Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2877/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice UŠ, rođena **.**.1987. u mjestu Ardahan, Republika Turska, državljanka Republike Turske, sada boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Sisačka 3, Kutina kojega zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 60/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 15. studenog 2024., u nazočnosti opunomoćenica stranaka, dana 22. studenog 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10012, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 15. svibnja 2024. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćenici Ivani Sedlar, odvjetnici u Zagrebu, Ilica 60/1, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 24. lipnja 2024. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10012, URBROJ: 511- 01-212-24-9 od 15. svibnja 2024. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnijela UŠ, rođena **.**.1987. u mjestu Ardahan, Republika Turska, državljanka Republike Turske, kojim su obuhvaćena i njezina maloljetna djeca: sin EŠ, rođen **.**.2014. u mjestu [adresa], Republika Turska, državljanin Republike Turske i kći ĐŠ, rođena **.**.2018. u mjestu [adresa], Republika Turska, državljanka Republike Turske, dok prema točki II. izreke u roku od 20 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, UŠ i njezina maloljetna djeca dužna su napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljena s područja EGP-a.

2. Tužiteljica ističe u tužbi da temeljem članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a vodeći računa da žalba protiv pobijanog rješenja nije dopuštena, podnosi ovu tužbu, te od Naslovnog suda traži sudsku zaštitu protiv nezakonitog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10012, URBROJ: 511-01-212-24-9, kao i nezakonitog postupanja prvostupanjskog tijela, koje se postupanje očituje u propuštanju utvrđenja svih odlučnih činjenica, odnosno pogrešnog utvrđenja činjenica. Osim toga, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te odredbe Zakona o strancima. Tužiteljica je državljanin Republike Turske, te nema drugih državljanstava. Po nacionalnoj pripadnosti je U. U Republiku Hrvatsku je došla sa suprugom ĆŠ i dvoje malodobne djece, a iz Turske su morali pobjeći zbog straha od proganjanja radi političkog mišljenja i simpatiziranja stranke HDP, te radi pripadnosti kurdskoj nacionalnosti. Budući je njena teta OŠ, bila aktivna članica PKK, cijela obitelj se nalazila pod povećalom policije. Dodatno otežavajuće je bila činjenica da su simpatizirali stranku HDP, osobito suprug. Naime, suprug tužiteljice je kao simpatizer stranke HDP često sudjelovao na prosvjedima, a tereti ga se kazneno, jer mu se pokušava staviti na teret propaganda PKK, budući je dana 24. kolovoza 2022. godine sudjelovao na hodu za slobodu DŠ (osnivač PKK). Također, suprug tužiteljice je i od ranije pod povećalom, jer je na bratićevoj svadbi plesao s ručnikom u bojama PKK. Nakon 24. kolovoza 2022. izdan je nalog za privođenje njenog supruga, a sve temeljem zahtjeva državnog odvjetništva u Torbaliju, a budući je suprug bio nedostupan sudu. Naime, isti je imao terenski posao i jako je puno izbivao iz kuće, te ga stoga na kućnoj adresi nisu uspjeli zateći. Vezano uz gornje radnje suda i odvjetništva suprug tužiteljice je podnio i materijalne dokaze i to: zahtjev prvostupanjskog suda u Torbaliju od dana 21. listopada 2022., rješenje drugog osnovnog suda u Torbaliju od 22. listopada 2022. o nedostupnosti tražitelja i potrebi da se izda nalog za privođenje, nalog za privođenje od 22. listopada 2022. radi počinjenja djela od 24. kolovoza 2022. godine. Međutim, Naslov iz nejasnih razloga ne poklanja vjeru materijalnim dokazima supruga tužiteljice, pa tako ni samoj tužiteljici, stavljajući na teret suprugu tužiteljice što prilikom bijega i traženja azila nije zadržao mobitel s uyap aplikacijom i vjerodajnice za ulazak u sustav. Naime, tuženik je rješavajući predmet tužiteljice priklopio spis njenog supruga ĆŠ, te uglavnom temeljem njegovih izjava odlučivao o predmetu tužiteljice. Tužiteljica drži da od njenog supruga nisu bila zatražena uopće objašnjenja za gore navedene okolnosti, koje sada tuženik drži spornima, te isti nije imao priliku izjasniti se o istima. Nadalje, suprug tužiteljice se u zemlji porijekla bavio građevinskim radovima, to je uglavnom terenski posao zbog kojeg je učestalo mijenjao mjesta boravka i veći dio vremena izbivao iz kuće, a što je upravo i razlog da ga od 22. listopada 2022. do 27. travnja 2023. godine nisu mogli privesti. Nadalje, vezano uz postojanje HDP-a nije tajna da se o opstojnosti stranke spor vodi kod suda, dok stranka koja je iznjedrila zastupanje interesa U sada je DEM. Nadalje, nije nikakvo čudo da je informaciju da je izdan nalog za privođenje, suprug tužiteljice saznao od predsjednika mjesne zajednice. Naime, suprug je kao građevinski radnik morao surađivati sa lokalnom i mjesnom upravom i kako to biva u svakom ratu i svakoj situaciji, stekao je pokojeg prijatelja i među E, pa mu je predsjednik mjesne zajednice navedenu informaciju prenio u povjerenju. Vezano uz datum odlaska ističe se da su zemlju napuštali kao obitelj, te da nije jednostavno, niti moguće u danu organizirati odlazak za cijelu obitelj. Suprug tužiteljice je dosta izbivao zbog terena, a kada je shvatio da je svaki njegov dolazak kući rizik od privođenja, u konačnici su se odlučili na drastičan korak odlaska sa cijelom obitelji. Tužiteljica je općenito u strahu od napada na pripadnike Kurdskog naroda. Naime, Đ su svakodnevna meta raširenog rasističkog i diskriminatorskog diskursa i prakse u Turskoj. Njena djeca trpe diskriminaciju u školi (npr. ne pruža im se adekvatna zaštita i briga kada se ozlijede kao drugoj djeci), trpe diskriminaciju u zgradi (susjedi npr. opetovano bacaju obuću u smeće) itd. Tužiteljica je u strahu od proganjanja, jer u bližoj obitelji ima drastične primjere istog. Njen ujak SŠ je npr. dobio 3 godine zatvora samo stoga što je nosio crno-žuti pulover, pa su ga optužili i osudili za propagandu PKK. Njenom suprugu lako se moglo dogoditi da dobije i do 12 godina zatvora zbog iskazivanja svog političkog uvjerenja. Iako iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica kao tražitelj azila ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, zahtjev je tužiteljici odbijen pozivom na članak 38. stavak 1. točku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Dakle, pobijano rješenje nije moguće ispitati. Prije svega se ističe kako pobijano rješenje nije dostatno obrazloženo. Slijedom navedenog očito je da je izrijeka pobijanog rješenja protivna dokazima koji prileže spisu, poglavito iskazu supruga tužiteljice i same tužiteljice i materijalnim dokazima. Tijekom postupka tuženik nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Tuženik u pobijanom rješenju uopće ne vodi računa o načelu iz članka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti „načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«)“. »Non refoulement« je jedno od temeljnih načela u postupku priznanja međunarodne zaštite. Naime, članak 6. Zakona određuje kako je zabranjeno prisilno udaljiti ili na bilo koji način vratiti državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva u zemlju: u kojoj bi njezin život ili sloboda bili ugroženi zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili u kojoj bi mogla biti podvrgnuta mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili koja bi ju mogla izručiti drugoj zemlji, čime bi se narušilo načelo iz podstavka 1. i 2. ovoga stavka. Tuženik u pobijanom rješenju uopće ne navodi razloge vezane uz primjenu načela »non refoulement«. Slijedom navedenog obzirom da bi tužitelj vraćanjem bio izložen mogućnosti proganjanja, mučenja, zatvaranja zbog nacionalne pripadnosti, tužiteljica smatra da je očito da se zaključci tuženika u pobijanom rješenju ne mogu prihvatiti.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10012, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 15. svibnja 2024. godine, te se UŠ, rođena **.**.1987., u mjestu Ardahan, Republika Turska, državljanin Republike Turske, sada boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Sisačka 3, te EŠ, rođen **.**.2014. u mjestu [adresa] i ĐŠ, rođena **.**.2018. u mjestu [adresa] Republika Turska odobrava zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te se priznaje azil. Nadalje, predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužiteljici uzrokovan trošak, te usvoji zahtjev tužiteljice za odobrenje besplatne pravne pomoći.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica se u tužbi poziva na političke probleme svog supruga, a s obzirom na to da je tuženik navode tužiteljice, kao i njezinog supruga, u postupku detaljno ispitao i ocijenio iste neuvjerljivima i nevjerodostojnima, zaključuje se da tužiteljica nije imala probleme na političkoj osnovi. Nadalje, tužiteljica se poziva na diskriminaciju na temelju kurdskog identiteta. Navodi da je u općenitom strahu od napada na pripadnike Kurdskog naroda, da njena djeca trpe diskriminaciju u školi i zgradi, te da je u strahu od proganjanja. U postupku je utvrđeno da nema objektivnih elemenata koji bi ugrožavali tužiteljicu ili bi ukazivali da je diskriminirana na osnovi kurdskog identiteta, a njezin strah je subjektivan. Tužiteljica navodi općenite probleme U u [adresa], bez navođenja konkretnih problema koje je ona osobno imala zbog nacionalne pripadnosti. Također, tužiteljica se u postupku nije pozivala na diskriminaciju koju njena djeca navodno trpe, a koju je navela u tužbi. U Priručniku Ureda visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica navodi se da razlike u odnosu prema različitim grupama postoje u manjem ili većem obimu, ali da se osobe koje se nalaze u nepovoljnijem položaju zbog ovako različitog odnosa nisu nužno žrtve proganjanja, već će samo u određenim okolnostima diskriminacija prerasti u proganjanje. To bi bilo u slučaju kada bi mjere diskriminacije vodile do bitno negativnih posljedica za pojedinu osobu, kao što je ozbiljno ograničenje njezinih prava da zarađuje za život, prava na vjeru ili prava pristupa redovnom obrazovanju. Nadalje, tužiteljica navodi da tuženik nije uzeo u obzir načelo „non refoulement“. Tuženik odbija kao netočne ove navode s obzirom na to da je jasno naveo da se Republika Turska nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 45/16.), a što znači da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja, niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde. Kako je u slučaju tužiteljice utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla tužiteljica mogla biti izložena postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Tuženik moli da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi, Poslovni broj: Usž-4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. godine u sporu koji je pokrenuo UŠŠČ, državljanin Republike Irak.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka provedeno je saslušanje tužiteljice, kao stranke u postupku, te je izvršen uvid u cjelokupni spis predmeta, kao i spis tuženika, a posebice u zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći (stranica 7-9 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10012, URBROJ: 511- 01-212-24-9 od 15. svibnja 2024. godine (stranica 10-15 spisa), zapisnik od 2. veljače 2024. povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu, zapisnik od 17. svibnja 2023. godine povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, izjavu o imovinskom stanju tražiteljice međunarodne zaštite od 17. svibnja 2023. godine, te službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 29. travnja 2023. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 15. svibnja 2024. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnijela UŠ, rođena **.**.1987. u mjestu Ardahan, Republika Turska, državljanka Republike Turske, kojim su obuhvaćena i njezina maloljetna djeca: sin EŠ, rođen **.**.2014. u mjestu [adresa], Republika Turska, državljanin Republike Turske i kći ĐŠ, rođena **.**.2018. u mjestu [adresa], Republika Turska, državljanka Republike Turske, dok prema točki II. izreke u roku od 20 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, UŠ i njezina maloljetna djeca dužna su napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljena s područja EGP-a. Naime, UŠ (u daljnjem tekstu: tražiteljica) je dana 29. travnja 2023. godine u Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji granične policije Cetingrad izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. U zahtjevu kojeg je podnijela 17. svibnja 2023. u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Sisačka 3, a kojim su obuhvaćena i njezina maloljetna djeca, navela je da je Republiku Tursku napustila, jer je njezina obitelj s majčine strane bila u stranci HDP, tako da je i ona bila obilježena kao pripadnica te stranke, te su je državne vlasti gledale kao neprijatelja. Kada se udala, njezin suprug i njegova obitelj su također imali problema zbog simpatiziranja stranke HDP. Imala je problema i zbog svoje Kurdske pripadnosti. Zemlju podrijetla je napustila 29. travnja 2023. Za potrebe postupka prihvaćene su tražiteljičine izjave o identitetu i državljanstvu, s obzirom na poznavanje informacija o zemlji podrijetla, dosljedno iskazivanje vezano za identitet i državljanstvo, kao i poznavanje turskog jezika, službenog jezika Republike Turske, a na kojemu je tražiteljica komunicirala prilikom zahtjeva i saslušanja. Tražiteljica je napustila zemlju podrijetla, jer je njezinom suprugu prijetio istražni zatvor. Tražiteljica navodi da je zemlju podrijetla napustila zbog suprugovih problema. Navodi da je suprug sudjelovao u različitim manifestacijama kao simpatizer stranke HDP i radi toga je protiv njega pokrenut postupak. Prema navodima tražiteljice, protiv njega je pokrenut postupak još dok su bili u Turskoj, ali ne zna točno kada. Navodi da supruga nije bilo kod kuće, pa je „papir” završio kod načelnika mjesne zajednice. Na upit kada je suprug za to saznao navodi da ne zna točno, ne zna niti da li je to bilo prije ili poslije napuštanja Turske. Sukladno njenim navodima izvršen je uvid u spis predmeta supruga ĆŠ, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10011. Uvidom u navedeni predmet utvrđeno je da se suprugov iskaz ne smatra vjerodostojnim. Suprug navodi da je radi svoje potpore stranci HDP više puta bio maltretiran i legitimiran na mitinzima od strane policije, ali su ti mitinzi bili legalni i prijavljeni, te on tada radi toga nije imao većih problema. Tvrdi da su njegovi problemi počeli, jer je 24. kolovoza 2022. bio organiziran hod za slobodu. Međutim, neuvjerljiva je činjenica da suprug niti jednom nije bio kod kuće, a živio je na istoj adresi u općini Torbali od rujna 2021. do napuštanja zemlje podrijetla. Također je neuvjerljiv njegov iskaz da su dokumenti, budući da nije bio zatečen kod kuće, bili uručeni općinskom načelniku druge općine (općine Buca). Dodatno, suprugu nikakva obavijest nije stigla da se dokumenti nalaze kod općinskog načelnika u drugoj općini, a na istim je dokumentima naznačeno da se trebaju uručiti upravo njemu na njegovoj adresi u općini Torbali. Tražiteljica je na saslušanju navela da su Đ diskriminirani, da nema kurdskih televizija i knjiga na kurdskom. Međutim, ne navodi probleme koje je ona osobno imala kao Ć. Samo neodređeno navodi da je bila prisutna na raznim demonstracijama, ali nikada nije bila legitimirana. Sukladno tražiteljičinim navodima prikupljena su izvješća vezana za O u [adresa]. Na temelju svog identiteta, odnosno kurdskog podrijetla tražiteljica ne bi trebala imati problema pri povratku u Tursku. Prema ranije citiranom izvješću Home Officea, puka pripadnost kurdskom narodu u Turskoj nije dovoljna kako bi se utvrdilo da bi povratkom u Tursku, tražiteljica bila izložen tretmanu koji bi se mogao okarakterizirati kao proganjanje ili ozbiljna nepravda. Turska se nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla u sklopu Odluke o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine", broj: 45/16.). Sigurna zemlja podrijetla, sukladno članku 44. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, je ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde. Stoga, sama činjenica njenog identiteta nije dovoljna za zaključak da za tražiteljicu, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložena postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu. Sam identitet tražiteljice ne može se smatrati dovoljnim za utvrđivanje postojanja osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i nije utvrđeno da bi se povratkom u zemlju podrijetla tražiteljica suočila s takvim proganjanjem. Utvrđujući osobne okolnosti tražiteljice, sam identitet i državljanstvo tražiteljice nisu dovoljni za zaključak da za nju u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla postoji rizik od ozbiljne nepravde, odnosno za tražiteljicu u zemlji podrijetla ne postoji rizik da bi se povratkom suočila s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućem postupanjem ili kažnjavanjem, kao niti individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražiteljica međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te je valjalo odlučiti kao u točki 1. izreke rješenja sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužiteljica, kao tražiteljica međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite iz članka 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite iz članka 21. ZMPZ. Naime, u postupku je utvrđeno da nema objektivnih elemenata koji bi ugrožavali tužiteljicu ili bi ukazivali da je diskriminirana na osnovi kurdskog identiteta, a njezin strah je subjektivan. Ista ne navodi konkretne probleme, koje je ona osobno imala zbog nacionalne pripadnosti. To se isto odnosi na istaknutu diskriminaciju njezine djece. Tako ista iskazuje da su imali kao obitelj unajmljen stan u mjestu Torbali, a nisu imali problema sa plaćanjem najamnine, jer je suprug dobro zarađivao. Međutim, susjedi su bili neugodni zbog nacionalnosti prema njima, npr. kad bi ostavio sinu tenisice ispred vrata, oni bi iste uzeli i bacili. Nije bila laka stvar napustiti državu, jer se radi o djeci i u početku je tužiteljica bila protiv, jer se bojala zbog djece. Time je, dakle, napuštanje države je vezano uz njezinog supruga, jer je isti saznao za potragu za njim i da ga traže iz policije. Isti se počeo kriti, te je radio isključivo poslove na "crno" i živio je drugdje. U svezi s tim navodima potrebito je uputiti na pravomoćnu presudu Upravnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: UsI- 2876/2024-7 od 30. listopada 2024. godine, kojom je odbijen zahtjev tužiteljičinog supruga BŠ za priznanje međunarodne zaštite, odnosno azila u Republici Hrvatskoj. U toj presudi se navodi da sud u cijelosti prihvaća zaključak tuženika da iskaz tužitelja BŠ ocijenjen nevjerodostojnim. Ovo stoga što su izjave tužitelja kontradiktorne, što je tuženik detaljno analizirao i obrazložio u osporavanom rješenju, što ovaj sud u cijelosti prihvatio. Isto tako u odnosu na, u postupku dostavljenu materijalnu dokumentaciju, po ocjeni ovog suda, tuženik je pravilno zaključio da je vjerodostojnost predmetnih dokumenata izrazito sporna. Također osnovano je neuvjerljivo ocjenjen i navod da će općinski načelnik druge općine tek naknadno te pozive dao bratiću koji nije imao niti punomoć za podizanje tužiteljeve pošte i to u lokalnom kafiću, pri čemu tužitelj navodi različite datume zaprimanja dokumenata na mobitelu od bratića. Također po ocjeni ovog suda, pravilno su ocjenjeni neuvjerljivim i nevjerodostojni navodi tužitelja o diskriminaciji zbog svog kurdskog podrijetla, jer je tužitelj u zemlji podrijetla završio srednju školu, imao posao te radio u općini Buce i općini Torbali kao fasader, ličilac, te montažer gipsanih obloga, pa je pravilan zaključak tuženika da tužitelju u Turskoj nisu bila ograničena prava da zarađuje za život, kao niti pravo pristupa redovnom obrazovanju. Nadalje, glede tužiteljice niti jedna materijalna činjenica nije utvrđena u postupku, te ista ne bi trebala imati problema temeljem kurdskog podrijetla pri povratku u Tursku, budući da se Turska nalazi na Listi sigurnih zemalja. Dakle, sama činjenica njenog identiteta nije dovoljna za zaključak da za tužiteljicu, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložena postupcima, koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu. Osim toga, tužiteljica npr. nije imala nikakvih problema zbog svoje kurdske narodnosti kod svojih roditelja u regiji Manisa.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužiteljice proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužiteljice kao tražitelja međunarodne zaštite od 17. svibnja 2023. godine, odnosno činjenice da ista ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu (osim mobitela), te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, ista ne ostvaruje prihode. Navedeno proizlazi i iz priloženih zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći, s time da za točnost podataka iz tih zahtjeva tužiteljica snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, te zastupanje na ročištu dana 15. studenog 2024. godine – 500,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura.

U Zagrebu, 22. studenog 2024. godine

Sudac:

Ivan Levak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Ivana Sedlar, [adresa] Zagreb, Ilica 60/1

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis