REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1582/17

Zagreb

Broj: Ppž - 5820/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆG i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019. i 84/2021.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okr. ĆG i okr. DG, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 2. lipnja 2023., broj: 30. Pp - 651/2022-17., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zajednička žalba okr. ĆG i okr. DG kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ĆG i okr. DG su obvezane naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 20,00 (dvadeset) eura, svaka, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 2. lipnja 2023., broj: 30. Pp - 651/2022-17, okr. ĆG i okr. DG proglašene su krivima da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinile prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna 398,17 eura, svakoj okrivljenici ponaosob, koju su dužne platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, dok su u cijelosti obje okrivljenice oslobođene obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2.Protiv te presude, okr. ĆG i okr. DG pravodobno su po branitelju odvjetniku Ivanu Zubiću, podnijele zajedničku žalbu naznačujući da se žale zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5.Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okr. ĆG i okr. DG ističu da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude te da su razlozi koji su navedeni potpuno nejasni, tako da se ista ne može ispitati. Time, iako to izrijekom u žalbi nije navedeno, okrivljenice očigledno smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1.Suprotno takvim paušalnim žalbenim navodima kojim se samo djelomično prepisuje zakonski tekst odredbe članka 195. točke 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja činjenica kojima se ta povreda ostvaruje, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenica, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. ĆG i okr. DG zbog ove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okr. ĆG i okr. DG ističu da pobijana presuda nije utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da su obitelji GG i njihove obitelji u zavadi zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa te da u tom smislu nije ispitao eventualni motiv oštećenice GG i njezinog supruga SG da ih se lažno tereti kako bi se poboljšala njihova pozicija u drugim sudskim postupcima. Osim toga, okrivljenice ističu da nitko od nepristranih, a ni pristranih svjedoka događaj nije vidio, da ozljeda GG nije objektivno utvrđena te da u tom dijelu nije niti relevantan navod suda da je policijska službenica primijetila crvenilo na nozi oštećene, da svjedok LG nije mogao niti čuti niti vidjeti događaj, a što prvostupanjski sud ne cijeni te da nije logično niti životno da je svjedok SG mogao vidjeti događaja, ali ga nije mogao čuti te da u tom smislu personalni dokazi, i to iskazi najužih članova obitelji koji su zainteresirani za ishod postupka ne mogu biti odlučni za donošenje odluke o nečijoj krivnji.

6.1.Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2.Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu ispitane svjedokinje – žrtve GG, koja je detaljno i precizno iskazivala o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljenicama stavlja na teret. I po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud iskaz žrtve GG cijenio vjerodostojnijim od obrana okrivljenica budući da je detaljno opisala događaj inkriminirane prilike dok se obrana i okr. ĆG i okr. DG svodila na čisto poricanje prekršaja. Osim toga, vjerodostojnost iskaza žrtve GG proizlazi i iz činjenice da je ista odmah nakon događaja prilikom davanja iskaza u policiji 21. ožujka 2022. iskazivala identično kao i u postupku pred sudom, a koji iskaz je davala 6 mjeseci nakon samog događaja. Osim toga, o događaju inkriminirane prilike iskazivali su svjedoci SG i LG, koji iako nisu imali neposredna saznanja o svim okolnostima događaja (svjedok LG nije vidio fizički nasrtaj okr. ĆG na njegovu majku PG, iako je o tome imao posredna saznanja od majke, dok svjedok SG nije čuo kojim riječima je okr. DG vrijeđala njegovu suprugu PG ali je vidio fizički nasrtaj okr. ĆG) ipak svojim iskazima potvrđuju u bitnim dijelovima da se događaj odvijao na način kao što opisuje žrtva GG, radi čega je i po ocjeni ovog suda opravdano iskaz svjedokinje žrtve GG cijenio vjerodostojnim u svim bitnim dijelovima.

6.3.Suprotno žalbenim navodima okr. ĆG i okr. DG, činjenica da svjedoci SG i LG nisu iskazivali o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenica već samo o onome što su čuli (svjedok SG čuo je riječi kojima je okr. DG vrijeđala njegovu majku žrtvu PG) odnosno vidjeli (svjedok LG vidio je fizički nasrtaj okr. ĆG na njegovu suprugu žrtvu PG) upravo ukazuje na vjerodostojnost njihovih iskaza budući da nisu iskazivali o činjenicama o kojima nisu imali saznanja.

6.4.Isto tako, suprotno žalbenim navodima okr. ĆG i okr. DG, neriješeni imovinsko pravni odnosi između obitelji žrtve GG i obitelji okrivljenica, sami po sebi ne ukazuju niti daju pouzdanu osnovu za sumnju na lažno prijavljivanje događaja inkriminirane prilike od strane žrtve GG već naprotiv loši imovinskopravni odnosi mogu doista biti povod za događaj inkriminirane prilike.

6.5.I na kraju, promašeni su žalbeni navodi okrivljenica kada ističu da „tobožnja ozljeda GG nije objektivno utvrđena“ budući da okrivljenicama, odnosno okr. ĆG nije stavljeno na teret da bi fizičkim nasrtajem na PG kod iste izazvala ozljedu, a niti nastanak ozljede čini bitno obilježje prekršaja koji se okr. ĆG stavlja na teret, a niti je prvostupanjski sud u odnosu na tu činjenicu provodio dokazni postupak niti ocjenjivao iskaz policijske službenice, a što pogrešno ističu okrivljenice u svojim žalbenim navodima.

6.6.Iz naprijed navedenih razloga, žalbenim navodima okr. ĆG i okr. DG nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog stanja od strane prvostupanjskog suda pa žalba okrivljenica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog nije osnovana.

7.Iz sadržaja žalbe okr. ĆG i okr. DG proizlazi da se iste nisu žalile zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavaka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1.Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

7.1.Naime, za prekršaj za koji su okr. ĆG i okr. DG proglašene krivima, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.590,00 eura, kuna do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura te kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 70 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna 398,17 eura, predstavlja novčanu kaznu izrečenu uz primjenu odredbi o ublažavanju, dakle, u iznosu znatno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena novčana kazna i više je nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

7.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 20,00 eura, svakoj okrivljenici ponaosob, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenica kao ni osoba koje su iste eventualno dužne uzdržavati.

8.Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 6 otpravaka: za spis, okr. ĆG i okr. DG, branitelja, žrtvu i tužitelja.