Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-960/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednce vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠN, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2022., broj: 11. Pp-4874/2022, na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e:
I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŠN, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni ŠN je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 15,00 (petnaest) eura u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koje djelo mu je uz izrečena novčana kazna 5.274,15 kuna/700,00 eura, te je temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 300,00 kuna/ 39,82 eura. Istom presudom od okrivljenika su na temelju odredbe članka 76.a stavka 4. Prekršajnog zakona oduzeti predmeti – 44 komada streljiva kalibra 22 LR marke RWS.
2.Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni. Žalitelj navodi u bitnom da nije kriv, te detaljno iznosi svoju obranu, objašnjavajući da je vozilo dva tjedna ranije kupio od ZN, auto je bio i kod mehaničara na pregledu motora i cijelog vozila i ništa nije pronađeno. Nije znao za taj mali pretinac u vozilu i nije bio u mogućnosti primijetiti spomenute metke koji su vlasništvo prijašnjeg vlasnika vozila. Nema nikakve svrhe kažnjavati ga jer je krivnja na prethodnom vlasniku vozila koji je metke ostavio i koji kao lovac mora postupati s osobitom pažnjom u vezi streljiva. Ne smatra se krivim, po prirodi je pacifista i protivnik vatrenog oružja, a čim je saznao za postojanje pretinca i metaka, predao ih je policiji. Njegova krivnja ne postoji, već je krivac vlasnik streljiva i prijašnji vlasnik vozila koji se neodgovorno ponio, a kako je kazna za njegove uvjete brutalno visoka jer kao nezaposlena osoba živi od socijalne naknade, predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5.Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.
5.1.Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza svjedoka – prijašnjeg vlasnika vozila ZN i čitanja dokumentacije u spisu, nalazeći da postupanje žalitelja na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
5.2.I iz žalbenih navoda proizlazi da zapravo i nije sporno da se u vozilu žalitelja u trenutku kada je upravljao njime i kada je zaustavljen po policiji nalazilo streljivo koje je namijenjeno oružju za koje on ne posjeduje oružni list ili odobrenje za nabavu.
Pitanje u čijem su vlasništvu predmeti (streljivo za koje nije imao odobrenje) nije konstitutivan element zakonskog bića prekršaja i nije odlučan za postojanje djela, već je bitna činjenica posjed nedozvoljenog streljiva. Što se tiče odgovornosti okrivljenika, ukazuje se da je za postojanje predmetnih djela prekršaja dovoljna povreda dužne pažnje – dakle nehaj kao blaži oblik krivnje, koji je u prekršajnom zakonodavstvu, pa i u ovom slučaju, redoviti oblik krivnje. Temeljem odredbe članka 25. stavka 1. Prekršajnog zakona, kriv je za prekršaj počinitelj koji je postupao iz nehaja, dok se u smislu odredbe stavka 2. istog članka Zakona iznimno može propisati odgovornost samo za namjeru (što nije slučaj u odnosu na ovaj prekršaj).
5.3.Uzimajući u obzir sve okolnosti događaja, da se streljivo nalazilo u pretincu vozila, dakle da nije bilo na posebno nedostupnom i skrivenom mjestu u vozilu, okrivljenik je s obzirom na sve okolnosti mogao i bio dužan biti svjestan mogućnosti počinjenja prekršaja, dakle da je objektivno i logično gledano, mogao u vremenu od dva tjedna od kupnje vozila uočiti da mu se u automobilu nalazi streljivo. Pritom svakako treba uzeti u obzir i službenu zabilješku policijskog službenika Interventne jedinice policije iz koje proizlazi da je policajac prilikom zaustavljanja vozila okrivljenika uočio kod upravljača kartonsku kutiju u kojoj je bilo streljivo, dakle ako je službena osoba samo vizualnim pregledom lako mogla uočiti spornu kutiju sa streljivom, to je svakako mogao učiniti i okrivljenik. Stoga propust dužne pažnje okrivljenika svakako dovodi do stupnja odgovornosti koji je dovoljan da ispuni zakonsko biće djela koja mu se stavljaju na teret, polazeći od dužne pažnje koju bi uložio svaki savjestan i razuman čovjek te uzimajući pritom u obzir da je nakon kupnje barem mogao utvrditi gdje se nalaze pretinci vozila i provjeriti ih.
6. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je zadovoljavajuće obrazložio, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika, pravilno pravno označivši njegovo djelo kao prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.
7.Svakako treba navesti da je ovaj sud, s obzirom da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propitivao da li bi, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, taj Zakon trebalo primijeniti i u ovom prekršajnom predmetu. Imajući na umu da okrivljeniku nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašena krivom, te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.
8.Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Za predmetni prekršaj propisana je u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 40.000,00 kuna odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 60 dana, a prvostupanjski je sud izrekao novčanu kaznu unutar zakonom predviđenog iznosa za to djelo prekršaja, blizu minimalnoj predviđenoj kazni.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, ovaj sud nije našao opravdanje za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje novčane kazne, jer posebno izražene olakotne okolnosti nisu utvrđene. Prvostupanjski je sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu unutar zakonskih okvira za to djelo prekršaja bliže donjoj zakonskoj granici za to djelo, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu iste. Po ocjeni ovog suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna nije previsoka, te je prvostupanjski sud izrekao primjerenu kaznu koju je valjano i argumentirano obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.
9.U smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
10.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske.
11.Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 22. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
