REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6675/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. IR, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 73. Pp J-1219/2021-4 od 19. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek, te potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. ĆR proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 380,00 kuna (protuvrijednost od 100 DEM), time da ukoliko okrivljenik u roku od mjesec dana od primitka pravomoćne presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 100,00 kuna.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, sadržajno pobijajući presudu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i okrivljeniku izreći predloženu novčanu kaznu od 500,00 kuna ili ukinuti presudu i predmet dostaviti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku preblagu novčanu kaznu jer je ista izrečena u visini propisanog zakonskom minimuma, iako je okrivljenik bez povoda vikao u liječničkoj ordinaciji glasno vrijeđajući liječnicu koja je obavljala svoj redovni posao i to pred medicinskom sestrom, što su sve otežavajuće okolnosti zbog kojih nije bilo razloga izreći najnižu novčanu kaznu propisanu za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu unutar okvira novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koja je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a.
6.1. Prije svega, pogrešno je tužitelj u žalbi naveo da je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku minimalnu novčanu kaznu propisanu za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (380,00 kuna, što je protuvrijednost od 100 DEM) budući da je istu izrekao unutar okvira novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, koja je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana u novčanom iznosu od 50 do 200 DEM (u protuvrijednosti domaće valute ili kazna zatvora). Okolnosti koju tužitelj navodi u žalbi, a tiču se načina počinjenja prekršaja glasnom vikom u liječničkoj ordinaciji i pred medicinskom sestrom, predstavljaju zakonska obilježja predmetnog prekršaja, odnosno viku kojom je okrivljenik remetio javni red i mir te ograničeno otvoreno javno mjesto koje je bilo u funkciji - liječničku ordinaciju. Stoga se te okolnosti koje čine biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ne mogu uzeti kao otegotne okolnosti koje bi mogle utjecati na izbor vrste i visine novčane kazne u smislu čl. 36. st. 2. PZ-a. Navod žalbe da je okrivljenik djelo počinio bez povoda, nije točan jer je obrazloženju pobijane presude opisan i povod odnosno razlog protupravnog postupanja okrivljenika, što je očito prvostupanjski sud imao u vidu kada je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u rasponu između najniže i najviše propisane novčane kazne za taj prekršaj, pri tome pravilno cijeneći kao olakotne okolnosti priznanje i žaljenje zbog prekršaja te okrivljenikovu prethodnu neosuđivanost.
6.2. Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne okrivljeniku, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati odluku o kazni na teže za okrivljenika (predloženih 500,00 kuna u protuvrijednosti u eurima), držeći da je novčana kazna unutar zakonom propisanog okvira novčane kazne za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te je i ovaj sud mišljenja da u konkretnom slučaju težina počinjenog prekršaja i kriminalna količina opravdava izbor novčane kazne upravo u izrečenoj visini. Stoga se po stavu ovog suda svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju dovoljno postiže izrečenom novčanom kaznom.
7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 22. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
