom od 16.5.2015. do 15.06.2021., nakon čega je otvorila vlastiti obrt “ [obrt]”, koja je ostvarivala samostalni dohodak do 07.04.2023. Napomenuo je kako je tužiteljica tijekom braka, radnog i poslovnog odnosa s prvotuženikom imala transparentno sva saznanja o poslovanju [obrt] “ [obrt]”, a osobito da je prvotuženik u poslovnoj/partnerskoj suradnji s drugotuženikom od ulaska/promjene adrese poslovanja [obrt], na Medarskoj ulici 69, na temelju Ugovora o zakupu od 27.11.2014. poslovnog prostora u površini od 1.546,54 m2 sa zakupodavcem društvom RENTIJER d.o.o. Preuzimanjem predmeta zakupa u površini od 1.546,54 m2, na adresi [adresa], dana 03.12.2014. godine prvotuženik je kao uvjet ulaska u poslovanje (fitness djelatnosti) preuzeo plaćanje dugovanja nastalog na strani zakupodavca RENTIJER d.o.o, u iznosu od 130.287,00 kn, kao i preuzeo dugovanja do tada nastaloga u poslovanju - dotadašnjeg zakupnika PRESKOK d.o.o. prema drugotuženiku u iznosu od 574.638,38 kn. Drugotuženik je kroz cijelo vrijeme (2015.-2023.) bio financijska potpora prvotuženiku i o navedenoj činjenici je tužiteljica bila upoznata. Tako je tijekom pandemije i Vladinih mjera koje su dovele do “lock- downa” razdoblja u 4. kvartalu 2020. i 1. kvartalu 2021., došlo je do pada prihoda od 33% u odnosu na 2019. godinu, međutim drugotuženik je financijski pomogao (2x50.000,00 kn), tako da nije došlo do poremećaja u poslovanju, kao i zajedničkim ulaganjem u smislu osiguranja dodatnih zdravstvenih mjera za siguran boravak u centru, kako bi se smanjio rizik od većeg pada broja članova. Napomenuo je kako su prvotuženik i drugotuženik oformili Sparta Gym Team, koji razvija Sparta Gym Vision (SGV) strategiju čiji je cilj razvoj vlastitih lanaca fitness prostora u Hrvatskoj i Gradu Zagrebu s franšiznim programom. U tom smjeru im se pružila mogućnost unajmljivanja nove lokacije [adresa], površine 3.140 m2, centar koji u svojoj ponudi osim fitness prostora nudi i wellness (SPA) program. Navedenim zajedničkim poslovnim poduhvatom prvo i drugotuženik su proširili poslovanje te povećali postojeće kapacitete za 4 puta i stvorili preduvjet za ostvarivanje ciljeva u smislu značajnijeg učešća i uloge fitness tržišta. Za navedeni poslovni poduhvat prvo i drugotuženik su donijeli zajedničku poslovnu odluku o osnivanju društva Sparta Gym Vision d.o.o., dana 30.11.2021., operativno i privremeno na ime prvotuženika, sve kako bi ono zaključilo Ugovor o zakupu dana 01.12.2021. sa zakupodavcem MONTEVIDEO d.o.o., na adresi [adresa] te istoga dana uz suglasnost Zakupodavca Ugovor o podzakupu za korist [obrt], vlasnik prvotuženika. Do “otuđenja poslovnih udjela” Sparta Gym Vision d.o.o. s prvotuženika na drugotuženika u ožujku 2023., suprotno navodima tužiteljice (“skrivanja osobne imovine i/ili zajedničke bračne stečevine”) došlo je “ispunjenjem/poštivanjem” međusobno postignutog dogovora prvo i drugotuženika, “širenjem poslovanja istovrsne djelatnosti”, porezno poslovnih razloga povezanosti “privremenog osnivača prvotuženika društva” s uspješnim poslovanjem [obrt], financijske obaveze spram drugotuženika i nakon zaključenja Ugovora o podzakupu “na novoj lokaciji” te NOVE “AKVIZICIJE” poslovnih pregovora koji su trajali tijekom i nakon razvoda (02.05.2023.), finalnim zaključenjem Predugovora o zakupu – nastanka treće lokacije s predviđenim početkom poslovanja rujan 2024. Dakle, drugotuženik nije fiktivni imatelj poslovnih udjela, već ravnopravni partner prvotuženika u ispunjenju njegove financijske obaveze spram drugotuženika, ali i zajedničke strategije i cilja razvoja vlastitih lanaca fitness prostora u Hrvatskoj i Gradu Zagrebu s franšiznim programom. Navodi kako privatne isprave nisu u suprotnosti s moralom, Ustavom i Zakonima u RH, dok otuđena “imovina” nije bračna već predstavlja imovinu drugotuženika, slijedom čega pravni posao između prvo i drugotuženika nema elemenata ništetnosti.
3. Drugotuženik je odgovoru na tužbu osporio kako je predmetni pravni posao između tuženika „fiktivan“, odnosno da je sklopljen iz razloga kako bi prvotuženik „sakrio“ imovinu koja predstavlja značajan dio bračne stečevine pri čemu bi isti pravni posao bio protivan moralu društva te da je za isti pravni posao prvotuženik trebao imati suglasnost tužiteljice. Naime, prvotuženik je vlasnik obrta „ [obrt]“, koji otvoren prije sklapanja braka s tužiteljicom. Tužiteljica je bila u radnom odnosu u navedenom obrtu u razdoblju od 2004. do 2014. godine i od 2015. do 2021.g. nakon čega je osnovala vlastiti obrt „ [obrt]“ **.**.2021. godine, kroz koji je zasnovala poslovni odnos s obrtom „ [obrt]“ u vlasništvu prvotuženika, sve do 07.04.2023., kada je poslovna suradnja raskinuta. Tužiteljica je kroz svoj obrt, a zajedno s prvo i drugotuženikom, radila na marketinškom dijelu poslovanja, a u siječnju 2022. godine i na promidžbenoj kampanji kojoj je za cilj bilo promovirati koncept fitness „SPARTA“ franšize, a koju ideju su ostvarivali upravo tuženici. Tužiteljica je tijekom cijelog tog vremenskog perioda bila upoznata s poslovanjem prvotuženika, s detaljima poslovnog odnosa prvo i drugotuženika, odnosno konkretno sa činjenicom da je drugotuženik ravnopravni poslovni partner i izravna financijska potpora prvotuženiku. Tuženici su dugogodišnji poslovni partneri koji surađuju u sklopu fitness djelatnosti od 2014. godine pa do danas. Naime, drugotuženik je u poslovanje prvotuženika ušao na način da je prvotuženik preuzeo dugovanja prema društvu RENTIJER d.o.o. (zakupodavac poslovnog prostora na adresi [adresa]) u iznosu od 130.287,00 kn, i društva PRESKOK d.o.o. u iznosu od 574.638,38 kn prema drugotuženiku. O prethodno navedenom pravnom poslu prvotuženik i drugotuženik su dana 08.12.2014. godine sastavili pisani Sporazum o preuzimanju duga kojim je otpočela njihova poslovna suradnja. Prvotuženik je preuzeo predmet zakupa na adresi [adresa], a kao protučinidbu je preuzeo ranije navedena dugovanja. Drugotuženik je još početkom 2015. u poslovanje prvotuženika uložio vlastita financijska sredstva u iznosu od više od 700.000,00 kuna, omogućujući prvotuženiku uzimanje u zakup poslovni prostor od 1.500 m2, a slijedom istoga i razvoj i širenje poslovanja u području djelatnosti fitnessa u Gradu Zagrebu. Navedeno je bilo poznato tužiteljici jer je bila zaposlenik obrta „ [obrt]“, a kasnije kroz poslovnu suradnju njezinog obrta „ [obrt]“ s obrtom prvotuženika „ [obrt]“ i s društvom SPARTA GYM VISION d.o.o., surađivala izravno s drugotuženikom na unaprjeđenju i razvoju koncepta „SPARTA“ fitness franšize. Tijekom pandemije koronavirusa drugotuženik je financijski pomagao i podupirao zajedničko poslovanje na način da je prvotuženiku u dva navrata, 30.03.2020. i 26.01.2021. predao iznos od 50.000,00 kn u gotovini, a koji je prvotuženik prenio na poslovni račun obrta „ [obrt]“, omogućujući time podmirenje povećanih troškova zadovoljenja novo propisanih zdravstvenih uvjeta i sanacije oštećenja uzrokovanih potresom, a sve u cilju sprječavanja osipanja članstva fitness centra te vršenja nužnih preinaka u prostoru fitness centra, čime je omogućen neometani nastavak poslovanja i u tom zahtjevnom poslovnom periodu. Navodi kako je poslovni koncept i cilj prvo i drugotuženika bio razvoj lanaca fitness prostora, prvenstveno u Gradu Zagrebu, a potom i diljem Republike Hrvatske. Drugotuženik je dana 13.10.2021. organizirao i prezentiranje poslovne ideje u društvu Funderbeam South-East Europe d.o.o. u zgradi Zagrebačke burze, a koje društvo se bavi uslugama vezanim uz poslove kreditiranja, npr. prikupljanje podataka, izrada analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba koje samostalno obavljaju djelatnosti. Iz navedenog je jasno vidljivo kako je drugotuženik aktivno sudjelovao i bio ravnopravan partner prvotuženika u poslovanju. Budući se tuženicima ponudila mogućnost zakupa novog poslovnog prostora traženih gabarita i značajki, na lokaciji [adresa], 10410, zajedno su donijeli poslovnu odluku da osnuju novo trgovačko društvo SPARTA GYM VISION d.o.o., [adresa], OIB: 67630775008, koje bi bilo zakupac predmetnog poslovnog prostora. Društvo SPARTA GYM VISION d.o.o. osnovano je dana 30.11.2021., isto je dana 01.12.2021. zaključilo Ugovor o zakupu s društvom MONTEVIDEO d.o.o. za predmetni poslovni prostor, a nakon toga je isti prostor dan u podzakup obrtu „ [obrt]“ u vlasništvu prvotuženika. Također je bitno i za napomenuti kako je predmetna djelatnost vezana i za prepoznatljivost osobe koja se s istom bavi, a u ovom slučaju to se odnosi na prvotuženika koji je renomirano ime u fitness krugovima na području Grada Zagreba te je konkretizacija svih poslovnih dogovora s poslovnim suradnicima (pogotovo zakupodavcima poslovnih prostora) uvjetovana sudjelovanjem prvotuženika u pregovorima i zaključenju pravnih poslova u sklopu iste djelatnosti upravo s prvotuženikom. Upravo iz navedenog razloga je trgovačko društvo SPARTA GYM VISION d.o.o. osnovano na način da isto „glasi“ na prvotuženika, kao svojevrsnog nositelja poslovanja, dok je drugotuženik bio posve, ako ne i više nego ravnopravan partner u poslovnom poduhvatu koji za cilj ima razvitak franšize lanaca fitness prostora u Gradu Zagrebu i RH. Budući da je tijekom dugogodišnjeg poslovno-partnerskog odnosa prvo i drugotuženika nastalo visoko uzajamno poslovno povjerenje temeljeno na poštivanim usmenim dogovorima, tuženici svoja prava i obveze u vezi predmetnog poslovnog odnosa nikada nisu regulirali na pisani način. Kako je dio navedenog poslovanja na lokaciji na lokaciji [adresa], 10410 Zagreb, obavljan kroz društvo SPARTA GYM VISION d.o.o., a poslovanje kojeg društva je u stvarnosti vođeno sredstvima drugotuženika kao svojevrsnog investitora, to je bilo nužno da se prethodno dogovoreni uvjeti suradnje prvo i drugotuženika konkretno definiraju. Upravo iz navedenog razloga, a budući je kao osnivač društva SPARTA GYM VISION d.o.o. naveden prvotuženik te je isti u knjizi poslovnih udjela bio upisan kao nositelj svih poslovnih udjela društva, i s obzirom da je drugotuženik od 2015. do ožujka 2023. godine u predmetno zajedničko poslovanje i poslovni pothvat uložio više od 1.000.000,00 kuna vlastitih sredstava, bilo je nužno da se poslovni udjeli u društvu SPARTA GYM VISION d.o.o. prenesu na drugotuženika kako bi se isti poslovno- partnerski odnos učinio vidljivim i trećim osobama, što je u konačnici i učinjeno sklapanjem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela (ovjerenog kod Javnog bilježnika Kristijana Hukelja, dana 02.03.2023., broj ovjere OV-2361/2023). Napominje kako je tužiteljica bila u cijelosti upoznata sa činjenicom da je drugotuženik bio ravnopravan poslovni partner prvotuženika u periodu u kojem je poslovanje prvotuženika višestruko povećano, kao i da je drugotuženik ulaganjem vlastitih financijskih sredstava uvelike pridonio razvitku i ostvarenju zajedničkog poslovnog poduhvata te da je prvotuženik svoje poslovne udjele u predmetnom trgovačkom društvu prenio na drugotuženika iz razloga da se njihov poslovni i partnerski odnos konačno definira i formalno, sve budući se poslovni pothvat stvaranja franšize „SPARTA“ fitness centara, djelomično vodio i kroz poslovanje predmetnog društva SPARTA GYM VISION d.o.o., a koji poslovni pothvat je rezultat zajedničkih i ravnopravnih napora i financijskih ulaganja prvo i drugotuženika. Društvo SPARTA GYM VISION d.o.o. je stoga osnovano, ali je i vršilo poslovanje, ravnopravnim partnerstvom i ulaganjima prvo i drugotuženika, a koji novac ne predstavlja imovinu koju su bračni drugovi (tužiteljica i prvotuženik) stekli za vrijeme trajanja braka niti se radi o sredstvima koja potječu iz te imovine (u smislu odredbe čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona). Ugovor o prijenosu poslovnih udjela je na zakonu osnovan i sadrži sve propisane formalne i materijalne pretpostavke valjanosti propisane odredbom čl. 412. Zakona o trgovačkim društvima te isti nije u suprotnosti s prisilnim propisima, moralom društva i Ustavom RH, kako to neosnovano tvrdi tužiteljica.
4. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica se dodatno očitovala kako je neosporno je da je prvotuženik uz pomoć drugotuženika došao u poslovni kontakt s društvom Rentijer d.o.o. vlasnikom poslovnog prostora od 1.546,54 m2 na adresi [adresa] te da je prilikom ulaska u predmetni prostor (koji je prije bio u zakupu društva Preskok d.o.o.), preuzeo dugovanje Preskok d.o.o. prema vlasniku prostora Rentijer d.o.o. u iznosu od 130.287,00 kn, kao i da je preuzeo dugovanje koje je trgovačko društvo Preskok d.o.o. imalo prema drugotuženiku, iako joj je nepoznato u kojem se iznosu radi, no navodi kako joj je prvotuženik izjavio da je dug prema drugotuženiku isplaćen u cijelosti. Predmetna oba dugovanja je prvotuženik uplatio iz novčanih sredstava koja su predstavljala bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika. Dana 09.01.2015. godine prvotuženik iz novčanih sredstava koji čine bračnu stečevinu uplatio na račun obrta „ [obrt]“ novčani iznos od 300.000,00 kn, kako bi omogućio normalno poslovanje fitnesa i za podmirenje dugova. Nakon ulaska u poslovni prostor u Medarskoj ulici 69, obrt „ [obrt]“ je poslovao više nego uspješno te nije bilo potrebe da mu drugotuženik financijski pomaže, niti da drugotuženik bude „financijska potpora“ prvotuženiku, nego je stvarno stanje bilo da je prvotuženik bio „financijska potpora“ drugotuženiku. Naime prilikom ulaska u prostor u [adresa], prvotuženik je iz novčanih sredstava koji čine bračnu stečevinu ulagao u daljnje poslovanje. U razdoblju 2015-2022. godine, obrt „ [obrt]“ je ostvarivao dobre poslovne rezultate, što je vidljivo iz godišnjih financijskih izvještaja za navedeni vremenski period. Tijekom pandemije uzrokovane Covidom-19, Vlada Republike Hrvatske je davala potpore poslodavcima na način da su podmirivani svi troškovi na ime radnika. Napominje da dok fitnes nije radio nije bilo troškova struje i vode, komorskog doprinosa Hrvatskog gospodarskoj komori, a vlasnik prostora Rentijer d.o.o. odrekao se naplate zakupnine za navedeni prostor, pa realno nije bilo prihoda, ali nije bilo ni troškova. Prvotuženik je aplicirao i dobivao sve potpore koje je Vlada RH davala poduzetnicima u industrijama u kojima im je bio ograničen rad, dobio je kod HAMAG-BICRO kredit u iznosu od 380.000,00 kn, s godišnjom kamatom od 0,25 %. Prvotuženik je imao uredno poslovanje, unatoč pandemiji te da je samo na ime poticaja zaprimio nepovratna novčana sredstva u iznosu od 212.620,00 kn te mu je odobren zajam na iznos od 380.000,00 kn, uz kamatu od 0,25% godišnje pa mu nije bila potrebna financijska pomoć od drugotuženika u iznosu od 100.000,00 kn (2 x 50.000,00 kn), kako se navodi u odgovoru na tužbi, a posebice obzirom da je u tom vrijeme obrt imao sredstava na računu. Tužiteljica sumnja u vjerodostojnost istih potvrda o zajmu. Navodi kako prema Podacima o solvetnosti (SOL-2) na dan 13.12.2020. godine, prosječno godišnje stanje na računu prvotuženika iznosi 202.031,69 kn. Ideja o razvoju Sparta gym vision te razvoja franšiznog programa je ostala samo ideja koja se tek počela razvijati, ali nikada nije dobila svoje ozbiljnije konture te jedini rezultat navedene ideje do današnjeg dana je napravljena prezentacija koju je izradila tužiteljica uz pomoć drugotuženika. Kada su se otvorile mogućnosti da se proširi djelatnost fitnesa na novu lokaciji [adresa], površine 3.140 m2, osnovano je novo trgovačko društvo Sparta gym vision d.o.o. čiji je jedini vlasnik bio prvotuženik koji se iz sredstava bračne stečevine uplatio temeljni kapital prilikom osnivanja predmetnog trgovačkog društva te je izvršio pozajmicu na račun novoosnovanog društva, kako bi novoosnovano trgovačko društvo moglo sklopiti Ugovor o zakupu s vlasnikom prostora, trgovačkim društvom Montevideo d.o.o. te je tom prilikom sklopljen i Ugovor o podnajmu s obrtom „ [obrt]“. Sve navedene uplate su izvršene iz novčanih sredstava koja predstavljaju bračnu stečevinu. Smatra kako predmetno društvo formalno i materijalno predstavljalo bračnu stečevinu te nije moglo biti preneseno na treću osobu- drugotuženika bez suglasnosti tužiteljice jer tužiteljica i prvotuženik nisu regulirali podjelu bračne stečevine stoga je taj prijenos na treću osobu ništetan. Navodi kako je drugotužitelj bio zaposlenik udruge Društvo športske rekreacije kojom je upravljao prvotuženik te da je danas iako je vlasnik i direktor u predmetnom trgovačkom društvu zadužen samo za jedan uski dio poslovanja predmetnog trgovačkog društva, dok sve ostale i operativne poslove kao i dalje obavlja prvotuženik.
5. U daljnjem tijeku postupka drugotuženik je naveo kako je tužiteljica bila nedvojbeno upoznata s poslovnom suradnjom prvo i drugotuženika te je i sama surađivala u sklopu iste s drugotuženikom. Očigledno je kako je tužiteljica bila upoznata s određenim okolnostima poslovne suradnje prvo i drugotuženika, ali ne i svim detalja jer nije sudjelovala na njihovim sastancima na kojima su se konkretni detalji dogovarali. Napominje kako forma Sporazum o preuzimanju duga od 08.12.2014. nije propisana zakonom niti drugim propisom, a nije niti nužno da se potpisi ugovornih strana na istome javnobilježnički ovjere. Osporio je tvrdnju da je zapravo prvotuženik bio financijska potpora drugotuženiku već su oni bili ravnopravni poslovni partneri koji su zajedno donosili poslovne odluke tijekom cijelog razdoblja od 2014. pa do danas. Tako je prvotuženik konkretno bio zadužen za organizaciju i upravljanje poslovanjem jer je bio prethodno upoznat s djelatnošću i tehnologijom fitnessa, dok je doprinos drugotuženika bio usmjeren na analizu poslovanja i potencijalnih mogućnosti širenja djelatnosti te načina financiranja budućih projekata. Tijekom 2021. godine tuženicima se ponudila mogućnost zakupa novog poslovnog prostora traženih gabarita i značajki, na lokaciji [adresa], (nekad VITA FITNESS & SPA Rotor) površine 3.140 m2, a koji uvjeti su u pogledu visine najamnine bili prihvatljivi te se odmah krenulo u analizu dostupnih parametara poslovanja kako bi se utvrdila isplativost projekta, a koja je pokazala da je nužno uložiti više od 2.000.000,00 kn. Upravo iz navedenog razloga pristupilo se izradi projekta prikupljanja sredstava putem tzv. Crowd fundinga ili masovnog financiranja, a što se u konačnici i pokrenulo putem tvrtke Funderbeam radi čega se i izradila studija koja bi udovoljavala njihovim kriterijima. Iz istog razloga osnovano je i društvo Sparta Gym Vision d.o.o. za koji se projekt i radio. S obzirom da je u projektu Funderbeam trebao biti jedan „leading investor“ koji ne može biti osoba koja je ujedno i vlasnik društva za koji se projekt izrađuje te je upravo drugotuženik bio autor, voditelj i koordinator projekta, odnosno „leading investor“, stoga je društvo osnovano na prvotuženika. Međutim, uz navedeno, predmetno društvo osnovano je na način da „glasi“ na prvotuženika i jer su u tom smjeru bile naklonjene i neke druge poslovne okolnosti, pogotovo jer su poslovni krugovi u fitness djelatnosti na području Zagreba bili već upoznati radom prvotuženika radi čega su se mogli ostvariti povoljniji uvjeti, prvenstveno u odnosu na visinu zakupnine novih prostora. Kako je sama aktivnost i mogućnost ostvarenja financiranja putem Funderbeama prekinuta s početkom rata u Ukrajini, a poslovanje na novoj lokaciji je već pokrenuto s 01.01.2022. godine, financiranje tog projekta realizirano je na drugačiji način. Osporio je da je da je poslovanje obrta „ [obrt]“ i tijekom pandemije koronavirusa bilo likvidno te da su korištene razne vrste potpora koje je omogućila Vlada RH, ali isto razdoblje je, uz navedeno, uspješno prebrođeno i zbog izuzetne kontrole troškova koja je uvedena i provedena tijekom poslovanja u tom periodu. Kako je trajanje pandemije i krize bilo nepoznato što je uzrokovalo i porast nesigurnosti i poslovnog rizika u djelatnosti fitnessa, postignut je dogovor tuženika da drugotuženik interventno investira dodatne iznose (2 x 50.000,00 kn) dok se ne vidi u kojem smjeru će kriza ići i koliko će ona trajati, neovisno o trenutačnom stanju sredstava na računu obrta. Smatra kako izvatke prometa po računu i drugu poslovnu dokumentaciju prvotuženika, odnosno obrta „ [obrt]“, a koje je tužiteljica dostavila u spis bi mogla biti dokumentacija pribavljena na nezakonit način, jer se očito radi o poslovnoj dokumentaciji koja nije javno objavljena i mogla bi predstavljati poslovnu tajnu.
6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1 Ob-1037/2023 (list 7-12 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 13-18 spisa), Ugovor o prijenosu poslovnih udjela (list 19-21 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora s prilozima (list 35-46 spisa), Ugovor o podzakupu poslovnog prostora (list 47- 50 spisa), Izvadak iz obrtnog registra (list 61-62, 63 spisa), e mail korespondencija (list 64, 74-75 spisa), prezentaciju (list 65-69, 211-214 spisa), Sporazum (list 70-71 spisa), priznanice (list 72, 73, 126, 132, 176, 182 spisa), Izvatke iz Zagrebačke banke d.d. (list 85, 128-130, 134-148, 163- 175, 178-181, 184-187 spisa), Pregled poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti (list 86-93, 189-196 spisa), dopise (list 94, 95, 157, 158, 159, 160 spisa), izjavu (list 96 spisa), Ugovore o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta i anekse (list 97-98, 99-100, 101-103, 105-106, 107-108, 109-110, 197-210 spisa), zahtjev za otpis komorskog doprinosa (list 111, 161 spisa), zahtjev za nadoknadu dijela ili svih plaćenih fiksnih troškova (list 112, 162 spisa), Obavijest o dodijeljenoj državnoj potpori (list 113 spisa), otplatni plan (list 114 spisa), ugovor o zajmu (list 115-124 spisa), podaci o solventnosti (list 125, 188 spisa) te je saslušao svjedoke AA (list 224-226 spisa), EA (list 226-227 spisa), FA (list 227 spisa), PA (list 227-228 spisa), ĐA (list 228-229 spisa), tužiteljicu BA (list 230-234 spisa), prvotuženika LA (list 234-237 spisa), drugotuženika ŽA (list 237-241 spisa).
7. Tužitelj je na ročištu 16. listopada 2024. odustao od dokaznog prijedloga grafološkog vještačenja.
8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023; dalje u tekstu ZPP) ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
9. Tužbeni zahtjev odnosi se na utvrđenje ništetnosti Ugovor o prijenosu poslovnih udjela u društvu Sparta Gym vision d.o.o. iz razloga što je prvotuženik raspolagao bračnom stečevinom, a što je suprotno moralu društva te brisanje upisa iz sudskog registra nastalog temeljem tog ugovora.
10. U ovom predmetu između stranaka nije sporno da su tužiteljica i prvotuženik sklopili brak 21.05.2005., a razveli ga 02.05.2023. godine (što proizlazi i iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1 Ob-1037/2023), kao i da je prvotuženik 30.11.2021. osnovao društvo Sparta gym vision d.o.o. [adresa], OIB: 67630775008 gdje je bio jedini član društva i jedini direktor društva (što proizlazi i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra). Također je nesporno da je 02.03.2023. godine prvotuženik sklopio Ugovor o prijenosu poslovnih udjela kojim je prenio na drugotuženika 265 poslovnih udjela svaki nominalnog iznosa 10,00 €, što predstavlja 100% temeljnog kapitala, čime je drugotuženik postao imatelj svih poslovnih udjela u trgovačkom društvo Sparta gym vision d.o.o., što je razvidno iz Ugovor o prijenosu poslovnih udjela.
11. Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora razvidno je da su ga sklopili 01.12.2021. Montevideo d.o.o. kao zakupodavac i Sparta gym vision d.o.o. Zagreb kao zakupnik vezano za zakup poslovnog prostora u Trgovačkom centru Rotor u Zagrebu, procijenjene neto površine 3140 m2 na prvom katu zgrade i dijelu galerije (1.5 etaža) uz mjesečnu zakupninu od 10.000,00 € uvećano za PDV. Iz Ugovora o podzakupu poslovnog prostora razvidno je da je ranije navedeni prostor Sparta gym vision d.o.o. Zagreb dala u podzakup obrtu za usluga [obrt] vl. OA.
12. Iz Izvatka iz obrtnog registra razvidno je da je prvotuženik osnovao obrt [obrt] vl. LA dana 02.11.2022.
13. Uvidom u dopise (list 94, 95, 157, 158, 159, 160 spisa), izjavu (list 96 spisa), Ugovore o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta i anekse (list 97-98, 99-100, 101- 103, 105-106, 107-108, 109-110, 197-210 spisa), zahtjev za otpis komorskog doprinosa (list 111, 161 spisa), zahtjev za nadoknadu dijela ili svih plaćenih fiksnih troškova (list 112, 162 spisa), Obavijest o dodijeljenoj državnoj potpori (list 113 spisa), razvidno je da je prvotuženik za potrebe svojeg obrta tijekom epidemije korona tražio i koristio potpore koje su bile dostupne. Također iz ugovora o zajmu (list 115-124 spisa), otplatni plan (list 114 spisa), razvidno je kako je prvotuženik za potrebe svojeg obrta koristio zajam sukladno Programu COVID-19.
14. Iz podataka o solventnosti (list 125, 188 spisa), Izvadaka iz Zagrebačke banke d.d. (list 85, 128-130, 134-148, 163-175, 178-181, 184-187 spisa) i Pregleda poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti (list 86-93, 189-196 spisa) razvidno je stanje na poslovnom računu obrta prvotuženika. Ovdje valja napomenuti kako ista dokumentacija suprotno navodima drugotuženika nije pribavljena na nezakoniti način, a sukladno čl. 220.a ZPP-a obzirom da je iz iskaza tužiteljice razvidno kako je ista raspolagala s poslovnom karticom obrta prvotuženika te imala uvidu u njegovu poslovnu dokumentaciju.
15. Iz Sporazuma (list 70-71 spisa) od 08.12.2014. razvidno je da su ga sklopili prvotuženik i drugotuženik temeljem kojeg prvotuženik preuzima nepodmireni dug društva PRESKOK d.o.o. prema drugotuženiku i to u ukupnom iznosu od 574.638,38 kn te da će prvotuženik biti isključivo odgovoran za taj dug dok se društvo Preskok d.o.o. oslobađa tog duga.
16. Iz priznanica (list 72, 73, 126, 132, 176, 182 spisa) razvidno je kako je prvotuženik od drugotuženika primio dana 30.03.2020. iznos od 50.000,00 kn, a dana 26.01.2021. također iznos od 50.000,00 kn.
17. Između stranaka je sporno je li društvo Sparta gym vision d.o.o. Zagreb bračna stečevina kao i je li Ugovor o prijenosu poslovnih udjela tog društva ništetan.
18. Ono što je bitno za naglasiti je činjenica da je u odnosu na ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme stjecanja imovine (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 291/05 od 30. svibnja 2006.; Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1331/08 od 17. prosinca 2009.; Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-5014/2016 od 29. ožujka 2017.).
19. Kako je društvo Sparta Gym Vision d.o.o. Zagreb osnovao 30.11.2021., tako za ocjenu je li isto društvo bračna stečevina prvotuženika i tužiteljica je mjerodavan Obiteljski zakon (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020; dalje u tekstu ObZ).
20. Sukladno odredbi čl. 36. ObZ-a propisano je kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Sukladno st. 4. i 5. istog članaka propisana je da se uknjižba prava vlasništva na bračnoj stečevini koja je u naravi nekretnina može provesti i na temelju prijedloga obaju bračnih drugova koji sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu kojom jedan bračni drug pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga u jednakim dijelovima ili drukčije ako su tako ugovorili. Na ispravi koja sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu mora potpis bračnog druga koji pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga biti ovjeren kod javnog bilježnika.
21. Radi utvrđenja sporne činjenice je li društvo Sparta Gym Vision d.o.o. Zagreb bračna stečevina te kakva je bila suradnja između prvotuženika i drugotuženika sud je saslušao svjedoke i stranke.
22. Iz iskaza ŠA sud je utvrdio kako je isti preko društva PRESKOK d.o.o. 14.02.2012. otvorio teretanu SPARTU u [adresa] u [adresa] u prostoru gospodina FA, a da je uz pomoć drugotuženika uredio taj prostora te je on ostao dužan drugotuženiku za uređenje oko 550.000,00 kn da mu je dio vratio oko 40.000,00 kn, no da je preostao dug. Također je ostao dužan i FA za zakupnine i režije te da je početkom studenog odnosno prosinca 2014. morao izaći iz prostora i prostor su preuzeli prvotuženik i drugotuženik koji su zadržali njegovo ime SPARTA. Uspio je spasiti neke sprave iz teretane. Prilikom izlaska iz teretane ostao je dug prema drugotuženiku u iznosu od oko 500.000,00 kn i dugovanje prema FA od oko 500.000,00 kn, no to dugovanje su preuzeli prvotuženik i drugotuženik. Kad je izlazio iz prostora potpisao je dokument kojim je oslobođen svih dugova. Napomenuo je da nije bilo ŽA da LA nikada ne bi ušao u ovaj prostor.
23. U svojem iskazu EA je potvrdio kako je u prostoru na [adresa] prvo bio AA, no da je ostao dužan određeni iznos kojeg se sada ne sjeća, nakon čega su u prostor ušli prvo i drugotuženik koji su preuzeli dugovanje. To dugovanje je podmirio LA. AA je dugovao i ŽA. Sa prvotuženikom je sklopio jedan ugovor o zakupu dugoročni koji traje i dalje.
24. U svojem iskazu FA je navela kako je počela raditi u teretani u [adresa] prvo za AA koji je prvi bio u zakupu, no kada je on zapeo u financijske probleme taj prostor su preuzeli ŽA i LA te je ona kao i drugi zaposlenici dobili tri neisplaćene plaće koje im je ranije AA ostao dužan i nastavila je raditi u teretani, gdje je radila do unazad godinu i pol dana. U teretani su poslovanje vodili i LA i ŽA, oboje su dolazili na sastanke i zvali su ih šefovima. U svom radu dobivala je radne naloge i od ŽA i to posebice za mjesečne i godišnje članarine. Njena plaća imala je i varijabilni dio što se tiče ostvarenih mjesečnih i godišnjih članarina. Inače ŽA je osmislio da zaposlenici dobiju bonus na plaću s obzirom na ostvareni promet jer što se više trude dobili bi veći bonus. Bili su sastanci na kojima su bili prisutni i ŽA i LA, a na nekim sastancima je bila prisutna i gospođa LA. Bonusi su im se isplaćivali na račun te bi u isplatnim listama ispod plaće postojala rubrika bonus ili nagrada. Koje je točno radno mjesto ŽA imao ona ne zna, no međutim u ured su dolazili LA, ŽA i gospođa LA. ŽA nije dolazio svaki dan u teretanu, ali isto tako niti LA kao ni gospođa LA. Gospođa LA bila je zadužena za vođenje marketinga.
25. Iz iskaza PA razvidno je kako ista nije nikada sudjelovala u poslovanju [obrt] te da je ista bila prijateljica tužiteljice i da se obiteljski družila s tužiteljicom i prvotuženikom i da je prilikom tih druženja saznala za događanja oko Sparte, odnosno ista ima posredna saznanja. Tako je ista navela kako joj je poznato da je [obrt] ušla u prostor VITE na Rotoru 2001. ili 2002. godine gdje su ušli tužiteljica i prvotuženik zajedno kao savjetnici vlasniku. BA je za taj prostor radila marketing i održavala internetsku stanicu i nakon nekog vremena joj je rekla da su oni skroz ušli u VITU te da su oni sada vlasnici. Što se tiče samog ŽA za njega zapravo ne zna te je prilikom otvaranja SPARTE 1 u prostoru [adresa] čula od BA da im je pomogao jedan gospodin, ali sada ne zna da li financijski ili s vezama da uđu u prostor u [adresa]. Nakon nekog vremena poslije je čula od BA da su ga davno isplatili te da su oni jedini vlasnici SPARTE 1. Sud nije prihvatio iskazu svjedokinje u dijelu gdje ista navodi da je [obrt] ušla u prostor VITE na Rotoru 2001. ili 2002. obzirom da je iz ostalih iskaza svjedoka kao i stranka razvidno da to nije bilo 2001. i 2002.
26. Iz iskaza ĐA također je razvidno kako ista nije sudjelovala u poslovanju SPARTE ni na koji način te da je bila obiteljski prijatelj tužiteljice i prvotuženika, da joj drugotuženik nije bio poznat, nikada za njega nije čula niti vidjela niti je čula da ga tužiteljica i prvotuženik spominju. Za ŽA nije čula do razvoda kada se na brzinu BA pokušalo maknuti iz priče SPARTE pa je sve prebačeno na ŽA. Zna da je LA bio zadužen za financijski dio, a BA za marketing. Oboje su bili jako vrijedni te je LA stalno hvalio BA kako odlično radi svoj posao, ona je radila i na godišnjem pa tako i kad su bile zajedno u Malagi u siječnju 2022. U uredu SPARTE su postojala dva stola za kojim su radili LA i BA. BA je bila zaposlena u SPARTI te je ona dobila dojam iz razgovora da su LA i BA zajedno vlasnici SPARTE jer je ona držala intervjue s budućim zaposlenicima. Inače SPARTA 1 i SPARTA 2 su po njenom saznanju bili u vlasništvu jednog društva nakon što je otvorena SPARTA 2 koristili su u razgovorima termine da su se proširili.
27. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz u dijelu u kojem navodi da je SPARTA 1 i SPARTA 2 bili u vlasništvu jednog društva, jer da su nakon što je otvorena SPARTA 2 koristili tužiteljica i prvotuženik u razgovorima termine da su se proširili. Naime, isto nije u skladu s dokumentacijom u spisu niti je sukladno iskazima stranaka pa je očito da se radi o zaključku i pretpostavci same svjedokinje.
28. U svojem iskazu tužiteljica je u kratkom navela kako je prvotuženik imao otvoren obrt od 2000. godine, da su oni stupili u brak 2005. godine, da su do 2010. dobili troje djece, nakon čega je ona počela za teretanu voditi marketing. Do 2014. je uspjela uz pomoć marketinga izgraditi brend tog fitnesa, uvela je nove ideje pa tako uz ostalog i vježbanje mame i beba što se promotivno pojavljivalo i u emisiji Filipove bebe na televiziji te je teretana bila sponzorski popraćena u kartici DM-a. 2014. su morali izaći iz prostora u kojem se nalazila teretana te se ona stoga zaposlila ponovno u ETAL-u kako bi financijski izdržali slijedeće razdoblje. Tada je LA upoznao ŽA koji je pokušavao izvući svoje potraživanje iz teretane SPARTA od AA, a koje potraživanje je bilo nekih 500.000,00 kn od čega je AA vratio nekih 40.000,00 kn. Ona i prvotuženik su odlučili da uđu u tu teretanu te su preuzeli dvije mjesečne plaće zaposlenicima kojima je AA ostao dužan, preuzeli su dugovanje AA prema FA u iznosu od cca 130.000,00 kn, kao i dugovanje AA prema ŽA. Šobatu su dali 80.000,00 kn na ime članarina do kraja 2014. godine. Preuzeli su najam sprava od IA na daljnjih 6 mjeseci dok nisu došle njihove sprave. U cijelom tom periodu su živjeli u stanu od nekih 57 m2 te vozili stari automobil i sve što su zarađivali je išlo u [obrt]. Kupili smo 12 traka i ergometra za što smo digli kredit, 27 sprava od B za nekih 400.000,00 kn za što je dignut leasing. Također su u teretani napravili novi pod te su to financirali iz Zdravkove police koja je tada isticala. Sva organizacija oko posla u toj teretani je bila od LA i od nje, oni su zajedno donosili odluke te vodili cijeli posao iako je ona više vodila marketing, a vodila je i razgovore za zaposlenike. Sve probleme i sve poslove u teretani rješavali su njih dvoje zajedno i ŽA zapravo nikada nije sudjelovao u ničemu takvomu. Sjeća se da je 2016. LA pitala za ulogu ŽA i da joj je on rekao kako im je ŽA učinio veliku uslugu jer im je omogućio da uđu u taj prostor i da nikada ne bi ušli u prostor da nije bilo njega i da je zbog toga on zaposlen u teretani iz usluge, no da je on već davno isplaćen. 2017. LA je došao na ideju da uđe u teretanu VITA na Rotoru, no nakon obavljenih razgovora to nije uspjelo obzirom da su vlasnici previše toga tražili. Na sastanku nije bila ona, a smatra da nije bio ni ŽA jer joj to LA nije spomenuo. 2020. godine je ponovno obavljen razgovor te su LA i ona preuzeli poslovanje VITE na godinu dana kao vanjski suradnici. U svim ti razgovorima i pregovorima s SA nije bilo nigdje niti je on sudjelovao na tim razgovorima već su sudjelovali samo LA i ona. Nakon isteka godine uspjeli su dogovoriti da oni preuzmu VITU i potpisali su ugovor s društvom MONTEVIDEO koje je tražilo da otvore društvo pa je u 11. mjesecu 2021. godine u vrijeme trajanje braka otvoreno društvo SPARTA GYM VISION d.o.o. Kao temeljni kapital uplaćen je iznos sa našeg privatnog računa, a također je u prosincu 2021. sa našeg privatnog računa uplaćen na račun društva SPARTA GYM VISION 250.000,00 kn, a također i 250.000,00 na račun obrta. Kasnije je pojasnila da je isplaćeno sa Zdravkovog računa, ali da se radilo o njihovoj zajedničkoj imovini. ŽA se prvi puta pojavio u trenutku kada su u teretani na Rotoru postavljali rasvjetu obzirom da je ŽA to bio posao. Napomenula je kako su 8-9 mjeseci išli na bračna savjetovanja te su 01.03. kod bračnog savjetnika rekli da su odučili pokrenuti brakorazvodno parnicu, a potom je 02.03. dan nakon toga LA prebacio poslovne udjele na ŽA bez njezinog znanja. Ona je do tog trenutka sa LA provodila 24 sata dnevno kako kod kuće tako i na poslu, a prijenos poslovnih udjela obavljen je njoj iza leđa te je ona vidjela e-mail od odvjetnika Jekića koji je prisutan i na današnjoj raspravi u kojem se govori upravo o prijenosu ovih poslovnih udjela, a i u kojem se navodi da se mora smisliti nekakav ugovor kako bi se taj prijenos poslovnih udjela spasio od utvrđenja da bi društvo bilo bračna stečevina. Također joj je LA, nakon što mu je pokazala papir iz sudskog registra, da on štiti svoju imovinu na što mu je ona rekla da je to nezakonito jer se radi o bračnoj stečevini pa je on rekao da ukoliko je to tako neka se njemu sudi i zbog toga se vodi ovaj postupak. Iako je brak razveden u 3. mjesecu 2023. do današnjeg dana bračna stečevina i imovina nije podijeljena. Ona je s djecom izašlo iz stana, a LA je ostao u stanu i raspolaže njihovom cjelokupnom imovinom kako privatnom tako i poslovnom. Napomenula je kako je LA često razmišljao o različitim projektima te imao puno ideja, no međutim ti svi projekti nisu zaživjeli. Isto tako postojao je projekt za FUNDERBEAM koji je način skupljanja novaca za određene projekte. Naime, ŽA je imao ideju da se od FUNDERBEAM pribave sredstva za financiranje uređenja prostora teretane na Rotoru, no međutim kako bi se novci dobili potrebno je odraditi 6 koraka, no oni su odradili samo 2 koraka (predstavljanje tog projekta i izrada prezentacije) koju je izradio ŽA, a ona uredila. Cijeli ovaj projekt pribavljanja sredstava od FUNDERBEAM pokrenut je poslije osnivanja društva SPARTA GYM VISION iako se u prezentaciji navodi da se tek kreće s društvom SPARTA GYM VISION i tražilo se novac za uređenje tog prostora, no međutim oni su već u prostor teretane na Rotoru već ušli. Nikada nisu dobili novce od FUNDERBEAM. LA je imao ideju da napravi franšizu od SPARTE, no međutim franšiza podrazumijeva da sami prostori teretane izgledaju iste, pa je ona objašnjavala da se ne može od toga napraviti franšizu jer SPARTA 1 i SPARTA 2 su potpuno različiti i one ne spadaju pod definiciju franšize, no LA je uporno govorio da će on otvoriti franšizu. I od ŽA je čula da priča o franšizi. Sporazum na listu 70-71 spisa nikada nije vidjela dok ga ŽA nije dostavio u spis uz odgovor na tužbu. Kako je u potpunosti sudjelovala u radu kako obrta tako i društva smatra da bi za takav nekakav sporazum trebala znati ukoliko je isti postojao, no čudno joj je da se radi o dokumentu koji je sastavljen ručno na trgovačkom papiru. Pojasnila je kako je vlastiti obrt [obrt] otvorila kako bi preko tog obrta obavljala marketing za SPARTU i da joj je LA rekao da bi otvaranjem tog obrta mogli podići poticaje za samozapošljavanje od nekih 70.000,00 kn. Ovaj obrt zapravo je služio za pranje novca. Kada je obavljala posao u obrtu [obrt] ona je obavljala marketing za SPARTU 1 i SPARTU 2 te bi za to izdala račun LA jedna na obrt, a drugi na društvo. LA i ona su imali svaki svoj tekući račun, no radilo se o zajedničkoj imovini. Ona nije imala punomoć za podizanje novca sa Zdravkovog računa niti on za podizanje s njenog računa, ali računi za režije, hranu, potrepštine za djecu, odjeću, obuću su se plaćali zajednički kako s njezinog računa tako i sa Zdravkovog računa. Pretpostavlja da je KA otplaćivan dug AA vjerojatno u gotovini na koji način mu je isplaćivao i AA. Od 2015. do 2021. KA je u početku dolazio možda jednom u dva tjedna u ured u SPARTU, a kasnije i manje te su postojali samo stolovi u uredu za KA i nju. KA je napravio za KA excel tablicu u koju su cure na recepciji upisivale koliko je klijenata došlo na grupno vježbanje. To je jedino što je on napravio za SPARTU inače bi došao u ured popričao na nekih pola sata ili došao na kavu i to je bilo to. Napomenula je još da je ona imala poslovnu karticu vezano za račun kako obrta tako i društva, sigurna je da to nije imao KA. Također je imala uvid u svu poslovnu dokumentaciju kako obrta tako i društva, a KA to nije imao.
29. U svojem iskazu prvotuženik je potvrdio kako je obrt otvorio 2000. godine te je u kratkom naveo je da se BA zaposlila u obrtu 2004. da vodi marketing. 2014. je morao izaći iz prostora pa se BA zaposlila u ETAL. KA ga je tada upoznao sa situacijom u [adresa] i AA i njegovim društvom PRESKOK. On je preuzeo taj prostor te je sklopljen Ugovor o tome u 12. mjesecu 2014. s važenjem do 31.12.2024. Ulaskom u prostor preuzeo je obveze AA prema društvu Rajića RENTIJER d.o.o. u iznosu od 130 tisuća kn i KA u iznosu od 570 tisuća kn. Dugovanje prema RENTIJERU je vraćeno kroz poslovanje u slijedeće dvije godine, a sa KA se dogovorio da je njegov dug zapravo ulog u njegov posao i da nije potrebna nikakva isplata već da je taj iznos bila kapitalizacija poslovanja. Njemu u tom trenutku nisu trebali novci. Kada je 2018. KA zatvorio svoju firmu on ga je zaposlio u svom obrtu kao zaposlenika te mu isplaćivao plaću. 2017. je stupio u kontakt s društvom MONTEVIDEO vezano za preuzimanje poslovanja teretane na Rotoru te su se KA i on dogovorili da će tri mjeseca skenirati poslovanje teretane VITA nakon čega su dali ponudu, no do konačnog dogovora nije došlo. Za vrijeme korone FA je izašao obrtu u susret i rekao da se najamnine mogu platiti kroz sljedeće dvije godine. Potvrdio je da su u [adresa] postojala 2 stola iako je prije bilo 4 jer KA nije bio potreban stol za rad u teretanu obzirom da je on radio od kuće. Samo uređenje ureda u [adresa] u 2014. odrađeno je s namještaj od KA. Ulaskom u prostor u [adresa] utvrdio je da sprave koje su se tamo nalaze nisu bile u vlasništvu Šobata već su bile u najmu pa je morao financijski riješiti dugovanja prema IA i HA. IA je platio preko obrta dok su HA platili KA i on gotovinom i to otprilike svaki po 50.000,00 kn. Ostale sprave nakon toga kupio sam preko kredita u ZABI i preko leasinga. Napomenuo je kako je i NA supruga NA, izvršila uplatu pozajmice na račun obrta i sve su te uredno pozajmice vraćene kao i pozajmice koje je on sa osobnog računa uplaćivao na račun obrta. Ovo dugovanje prema HA nije u poslovnim knjigama nigdje zabilježeno. Nakon što su bili zatvoreni zbog covida NA je u dva navrata izvršio posudbu u kešu i to svaka po 50.000,00 kn. On je taj keš odnio u banku te je uplatio na račun obrta kao svoju posudbu. Nakon toga te posudbe su vraćene njemu na račun i on te novce nije vratio NA jer je cilj bilo da se poveća vrijednost posla odnosno da se posao kapitalizira. Nakon što su novci vraćeni na njegov račun on je osobno te novce potrošio. Tijekom korone MONTEVIDEO je ponovno stupio u kontakt s njim te je dana ponuda da budu vanjski suradnici i on je tu informaciju podijelio s BA i NA. Obrt je imenovan voditeljem poslovanja te je u ugovoru specificirano koja su zaduženja obrta. Između ostalog obrt je radio i marketing što je radila i BA. NA je u to vrijeme bio zaposlenik u mojem obrtu i dobivao je plaću. Obrt je obavljao poziciju voditelja poslovanja u teretani VITA od 01.08.2020. do 31.07.2021. a potom je sklopljen novi ugovor jer je nakon toga marketing za VITU obavljala BA preko svoje obrta [obrt] te su tamo bili na taj način vanjski suradnici do 31.12.2021. godine. Od 01.01.2022. oni preuzimaju teretanu i to s društvo SPARTA GYM VISION. NA ga je tijekom 2021. upoznao i s FUNDERBEAM preko kojeg su pokušali nabaviti sredstva za ulaganje u teretanu na Rotoru. Obavili su razgovore na burzi vezano za to. Ugovor s MONTEVIDEO trebalo je sklopiti društvo kojeg je trebao osnovati NA, no zbog ideje skupljanja novčanih sredstava preko FUNDERBEAM odlučeno je da društvo osnuje on, a da NA bude glavni investitor koji bi trebao dati 30% novčanih sredstava. Na kraju nisu uspjeli realizirati ideju skupljanja novaca preko FUNDERBEAM. Oni su to pokušavali realizirati i tijekom prva tri četiri mjeseca 2022. no međutim zbog rata u Ukrajini to nisu uspjeli. Potvrdio je da je on sa svojeg tekućeg računa izvršio pozajmicu na račun društva SPARTA GYM VISION d.o.o. u iznosu od 250.000,00 kn te je ta pozajmica vraćena. Inače NA i on su imali puno ideja za razvijanje i jačanje poslovanja htjeli su razvijati nove lokacije kako u Zagrebu tako i izvan Zagreba s time da su izvan Zagreba razmišljali da rade franšize. To su sve bile ideje. Nisu uspjeli realizirati niti jednu lokaciju izvan Zagreba. **.**.2021. BA je pokrenula brakorazvodni postupak, a 06.10.2021. je povučen taj zahtjev te je ponovno 06.03.2023. pokrenula novu brakorazvodni postupak. 29.01.2023. on je obavio razgovor s NA te mu je rekao da se treba zaštiti njegova imovina, a to je rekao i BA. Kada govori o njegovoj imovini misli na njegovo potraživanje od 580.000,00 kn, a koje dugovanje je obrt preuzeo od AA te na dvije uplate po 50.000,00 kn tijekom covida što je nekih 680.000,00 kn kao i 50.000,00 kn za najam za sprave što je dao u gotovini HA. Kako bi se zaštitila ta njegova imovina došlo je do prijenosa poslovnih udjela s njega na NA u društvu SPARTA GYM VISION. Od 2014. sa NA radio na razvoju poslovanja. Oni nisu razvijali brend već su nastojali postići veću financijsku vrijednost poslovanja. Osim financijskih ulaganja NA je pomogao i u poslovanju kako obrta tako i društva jer su se sve kapitalne važne vrijednosti dogodile zahvaljujući njegovoj energiji i ideji. Prije sklapanja ugovora o prodaji poslovnih udjela NA i on nisu pisano ni na koji način uredili njihov poslovni odnos jer su imali maksimalno povjerenje jedan u drugog. Potvrdio da je su Sporazum na listu 70. do 71. spisa potpisali njih dvojca i da ga je NA napisao i da je s njim on preuzeo dug od društva PRESKOK prema NA. Iznos je utvrđen računima koji su se ticali poslovnog odnosa PRESKOKA d.o.o. prema Ribariću kao i društvu TELUR. Ukupni prvotni dug bio puno veći, a iznos u Sporazumu je bio ostatak dugovanja. On taj dug nije trebao nikada vratiti NA jer se radilo o poslovnom ulogu. Oni su imali dogovor da su omjer njihovih poslovnih udjela 50%:50%. On je bio vlasnik njegova obrta s 50% iako ga nikada nije tražio da mu nešto isplati. Odnosno pojasnio je da je on bio vlasnik obrta, no međutim zajedno su bili u stvaranju poslovanja te je nakon toga došlo do osnivanja društva kojeg je vlasnik bio ŽA. Ne vidi ništa sporno zašto su na ŽA prebačeni poslovni udjeli u 100%-tom udjelu, a ne 50% prema. Za sve važne poslovne odluke nije od BA nikada tražio odobrenje pa joj iz tog razloga nije rekao i za prijenos poslovnih udjela u društvu, jer također nije sudjelovala niti u osnivanju društva. Iako iz podataka o solventnosti proizlazi da je prosječni promet po računu iznosio 164.000,00 kn po njegovoj poslovnoj procjeni su bile potrebne uplate od 50.000,00 kn od strane ŽA u dva navrata tijekom covida. ŽA i on su u samom startu razgovarali da on postane suvlasnik njegova obrta, no usmeno su dogovor regulirali drugačije. U teretanu na Rotoru se ušlo s društvo SPARTA GYM VISION. To je financirano sredstvima KA obzirom da je on sa svog računa uplatio 250.000,00 kn na račun društva SPARTA GYM VISION. Na tom računu su bili i novci ŽA koje je on njemu dao u dva navrata po 50.000,00 kn tijekom korone. Napomenuo je kako režijski troškovi za stan u kojem su stanovali njegova obitelj i on su plaćeni svi sa njegova tekućeg računa, kao i režijski troškovi za nekretninu koju je tužiteljica dobila od svoje majke.
30. U svojem iskazu drugotuženik je u kratkom naveo kako je s AA imao dogovor da on uredi i opremi teretanu u [adresa] preko njega čime će drugotuženik zatvoriti djelomično potraživanje prema TELUR-u. AA je nakon opremanja i otvaranja teretane trebao dobiti kredit te je potom trebao drugotuženika isplatiti, no međutim on dosta dugo kredit nije dobio i njemu nije ništa isplatio već mu je u nekoliko navrata isplatio po 5.000,00 kn. Postojale su tri zadužnice na firmu Šobata po 50.000,00 kn i jedna privatna zadužnica na 500.000,00 kn. Sveukupno iznos uređenja te teretane je iznosio oko 692 tisuće kuna. U dogovoru sa AA pustio je jednu zadužnicu na 50.000,00 kn te se ona kroz neka 3 do 4 mjeseca naplatila. Vidio je da poslovanje u teretani ne funkcionira jer često nije bilo struje, nije radio lift i slično. Kasnije su prvotuženik i on mislili da bi dugovanje AA mogli prebiti na način da on preuzme opremu od AA te da tu opremu on da kao ulog i da zajedno uđe u posao, no njegov uvjet je bio da KA vodi cijeli posao jer on o tome nije znao ništa. Kasnije su on i KA preuzeli prostor, no na sastanku s FA i AA je shvatio da AA nema ništa od sprava koje su se nalazile u teretani. Šobat je uzeo iz teretane kada je izlazio stazu i gumu s pod. U taj najam prostora i rad teretane je ušao KA s obrtom jer je on imao cijelu infrastrukturu i kasu dok se njegova firma nije bavila maloprodajom. U početku je on cijelo vrijeme bio tamo dok su se izvodili radovi. Čak se financijski napregnuo vezano za plaćanje najma sprava. Kasnije su sprave kupljene od B te su one sukcesivno dolazile. Marketing je radila tužiteljica na inicijativu prvotuženika iako je on prvotno htio da to radi netko vanjski. Posije toga za njega nije bilo više nikakvog operativnog posla tamo. Nije imao što za raditi i mogao je sjediti, a KA je sve odrađivao. On je bio više za financijska tržišta, a organizaciju i financije je za teretanu odrađivao KA. KA je to stvarno dobro radio, a on je bio tu za njega ako mu je trebala kakva pomoć ili ako trebalo nešto investicijski riješiti. Inače on je htio da se napravi mreža teretana. Što se tiče samog duga prema njemu, on nije htio ući u obrt kao 50% vlasnik jer je vlasnik obrta odgovarao za dugove vlastitom imovinom. Razgovarao je sa KA razgovarao da se njegov obrt pripoji njegovoj firmi, no kasnije je on svoju firmu prodao pa do toga nije došlo. Inače sva sredstva koja bi obrt ostvario ponovno su se ulagala u razvoj posla. On nije kontrolirao sve što se tiče poslovanja to je radio KA, njemu je bilo bitno da ga nitko ne nazove da KA nešto nije platio. U jednom trenutku on se iz svega toga povukao jer je imao privatno neke stvari koje je trebao rješavati. 2017. počela je priča oko VITE te su KA i on tri mjeseca pratili njihovo poslovanje i dali su ponudu kako bi preuzeli taj prostor i ponudili su 20 tisuća eura mjesečnog zakupa, no oni su tražili 22.500,00 € pa se na kraju nisu dogovorili. Za vrijeme Covida on je dao u dva navrata po 50 tisuća kuna KA na njegovu inicijativu kako bi što lakše taj period prošao, no kasnije su došli poticaji i krediti te ih je to izvuklo. Nakon toga 2021. obrt i BA su krenuli raditi za VITU, što je on znao za to. Naime, VITA je radila s minusom te su htjeli da KA pokrene posao pa je on zajedno sa svojim obrtom i BA počeo voditi njima posao. On je KA napravio tablicu kako bi mogao vidjeli da li on njima podiže promet u VITI odnosno zaradu te je KA cijeli taj period dok im je vodio posao upisivao podatke u tablicu i pokazalo se da podiže zaradu. Kasnije su njemu vlasnici tog prostora predložili posao odnosno teretanu te je njemu to KA rekao i oni su zajedno pregledali tablicu i zaključili su da bi se isplatilo preuzeti taj posao, a tim više to je zakupnina bila određena na 10.000,00 €. Izračunali su da treba uložiti oko 160 tisuća eura u taj prostor no međutim nisu imali novaca za to pa je on predložio financiranje putem FUNDERBEAM. Napravio je kompletni poslovni plan u vidu prezentacije koje je obuhvaćao ne samo tekst nego tablice i procjene, a koje je dao BA i KA da provjere i eventualno nadopune. Doduše ideja je bila da se otvori firma na njegovo ime, no međutim kako se ispostavilo da 30% ulaganja treba biti od glavnog investitora, a kako nije uspio pronaći nikoga tko bi bio glavni investitor odlučio je da ću to biti on pa onda u tom slučaju nije mogao biti vlasnik firme. Stoga je firmu zapravo otvorio KA. Sa FUNDERBEAM su došli faktički do kraja te su trebali ući na internu burzu, no međutim kako je krenuo rat u Ukrajini svi projekti su bili zaustavljeni. Na kraju samo uređenje teretane je išlo kroz faze te to uređenje ni dan danas nije gotovo. Uskoro je došlo do problema u braku između KA i BA na što on nije računao kao rizik. Ti problemi su doveli do ubrzavanja procedure prebacivanja udjela na njega koji su privremeno bili na KA. KA i on i dan danas poslovno surađujemo na razvijanju poslovanja. Radi se o jednom poslovanju iako su dva entiteta i dvije lokacije. U poslovanju od 2014. imali su dogovoreno da su njihovi međusobni udjeli 50%:50%. Oni su te poslovne udjele podijelili na način da je on bio vlasnik društva SPARTA GYM VISION d.o.o., a KA je bio vlasnik obrta. I s time je svako imao svoju lokaciju. Preostali iznos dugovanje AA prema njemu je iznosilo oko 570 tisuća kuna odnosno iznos koji je napisan u sporazumu kojeg su potpisali KA i on, a kojeg je on napisao. On nije tražio zadužnicu od KA za dugovanje koje je on preuzeo od PRESKOKA d.o.o. jer je to trebao biti njegov ulog u njegovo poslovanje. Njegova ulaganja su bila ovo dugovanje koje je preuzeto od PRESKOKA d.o.o. u iznosu od 574 tisuće kuna, 2 puta uplate po 50.000 kn za Covid, imao je neke kompenzacije za rasvjetu i struju, namještaj kojima je uređen ured i 4. kat. U društvo SPARTA GYM VISION nije uložio nikakva sredstva već je u to društvo uložio KA svoja sredstva. On u tom trenutku nije imao slobodnih sredstva. U trenutku potpisivanja ugovora o prodaji poslovnih udjela u SPORT GYM VISION nisam znao da je oštetio BA već je to saznao nakon tri do četiri dana. Sklapanje ugovora nije bio razlog da se ošteti BA. Napomenuo je da je problema bilo u braku i ranije tijekom 2021. nakon čega je došlo do pomirbe pa on nije očekivao da će ponovno doći do problema u braku. Naveo je kako je osnovni razlog za prijenos poslovnih udjela bio taj da je on ionako trebao biti vlasnik tog društva.
31. Za ovaj predmet prvenstveno treba navesti kako se na stjecanje poslovnih udjela primjenjuje odredba čl. 412. Zakona o trgovačkim društvima (˝Narodne novine˝ broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19, 34/2022, 114/22, 18/23, u daljem tekstu ZTD), a koji je bio u primjeni u vrijeme potpisivanja Ugovor o prijenosu poslovnih udjela. Potrebno je razlikovati obvezno pravni odnos između prenositelja i stjecatelja kao stranaka obvezno pravnog odnosa iz ugovora o prijenosu odnosno prodaji od statusno pravnog učinka tog odnosa.
32. Ugovor o prijenosu poslovnog udjela je strogo formalan ugovor, a to znači da mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik (čl. 412. st. 3. ZTD). Ispravnost forme u ovoj pravnoj stvari je u cijelosti ispunjena, a što među parničnim strankama nije ni sporno.
33. Ugovor o prijenosu poslovnog udjela je obveznopravni ugovor čiji predmet je poslovni udjel, dakle, sva prava i obveze člana društva. S obzirom na naznačenu pravnu narav tog Ugovora, na Ugovor o prijenosu poslovnog udjela se istovremeno primjenjuju dvije vrste propisa. Na njegove učinke se svakako primjenjuju relevantne odredbe ZTD-a i Društvenog ugovora, koje uređuju oblik ugovora, pravni položaj članova društva prema društvu i posebice uvjete prijenosa, a naročito su važne odredbe članka 415. ZTD-a o pravnom položaju stjecatelja poslovnog udjela i odredbe članka 411. ZTD-a o upisu u knjigu poslovnih udjela.
34. Međutim, na taj ugovorni međusobni odnos prenositelja i stjecatelja istodobno se primjenjuju relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22; dalje u tekstu: ZOO) koje nisu u koliziji s odredbama ZTD-a. Primjenjuju se odredbe općeg dijela o suglasnosti volja stranaka, o manama volje, o rokovima, uvjetima, ništetnosti i slično.
35. Nadalje, predmet obveze iz spornog ugovora je prijenos poslovnog udjela. Takva ugovorna obveza je moguća, dopuštena i određena te nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.
36. Činjenični supstrat koji navodi tužiteljica ne daje osnove smatrati da je ugovor ništetan. Naime, prema tužiteljici, društvo SPARTA GYM VISION d.o.o. Zagreb je društvo koje je osnovao prvotuženik za vrijeme braka s tužiteljicom te isto predstavlja bračnu stečevinu te da je prvotuženik potom raspolagao s bračnom stečevinom bez njezinog odobrenja te sklopio Ugovor o prijenosu poslovnih udjela predmetnog društva čime je prenio sve poslovne udjela na drugotuženika, što je protivno javnom moralu stoga to čini predmetni ugovor ništetnim. Tuženici tijekom postupka spore da se radi o bračnoj stečevini kao i da je ugovor ništetan.
37. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Odredbom čl. 327. st. 1. ZOO-a propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
38. Prvenstveno ovdje valja navesti kako je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako društvo Sprata Gym Vision d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika. Naime, sud je jasno iz iskaza tužiteljice, prvotuženika i drugotuženika utvrdio kako je upravo prvotužitelj osnovao predmetno društvo tijekom braka s tužiteljicom radi obavljanja poslovanja fitnessa u prostoru teretane na adresi [adresa] u [adresa]. Isto društvo osnovano je sredstvima prvotuženika odnosno temeljeni kapital je uplaćen s tekućeg računa prvotuženika, a kasnije je prvotuženik izvršio u uplatu 250.000,00 kn na račun društva. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio kako je sve što su ona i prvotuženik zarađivali išlo u Spartu Gym, što je sud prihvatio kako vjerodostojno, stoga sud zaključuje kako je prvotuženik društvo Sparta Gym Vision d.o.o. osnovao novčanim sredstvima koje je stekao za vrijeme trajanja bračne zajednice. Prvotuženik je u svojem iskazu naveo kako su na njegovom računu bili i novci L
39. rića koje je on njemu dao u dva navrata po 50.000,00 kn tijekom korone, no međutim iz tih sredstava prvotuženik nije osnovao društvo jer je isti jasno naveo kako je on od prvotuženika dobio u dva navrata po 50.000,00 kn za vrijeme pandemije covida, što je potvrdio i drugotuženik koji je naveo kako su isti iznosi dani kako bi što lakše taj period prošao. Nadalje, valja napomenuti kako je sam prvotuženik naveo u svojem iskazu da je on te novce uplatio na svoj račun, a potom je izvršio posudbu obrtu te da je nakon nekog vremena obrta vratio na njegov račun te dvije posudbe, no da ih on nije vratio drugotuženiku već ih je osobno potrošio. Nadalje, prvotuženik je u svojem iskazu naveo kako nije trebao vratiti iste novce (uplate 2 puta po 50.000,00 kn) ŽA jer je cilj bio da se poveća vrijednost posla odnosno da se posao kapitalizira, no međutim iz iskaza je sasvim javno da se vrijednost posla obrta nije povećala jer su se ove dvije uplate iskoristile za poslovanje obrta, a potom su se vratile prvotuženiku koji ih je potom potrošio osobno. Sud iz izvedenih dokaza nije utvrdio da bi se upravo iz tih sredstva tek kasnije osnovano društvo Sparta Gym Vision d.o.o.
40. Također valja napomenuti kako je drugotuženik u svojem odgovoru na tužbu naveo kako je poslovanje društva SPARTA GYM VISION d.o.o. u stvarnosti vođeno sredstvima drugotuženika kao svojevrsnog investitora, međutim iz iskaza upravo drugotuženika proizlazi kako je navedeno društvo osnovano isključivo novčanim sredstvima prvotuženika jer da drugotuženik u to vrijeme nije imao sredstava na raspolaganju.
41. Nadalje, iako iz iskaza prvotuženika proizlazi da je ugovor s MONTEVIDEO d.o.o. o zakupu prostora na adresi [adresa], trebalo sklopiti društvo kojeg je trebao osnovati ŽA, no zbog ideje skupljanja novčanih sredstava preko FUNDERBEAM odlučeno je da društvo osnuje on, što je u svojem iskazu potvrdio i drugotuženik, što ovaj sud prihvaća kao vjerodostojno, no međutim valja napomenuti kako ideja da drugotuženik osnuje društvo, ne utječe na činjenicu da je društvo Sparta Gym Vision d.o.o. osnovao upravo prvotuženik iz sredstava koje je stekao radom za vrijeme trajanja bračne zajednice s tužiteljicom, stoga je zaključak ovog suda kako navedeno društvo predstavlja upravo bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika.
42. U odnosu na raspolaganje bračnom stečevinom valja napomenuti kako čl. 36. st. 3. ObZ propisuje kako su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. U ovom predmetu iz provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da su tužiteljica i prvotuženika to drugačije ugovorili.
43. Članak 32. ObZ propisuje kako bračni drug ne smije za trajanja braka otuđiti ili opteretiti obiteljsku kuću ili stan koji predstavlja bračnu stečevinu, a ujedno je i obiteljski dom u kojem stanuje drugi bračni drug i njihova djeca nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, bez pisane suglasnosti drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika, kao i da ne može otkazati ugovor o najmu stana bez pisane suglasnosti drugog bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika, osim ako se radi o službenom stanu sukladno posebnim propisima. ako je jedan bračni drug najmoprimac stana u kojem bračni drugovi stanuju zajedno s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb.
44. Za ostalu bračnu stečevinu u odredbama ObZ-a nije propisano da njome jedan bračni drug može raspolagati samo uz suglasnost drugog bračnog druga. Dakle, prvotuženik sukladno odredbama ObZ nije imao zakonsku obvezu pribaviti suglasnost od tužiteljice da raspolaže s poslovnim udjelima društva Sparta Gym Vision d.o.o. , no evidentno je da je sklapanje Ugovora o prijenosu poslovnog udjela raspolagao s poslovnim udjelima koji su suvlasništvo tužiteljice.
45. Međutim iz činjenične osnove tužbe kojom je sud vezan proizlazi da u konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je predmetni ugovor ništetan zbog protivnosti moralu u smislu odredba čl. 322. ZOO-a.
46. Ovdje valja napomenuti kako za odluku u konkretnom slučaju sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), a što znači da sud nije ovlašten tužiteljici dosuditi ni više od onoga što je tražila, ni nešto drugo od onoga što je tražila.
47. Tužiteljica ni u tužbi niti u tijeku postupka nije u skladu s odredbama čl. 7. i čl. 219. ZPP-a iznijela činjenice odnosno činjenično obrazložila zbog čega u konkretnom slučaju smatra da je predmetni ugovor protivan moralu društva niti je te činjenice dokazala. S druge strane prema utvrđenju suda iz činjenica koje su utvrđene tijekom postupka i izvedenih dokaza ne proizlazi da bi ugovor bio protivan moralu. Tim više što iz izvedenih dokaza proizlazi da je drugotuženik bio savjesna druga ugovorna strana (druga ugovorna strana u dobroj vjeri) koja prilikom sklapanja ugovora nije znao da prvotužitelj nema pravo raspolagati svim poslovnim udjelima društva Sparta Gym Vision d.o.o. stoga je sud stajališta kako sklapanjem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela nije bilo protivno javnom moralu uzimajući u obzirom da se moral, uz poštenje i pravičnost, promatra kao izraz općih nazora i općeg gledanja konkretne sredine u određenom vremenu (ovisno o sociološkim, ekonomskim, moralnim, etičkim, pravnim i vjerskim parametrima).
48. Slijedom svega navedenog sud je cijenio tužbeni zahtjev neosnovan te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.
49. Kako su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu, to im je sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.
50. Prvotuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 € (Tbr. 7/1 i Tbr. 50 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 05.06.2024., 15.10.2024. i 16.10.2024. za svako u iznosu od 150,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife), što je ukupno 600,00 €, a što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46 Tarife iznosi 750,00 € pa je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.
51. Drugotuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 € (Tbr. 7/1 i Tbr. 50 Tarife), sastavaka podneska od 21.02.2024. u iznosu od 150,00 € (Tbr. 7/1 i Tbr. 50 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 05.06.2024., 15.10.2024. i 16.10.2024. za svako u iznosu od 150,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife), što je ukupno 750,00 €, a što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46 Tarife iznosi 937,50 € pa je odlučeno kao pod točkom III/ izreke ove presude.
U Zagrebu 22. studenog 2024. godine
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužiteljici po punom.
2. Prvotuženiku po punom.
3. Drugotuženiku po punom.
