Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-12/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. JK zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. JK, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 21. studenog 2023., broj: 54. Pp-2797/2021, u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalbe okr. JK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. JK je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 (petnaest) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima od 21. studenog 2023., broj: 54. Pp-2797/2021-19, okr. JK proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna 23,89 eura / 180,00 kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2.Protiv te presude, okr. JK osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3.Potrebno je istaknuti da je nakon donošenja prvostupanjske presude, a prije primitka iste okr. JK prvostupanjskom sudu dostavio Molbu za povrat u prijašnje stanje koju je prvostupanjski sud zaprimio 7. prosinca 2023. te je istu zajedno sa pravodobno podnesenom žalbom okrivljenika dostavio ovom drugostupanjskom sudu na nadležno rješavanje.

3.1. Međutim, okr. JK pravodobno je podnio žalbu na prvostupanjsku presudu pa budući da je povrat u prijašnje stanje institut koji je dopušten samo u situacijama kada okrivljenik iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv presude, u kojim situacijama se dopušta povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe, to je molba za povrat prijašnje stanje okr. JK, u konkretnom predmetu bespredmetna, budući da je okrivljenik pravodobno podnio žalbu na prvostupanjsku presudu.

4.Žalba nije osnovana.

5.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6.U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je sudac donio presudu na njegovu štetu iako je bio svjestan da zbog teške obiteljske tragedije odnosno invalidnosti ne može dolaziti na ročišta, o čemu je sudac bio obaviješten s priloženim dokazima odnosno medicinskom dokumentacijom. Time okrivljenik očigledno smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu, odnosno da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 167. stavak 3. Prekršajnog zakona.

6.1.Međutim, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno pravo obrane i da je to utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

6.2.Naime, iako je točno je da je okrivljenik opravdao svoj nedolazak na zakazane glavne za 28. ožujka 2023. i 21. studenog 2023., koje izostanke je potkrijepio relevantnom dokumentacijom, okr. JK provođenjem prekršajnog postupka bez njegove prisutnosti nije povrijeđeno pravo na obranu, budući da iz podnesaka kojima je okrivljenik opravdao svoj izostanak sa glavne rasprave zakazane za 24. ožujka 2023.(list 48 spisa) te glavne rasprave zakazane za 21. studenog 2023. (list 58 spisa) ne proizlazi volja okrivljenika za sudjelovanjem u postupku, odnosno volja za iznošenjem obrane ili volja za neposrednim ispitivanjem svjedoka ili njegov prijedlog za provođenjem nekog dokaza, već je isti samo opravdavao svoj nedolazak na zakazano ročište i sva daljnja ročišta. U tom smislu, u podnesku u kojem opravdava svoj nedolazak na glavnu raspravu zakazanu za 21. studenog 2023. izričito je naveo „…Izjavljujem kako nisam u mogućnosti doći na ročište 21. 11. 2023. …zbog obiteljske tragedije, iznenadne smrti sina PK, odnosno teške psihičke traume te duševnih boli koje trpi ionako već teško narušenog zdravstvenog stanja … Stoga molim ….da uvaži moju životnu situaciju, jer nisam u mogućnosti doći na ročište odnosno dolaziti na daljnja ročišta ….“. Potrebno je istaknuti da iako iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da okrivljenik otežano hoda, iz podneska okrivljenika ne proizlazi da isti nije pokretan te da bi zbog narušenog zdravstvenog stanja bio onemogućen u dolasku na sud i sudjelovanju u postupku. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud, imajući u vidu opisane činjenice proveo postupak bez nazočnosti okrivljenika budući da ispitivanje okrivljenika nije bilo od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

7.Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku propustio ispitati kao svjedokinju njegovu kćer TK, a niti je u dokaznom postupku zatražio da se pregledaju video nadzorne kamere kako bi se utvrdio uzrok incidenta odnosno tko je isti izazvao odnosno remetio javni red i mir u TC KTC-u, a niti je pozvao druge svjedoke koji su se u tom trenutku zatekli u tom trgovačkom centru i policijske službenika kao svjedoke tog događaja. U svojim žalbenim navodima opisuje okolnosti pod kojima se odvijao navedeni događaj odnosno da je došlo do diskriminacije odnosno verbalnog napada i urlanja na njegovu maloljetnu kćer TK i to od strane zaposlenice trgovačkog centra ŠK, a ve zbog nenošenja zaštitne maske pri čemu napominje da njegova kćer ima potvrdu obiteljskog liječnika o izuzeću od obveze nošenja maske. Ističe da je na takvo ponašanje zaposlenice trgovačkog centra prema njegovoj kćerki reagirao na način da je to prijavio voditeljici TC KTC u Križevcima, ali da nije bilo sa njegove strane narušavanja javnog reda i mira te nije bilo prijava da se od strane kupaca da se netko osjećao ugrožen ili uznemiren odnosno da nije bilo prijava od strane javnosti te da su zaposlenice TC KTC dale lažni iskaz kako bi prikrile svoje ponašanje za koje ih je prijavio jer su iste vršile prisilu prema njemu i njegovoj maloljetnoj kćeri.

7.1.Međutim, suprotno žalbenim navodima okr. JK, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud iskaze svjedokinja ĐK, UK i ŠK, ocijenio vjerodostojnim, budući da su iskazivale jasno i precizno te suglasno i detaljno opisale dinamiku događaja inkriminirane prilike, odnosno da je okrivljenik vikao i galamio na njih kao djelatnice trgovačkog centra KTC-a, a vika i galama je sadržajno bila vrijeđanje njih kao djelatnica te prijetnja inspekcijom, a sve i iz razloga jer je njegova kćerka neopravdana bilo opomenuta zbog nenošenja zaštitne maske, u vrijeme dok su bile na snazi epidemiološke mjere, a što nesporno ukazuje na ponašanje okrivljenika kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud te svoj zaključak detaljno i argumentirano, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, obrazložio.

7.2.Žalbenim navodima okrivljenika kojima ističe diskriminatorno ponašanje djelatnica trgovačkog centra prema njegovoj kćerki i njemu osobno nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja jer da li je bilo diskriminatornog ponašanja od strane djelatnica trgovačkog centra nije predmet raspravljanja ovog postupka. Osim toga, eventualno protupravno postupanje djelatnica trgovačkog centra ne ekskulpira okrivljenika od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj.

7.3.Iz navedenih razloga, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega žalba okr. JK nije osnovana.

8.Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. JK nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog maksimalno iznosa za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao blaža vrsta kazne budući da je za predmetni prekršaj osim novčane kazne alternativno propisana i kazna zatvora, kao teže vrsta kazne.

8.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne (u iznosu od 20,00 do 100,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 DEM do 200 DEM, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eure Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu 597,00 kuna, što je protuvrijednost 79,24 eura, a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti (novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja) novi Zakon u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

9.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog, koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 15,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

10.Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 22. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.