Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6674/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. FM, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 73. Pp J-1244/2021-4 od 19. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek, te potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. FM proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 380,00 kuna (protuvrijednost od 100 DEM), time da ako okrivljenik u roku od mjesec dana od primitka pravomoćne presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je odlučeno da je okrivljenik oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, sadržajno pobijajući presudu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet dostaviti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku preblagu novčanu kaznu, ne uzimajući u dovoljnoj mjeri težinu i intenzitet bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, s time da se u sustavu tužitelja okrivljenik vodi kao počinitelj istog prekršaja.
6. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu unutar okvira novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koja je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a.
6.1. Naime, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud cijenio olakotnim priznanje prekršaja i žaljenje zbog istog, dok otegotne okolnosti nije utvrdio. Prema podacima iz spisa predmeta, vidljivo je da okrivljenik nije osuđivana osoba pa je neosnovan paušalni navod žalbe da se okr. FM vodi kao počinitelj istog prekršaja. Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne okrivljeniku, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati odluku o kazni na teže za okrivljenika, držeći da je novčana kazna unutar zakonom propisanog okvira novčane kazne za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovaj sud je mišljenja da u konkretnom slučaju težina počinjenog prekršaja i kriminalna količina opravdava izbor novčane kazne upravo u izrečenoj visini. Stoga se po stavu ovog suda svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju dovoljno postiže izrečenom novčanom kaznom.
6.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne (od 20,00 do 100,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (od 50 dem do 200 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,26 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eure Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu 380,00 kuna / 50,00 eura, a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti (novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja) novi Zakon u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.
7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 22. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
