REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-6876/2021
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6876/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĐU i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba Našice, broj: 17. Pp-179/2021-7 od 21. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. ĐU i okr. EU su oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obrazloženjem da u postupku nije utvrđeno da je djelo za koje se okrivljenici terete, prekršaj jer mu nedostaje bitno obilježje pa je na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobodio okrivljenike optužbe te odredio da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje u kojem će proglasiti okrivljenika krivim.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud donio presudu kojom se okr. ĐU i okr. EU oslobađaju optužbe jer nije utvrđeno da bi okrivljenici remetili javni red i mir u smislu čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno da bi bilo ostvareno bitno obilježje javnog mjesta kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja budući da se njihova vika i fizički napad u dvorištu, nisu čule ili vidjele s javnog mjesta. Iako je prvostupanjski sud zaključio da se ponašanje okrivljenika u dvorištu nije moglo čuti ili vidjeti s ceste kao javne površine (jer je udaljeno od ceste 20-ak metara, s jedne strane je kuća okr. ĐU, a s druge strane obrasla šikara te sa stražnje strane pašnjak), ovaj sud nije ulazio u ocjenu dokaza tako utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je utvrdio da predmetno djelo iz izreke pobijane presude (jednako kao i iz optužbe), nije prekršaj iz drugog razloga.
5.1. Naime, okr. ĐU i okr. EU se stavlja na teret da su u dvorištu vikali kako je opisano u izreci prvostupanjske presude, te da je okr. ĐU fizički napao okr. EU. Međutim, ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto (dvorište), ali pod određenim uvjetima to može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja čujnosti ili vidiku s neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanje posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.2. Prema stavu ovog suda izraženog u Zaključku sjednice Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022., posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničeno otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja. Navedeni zaključak donesen je s ciljem ujednačavanja sudske prakse, a zbog uočenog nejednakog postupanja sudova u vezi pravnog pitanja dostatnosti činjeničnih opisa za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela, a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu.
5.3. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu (npr. ulici, javnoj cesti), već na tzv. fiktivnom javnom mjestu (u ovom slučaju dvorištu), predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u samom činjeničnom opisu izreke presude. Budući da se u izreci pobijane presude u činjeničnom opisu (kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga) ne naznačuje da se ponašanje okrivljenika moglo čuti ili vidjeti s javne površine (neograničeno otvorenog javnog mjesta), činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Stoga, djelo za koje se ĐU i okr. EU optužuju i za koje se protiv njih vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci (i optužnom prijedlogu tužitelja), po propisu nije prekršaj.
5.4. Nisu osnovani navodi žalbe da je vidljivo da se ponašanje okrivljenika sigurno moglo čuti i vidjeti s javnog mjesta jer se događaj dogodio u dvorištu koje nije ograđeno nikakvom ogradom niti s prednje (gdje je ulica) niti sa stražnje strane (gdje je pašnjak u vlasništvu općine i dostupan svim građanima u nesmetanom kretanju). Naime, čak i kada iz rezultata dokaznog postupka proizlazi postojanje odlučnih činjenica koje čine biće nekog prekršaja (iako u konkretnom slučaju ne proizlazi da se vika i tuča mogla čuti ili vidjeti na neograničeno otvorenom javnom mjestu), sud ih nije ovlašten dodavati u činjenični opis, budući da je sud vezan onim činjeničnim opisom događaja navedenim u optužnom prijedlogu. U protivnom bi došlo do miješanja procesnih uloga suda i tužitelja te bi sud time povrijedio optužno načelo dovodeći u pitanje objektivnost suda, čime bi ujedno prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a.
5.5. Stoga, djelo za koje se okr. ĐU i okr. EU optužuju i za koje se protiv istih vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci (i optužnom prijedlogu), po propisu nije prekršaj pa je prvostupanjski sud (nakon izvođenja dokaza) oslobodio okrivljenike optužbe za predmetni prekršaj. Iako je prvostupanjski sud oslobodio okrivljenike na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a, s obzirom na razloge kao u t. 5.3. ove presude, pravilno postupanje u konkretnom slučaju bi bilo donošenje oslobađajuće presude na temelju čl. 161. st. 6. PZ-a, dakle, odmah prilikom ispitivanja optužnog prijedloga, budući da je jasno da djelo činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (a niti neki drugi blaži prekršaj).
6. Slijedom iznesenog, suprotno navodima tužitelja, djelo za koje se okrivljenici optužuju i za koje se protiv istih vodi ovaj prekršajni postupak kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke (i optužbe), a za koji je oslobođeni prvostupanjskom presudom, po propisu nije prekršaj pa je trebalo, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, iz naprijed navedenih razloga.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 22. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
