REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-896/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužiteljice ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Ivan Vrdoljak, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 15, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prethodnog odobrenja korištenja planirane zdravstvene zaštite u drugoj državi članici Europske unije, 22. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP-II-504-03/23-01/04, URBROJ: 338-01-06-05-23-08 od 15. veljače 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za međunarodnu suradnju u zdravstvenom osiguranju KLASA: UP/I-504-01/23-01/01, URBROJ: 338-21-02-05-23-06 od 23. siječnja 2023.

II. Usvaja se zahtjev ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], od 19. siječnja 2023. za prethodno odobrenje korištenja planirane zdravstvene zaštite u dugoj državi članici Europske unije, Saveznoj Republici Njemačkoj.

III. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 4.000,00 eura (četiri tisuće eura).

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP-II-504-03/23-01/04, URBROJ: 338-01-06-05-23-08 od 15. veljače 2023. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za međunarodnu suradnju u zdravstvenom osiguranju KLASA: UP/I-504-01/23-01/01, URBROJ: 338-21-02-05-23-06 od 23. siječnja 2023. kojim je odbijen njezin zahtjev za prethodno odobrenje korištenja planirane zdravstvene zaštite u drugoj državi članici Europske unije – Saveznoj Republici Njemačkoj.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi tužbu zbog bitnih povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede EU prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Zakona o zaštiti pacijenata koje jamči pravo pacijentu na obaviještenost, povrede Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te povrede ustavnih i temeljnih ljudskih prava. Ističe da je izgubila povjerenje u zdravstveni sustav Republike Hrvatske detaljno opisujući kronologiju događaja. Iznosi da je njezin zahtjev trebao biti odobren, da je mogao biti odbijen isključivo pod uvjetom da su tuženici imali i naveli legitiman cilj kojeg su htjeli postići tim odbijanjem te pod uvjetom da je takva prepreka i nužna i razmjerna, da treba postojati sustav koji bi unaprijed definirao jasne kriterije za donošenje odluka o prethodnim odobrenjima te da su tuženici na njezinu štetu drastično prekršili obveze koje im nameće europsko pravo i članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, čime je povrijeđeno načelo djelotvornosti prava EU-a u skladu s načelom lojalne suradnje koje je utvrđeno člankom 4. stavkom 3. UEU-a. Smatra da se pobijane odluke uopće ne mogu ispitati. Dodaje da pojam "liječenje u medicinski opravdanom razdoblju" podrazumijeva i utvrđenje kvalitete liječenja. Navodi da tuženik nije dao nikakav osvrt na određene žalbene razloge. Napominje da se odobrenje mora izdati ako je liječenje uvršteno u davanja predviđeno zakonodavstvom države članice u kojoj dotična osoba boravi te ako se liječenje ne može ostvariti unutar medicinski opravdanog vremenskog razdoblja, uzimajući u obzir njezino trenutačno zdravstveno stanje i vjerojatan razvoj njezine bolesti. Dodaje da u njezinom slučaju njoj u Republici Hrvatskoj ne da nije bilo osigurano adekvatno liječenje, već da je bila izložena ponižavajućem postupanju te sistemskim propustima koji su doveli do narušenja njezinog zdravlja koja su toliko drastična da su rezultirala ugrožavanjem njezinog života. Predlaže poništiti rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje i riješiti stvar uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužba nije osnovana. Dodaje da je tužiteljica samoinicijativno otkazala termin planiranog operacijskog liječenja u Republici Hrvatskoj te da je bez važećeg termina podnijela zahtjev za odobrenjem planiranog operacijskog liječenja u Saveznoj Republici Njemačkoj, a koje liječenje je uvršteno u davanja predviđena hrvatskim zakonodavstvom te se kao takvo obavlja u ugovornim zdravstvenim ustanovama. Ističe da je termin u Republici Hrvatskoj tužiteljica imala zakazan za dan 10. siječnja 2023. s planiranim prijemom u bolnicu 9. siječnja 2023., dok je termin u Saveznoj Republici Njemačkoj, a za koji je i podnijela zahtjev 19. siječnja 2023. bio zakazan 9. siječnja 2023. s planiranim terminom prijema 25. siječnja 2023. Vezano na prigovor tužiteljice u gubitak povjerenja poradi postupanja zdravstvenih ustanova navodi da isto nije predmet ovog upravnog postupka. Poziva se na članak 20. Uredbe 883/2004 te navodi da cjelokupna ideja prethodnog odobrenja počiva na činjenici da osiguraniku jedne države članice, a uzimajući u obzir zdravstveno stanje te vjerojatan razvoj bolesti, potrebna zdravstvena zaštita nije dostupna u razumnom roku, a koji se jedino može odrediti komparativnom analizom oba postojeća važeća termina u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanjem prethodnog odobrenja. Ističe da tu odredbu ne treba shvatiti u apsolutnom smislu na način da sam čin podnošenja zahtjeva garantira izdavanje prethodnog odobrenja već postavlja ograničenje samim time što je potrebna prosudba o razumnom roku. Opisuje da je tužiteljica 29. prosinca 2022. imala zakazan termin za operacijsko liječenje 10. siječnja 2023. s predviđenim terminom prijema u KBC Zagreb 9. siječnja 2023., koji je samoinicijativno otkazala 7. siječnja 2023. te se vlastitom odlukom uputila u Saveznu Republiku Njemačku na dogovor o terminu operacijskog liječenja. Nastavlja da je tužiteljica 9. siječnja 2023. u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi vlastoručnim potpisom potvrdila da je upoznata odnosno informirana o planiranom operacijskom liječenju tumora dojke – operacija: odstranjenje dojke i sentinel limfnih čvorova u području aksile u LMU Klinikum München, Savezna Republike Njemačka. Navodi da je tužiteljica za vrijeme pregleda 9. siječnja 2023. dogovorila termin operacijskog liječenja 26. siječnja 2023. Napominje da je u Republici Hrvatskoj 29. prosinca 2022. operacija bila zakazana za 10. siječnja 2023. što ukupno iznosi 10 dana, dok je u Saveznoj Republici Njemačkoj taj rok iznosio 17 dana tako da se nikako ne može govoriti o nedostupnosti zdravstvene zaštite. U pogledu iskaza tužiteljice o nemogućnosti upoznavanja kirurga operatera, koju situaciju ocjenjuje kao uskraćenim pravom na zdravstvenu zaštitu te prijelomnim trenutkom za donošenje odluke o odgodi zakazanog liječenja i odlazak u Saveznu Republiku Njemačku iznosi da je 6. siječanj 2023. i u Republici Hrvatskoj blagdan te neradan dan, a da iz nalaza KBC-a Zagreb, Klinike za onkologiju, Tima za tumore dojke od 29. prosinca 2022. proizlazi da dr. Ž, petkom radi u ambulanti što nikako ne treba uzeti kao naprosto jedinu priliku za upoznavanje kirurga niti iz toga izvlačiti zaključak o nedostupnosti zdravstvene zaštite. Naglašava da je prvi uredovni radni dan nakon 6. siječnja 2023. bio 9. siječanj 2023., a koji je bio i ujedno dan kada se tužiteljica planirano trebala zaprimiti na bolničko liječenje na Odjel te da stoga nije bilo zapreke da na Odjelu prilikom prijema i prije operacijske obrade upozna kirurga te da se potanko informira o planiranom operativnom zahvatu.

Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušana tužiteljica.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je tužiteljica 19. siječnja 2023. podnijela zahtjev za priznavanje prava na prethodno odobrenje korištenja planirane zdravstvene zaštite u dugoj državi članici Europske unije, Saveznoj Republici Njemačkoj.

7. Sporno je, je li pravilno tuženik odbio taj zahtjev tužiteljice.

8. Člankom 20. Uredbe EZ br. 883/04 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti propisano je da ako tom Uredbom nije drugačije određeno, osigurana osoba koja putuje u drugu državu članicu s ciljem ostvarivanja davanja u naravi tijekom privremenog boravišta, mora zatražiti odobrenje nadležne ustanove (stavak 1.) te da se odobrenje izdaje ako je dotično liječenje uvršteno u davanja predviđena zakonodavstvom države članice u kojoj dotična osoba boravi i ako ga ne može ostvariti unutar medicinski opravdanog vremenskog razdoblja, uzimajući u obzir njezino trenutačno zdravstveno stanje i vjerojatan razvoj njezine bolesti (stavak 2.).

8.1. Člankom 29. alinejom 3. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) propisano je da Zavod ima pravo uskratiti prethodno odobrenje za prekograničnu zdravstvenu zaštiti ako se ta zdravstvena zaštita može pružiti kod ugovornih subjekata Zavoda u roku koji je medicinski opravdan, uzimajući u obzir sadašnje zdravstveno stanje i vjerojatni tijek bolesti kod osigurane osobe.

9. Iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 20. siječnja 2023. proizlazi da se je to povjerenstvo jednoglasno ocijenilo da se radi o liječenju uvrštenom u davanja predviđena zakonodavstvom Republike Hrvatske te da je tužiteljica potrebno liječenje mogla ostvariti unutar medicinski opravdanog vremenskog razdoblja (s obzirom na trenutačno zdravstveno stanje i vjerojatan razvoj bolesti) u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

10. Stoga sud utvrđuje da se radi o liječenju uvrštenom u davanja predviđena zakonodavstvom Republike Hrvatske.

11. Ostaje sporno je li tužiteljica potrebno liječenje mogla ostvariti unutar medicinski opravdanog vremenskog razdoblja (s obzirom na trenutačno zdravstveno stanje i vjerojatan razvoj bolesti) u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

12. Iz nalaza Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Klinike za onkologiju, Tima za tumore dojke od 29. prosinca 2022. proizlazi da je ponovno učinjen prikaz na Timu za tumore dojke po rebiopsiji – ovaj put bioptirana dva tumora lijeve dojke i masa desne dojke. Opisano je da se radi o dva invazivna karcinoma slične biologije bolesti kao i u proljeće 2022. (lobularni, luminal B, HER2 negativni) s, prema MR-u, velikom zonom non-mass imbibicije koja radiološki imponira kao DCIS no isti nije potvrđen biopsijom što uz činjenicu da se radi o lobularnom karcinomu može predstavljati i veliki invazivni tumor. Navedeno je da je s obzirom na navedeno i slikovnom obradom potvrđene tračke tumora prema koži i bradavici u tužiteljice indiciran operativni zahvat jednostavne mastektomije s implantacijom ekspandera te disekcija lijeve aksile. Dodano je da treba učiniti i markaciju operativnog materijala. Izneseno je da je planirani termin operativnog zahvata 10. siječnja 2023., da treba doći s uputnicom za bolničko liječenje do 9. siječnja 2023. u Kliniku za kirurgiju, Zavod za plastičnu kirurgiju, glavna zgrada II. kat do 10 h. Nastavljeno je da se treba prethodno javiti u ambulantu za plastičnu kirurgiju petkom oko 9 sati ujutro s propisnom uputnicom (dr. Ž.

13. Imajući u vidu da je nalaz Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Klinike za onkologiju, Tima za tumore dojke donesen 29. prosinca 2022., da je isti tužiteljici poslan mailom u petak 30. prosinca 2022. u 11,55 sati, da je termin operacije u tom nalazu predviđen za 10. siječnja 2023., a da se prema tom nalazu tužiteljica trebala prije operacije prethodno javiti u ambulantu za plastičnu kirurgiju petkom oko 9 sati ujutro s propisnom uputnicom (dr. Ž), a da je petak prije operacije bio neradni dan u Republici Hrvatskoj (6. siječanj 2023. Bogojavljanje /Sveta tri kralja/) tužiteljica prema mišljenju ovog suda, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja (da se kod tužiteljice radi o dva invazivna karcinoma slične biologije bolesti kao i u proljeće 2022. (lobularni, luminal B, HER2 negativni) s, prema MR-u, velikom zonom non- mass imbibicije koja radiološki imponira kao DCIS no isti nije potvrđen biopsijom što uz činjenicu da se radi o lobularnom karcinomu može predstavljati i veliki invazivni tumor) nije mogla potrebno liječenje ostvariti unutar medicinski opravdanog vremenskog razdoblja (s obzirom na trenutačno zdravstveno stanje i vjerojatan razvoj bolesti) u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

14. Ovaj sud se ne slaže s navodima tuženika prema kojima nije bilo zapreke da tužiteljica prilikom prijema i prije operacijske obrade upozna kirurga te da se potanko informira o planiranom operativnom zahvatu, a imajući u vidu da iz nalaza Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Klinike za onkologiju, Tima za tumore dojke od 29. prosinca 2022. proizlazi da je da je taj N izričito naveo da se tužiteljica treba prethodno javiti u ambulantu za plastičnu kirurgiju petkom oko 9 sati ujutro s propisnom uputnicom (dr. Ž), a što tužiteljica nije mogla zbog toga što joj je taj nalaz poslan mailom u petak 30. prosinca 2022. u 11,55 sati te zbog toga što je sljedeći petak bio neradni dan u Republici Hrvatskoj.

15. Slijedom navedenog odlučeno je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) kao u točkama I. i II. izreke (stavak 1.).

16. Nadalje, kako je tužiteljica uspjela u sporu priznati su joj kao opravdani trošak sastava tužbe, trošak sastava obrazloženog podneska od 17. listopada 2024., trošak sastava obrazloženog podneska od 5. siječnja 2024. te trošak zastupanja na ročištu 24. listopada 2024. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu budući da se taj trošak ne nadoknađuje u upravnom sporu, pri čemu je sud imao u vidu sadržaj Tbr. 27. Tarife.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točkama III. i IV. izreke.

U Zagrebu 22. studenog 2024.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Ivan Vrdoljak, Zagreb, Masarykova 15

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3

3. U spis