Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-2/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Pažitka, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-2766/2019-26 od 24. veljače 2022., 22. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-2766/2019-26 od 24. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi iznos od 281,25 eura s osnove troškova za sastavljanje revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplatiti tužitelju iznos od 7.409,49 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama, a kako je to specificirano izreci presude, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 7.409,49 kuna (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tuženiku da naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 6.562,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 24. veljače 2022. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbaci tužba, podredno da se odbije tužbeni zahtjev, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženica je zatražila troškove za sastavljanje žalbe.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije, pri čemu je također, zatražio troškove za sastavljanje odgovora na žalbu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prije sve ističe se da je ovaj sud rješenjem poslovni broj: Gž R-572/2022-2 od 23. kolovoza 2022. uvažio žalbu tuženice kao osnovanu i ukinuo je pobijanu presudu te je tužbu odbacio. Ovo iz razloga što je smatrao da se tužitelj za potraživanje po osnovi redovnog rada prije podnošenja tužbe protiv tuženice nije obratio nadležnom držanom odvjetništvu za mirno rješenje predmeta spora, a kako je to propisano odredbom članka 186.a stavkom 1. ZPP-a.

3.1. Odlučujući o reviziji tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Rev-467/2023-2 od 6. lipnja 2023. ukinuo navedeno rješenje te je predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. Pri tome je naveo da se smatra da je tužitelj ispunio svoju obvezu obraćanja sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a stavku 1. ZPP-a, prije podnošenja tužbe protiv tuženice, ako je tijekom prvostupanjskog postupka promijenio pravnu osnovu svog zahtjeva naznačenog u zahtjevu za mirno rješenje spora i tužbi, dok je činjenična osnova na kojoj temelji svoj zahtjev ostala nepromijenjena.

4. U ponovnom postupku ovaj je sud prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.

5. Predmet ovoga spora je potraživanje tužitelja s osnove rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena, a koji je rad obavljao u turnusima kroz utuženo razdoblje od 1. studenog 2015. do 30. studenog 2018., na način što je po nalogu nadređenih 30 minuta prije službenog početka turnusa počeo s radom.

6. Tuženica u žalbi u bitnome navodi kako je tužitelj podnio tužbu radi isplate razlike plaće - naknade za prekovremeni rad, a ne za redovan rad u turnusu, pri čemu navodi kako je tužitelj podnio i zahtjev za mirno rješenje spora s osnove razlike za prekovremeni rad, a ne za redovan rad u turnusu. Stoga, tuženica smatra da je u smislu odredbe članka 186.a ZPP-a tužbu trebalo odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev jer je preinaka tužbe učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, tuženica tvrdi kako je pojam prekovremenog rada različit od pojma redovnog rada, a na što da ukazuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama kada odbija prekovremeni rad zbog pola sata ranijeg dolaska na posao.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženice pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je otklonio prigovor tuženice da je u ovom slučaju došlo do preinake tužbe u smislu odredbe članka 191. ZPP-a.

7.1. Naime, prema odredbi članka 191. stavku 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a prema stavku 3. istog članka, tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

7.2. U ovom slučaju ne radi se o preinaci tužbe u smislu citirane odredbe članka 191. stavka 1. ZPP-a, već o promjeni pravne osnove tužbenog zahtjeva na temelju stavka 3. toga članka, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, s time što se ističe da sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva.

7.3. Stoga, iz navedenih razloga nema mjesta odbačaju tužbe u smislu odredbe članka 186.a stavku 6. ZPP-a jer je tužitelj u ovom slučaju ispunio zakonsku pretpostavku i prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio se tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a što je u skladu i s prethodno navedenom odlukom Vrhovnog suda RH.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, kao što nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva jer se ista temelji na izračunu sačinjenog od strane same tuženice.

8.1. U ovoj fazi postupka i dalje je sporno, ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za 30 minuta rada po svakom turnusu.

9. Prema odredbi članka 61. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), kao i zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena zbog zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima.

9.1. Naime, odredbom članka 61. stavkom 1. ZR-a., propisano je puno radno vrijeme ne može biti duže od četrdeset sati tjedno, dok odredba članka 94. ZR-a., propisuje pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

9.2. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13. i 112/17. – u daljnjem tekstu: KU) propisano je da radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću (40%), prekovremeni rad (50%), subotom (25%), nedjeljom (35%), blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i Uskrs (150%), u drugoj smjeni (10%), dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta (10%) i rad u turnusu (5%). Prekovremenim radom kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati sukladno odredbama članka 44. KU-a i članka 38. stavka 1. i 10. KU-a iz 2017.

10. Prema tome, iako se ovdje ne radi o prekovremenom radu jer vrijeme provedeno na radu 30 minuta prije službenog početka turnusa ne može se podvesti pod pojam prekovremenog rada, takvo radno vrijeme provedeno na radu je dulje od formalno propisanog radnog vremena, zbog čega i za taj rad u smislu navedenih odredbi KU- a, tužitelj ima pravo na naknadu plaće po osnovi rada u turnusu.

10.1. Budući da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj dolazio na posao 30 minuta prije svakog početka rada u turnusu, kao što je utvrdio i da mu tuženica kao poslodavac nije platila naknadu za tako obavljeni rad, to je pravilan zaključak toga suda da je tužbeni zahtjev osnovan i da tužitelju pripada provo na ime naknade za obavljeni rad.

10.2. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud iz svih naprijed navedenih razloga takav rad utvrdio kao redovan rad u turnusu, a što je u skladu i sa zauzetim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa kako je pravilno utvrdio da je izračun od strane tuženice pravilan, to ga je kao takvog pravilno ocijenio jer je u skladu s tim izračunom tužitelj i postavio svoj tužbeni zahtjev.

10.3. Žalbeni navodi tuženice proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako citiranih odredbi KU-a, tako i u tumačenju citiranih odredbi ZR-a, kao i jasno zauzetog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tumačenju tih odredbi.

10.4. Stoga, ni žalbeni navod tuženice da iz ankete koju je dostavila u spis proizlazi da su se sami djelatnici pa tako i tužitelj izjasnili o takvoj organizaciji rada i ranijeg dolaska na posao, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te u skladu s Tarifom o naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa).

11.1. Tužitelju prema odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a, u svezi s Tbr. 10. točki 5. Tarife, pripada i trošak za sastavljanje revizije u iznosu od 281,25 eura, koji mu je iznos i dosuđen jer je uspio s revizijom u revizijskom postupku. Pritom se ističe da tužitelju nisu priznati troškovi za sastavljanje prijedloga za dopuštenje revizije iz razloga što trošak za tu radnju nije zatražio kada ju je poduzeo, a što proizlazi iz tog prijedloga.

11.2. Kako tuženica nije uspjela u ovom žalbenom postupku, to je odbijen njezin zahtjev za naknadom troška na ime sastavljanja žalbe na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, kao što je odbijen i zahtjev tužitelja s osnove sastavljanja odgovora na žalbu, jer je ovaj sud mišljenja da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice primjenjujući odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

12. S obzirom na navedeno, na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a te članka 166. stavka 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 22. studenog 2024.

Sutkinja:

Marija Šimičić