Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-354/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, sa pisarnicom u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u dijelu pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-133/2019-33 od 3. svibnja 2024., dana 22. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tuženika te se rješenje o trošku sadržano u dijelu pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-133/2019-33 od 3. svibnja 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 754,39 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

b) preinačuje u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 1.321,86 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (preko iznosa od 754,39 eura do iznosa od 2.076,25 eura), te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 35,50 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 869,07 eura uz zateznu kamatu na pojedinačno naznačene iznose na ime razlike plaće za prekovremeni rad na terenu uz dodatke po vrsti rada. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 181,38 eura uz zateznu kamatu na pojedinačno naznačene iznose na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.076,25 eura uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o trošku sadržanog u dijelu pod točkom III. izreke presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP ), predlažući ovom sudu da odluku o trošku preinači, te da tužitelju naloži da naknadi tuženiku troškove postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Iz stanja u spisu predmeta u bitnom proizlazi:

- da je tužitelj u tužbi podnesenoj prvostupanjskom sudu dana 7. rujna 2017. u bitnom naveo da mu tuženik nije u skladu s propisima isplaćivao dio plaće i dodataka na plaću u vremenskom razdoblju od 6. lipnja 2012. pa do podnošenja tužbe, te posljedično tome i naknadu plaće za godišnji odmor u navedenom razdoblju, predlažući donošenje rješenja kojim će se naložiti tuženiku dostavu tražene dokumentacije kao i presude kojom se nalaže tuženiku isplatu navedene tražbine u neutvrđenom bruto iznosu koji će se utvrditi nakon provedenog vještačenja

- da je tuženik podnescima od 31. listopada 2018. i 6. lipnja 2019., bez naloga suda, dostavio traženu dokumentaciju o radnom angažmanu tužitelja

- da je nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka od 15. prosinca 2020., tužitelj podneskom od 9. travnja 2021. uredio tužbeni zahtjev na način da je za neisplaćene plaće i dodatke na plaću u razdoblju od 6. lipnja 2012. do 1. lipnja 2014. potraživao ukupan bruto iznos od 12.792,63 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te potražujući razliku naknade za godišnji odmor u razdoblju od 6. lipnja 2012. do 1. lipnja 2014. u ukupnom bruto iznosu od 1.366,67 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

- da je nakon druge dopune nalaza i mišljenja vještaka od 25. ožujka 2024., tužitelj podneskom od 8. travnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev na način da na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom za utuženo razdoblje od 6. lipnja 2012. do 1. lipnja 2014. potražuje ukupan iznos od 869.07 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te za naknadu plaće za godišnji odmor u navedenom razdoblju bruto iznos od 181,28 eura uvećan za zakonske zatezne kamate

- da je tuženik, očitujući se na podnesak tužitelja od 8. travnja 2024., podneskom od 19. travnja 2024. osporio tužbu u cijelosti, dajući pristanak na djelomično povlačenje tužbe, te predlažući da se istom, sukladno članku 158. stavku 1. ZPP-a, dosudi trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, odgovora na tužbu, sastava podnesaka od 13. prosinca 2017., 21. listopada 2018., 6. lipnja 2019., 26. listopada 2021., 13. veljače 2023., 19. travnja 2024., kao i zastupanja na raspravi 6. prosinca 2021., u iznosu od 200 eura po svakoj navedenoj radnji

- da se tužitelju točkom III. izreke pobijane presude dosuđen trošak postupka i to sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 187,50 eura, za sastav tužbe u iznosu od 187,50 eura, trošak sastava podneska od 02. ožujka 2018. godine u iznosu od 187,50 eura, sastav podneska od 12. listopada 2018. godine u iznosu od 187,50 eura, sastav podneska od 13. studenog 2018. godine u iznosu od 187,50 eura, sastav podneska od 10. veljače 2023. godine u iznosu od 187,50 eura, sastav podneska od 08. travnja 2024. godine u iznosu od 187,50 eura, zastupanje na ročištu od 25. travnja 2024. godine u iznosu od 187,50 eura, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 93,75 eura, naknadu za financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 482,50 eura ukupno 2.076,25 eura, time da je istom sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 03. svibnja 2024. godine, pa do isplate.

6. Tuženik žalbom pobija navedeno rješenje o trošku sadržano u dijelu pod točkom III. izreke, navodeći da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tuženik podneskom od 13. prosinca 2017. priznao osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, da je sud propustio dosuditi tuženiku troškove parničnog postupka koje je isti podneskom od 19. travnja 2024. popisao, kao i da je tužitelju neosnovano priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 2. ožujka 2018., 12. listopada 2018., 13. studenog 2018. te 8. travnja 2024., obzirom da se radi o ostalim podnescima.

7. Odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te ročište za glavnu raspravu. Odredba stavka 2. istog članka propisuje da će se takvi troškovi, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti prema toj tarifi.

8. Odredbom članka 157. ZPP-a propisano je da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

9. Odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

10. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da bi isti priznao osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom da podneskom od 13. prosinca 2017. jedino navodi da djelomično priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva u razdoblju od 6. lipnja 2012. do 1. lipnja 2014. i to samo u odnosu na dio koji se odnosi na prekovremeni rad na terenu te razliku naknade plaće za godišnji odmor, pritom ne navodeći u kojoj visini smatra osnovanim navedena potraživanja tužitelja, da bi tuženik, nakon što je tužitelj podneskom od 8. travnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev, među ostalim, naveo da osporava tužbu u cijelosti, pa iz navedenog proizlazi da nije niti djelomično priznao osnovanost tužbenog zahtjeva u smislu odredbi ZPP-a.

11. Neosnovano tuženik osporava to što je tužitelju priznat trošak sastava podneska od 13. studenog 2018., sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa) obzirom da je riječ o obrazloženom podnesku.

12. Međutim, prvostupanjski sud nije ispravno primijenio materijalno pravo kada je s osnova sastava podnesaka od 2. ožujka 2018., 12. listopada 2018. i 8. travnja 2024. tužitelju priznao trošak temeljem Tbr. 8.1. Tarife, a ne Tbr. 8.4. Tarife. Naime, sukladno Tbr. 8.1. Tarife samo za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu, dok sukladno Tbr 8.4. Tarife, za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova. Navedenim podnescima tužitelj se očituje o zastoju postupka, predlaže određivanje nastavka postupka, te smanjuje tužbeni zahtjev pa je u konkretnom slučaju riječ o ostalim podnescima. Uzevši u obzir navedeno, tužitelju je trebalo dosuditi trošak postupka u iznosu od 1.654,39 eura.

13. U odnosu na podnesak tužitelja od 8. travnja 2024. kojim je isti djelomično povukao tužbeni zahtjev, ističe se slijedeće.

14. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP. Navedeno se reflektira na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem tužbe te u takvoj situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe. Pritom treba voditi računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja (VSRH Rev 97/2022-2 od 29. kolovoza 2023.).

15. Kako je tužitelj, nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka prvotno uređenim tužbenim zahtjevom od 9. travnja 2021. potraživao ukupan bruto iznos od 14.159,30 kuna, da bi podneskom od 8. travnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev, potražujući ukupan bruto iznos od 1.050,45 eura, takvo smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, te kako je riječ o različitim tarifnim razredima, tuženik u smislu odredbe članak 158. ZPP-a ostvaruje pravo na naknadu troškova za povučeni dio tužbe.

16. Pritom su osnovani troškovi tuženika za sastav podnesaka od 13. prosinca 2017., 26. listopada 2021. i 19. travnja 2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8.1. Tarife, obzirom da je riječ o obrazloženim podnescima, kao i trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava ostalog podneska od 13. veljače 2023. u iznosu od 50,00 eura, sukladno Tbr. 8.4. Tarife, te trošak pristupa na ročište koje je odgođeno u iznosu od 50,00 eura, sukladno Tbr. 9.5. Tarife, ukupno 900,00 eura. Nisu osnovani troškovi sastava podnesaka od 31. listopada 2018. i 6. lipnja 2019. kojim tuženik dostavlja dokumentaciju, obzirom da je navedenu mogao ranije dostaviti, kao ni trošak odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora jer isti nije potreban za vođenje parnice, što je sukladno zaključku sa sastanka predsjednika županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH održanog 11. studenog 2022. Stoga je valjalo osnovani iznos prebiti sa dosuđenim, ranije umanjenim, iznosom troškova tužitelja.

17. Zbog svega navedenog valjalo je postupiti kao u točki I. izreke te rješenje o trošku sadržano u dijelu pod točkom III. izreke presude prvostupanjskog suda djelomično preinačiti.

18. Obzirom da je tuženik uspio u žalbi u omjeru od 50%, a imajući na umu vrijednost predmeta spora, istom je, sukladno Tbr. 10.4. i Tbr. 7.1. Tarife, na ime troška sastava žalbe trebalo priznati iznos od ukupno 37,50 eura.

19. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. t. 3. ZPP-a, odlučeno kao u točkama I. i II. ove drugostupanjske izreke.

U Splitu, 22. studenog 2024

.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević