REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-192/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Ivane Dubravke Kovačević, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog MD, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog MD, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 2. veljače 2022. broj K-72/2018-100, u javnoj sjednici održanoj 21. studenog 2024., u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženog MD i njegovog branitelja, odvjetnika Mislava Matijevića,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu i u tom dijelu se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Odbija se žalba optuženog MD kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, na temelju članka 453. točke

3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženi MD je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo nasilja u obitelji, iz članka 179.a KZ/11., te je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. određeno da troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava suda.

1.1. Istom presudom je optuženi MD proglašen krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a primjenom članka 56. stavaka 2. i 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., optuženi je djelomično obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka i to iznosa 2.000,00 kuna na ime provedenog psihijatrijskog vještačenja, te iznosa 1.000,00 kuna na ime provedenog sudskomedicinskog vještačenja, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, dok je ostalih troškova oslobođen.

2. Protiv ove presude, u odnosu na oslobađajući dio, žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Žalbu protiv presude, u odnosu na osuđujući dio, podnio je i optuženi MD putem branitelja Mislava Matijevića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženika u cijelosti osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi MD i njegov branitelj, odvjetnik Mislav Matijević, te nadležni državni odvjetnik. Kako sjednici nije pristupio nitko od uredno pozvanih stranaka, to je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženog MD neosnovana.

O žalbi državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude

7. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je pobijana presuda u oslobađajućem dijelu rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Naime, pogrešan je, barem za sada, zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optuženik uopće bio učestalo u alkoholiziranom stanju te da je u takvom stanju činio kazneno djelo (nasilja u obitelji) jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza žrtve MDM te svjedokinja ĐD i FD, na što s pravom ukazuje državni odvjetnik u žalbi.

7.2. Iz iskaza žrtve, MDM, supruge optuženika proizlazi da se optuženik izrazito nasilno ponašao prema njoj, tukao je tri puta na dan i to tukao rukama, šakama, lupao, bacao o stol, šutao je, vukao za kosu, a posebno žrtva opisuje događaj 2. srpnja 2017. (što je predmet inkriminacije osuđujućeg dijela pobijane presude). Dodala je da je dobivala batine tri puta dnevno petnaest godina.

7.3. Nadalje, iz iskaza svjedokinje ĐD, voditeljice mjere nadzora iz Centra za socijalnu skrb, proizlazi da je od 2016. do polovine 2017. vršila nadzor nad obiteljskom skrbi i dolazila tri do četiri puta mjesečno u obitelj optuženika i žrtve. Osim toga, žrtva ju je znala nazivati telefonom i reći da ju je optuženik išamarao. Jednom ju je žrtva poslušala i otišla liječniku koji joj je ustanovio hematome na nozi, a jednom je žrtva došla u prostorije Centra i rekla da ju je dan ranije optuženik fizički zlostavio. Misli da joj se za vrijeme nadzora žrtva tri puta požalila da je bila baš zlostavljana, govorila je da je optuženik svakodnevno psihički zlostavlja, uglavnom oko kućanskih poslova i govorila je da optuženik konzumira alkohol i da bude razdoblja kad je svaki dan pijan. Svjedokinja nije zatekla optuženika pijanog, ali je iskazala da je primijetila da je znao biti pod utjecajem alkohola. Svjedokinja FD, također zaposlenica Centra za socijalnu skrb, iskazala je da je obitelji optuženika bila izrečena mjera stručne pomoći potpore, da je mjera sigurno trajala šest mjeseci i da su ustanovili da su odnosi supružnika narušeni, a kad je kontaktirala sa žrtvom sjeća se da je žrtva bila uznemirena.

7.4 Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja žrtve proizlazi da kod žrtve nije registrirana simptomatologija koja bi ukazivala na psihotično stanje i gubitak sposobnosti realiteta.

8. Prema tomu, pravilno ukazuje državni odvjetnik u žalbi da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da žrtva ne navodi uopće u kojem razdoblju ju je optuženik zlostavljao, da iskazuje samo paušalno te da nema dokaza da je optuženik učestalo bio u alkoholiziranom stanju, jer žrtva opisuje što joj je radio optuženik i koliko dugo je to trajalo te da optuženik konzumira alkohol, a i svjedokinja ĐD je to primijetila, a osim toga optuženikovo višegodišnje konzumiranje alkohola proizlazi i iz pregledanih mjesečnih izvješća voditelja mjere stručne pomoći i potpore obitelji pri Centru za socijalnu skrb Našice.

9. Cijeneći navedeno, za sada je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda kako nije nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji na način kako je to opisano pod točki I. izreke pobijane presude. Zbog ovakvog postupanja prvostupanjskog suda činjenično stanje je za sada pogrešno utvrđeno, zbog čega je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika u pogledu kaznenog djela nasilja u obitelji, iz članka 179.a KZ/11. te ukinuti pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz oslobađajućeg dijela pobijane presude ponovno izvesti sve ranije izvedene dokaze, a posebno detaljnije ispitati žrtvu MDM na okolnosti vremenskog trajanja i pojedinosti inkriminiranog kaznenog djela, kako po pitanju perioda inkriminacije, tako po pitanju radnji bilo fizičkog bilo psihičkog nasilja. Potom će savjesno i kritički analizirati sve izvedene dokaze ponaosob i dovodeći ih u međusobnu vezu, kao i u vezu sa obranom optuženika, nakon čega će vodeći računa i o argumentaciji ove drugostupanjske odluke, donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti.

11. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci pod točkom I., primjenom članka 483. stavka 1. ZKP/08.

O žalbi optuženika u odnosu na osuđujući dio pobijane presude

12. Optuženi MD u žalbi smatra da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. iz razloga što je izreka presude proturječna sama sebi jer je optuženik pod točkom I. izreke pobijane presude oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo od 1. srpnja 2015. do 3. srpnja 2017., a suprotno tome da je pod točkom IV. izreke (osuđujući dio pobijane presude) proglašen krivim da je kazneno djelo počinio 2. srpnja 2017., te osim toga da je obrazloženje osuđujućeg dijela pobijane presude nejasno i ne da se ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama su u znatnoj mjeri proturječni.

12.1. Nije u pravu žalitelj jer izreka pobijane presude nije proturječna sama sebi, niti za "isti dan i isti postupak" postoji i oslobađajuća i osuđujuća presuda, kako se to navodi u žalbi, jer je prvostupanjski sud pravilno jedan činjenični opis optuženja razdvojio na dva dijela, što ne čini izreku presude niti proturječnoj samoj sebi niti nerazumljivom te se pobijana presuda može ispitati. Naime, činjenični opis oslobađajućeg dijela presude sadrži samo bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., a činjenični opis osuđujućeg dijela pobijane presude sadrži samo bitna obilježja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, kaznenog djela tjelesne ozljede, iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Dakle, ovdje nije riječ o tomu da bi za isti činjenični opis u odnosu na optuženika za jedno kazneno djelo istovremeno bila donesena i osuđujuća i oslobađajuća presuda. Nadalje, inkriminirani period u oslobađajućem dijelu presude (od 1. srpnja 2015. do 3. srpnja 2017.) odnosi se na nasilje u obitelji u okviru kojeg su opisane okolnosti i učestalost takvog nasilja unutar obitelji (točka I. izreke), dok je tjelesna ozljeda vezana za događaj koji se odvijao 2. srpnja 2017. (točka IV. izreke, osuđujući dio pobijane presude). Premda je točno da se datum 2. srpnja 2017. istovremeno pojavljuje i u oslobađajućem i osuđujućem dijelu pobijane presude, to ne čini izreku pobijane presude proturječnom samoj sebi jer kod kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. (oslobađajući dio pobijane presude) trajnost stanja osjećaja straha za vlastitu sigurnost ili izraženog poniženja žrtve predstavlja obilježje kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11., a namjera počinitelja ovog kaznenog djela mora ići za tim da fizičkim, psihičkim ili ekonomskim nasiljem uspostavi kontinuirano stanje straha, ugroženosti i poniženja žrtve. Međutim, kod kaznenog djela tjelesne ozljede, kao što je opisano u osuđujućem dijelu pobijane presude, počinitelj postupa s namjerom tjelesnog ozljeđivanja bliske osobe (ovdje svoje supruge) pa kad uslijed udaranja po tijelu žrtva bude tjelesno ozlijeđena (kako je konkretno opisana radnja), ne može biti riječ o istoj namjeri optuženika da već i tom jednokratnom radnjom izazove stanje straha za osobnu sigurnost žrtve u smislu teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga, u osuđujućem dijelu presude, u odnosu na oslobađajući dio, riječ je o drugom (samostalnom) kaznenom djelu, neovisno o okolnosti preklapanja datuma, jer je drugačija namjera počinitelja, različiti zaštitni objekt i različiti životni događaj, bez obzira što postoji određena interferencija između ovih kaznenih djela.

12.2. Protivno prigovorima optuženika, pobijana presuda u osuđujućem dijelu sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama u kojima nema znatnog proturječja, niti je u proturječju sa oslobađajućim dijelom presude i stoga nema procesnih manjkavosti koje bi priječile njeno ispitivanje. Žalbenim navodima optuženika se u stvari osporava činjenično stanje utvrđeno u osuđujućem dijelu presude i izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala, hvatajući se istovremeno za (pogrešna) utvrđenja prvostupanjskog suda u oslobađajućem dijelu pobijane presude, no time nije ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda, nego je riječ o prigovoru činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove.

12.3. Budući da istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva žalitelj nije ostvarena, a niti je ovaj sud drugog stupnja, ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., utvrdio da bi u (osuđujućoj) presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to žalba optuženika zbog bitne povrede nije osnovana.

13. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ustraje na postavkama obrane i u žalbi opširno polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda da bi u postupku bilo na potpuno pouzdan i nedvojben način utvrđeno da su se u njegovom postupanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede, iz članka 117. stavka 2. KZ/11., pri čemu se daje subjektivna analiza dokaza koji su u postupku izvedeni te ih se tumači na način kako to ide u prilog optuženiku. Tako ovaj žalitelj tvrdi da žrtva nije govorila istinu jer sudski vještak sudske medicine ističe kako nisu evidentirane ozljede koje bi nastale mehanizmom gušenja niti su evidentirani udarci u glavu, dok ozljeda prstiju nije bilo. Žalitelj smatra da je trebalo cijeniti izjavu s lista 270 spisa, za koju tumači da je žrtva svojim iskazom potvrdila da je tu izjavu vlastoručno potpisala, a istodobno navodi kako nije bilo nikakvog fizičkog zlostavljanja od strane optuženika. Osim toga da prvostupanjski sud uopće nije cijenio sadržaj SMS-poruka koje je žrtva cijelo vrijeme slala optuženiku i kojima ga je ucjenjivala te iz kojih se može zaključiti da žrtva nije bila u nikakvom strahu od optuženika, a cijeneći ukupno ponašanje žrtve zaključuje da je žrtva očito sama sebi zadala ozljede kako bi mogla ucjenjivati optuženika.

13.1. No, suprotno navodima žalbe, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženog MD za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje je osuđen, te isto obrazložio valjanim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je analizirao sve izvedene dokaze i obrazložio svoje zaključke koji proizlaze iz izvedenih dokaza, a isto tako je obrazložio zašto prihvaća istinitima iskaz svjedokinje – žrtve, koja potvrđuje činjenične navode optužbe, a ne prihvaća istinitim obranu optuženika.

14. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno na temelju iskaza svjedokinje – žrtve MDM, te nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka utvrdio da je optuženik počinio radnje za koje se tereti.

14.1. Žrtva MDM je detaljno opisala inkriminirani događaj, iskazivala je da ju je optuženik upravo 2. srpnja 2017. lupao, gušio, vukao za kosu, bacao po hodniku i okolo, vukao do sobe i tamo je bacao, tukao šakama, bacao u nju što god je dohvatio, sa zatvaračem od deke udarao po licu i tijelu te je tako i zadobila podljeve na rukama i potkoljenicama.

14.2. Optuženik u svojoj obrani poriče počinjenje navedenog kaznenog djela, ali ne spori da su tog dana on i žrtva imali verbalni sukob u spavaćoj sobi, da ju je uhvatio za ruke, za podlakticu, i gurnuo na krevet, a žrtva je pala na krevet.

14.3. Ovakvu obranu okrivljenika i ovaj drugostupanjski sud smatra neuvjerljivom i suprotnom izvedenim dokazima. Upravo provedeno sudskomedicinsko vještačenje potvrđuje istinitost iskazivanja žrtve, jer je utvrđeno da je žrtva pregledana od strane liječnika sutradan (3. srpnja 2017.) te su žrtvi postavljene dijagnoze, upravo krvni podljev desnog lakta, krvni podljev desne podlaktice, krvni podljev lijeve podlaktice, krvni podljev desnog nožnog zgloba, te krvni podljev na leđima u području slabinske kralježnice, a ove ozljede se sve kvalificiraju pojedinačno i u svom zbroju kao lake tjelesne ozljede. Imajući u vidu mišljenje sudskomedicinskog vještaka da su te ozljede nastale najvjerojatnije udarcima tupo tvrdog sredstva slabog do srednje jakog intenziteta i da su mogle nastati udarcima zatvorene šake, lakta, stopala ili udarcima nekog sredstva iz okoliša (palica, letva), opravdano je zaključiti da je te ozljede žrtvi zadao optuženik, upravo u napadu u kojem ju je gurnuo na krevet, koji dio ne spori u svojoj obrani, odnosno u napadu koji detaljno opisuje žrtva pa je u tom dijelu njegova obrana osnovano ocijenjena kao neuvjerljiva i neistinita.

14.4. S tim u vezi, promašeni su žalbeni navodi žalitelja da je te ozljede žrtva zadala sama sebi s obzirom na to da iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja proizlazi da su, iako su neke od ozljeda, npr. krvni podljev desnog lakta, mogle nastati i padom, neke su nastale i u obrambene svrhe, npr. krvni podljev lijeve podlaktice, kada napadnuta osoba podiže podlakticu ispred sredstva kojim se prijeti i zamahuje, a u obrambene svrhe.

14.5. Prema tomu, i ovaj drugostupanjski sud smatra kako je optuženi MD svojim postupanjem kritične zgode ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede, iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. jer je prema svojoj tadašnjoj supruzi, bliskoj osobi, u namjeri da je tjelesno ozlijedi poduzeo radnje, odnosno udarce, upravo onako kako mu se stavlja na teret. Kako je upravo ukupnošću takvih udaraca i radnji nedvojbeno došlo do nastanka žrtvine tjelesne ozljede, nije odlučujuće utvrditi koji točno udarac je prouzrokovao koji krvni podljev, ili koji nije, nego je odlučujuće da je riječ o uzročno-posljedičnoj vezi između radnji koje je optuženik poduzeo prema žrtvi i posljedici koje je to ostavilo na žrtvi (tjelesna ozljeda), što je pravilno u pobijenoj presudi utvrđeno.

15. Pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima o postojanju izjave žrtve (list 270 spisa), prema kojoj žrtva negira da bi ikad bilo ikakvog fizičkog zlostavljanja od strane optuženika. Naime, pored činjenice da se prilikom ispitivanja na raspravi žrtva izričito izjasnila da nikakvu izjavu nije dala, sama izjava s lista 270 spisa kao takva ne predstavlja dokaz da se nešto dogodilo, odnosno nije dogodilo, jer sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi te na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokaza izvodi zaključak je li neka činjenica dokazana ili nije, a tako je postupio prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pa samo postojanje takve izjave nije od odlučujućeg značaja.

16. Treba reći i da žalbena tvrdnja koja se odnosi na sadržaj SMS-poruka razmijenjenih između optuženika i žrtve nije od utjecaja na kaznenopravnu odgovornost optuženika, jer sadržaj predmetnih SMS-poruka niti se odnosi na predmetni dan, niti one upućuju na to kako je došlo od ozljeđivanja žrtve, niti je za ispunjenje obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede potrebno postojanje straha žrtve, kako to pogrešno smatra žalitelj.

17. Stoga, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, primijenjene su i odgovarajuće odredbe materijalnog prava te je optuženik osnovano proglašen krivim za terećeno kazneno djelo tjelesne ozljede, zbog čega nije ostvarena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je razmotrio i tu žalbenu osnovu te zaključio kako je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne. Pri tomu je kao otegotno pravilno cijenjena optuženikova prijašnja osuđivanost, dok olakotne okolnosti nisu utvrđene. Stoga je pravilno prvostupanjski sud optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci i potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja tri godine, jer tako izrečena kazna, odnosno uvjetna osuda u navedenom roku provjeravanja, i po ocjeni drugostupanjskog suda, a u situaciji izostanka žalbe državnog odvjetnika, je adekvatna stupnju krivnje i pogibeljnosti djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

19. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu optuženika trebalo odbiti i na temelju članka 482. ZKP/08., u preostalom pobijanom, a neukinutom dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Velikoj Gorici 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec