REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-458/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Miljenku Matiću, kao predsjedniku vijeća, uz sudjelovanje Karmen Dautović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NP, zbog kaznenog djela protiv imovine – iznude u pokušaju iz čl. 243. st. 3. u svezi s čl. 243. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj: K-DO-85/18 od 25. srpnja 2018., nakon javne rasprave održane 12. studenog 2024. u nazočnosti zastupnika optužbe – zamjenika općinske državne odvjetnice u Puli-Pola Andreja Pudelka, okrivljenika NP, branitelja okrivljenika Saše Jelušića, odvjetnika iz [adresa], i punomoćnika oštećenika Pavla Peršića, odvjetnika iz Pule, 21. studenog 2024. objavio je u nazočnosti punomoćnika oštećenika Pavla Peršića, odvjetnika iz Pule, bez naočnosti stranaka i

p r e s u d i o  j e

I Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08)

okrivljenik ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i Ž, rođ. M, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, S, poljoprivredni tehničar, umirovljenik, s mirovinom u mjesečnom iznosu od 300,00 EUR, bez drugih primanja, vlasnik osobnog automobila marke Lada tip Riva starog 31 godinu, automobila Ford C Max starog 15 godina, kuće u [adresa] površine 100 m2 i poljoprivrednog zemljišta od 19000 m2, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, sa završenom srednjom tehničkom školom, vojsku nije služio, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 18. siječnja 2018., oko 12,00 sati, u Labinu, Sveta Katarina 14, u odvjetničkom uredu MP, u cilju da se protupravno imovinski okoristi, a znajući da mu odvjetnik MP nije ništa dužan, uslijed nezadovoljstva ishodima sudskih postupaka u kojima ga je kao punomoćnik zastupao MP, cijelo vrijeme vičući pitao istoga da li se sjeća njihovog dogovora da će mu nadoknaditi štetu ako izgubi sporove koje je vodio protiv SP i CP, a kada mu je MP odgovorio da se takvog dogovora ne sjeća vičući istome rekao „Šta se ne sjećate, šta se ne sjećate?“, a istovremeno je iz svoje torbice izvadio maslinasto zeleni predmet jajolikog oblika i počeo ga odvrtati te zatražio od MP da mu napiše potvrdu kojom će potvrditi njihov raniji dogovor i više puta ponovio „Ja nisam ovdje došao nešto tražiti, ja sam došao nešto napraviti“, a za vrijeme dok je MP pisao traženu potvrdu više puta ponovio istome da mu je uništio život, da nema novaca, da ga ne zanima da li ima novaca, neka proda kuću, stan, auto, ured i neka se snađe, a u jednom trenutku počeo još više odvrtati maslinasto zeleni predmet jajolikog oblika i rekao „Ako ju opet odvidam, više ju neću zavidavati“, uslijed kojeg postupanja je MP u strahu da se radi o bombi napisao, potpisao i pečatirao izjavu koju mu je predao i kojom je potvrdio da od ranije između njih postoji dogovor da će mu odvjetnik MP, ukoliko Ustavni sud odbije tužbe u predmetima U-III-586/2013 i U-III-5649/2012, nadoknaditi svu štetu koju zbog toga trpi, pri čemu ga je MP kada je bio na kraju pisanja potvrde pitao koji novčani iznos da stavi u potvrdu na što mu je odgovorio da nikakav iznos ne stavlja na potvrdu da će se još ćuti i da će mu se još javiti, stavljajući tako u izgled odvjetniku MP da će mu nauditi ukoliko mu ne isplati neodređeni iznos novca, ali mu odvjetnik MP nije predao nikakav novac, već je o svemu obavijestio policiju,

dakle, s namjerom poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, ali nije dovršio da s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist prijetnjom da će izravno napasti na život osobe, prisilio drugoga da što učini na štetu svoje imovine,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – iznude u pokušaju iz čl. 243. st. 3. u svezi s čl. 243. st. 1. i čl. 34. KZ/11.

II Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik MP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) upućuje se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 40.000,00 kn/5.308,91 kn u parnicu.

III Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola optužnicom broj K-DO-85/2018 od 11. srpnja 2018., koja je na ovom sudu zaprimljena 25. srpnja 2018., tereti okrivljenika NP (dalje u tekstu: okrivljenik) za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – iznude u pokušaju iz čl. 243. st. 3. u svezi s čl. 243. st. 1. i čl. 34. KZ/11.

2. . Predmetna je optužnica u cijelosti potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja K-458/18, Kov-385/18 od 6. studenog 2018. (listovi 142-143 spisa).

3 Prilikom očitovanja o osnovanosti optužnice okrivljenik na raspravi održanoj 12. studenog 2024. navodi da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6., 7. i 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka MP (listovi 94-101 i 291-295 spisa), iskaz svjedoka HP (listovi 113 i 346-348 spisa), iskaz svjedokinje VP (listovi 352-354 spisa) te iskaz svjedokinje PP (listovi 491-493 spisa), nadalje, pročitan je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, u dijelu podataka o vremenu i mjestu podnošenja, podnositelja i kome je podnesena uz priloge (listovi 4- 5, 18-19 i 20 spisa), zahtjev i nalog za pretragu i dopis ODO Pula-Pola (listovi 6-10 spisa), ispis dojave u dijelu podataka o vremenu i mjestu podnošenja, podnositelja i kome je podnesena (list 17 spisa), novinski članak (listovi 21-22 spisa), dopis okrivljenika upućen oštećeniku (list 28 i 28a spisa), potvrda i zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 29-30 spisa), zapisnik o pretrazi osobe, te zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora (listovi 44-55 spisa), dopis i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske s dostavnicama (listovi 86-92 spisa), dopis okrivljenika upućen žrtvi (listovi 102-103 spisa), tužba s prilogom (listovi 236-240 i 271-273 spisa) te je izvršen uvid u fotografiju (list 360 spisa) i pismeno uloženo u kovertu (listovi 369-370 spisa). Zaključno, nakon čitanja podataka iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (listovi 500-501 spisa), okrivljenik je iznio svoju obranu nakon čega su, uz suglanost stranaka, reproducirane snimke uz čitanje zapisnika prvog ispitivanja okrivljenika od 19. siječnja 2018. (listovi 33-38 spisa) i 5. travnja 2018.(listovi 76-79 spisa), kao i obrana koju je okrivljenik iznio na raspravi održanoj 1. ožujka 2023. (listovi 362-364 spisa).

5. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, niti su istaknule primjedbe na provedene dokaze.

6. U ovom predmetu nije sporno da je oštećenik MP (dalje u tekstu: oštećenik) kao odvjetnik imao dugogodišnju suradnju s okrivljenikom, da ga je zastupao u brojnim sudskim postupcima, kao i da je okrivljenik imao status stranke u sudskim postupcima koji su se pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vodili pod poslovnim brojevima U-III-5649/2012 i U-III-586/2013. Nije sporno i da je u jednom trenutku u siječnju 2018. okrivljenik otkazao punomoć oštećeniku u parničnom postupku u kojem ga je angažirao, kao i da su se potom susreli u odvjetnikom uredu oštećenika 18. siječnja 2018.

7. Sporno je na koji se način odvijao susred okrivljenika i oštećenika 18. siječnja 2018. u odvjetničkom uredu, odnosno je li se okrivljenik te prigode ponašao na način opisan u sadržaju inrkiminacije, s obzirom da okrivljenik u svojoj obrani iznosi potpunu drugačiju verziju događaja od one koju navodi oštećenik, a na kojoj se zasniva konstrukcija inkriminacije ODO Pula-Pola u ovom postupku.

8. Okrivljenik u svojoj obrani navodi da ga je oštećenik kao odvjetnik zastupao u sudskim postupcima gotovo 14 godina te da su u tim postupcima bile podnesene dvije ustavne tužbe. Radi se o ustavnim tužbama iz 2012. i 2013. Oštećenik ga je zastupao i u postupku poslovnog broja P-307/08 u kojem je 2010. protustranka njemu ponudila nagodbu. Prema sugestiji oštećenika nije prihvatio nagodbu jer mu je tvrdio da će spor u konačnici dobiti. No, spor na kraju nisu dobili. Tada mu je oštećenik rekao da je tako sud sudio te da će se žaliti na županijski sud. Žalili su se na županijski sud no žalba je odbijena. Tada je on već bio ljut i odvjetnik mu je rekao da će podnijeti ustavnu tužbu. Kada je pitao odvjetnika što ako Ustavni sud ne prihvati njihove tužbe, rekao mu je da će mu u tom slučaju refundirati svu štetu koju bude trpio, odnosno sve što bude trebao isplatiti C. Takav je bio njihov dogovor. Oštećenik mu je ujedno govorio da Ustavni sud rješava ustavne tužbe u roku od tri do pet godina.

8.1. Prema navodima okrivljenika, u listopadu 2017. je od oštećenika počeo tražiti brojeve ustavnih tužbi kako bi mogao sam na Ustavnom sudu provjeriti što je sa tim predmetima. Nakon što su 4. studenog 2017. imali raspravu na Općinskom sudu u Labinu zatražio je od oštećenika da odu u njegov ured kako bi mu dao brojeve ustavnih tužbi. Tada mu se oštećenik pravdao da ima već dogovoreno, da ga nazove kako bi se dogovorili za jedan drugi dan. Odvjetnika je potom zvao u više navrata, uvijek je imao nekakve isprike da se ne vide. Sve mu je to postalo sumnjivo. Zbog toga je 12. siječnja 2018. nazvao Ustavni sud. Iako nije imao brojeve ustavnih tužbi gospođa koja tamo radi mu je na telefon rekla da je njegova ustavna tužba riješena još 2012. Zaključio je kako mu oštećenik još od 2012. nije rekao za to, da nisu uspjeli s tom tužbom. Nakon toga je provjerio podatke i za tužbu iz 2013. te mu je ta osoba na Ustavnom sudu Republike Hrvatske rekla da je tužba riješena u ožujku 2013. Istog trenutka je odvjetniku preko pošte otkazao punomoć i ponovno je zatražio brojeve ustavnih tužbi. Također je i na općinski sud poslao dopis kojim odvjetniku Belušću otkazuje punomoć. Zbog cijele situacije je 18. siječnja 2018. odvjetnika prijavio Odvjetničkoj komori i od odvjetnika je za tražio da mu spremi svu dokumentaciju u predmetima u kojima ga je zastupao.

8.2. U pogledu predmeta P-307/08, kako to navodi okrivljenik u svojoj obrani, odvjetnički trošak je iznosio oko 11.335,00 kn, s time da je u taj iznos uključen i novčani iznos koji je on trebao isplatiti tužiteljima. Taj predmet je povezan s ovršnim predmetom iz 2006. u kojem je glavnica bila 25.000,00 kn, a dodatno tome treba pridodati i kamate na glavnicu od 25.000,00 kn. Dakle, radilo se o ukupnom iznosu od 50.000,00 kn. Sporno je bilo tko je će na kraju kome isplatiti tih 25.000,00 kn zajedno s kamatama te je u konačnici on s kamatama i svim drugim troškovima platio 95.000,00 kn. Ponovno naglašava da je protustranka u tom postupku ponudila nagodbu po kojoj nitko nikome ne bi dugovao ništa, a svaka strana bi snosila svoje troškove odvjetnika. Spominje da prilikom njegovih dogovora s oštećenikom kao odvjetnikom nikada nije bila prisutna neka treća osoba, niti je on bilo kome pričao o tom svom dogovoru s odvjetnikom. Samo je svojim poznanicima govorio da ustavne tužbe još nisu riješene.

8.3. Kada je po dogovoru došao kod odvjetnika preuzeti dokumentaciju sve mu je bilo pripremljeno, s time da je odvjetnik na stol stavio papir i rekao mu da tu potpiše. Kada ga je pitao za rješenje o ustavnim tužbama odvjetnik mu je rekao da su sva rješenja spremna. Na njegovo pitanje odvjetnik mu je rekao da se ne sjeća kada je dobio ustavne tužbe. Nije mu bilo jasno kako se odvjetnik može ne sjećati nečega vrijednog 100.000,00 kn. Misli da je odvjetnik jako dobro znao za njihov dogovor, zbog toga mu je govorio "Ne sjećate se, ne sjećate se". Osim toga, rekao mu je da sam sebi skače u usta i da sam sebe demantira, da kako može reći da se ne sjeća, da je podmukla zmija, prefrigana lisica i slično. Pitao ga je kako je mislio da će mu to samo tako proći i onda mu je rekao da "ako si mislio da će ti to samo tako proći i sam znaš da neće", a to je prvi puta da ga je u 14 godina oslovio sa „ti“. Odvjetnik mu je rekao "ja se toga ne sjećam, ali ako vi tako kažete, ja vama vjerujem" i tada mu je odvjetnik rekao da je stalno na sudu, da mu često treba pravna zaštita i da bi mu jedan dio mogao kroz to isplatiti, jedan dio bi mu mogao na rate, dok mu jedan dio iznosa okrivljenik već duguje za zastupanje. Tada je prekinuo odvjetnika, rekao mu je da bi ta opcija dolazila u obzir 2013., da mu je to tada rekao, jer bi do sada već sve riješili i zaboravili. S obzirom na to da je sada prošlo pet godina i da je sav novac morao isplatiti, odnosno prodati nekretnine ispod cijene, rekao mu je da mu taj novac duguje i da želi novac odmah. Kada mu je odvjetnik odgovorio da taj novac nema, rekao mu je da ga to ne interesira, da jako dobro zna što su se dogovorili, da je imao pet godina vremena i da je trebao znati da će to jedan dan „izaći van“ kada mu već nije rekao za to kada je trebao. Rekao mu je da ga ne interesira, da proda kuću, stan, auto, kancelariju, da ne zna. Okrivljenik izričito negira da je pritom imao bilo kakav predmet sa sobom, odnosno da je tog dana od oštećenika ustajao na plaćanju nekog određenog iznosa. Kada ga je odvjetnik pitao koliko mu duguje rekao mu je da bi kao njegov odvjetnik to trebao bolje znati. Misli da odvjetnik u tom trenutku nije mogao znati kolika bi bila šteta jer jena isplaćeni iznos trebalo dodati kamate.

8.4. Okrivljenik, nadalje, navodi da je odvjetniku rekao da mu duguje nešto novca za zastupanje, da odvjetnik njemu duguje za refundaciju, pa da na jednom komadu papira napiše sve što mu duguje, odnosno da će on napisati što potražuje, da će se drugi tjedan dogovoriti se kada će se naći i vidjeti će kako će dalje. Spominje i kako je odvjetniku tada rekao da mu je uništio život, da nije imao niti za kruh, ali i da mu nije rekao: "Još ćemo se mi vidjeti, ja ću vas nazvati", već mu je jasno i glasno rekao sljedeći tjedan da će ga nazvati ponedjeljak ili utorak kako bi sjeli i dogovorili se kako će dalje. Nadalje mu je rekao da su do sada imali samo usmeni dogovor, a da mu sada odvjetnik to napiše. Odvjetnik ga je upitao što da napiše te mu je on na to rekao „Jesam li ja odvjetnik ili vi, napišite ono što smo se dogovorili 2012.“ Odvjetnik je to napisao, potpisao i predao mu. Kasnije je pročitao to što je odvjetnik napisao, ali je rekao odvjetniku da nije pečatirano, na što mu je odvjetnik rekao da mu je to isto pa mu je onda on rekao da kada je isto neka pečatira. Odvjetnik je otišao u drugu sobu i to pečatirao. To je upravo potvrda koja se nalazi na listu 20 spisa.

8.5. Prethodno je okrivljenik u Policijskoj postaji Labin u svojstvu osumnjičenika iskazivao da ga je odvjetnik MP zastupao u više predmeta, da su u predmetu P- 307/08 tuženici nudili nagodbu, a odvjetnik ga je nagovorio da ne prihvati jer će sigurno dobiti spor. S odvjetnikom je dogovorio da ako Ustavni sud odbije tužbu da će mu odvjetnik nadoknaditi svu štetu. Kada je prije dva mjeseca zatražio od oštećenika brojeve predmeta kako bi se osobno obratio Ustavnom sudu, odvjetnik se počeo izvlačiti na način da je bio u drugom gradu ili imao gripu ili je na sprovodu. U konačnici je on osobno nazvao Ustavni sud i rekli su mu da su rješenja već donesena 2012. i 2013. Zbog toga je zaključio da su mu tužbe odbijene i da mu ih ovjetnik nije dostavio. Odvjetniku je poslao otkaz punomoći te su dogovorili preuzimanje spisa. Odvjetniku je ujedno rekao da novac hoće odmah, da ga ne interesira što nema novaca, da je prošlo pet godina i sam priznaje da je više puta to rekao. Također je odvjetniku rekao da odmah želi pisanu potvrdu o dugovanju, da ne zna točan iznos, a da odvjetnik razmisli o tome kako će doći do novca. Okrivljenik je i tada negirao da je imao nekakav predmet u ruci, odnosno da je oštećeniku upućivao bilo kakve prijetnje. U pogledu izjave koju je odvjetnik potpisao, tvrdi da je odvjetnik najprije rekao da se ne sjeća njihovog dogovora, a kada ga je pitao šta je mislio da će mu to proći samo tako i da će taj iznos zanemariti, odvjetnik je odgovorio da se ne sjeća, ali ako on tako kaže da mu onda vjeruje i odvjetnik je napisao i potpisao izjavu.

8.6. Konačno, okrivljenik navodi da je sa svjedokinjom PP koju je predložio kao svjedoka bio ranije bio u vezi, a ona je 2018. bila u vezi s drugom osobom i ostao joj je dužan nekakvu pozajmicu, točnije, tu pozajmicu joj nije vratio u roku i zato je bila opravdano ljuta na njega. Osim toga nije znao hoće li VP htjeti doći na sud i potvrditi ovo što je govorio. Zbog navednih razloga te svjedokinje nije odmah spomenuo. Ističe i kako je policija odmah idućeg jutra, nakon što je imao susret s odvjetnikom, bila u njegovoj kući, radili su pretragu i ništa nisu našli, nikakav opasni predmet ili bilo kakav eksploziv. Kada je okrivljeniku ukazano da je spominjao potvrdu koju mu je oštećenik potpisao i pečatirao, navodi da raspolaže tom pisanom i pečatiranom izjavom, i kasnije ju je tijekom postupka dostavio u spis (list 370 spisa).

8.7. Okrivljenik navodi i kako iza 18. siječnja 2018. više uspio ostvariti kontakt s oštećenikom, iako ga je zvao u više navrata 22. siječnja 2018. Sjeća se da je bio ponedjeljak i da ga nije uspio dobiti na telefon, ali ga je oštećenik potom, istog dana, nazvao. Tada su pričalio tome da će se čuti i naći. Sve je ostalo na tome da će se čuti, da će on njega nazvati. Do sastanka u konačnici nije došlo jer nije više htio ići kod njega sam, da ga oštećenik slučajno za nešto novo ne optuži. Htio je da s njime uvijek bude nazočan jedan muškarac i jedna žena, tvrdi da zbog toga nije došlo do tog susreta. S njim su trebali ići na razgovor GP i još jedna žena koja mu je bila susjeda, sada se ne može sjetiti njenog imena, ali ta žena nije mogla doći, zato nije došlo do sastanka. Onda se sjetio i toga da bi unatoč svjedocima oštećenik mogao njega optužiti za nešto pa je odustao od sastanka.

9. Protivno takvoj obrani okrivljenika, oštećenik u svom iskazu navodi da je okrivljenika zastupao u više sudskih postupaka počevši od 2004. i da su krajem 2017. nastali prvi problemi u njihovom odnosu. Tada je okrivljenik od njega tražio da postavi zahtjev za izuzeće suca koji je odlučivao u jednom predmetu te je okrivljenik podnosio prijave Državnom sudbenom vijeću, što je on smatrao da su nepotrebne radnje te da nema nikakve svrhe u tome. U konačnici je od okrivljenika zaprimio dopis kojim mu otkazuje punomoć i traži da mu preda sve spise u kojima ga je zastupao. Dogovorili su se da će 18. siječnja 2018. u 12,00 sati okrivljenik doći kod njega u ured u [adresa], kako bi preuzeo sve spise. Spremio mu je sve spise koji su bili još u tijeku, ali i spise koji su završeni. Pripremio je potvrdu o preuzimanju spisa koju je htio da mu okrivljenik potpiše. Po okrivljenikovom dolasku u ured, odmah je počeo razgovarati o preuzimanju spisa, a okrivljenik ga je prekinuo i upitao zar ga ne zanima zašto mu otkazuje punomoć. Nakon što mu je objasnio da je otkazivanje punomoći njegovo pravo, da ga o tome neće ispitivati, a on ako hoće može mu sam reći razloge, okrivljenik je tada izvadio jedan papir na kojem je bila preslika novinskog članka iz lokalnih novina od prije nekoliko godina u kojem ga je jedna rođakinja optuživala da je poduzimao neke određene radnje. Već je tada okrivljenik postao glasan i vikao te je bacio taj članak njemu na stol, a on mu je rekao da to zaista nema nikakve veze s njegovim predmetima. Okrivljenik mu je na to rekao da mu je za to trebao reći i da je on tek nedavno za to saznao. Nakon toga ga je okrivljenik cijelo vrijeme vičući pitao sjeća li se njihovog dogovora da će mu nadoknaditi štetu ako izgubi sporove koje je vodio protiv SP i CP. Svjedok je pojasnio da se radi o predmetima gdje je okrivljenik od SP i CP potraživao naknadu štete, vođen je i ovršni postupak, a ti predmeti su završeni negdje 2012. ili 2013. godine. Na to mu je odgovorio da se ne sjeća takvog dogovora i kada je to rekao, okrivljenik je izvadio predmet maslinasto zelene boje, koji je izgledao kao veliko jaje, počeo je taj predmet odvrtati. Za cijelo to vrijeme dok je vadio predmet i odvidavao ga vikao je i govorio „Šta se ne sjećate? Šta se ne sjećate?“.

9.1. Prema navodima oštećenika, njegova prva reakcija bila da je htio pobjeći, ali to nije mogao napraviti jer je stol u njegovom uredu postavljen tako da stranke koje dolaze, pa tako i okrivljenik, sjede leđima okrenute vratima i on mora proći pored stranke da bi izašao iz te prostorije. Iako je zakoračio, shvatio je da nema gdje te se vratio na svoje mjesto. Tada je pitao okrivljenika što od njega želi. Okrivljenik je rekao da želi da mu napiše potvrdu kojom će potvrditi taj njihov raniji dogovor. Pritom je okrivljenik više puta ponovio „Ja nisam ovdje došao nešto tražiti, ja sam došao nešto napraviti“. Kako bi smirio situaciju, krenuo je pisati tu potvrdu, a obzirom na situaciju i da se bojao što bi okrivljenik mogao napraviti. Pisanje je potrajalo neko vrijeme. Dok je pisao potvrdu okrivljenik je više puta ponavljao da ga je upropastio, da on nema novca, a cijelo vrijeme je onaj predmet držao u rukama. U jednom trenutku mu je rekao „Čestitam, preskočili ste ovu gore“, a svjedok je pojasnio da mu je okrivljenik ranije u više navrata govorio da ima popis ljudi za koje smatra da su mu naudili i da je na prvom mjestu sutkinja Općinskog suda u Labinu NPĐ. Radi se o sutkinji koja je u tom trenutku vodila njegove predmete koji još nisu bili riješeni i koju je on prijavljivao te koja je u konačnici odlučivala i u predmetu koji je okrivljenik vodio s C. Prilikom pisanja te potvrde je okrivljenika pitao kakvu naknadu štete od njega traži, odnosno upitao ga je koliko novca od njega traži i rekao mu je da mu ne može platiti veliku odštetu jer novca nema. Na to je okrivljenik odgovorio da njega ne zanima ima li novca i neka se snađe. U jednom trenutku je okrivljenik počeo još više odvidavati taj predmet koji je imao u rukama i rekao mu: „Ako ju opet odvidam više ju neću zavidavati“. U tijeku pisanja potvrde okrivljenik je u jednom trenutku čak izašao iz te prostorije i otišao u hodnik ureda. On je krenuo za njim da vidi gdje ide, no okrivljenik se odmah vratio, stao ispred njega i rekao „Kamo ćeš?“. Kada je došao do kraja pisanja potvrde još jednom je okrivljenika pitao koji on to iznos od njega potražuje kako bi ga naveo na potvrdi, no okrivljenik je rekao da nikakav iznos ne stavlja na potvrdu, već da će još čuti i da će mu se opet javiti. Nakon što je isprintao potvrdu, istu je potpisao, a okrivljenik je tražio da na potvrdu stavi svoj odvjetnički pečat koji se nalazio u drugoj prostoriji. Otišao je po pečat, a okrivljenik je cijelo vrijeme bio uz njega. Nakon toga ga je upitao želi li sada uzeti svoje predmete i stavio je pred njega potvrdu o preuzimanju koju je napisao. Okrivljenik je tu potvrdu zgužvao i bacio na pod. Nakon toga je okrivljenik i dalje nastavio svašta govoriti. Sjeća se da mu je rekao kako je mislio da je pametniji i da će se lakše dogovoriti. Tada je okrivljenik otišao iz ureda, a on je sam odmah zaključao vrata ureda i gledao kroz špijunku na vratima. Nakon nekog vremena, kada je smatrao da je okrivljenik otišao, izašao je iz ureda i već na putu do svog automobila je nazvao policiju kako bi prijavio što se dogodilo. Potom je odmah otišao u Policijsku postaju Labin kako bi podnio kaznenu prijavu.

9.2. Oštećenik, nadalje, u svom iskazu navodi kako je blokirao okrivljenikov broj, ali bi mu se u mobitelu prikazalo da je okrivljenik njega zvao. Dana 22. siječnja 2018., odmah u ponedjeljak nakon inkriminiranog događaja, na mobitelu je vidio više propuštenih poziva od okrivljenika. Prvo ga nije htio kontaktirati, ali ga je bilo strah da okrivljenik njega ne bi potražio, pa ga je odlučio ipak nazvati. Okrivljenik mu je u tom razgovoru rekao „Mi imamo nedovršenog posla, moramo se naći“. Nakon što ga je pitao kada želi doći u njegov ured okrivljenik mu je rekao da se javi kada spremi predmete. Sljedećeg dana je okrivljeniku poslao sms poruku i pitao ga je li 24. siječnja 2018. u 10,00 sati može doći kod njega u ured, a okrivljenik je odgovorio da može. Kako se bojao naći na samo s okrivljenikom, zamolio je HP, vlasnika Gard Securitiya, firme koja se bavi privatnom zaštitom, da bude s njim u uredu na tom sastanku. Nešto prije 10,00 sati su HP i još jedna muška osoba došli u njegov ured, objasnio im je o čemu se radi te su oni s njim čekali dolazak okrivljenika. Međutim, nekoliko minuta prije 10,00 sati, okrivljenik mu je poslao sms poruku u kojoj je naveo da neće doći i da mu spise pošalje poštom, što je i učinio te je okrivljenik te spise primio. Nakon toga je od okrivljenika primio dopis koji je okrivljenik poštom poslao 06. veljače 2018. i u kojem je naveo da mu nedostaju neki dijelovi u dostavljenim spisima. Osim toga, okrivljeni je naveo i točan iznos koliko od njega potražuje te je naveo da mu je dužan iznos od 95.501,66 kn s rokom plaćanja „odmah“ te je naveo da potražuje zakonske zatezne kamate uz točne iznose i datume od kada teku te kamate. Svjedok je ujedno naveo da kada ja vidio taj predmet koji je okrivljenik držao u rukama i odvidavao ga, da je mislio da se radi o bombi dok mu je tek nakon cijelog događaja, u vrijeme kada je podnosio kaznenu prijavu, policijski službenik objasnio da se vjerojatno radilo o zaštitnoj kutiji u kojoj se bomba drži. Međutim, za cijelo vrijeme dok se okrivljenik nalazio u njegovom uredu bio je u strahu, a okrivljenik je zapravo prijetio aktiviranjem toga što drži u ruci pa je i zbog toga smatrao da se radi o bombi.

9.3. Kada mu je okrivljenik spominjao ustavne tužbe, kada je govorio o naknadi štete i njihovom ranijem dogovoru, okrivljenik ga je pitao samo sjeća li se kako mu je obećao nadoknaditi štetu ukoliko izgubi spor protiv CP, iako tada nije izričito govorio da su se dogovorili da će mu nadoknaditi štetu ako Ustavni sud ne prihvati podnesene tužbe. Nakon što su predmeti s C bili pravomoćno završeni i nakon što je Ustavni sud donio svoje odluke oni nisu puno niti pričali o tim predmetima, osim u dijelu u kojem su H odlukom suda okrivljeniku bili dužni nadoknaditi trošak postupka u iznosu od oko 14.000,00 kn. U vezi tog iznosa je pokrenuta i ovrha i taj novac je zapravo trebao biti njemu isplaćen na ime troškova zastupanja okrivljenika, no na okrivljenikovo traženje je sudu dostavio podnesak kojim je tražio da se navedeni iznos nakon zapljene uplati na račun okrivljenika, umjesto na njegov račun kako je to ranije zatraženo. Koliko mu je poznato jedan dio tog iznosa je naplaćen, a ne zna je li sada naknadno došlo do daljnjih isplata. Na takav dogovor s okrivljenikom je pristao jer mu je okrivljenik govorio da je nezaposlen i da nema novaca, a da prodaje stan u [adresa] te da će mu podmiriti sve troškove kada proda taj stan. Upravo zbog tog obećanja da će mu sve platiti kada proda stan okrivljenik mu nije ništa platio u ova dva predmeta koja su još bila u tijeku kada mu je vratio sve spise u kojima ga je zastupao, već je sve to trebalo biti podmireno nakon prodaje stana. U pogledu predmeta kojeg je okrivljenik odvrtao, svjedok navodi da se radilo o predmetu ovalnog oblika, odnosno jajolikog oblika, a predmet je bio dugačak možda 12 do 15 cm. Uzduž tog predmeta su nekakve pruge ili šipke, a na sredini gdje se odvrće je jedan obruč. U pogledu spora s Glavičićima navodi da je okrivljenika najprije zastupao pok. odvjetnik Zustović i da je okrivljenik tužio najprije oca od CP i SP, a da su onda oni ušli u postupak kao njegovi nasljednici, s time da je okrivljenik najprije dobio naknadu štete zbog svojih ozljeda koje je pretrpio, a onda je pokrenuo i jedan postupak radi naknade štete koju je imao na svom motoru te je u jednom trenutku postalo sporno u kojem predmetu od ta dva su H njemu nadoknadili štetu. Oni su kasnije podigli tužbu kojom su tvrdili da su oni okrivljeniku sve namirili te je u konačnici utvrđeno da su oni njemu zapravo isplatili svu štetu po oba predmeta te da je ostala samo obaveza plaćanja troškova postupka, odnosno iznosa od oko 14.000,00 kn. Koliko se sjeća i okrivljenik je C bio nešto dužan platiti za troškove postupka po njihovoj tužbi gdje su tvrdili da su mu oni sve isplatili. CP je u predmetu zastupao odvjetnik Linić iz Rijeke te je on u jednom trenutku njemu ponudio nagodbu u smislu da svi povuku svoje tužbe i da nitko nikome ništa ne plati. O tome je izvijestio okrivljenika, no okrivljenik na to nije pristao.

9.4. Prema navodima oštećenika, ne sjeća se točnog razgovora između njega i okrivljenika o toj ponudi nagodbe, ali može reći da strankama u pravilu ne daje izravan savjet što da odluče u takvim situacijama, već im pojasni što će se dogoditi ako prihvate takvu nagodbu i koje su sve mogućnosti ukoliko se postupak nastavi voditi i onda stranka donese svoju odluku. Okrivljenik je bio upoznat sa svakom sudskom odlukom koja je donesena u predmetima u kojima ga je zastupao, pa je tako bio upoznat i sa obje odluke Ustavnog suda kojima su odbijene ustavne tužbe. Osim toga, u postupcima u kojima ga je zastupao okrivljenik je obično dolazio na rasprave te je bio upoznat sa svim podnescima koji se dostavljaju sudu, a vrlo često je i prije slanja podnesaka i tužbi na sud dolazio kod njega u ured te bi oni sve to zajedno pregledavali. Svjedok ujedno navodi da je služio vojni rok 1982./1983., no da tada, kao i kasnije u životu, nije bombu držao u ruci. Također, navodi da je okrivljenik znao kakve odluke je donio Ustavni sud te da ga je o tome izvijestio, nakon što je i sam saznao za te odluke.

10. Svjedok HP, saslušan u svojstvu svjedoka, navodi da je, kao vlasnik trgovačkog društva Gard sigurnost d.o.o, jednom prigodom od strane oštećenika bio angažiran kako bi mu pružio zaštitu prilikom sastanka s okrivljenikom. Trebalo se raditi o primopredaji predmeta u uredu odvjetnika MP. Radilo se o 24. siječnja 2018. te su on i njegov kolega EP došli u ured odvjetnika oko 09,30 sati, dok je okrivljenik trebao doći u 10,00 sati. Do susreta nije došlo jer je okrivljenik odvjetniku poslao sms poruku u kojoj ga je obavijestio da neće doći. Odvjetnik mu je rekao kako mu je okrivljenik ranije prijetio u njegovom odvjetničkom uredu, da je došao s nekom kutijom i da je on to već sve prijavio policiji, ali radi svoje zaštite nije htio biti sam prilikom tog njihovog sastanka.

11. Svjedokinja VP u svom iskazu navodi da je jedno vrijeme bila u vezi s okrivljenikom, da joj je poznato kako je imao problema vezano za parnicu u kojoj je tražio naknadu štete zbog povreda. Dok su bili u vezi pričali su o raznim stvarima, pa su tako pričali i o toj temi, i to ne u jednom, već u više navrata. Poznato joj je kako je odvjetnik MP vodio postupak, da je postupak izgubio na Općinskom sudu, onda na Županijskom sudu, i da mu je kasnije govorio da sve može ići na Ustavni sud, kako vjeruje u pozitivno rješenje, štoviše, da je toliko siguran u to da će mu u slučaju gubitka spora nadoknaditi štetu. Zna i da je okrivljeniku rekao da se rješenja Ustavnog suda čekaju tri do pet godina, što je okrivljenik uredno čekao. Nakon nekog vremena sve mu je to postalo čudno, išao se raspitati što je s tim predmetom, onda je utvrdio da je sve to već riješeno, i to negativno po njega, a da on o tome nije izvješten. Zna da zbog toga okrivljenik traži štetu od njega. Sve mu je navedeno poznato od okrivljenika, a nikada osobno nije bila na nekom sastanku kod odvjetnika MP. Tvrdi da su nakon prekida veze okrivljenik i ona ostali u dobrim odnosima, da se redovno čuju i znaju kontaktirati. Dok su bili u vezi, koliko joj je poznato, odvjetnik MP nije dovodio u pitanje postojanje tog dogovora. Iako u 2018. više nisu bili u vezi, redovno su se čuli, zna da je okrivljenik bio jako ljut kada je saznao da je to riješeno, a da o tome nije izvješten. Kakav je točno incident bio i što se te godine dogodilo između odvjetnika MP i njega nije joj poznato, ali joj je poznato da je odvjetnik potpisao nekakvu izjavu da će mu vratiti novce. Svjedokinja je pojasnila i kako joj je poznato da je okrivljenik vodio parnicu zbog naknade štete, zbog pada s motora koji se dogodio prije njihovog poznanstva. Poznato joj je kako je tužbu podnio protiv čovjeka koji je kasnije umro, a predmet su potom naslijedili njegovi nasljednici. Upoznata je i s time da je bilo govora o nekakvoj mogućoj sudskoj nagodbi, da bi se to sklopilo, ali do toga u konačnici nije došlo, mislim da mu je čak odvjetnik savjetovao da na to ne pristane. Zaključno, svjedokinja navodi kako joj je okrivljenik krajem 2012. prvi put spomenuo o postojanje tog sporazuma s odvjetnikom da će mu naknaditi štetu.

12. PP, saslušana u svojstvu svjedoka, u svom iskazu navodi da joj je okrivljenik dugovao novac, da je taj novac vratio, kao i da joj je u razgovoru spomenuo da će novac vratiti jer da očekuje dobit od spora koji mu je obećao advokat. Kada ga je pitala kako je siguran da će dobiti novac, jer joj je to bilo čudno, odnosno koliko će čekati svoj novac, okrivljenik joj je govorio da je to sigurno, da će dobiti novac, da mu je tako obećao advokat ili da će mu advokat sam refundirati novac. Njen dug je okrivljenik u konačnici vratio, nije ulazila u nikakve daljnje razgovore koji su vezani za taj spor i njegovog odvjetnika. Navodi i kako joj je okrivljenik, nakon što joj je vratio novac u 2018., pitao želi li svjedočiti u ovom postupku. Novac joj je dugovao jako dugo, možda deset godina, novac mu je dala kada su prekinuli emotivnu vezu. Pristala je svjedočiti jer je uvjerena da je okrivljenik iskren, nije se dvoumila oko svjedočenja. Misli da joj je okrivljenik prije šest ili sedam godina spominjao postojanje sporazuma s odvjetnikom. Konačno, svjedokinja navodi da je u emotivnoj vezi s okrivljenikom bila davno, prije 16 godina, da komuniciraju neredovito, da ga nije čula pet godina i da znaju popiti kavu kada se vide, kao i da joj je sporazum s odvjetnikom okrivljenik spominjao 2014. kada je došla u [adresa] i tražila ga da joj vrati novac.

13. Iz uvida u dopis NP od 06. veljače 2018. proizlazi da je odvjetniku MP uputio dopis u kojem navodi da od odvjetnika MP potražuje ukupni iznos od 95.501,66 kn uz rok plaćanja odmah te da potražuje zakonske kamate te da se ujedno navodi od kada teku zakonske zatezne kamate za pojedine novčane iznose koje potražuje od odvjetnika.

14. Iz uvida u ispis dojave proizlazi da je MP **.**.2018. u 12,42 sati zvao Policijsku postaju Labin.

15. Iz uvida u popis predmeta od 18. siječnja 2018. proizlazi da se radi o nepotpisanom dokumentu prema kojem ŽP izjavljuje da opoziva punomoć odvjetniku MP i preuzima spise predmeta koji se nalaze kod odvjetnika. Radi se o sveukupno 10 spisa predmeta, a među kojima su i predmeti Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-586/2013 i broj U-III-5649/2012.

16. Iz uvida u zahtjev za dostavu brojeva ustavnih tužbi od 12. siječnja 2018. proizlazi da je ŽP od MP zatražio da mu dostavi brojeve ustavnih tužbi koje su poslane Ustavnom sudu 08. studenog 2012. i 04. veljače 2013. Također, iz istog proizlazi da je okrivljenik obavijestio MP da mu uskraćuje punomoć u svim predmetima u kojima ga zastupa te je zatražio spremanje dokumentacije svih predmeta u kojima ga zastupa, kao i da ga nazove radi primopredaje ostalih stvari.

17. Iz uvida u dopis Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 2018. i dostavljenih preslika povratnica proizlazi da je rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5649/2012 odvjetnik MP preuzeo 14. siječnja 2013., a rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-586/2013 je odvjetnik MP preuzeo 12. travnja 2013.

18. Iz uvida u rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5649/2012 od 19. prosinca i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-586/2013 od 28. ožujka 2013. proizlazi da su odbačene ustavne tužbe NP zastupanog po MP, odvjetniku iz [adresa].

19. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve dokaze zasebno kao i u njihovoj ukupnosti, s obzirom da za osudu određene osobe za kazneno djelo nije dovoljno samo učiniti izvjesnim da je ona počinila kazneno djelo, već je neophodno, izvan svake razumne sumnje, dokazati da je upravo ona počinila kazneno djelo, ovaj sud zaključuje kako je optužba protiv okrivljenika da je počinio inkriminirano kazneno djelo neutemeljena jer nije dokazana.

20. Prije svega, po stavu ovog suda, nesporno je u siječnju 2018. došlo do određenih nesuglasica između okrivljenika i oštećenika u pogledu njihove međuosbne suradnje i načina zastupanja. Oštećenik tvrdi da je to toga došlo jer je okrivljenik od njega tražio da podnosi zahtjeve za izuzeće sudaca, što on nije htio učiniti, odnosno da su se razišli u pitanju strategije zastupanja u jednom građanskom predmetu. Oštećenik spominje i jedan preslik novinskog članka u kojem se govorilo o okrivljeniku i njegovim nesuglasicama s rođakinjom. Po stavu suda, ukoliko se odvjetnik nije htio kompromitirati, odnosno ulaziti u nepotrebne nesuglasice s određenim sucima, iako je to okrivljenik od njega tražio, on je mogao njemu otkazati punomoć za zastupanje. Oštećenik to, kako to jasno proizlazi iz njegove obrane, nije učinio, niti je pojasnio kontekst (ili spisu priložio podatke pomoću kojih bi se mogao identificirati novinski članak o kojem govori), sve kako bi sudu pružio mogućnosti objektivne provjere navoda o tome zbog kojeg bi mu razloga okrivljenik prebacivao postupanje koje se odnosi na novinski članak star nekoliko godina, kao i da bi baš zbog tog starog novinskog članka i navoda sadržanih u njemu imao razloga otkazivati međuosbu dugogodišnju suradnju.

21. Takvi navodi oštećenika, po stavu suda, u potpunosti su nejasni i neživotni, i ne nalaze potkrjepu u bilo kojem dokumentu ili dokazu (kojeg je oštećenik u dosadađnjem tijeku postupka svakako mogao priložiti spisu), niti potoji bilo kakav dokaz koji bi potvrđivao tvrdnje oštećenika o tome da je on odmah po primitku odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o tome izvijestio okrivljenika. S tim u vezi, sud smatra da je potpuno nelogično i neživotno da bi okrivljenik, za slučaj da ga je okrivljenik tijekom 2012. i 2013. upoznao sa sadržajem odluka Ustavngo suda, imao razloga pisati odvjetniku u siječnju 2018. kako bi ga tražio brojeve tih istih postupaka radi upoznavanja sa sadržajem donesenih odluka.

22. U tom kontekstu, potpuno je logična, uvjerljiva i, po stavu ovog suda, vjerodostojna obrana okrivljenika kada navodi da mu je odvjetnik sugerirao da u parnočnom predmetu ne zaključi nagodbu, što nalazi potvrdu u iskazu svjedokinje VP, da je odvjetnik potom izgubio prvostupanjski postupak, kasnije i drugostupanjski postupak, kao i da je okrivljeniku potom sugerirao, očito ovjeren da je njegova pravna pozicija u sporu potpuno izvijesna, da se upusti u postupak pred Ustavnim sudom, što je sve okrivljenik financirao i plaćao. Za odluku okrivljenika da se upusti u podnošenje ustavnih tužbi i daljnji postupak, odnosno da snosi troškove slanja tih tužbi, svakako je bilo presudno to što je odvjetnik jamčio isplatu svih sredstava koje je utrošio ili izgubio za slučaj gubitka spora. Upravo takav dogovor potvrđuje iskazi svjedokinja VP i OP, bivših emotivnih partnerica okrivljenika, koje po stavu suda nemaju nikavog razloga, niti su takvi razlozi tijekom postupka učinjeni vjerojatnim, izlagati se lažnom svjedočenju i kaznenoj odgovornosti kako bi svojim iskazom pogodovali okrivljeniku. Osim toga, njihovi iskazi zajedno s obranom okrivljenika tvore jednu logičnu cjelinu, pri čemu je potpuno logično da je oštećenik, kada je u 2013. saznao da je sve sporove izgubio, odnosno da su mu odbijene ustavne tužbe, oklijevao da o ishodu takvih odluka izvijesti okrivljenika, sve kako mu ne bi morao naknaditi novac.

23. Nadalje, s obzirom da je okrivljenik otkazao punomoć oštećeniku, da je podnio prijavu protiv odvjetnika odvjetničkoj komori, putpuno su životni i ovom sudu prihvatljivi navodi okrivljenika da je u takvim okolnstima odvjetnik odlučio potpisati izjavu kojom se okrivljeniku obvezuje isplatiti određeni novčani iznos, sve kako bi utjecao na okrivljenika da prestane sa svojim negodovanjem, odnosno kako ne bi ustrajao u daljnjem podnošenju prijava protiv oštećenika.

24. U takvoj situaciji, sve i da se uzme kao istinit iskaz oštećenika da je imao uvjerenje kako mu okrivljenik tada prijeti bombom, što ovaj sud ne prihvaća kao istinoto, nadalje, da je imao strah od okrivljenika i da je oklijevao izaći iz svog ureda, po stavu ovog suda krajnje je nevjerovatno da svega nekoliko dana kasnije oštećenik telefonom razgovara s okrivljenikom, dogovara novi susred s njime, štoviše, pristaje da se ponovno nađe s njime u protorijama svog ureda. Potpuno je nevjerojatno da odvjetnik u toj situaciji ne reagira s nekakvim demantijem navoda okrivljenika o postojanju dugovanja, da ne odlučuje zvati policiju i tražiti zaštitu jer ga netko pokušava iznuditi, niti, iako je po struci odvjetnik, podnosi novu prijavu zbog kaznenog djela iznude, niti ne odlučuje napustiti sredinu u kojoj živi i radi kako bi se sklonio od osobe koja mu prijeti bombom. Protivno svemu tome, oštećenik odlučuje telefonirati s tom osobom, razgovarati s okrivljenikom i dogovorati novi sastanak. Mišljenje je suda i kako je dogovaranje dva privatna zaštitara koja su trebala nazočiti tom susretu očito organizirano bez njihovog saznanja da okrivljenik prijeti oštećeniku ručnom bombom, jer je naprosto nevjerojatno da bi bilo koji zaštitar, da je doista znao da je prije svega nekoliko dana u tom istom uredu netko prijetio ručnom bombom, pristao sjediti u istoj prostoriji s osobom koja prijeti drugoj da će raznijeti njega i njegov ured u zrak. Očito je da su zaštitari trebali poslužiti oštećeniku kao osobe koje će „svjedočiti“ nazadovoljstvu okrivljenika i njegovim mogućim novim neugodnostima, što bi oštećeniku moglo poslužiti kao temelj za novo podnošenje kaznene prijave, a time i diskreditiranja prijava koije okrivljenik piše protiv njega i sporazuma o dugovanju koje je oštećenik očito olako dao okrivljeniku za slulaj gubitka spora.

25. Konačno, da je okrivljenik doista imao razloga prjetiti bombom oštećeniku u namjeri da se na njegovu štetu neosnovano imovinski okoristi, tada se zasigurno ne bi zadovoljio izjavom koja mu ne daje pravo na bilo kakvu prompnu novčanu isplatu, već bi, s obzriom da mu je poznata materija parničnog i ovšrnog postupka u kojima je često sudjelovao (i prema kazivanju oštećenika uvijek sudjelovao na brojnim sudskim raspravama) inzistirao da posjedovanju ovršne isprave koja mi bi mu pružila pravo promptne naplate novčanih iznosa koje je potraživao. Upravo činjenica da se oštećenik pristao ponovno susresti s okrivljenikom, negira njegove tvrdnje o tome da je doživjeo smrtni strah od njegovog „predmeta“ kojeg je vrtio rukama, pa je sud mišljenja kako je strah oštećenika od pokrenutog postupka pred odvjetničkom komorom kojeg je okrivljenik inicirao očito bio jači od straha od navodne bombe te da se zbog toga pristao naći s okrivljenikom kako bi, uz sudjelovanje osoba koje je angažirao, stvorio situaciju koja bi kompromitirala okrivljenika i njegova nastojanja da formalno dovrši sporazum koji su počeli sastavljati.

26. Slijedom svega obrazloženog, ocjenjujući svaki provedeni dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, nakon provedenog dokaznog postupka sud nije s izvjesnošću utvrdio da bi okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo na način opisan u činjeničnom opisu djela iz uvodno citirane optužnice pa je okrivljenika primjenom čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, kako je to naznačeno u toč. I. izreke presude.

27. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika temelji se na odredbi čl. 158. st. 2. ZKP/08, dok se odluka o troškovima kaznenog postupka zasniva na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli, 21. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Miljenko Matić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, okrivljenik i branitelj okrivljenika, a u korist okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.

Oštećenik može podnijeti žalbu protiv odluke o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka.

Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, na spis: K-DO-85/18

2. okrivljenik ŽP

3. branitelj okrivljenika Saša Jelušić, odvjetnik iz Pule

4. oštećenik, putem punomoćnika Pavla Peršića, odvjetnika iz Pule