Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-13/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UJ, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog UJ podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Kmp-2/2023. od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024. ,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba optuženika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kmp-2/2023. od 28. svibnja 2024., optuženi UJ proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. pa je na temelju članka 246. stavak 2. uz primjenu članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku kušnje od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12., - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 68.754,95 eura predstavlja imovinsku korist koja je ostvarena kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. KZ/11. te se nalaže optuženom UJ da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 68.754,95 eura, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi UJ je u cijelosti oslobođen naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni (pogrešno navedeno kaznenoj sankciji) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu izricanjem kazne zatvora.

5. Ujedno, žalbu je podnio optuženi UJ po branitelju Đorđu Maleševiću odvjetniku u Šibeniku, zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi te predlaže da se preinači pobijana presuda u skladu sa žalbenim navodima ili pak da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika bespredmetna.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. državni odvjetnik u žalbi navodi da je presuda proturječna sama sebi i razlozima presude. To iz razloga jer je prvostupanjski sud pod točkom 1. pobijane presude utvrdio da je optuženik u svojstvu direktora i vlasnika društva "..." j.d.o.o. počinio kazneno djelo na način kako se tereti optužnicom, pri čemu da je za sebe, a na štetu društva pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1.725.756,84 kune/229.047,29 eura. U žalbi državni odvjetnik ističe da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je društvo na temelju izdanih računa o prodaji roba i usluga ostvarilo ukupan promet u iznosu od 2.069.214,30 kuna, a da ništa od toga optuženik nije polagao na žiro-račun društva. Nadalje navodi da je nedvojbeno utvrđeno da društvo kao porezni obveznik nije iz ostvarenog prometa platilo dužne poreze zbog čega je Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Šibenik kao vjerovnik na dan 3. studenog 2021. imala dospjela potraživanja prema društvu u određenom iznosu, a po osnovi neplaćenog poreznog duga koji se dug nije mogao prisilno naplatiti zbog toga što na žiro-računu nije bilo sredstava zbog nepolaganja ostvarenih utržaka. U žalbi se navodi i da je vještakinja financijske struke u nalazu i mišljenju navela da prema knjigovodstvenoj dokumentaciji proizlazi da su iz zadržane gotovine sve obaveze prema dobavljačima plaćene i to kako za nabavku sirovina i materijala tako i za režijske troškove te za neto plaće za koje da se pretpostavlja da su plaćene iz zadržane gotovine jer da nema dokaza da je itko od zaposlenika potraživao plaće. Međutim, da nije plaćen porezni dug koji je iskazan u knjigovodstvenoj evidenciji samog društva i u evidenciji porezne uprave osim što su u evidenciji Porezne uprave zaduživane i zatezne kamate. Nadalje se navodi da je vještakinja u svom vještačenju utvrdila da neisplata plaća ili bilo kojih drugih obaveza društva ni u kojem slučaju ne mijenja obaveze prema poreznoj upravi koji su takvoj i prijavljene od strane samog društva. U žalbi ističe i da je vještakinja na raspravi navela da je u utuženom razdoblju ostvaren utržak u iznosu od 2.069.214,30 kuna/274.631,93 eura, a da ukupni prihod tvrtke iznosi 1.725.756,84 kune/229.047,29 eura te da se razlika odnosi na porez na dodanu vrijednost i porez na potrošnju s time da optuženik nije platio iznos PDV-a na ukupne prihode tvrtke. Žalitelj državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud na temelju mišljenja vještaka o ostvarenom prihodu društva u tuženom razdoblju, kada se izuzme PDV i porez na potrošnju, pogrešno zaključio da je optuženik oštetio društvo odnosno ostvario imovinsku korist u iznosu od 1.725.756,84 kuna/229.047,29 eura, odnosno u iznosu koji bi društvo ostvarilo nakon što bi platilo dužne poreze, a s obzirom da ti porezi nisu plaćeni, te je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je šteta za društvo manja i da je time optuženik pribavio manju imovinsku korist. Također se navodi da optuženik sav novac od ostvarenih utržaka nije polagao na žiro-račun društva, već ga je zadržavao za sebe bez obzira što je od tog novca kako to proizlazi iz knjigovodstva vjerojatno platio dobavljače, a vjerojatno i radnike, isti je već samim nepolaganjem ukupno ostvarenog utrška na žiro-račun društva povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa društva i prouzročio štetu u tom iznosu jer ostvareni utržak predstavlja sredstva društva, a ne njegova osobna sredstva, a posljedično time da je oštećen državni proračun po osnovu neplaćenih poreza. Žalitelj državni odvjetnik smatra da imovinska korist predstavlja odlučnu činjenicu koju sud utvrđuje u dokaznom postupku, a u ovom slučaju prvostupanjski sud je poistovjetio neto prihode društva sa iznosom štete za društvo, odnosno visinom nepripadno ostvarene protupravne imovinske koristi iz društva.

10. U pravu je žalitelj državni odvjetnik da je u točki 1. pobijane presude utvrđeno da je optuženik pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1.725.756,84 kune/229.047,29 eura što je proturječno točki 5. pobijane presude u kojoj je prvostupanjski sud odlučio o oduzimanju imovinske koristi po članku 77. stavak 1. KZ/11., utvrdio da je korist koja je ostvarena kaznenim djelom 68.754,95 eura koliko iznosi neplaćeni porezni dug. Prvostupanjski sud je optuženika proglasio krivim da bi počinjenjem kaznenog djela pribavio iznos od 1.725.756,84kune/229.074,29 eura, a nije ga oduzeo od optuženika, već samo iznos poreznog duga. Stoga je u pravu državni odvjetnik da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

10.1. Prvostupanjski sud pod točkom 14.1. obrazloženja pobijane presude kontradiktorno navodi da je optuženik proglašen krivim jer je pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1.725.756,84 kune/229.047,29 eura, a da iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da su sve obaveze prema dobavljačima evidentirane u knjigovodstvu i plaćene osim obaveza za plaće i porezne obveze te da prema vještakinji ostaje neplaćeni porezni dug s obračunatim i neplaćenim kamatama u iznosu od 68.754,95 eura, zbog čega prvostupanjski sud zaključuje da se ne može uzeti da je cjelokupan prihod koji je ostvarila tvrtka optuženik zadržao za sebe, već da je imovinska korist upravo iznos neplaćenih poreza sa kamatama koje je trebalo oduzeti od optuženika. Upravo zbog navedenoga, počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka kako i upire državni odvjetnik u svojoj žalbi jer je zbog iznesenih razloga izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

11. Kako se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka sukladno članku 487. stavak 2. ZKP/08. a žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud ocijenit će i sve žalbene navode sukladno članku 487. stavak 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku imajući na umu iznesene primjedbe ponovno provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i nove te nakon brižljive i svestrane analize i ocjene provedenih dokaza kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu potpuno, pravilno i određeno obrazložiti odlučne činjenice. Posebno se to odnosi na kontradiktornost obrazlaganja da je optuženik proglašen krivim za pribavljanje protupravne imovinske koristi u iznosu od 1.725.756,84 kune/229.047,29 eura, a da iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da su sve obaveze prema dobavljačima evidentirane u knjigovodstvu i plaćene osim obaveza za plaće i porezne obveze, te da prema knjigovodstvenoj evidenciji društva nema dokaza da su obaveze za neto plaće isplaćene, ali da je za pretpostaviti da su te obaveze u cijelosti podmirene iz ostvarenih prihoda i isplaćene iz zadržane gotovine, jer nema dokaza da je itko od zaposlenika potraživao neisplaćene plaće što će prvostupanjski sud utvrditi pozivanjem i ispitivanjem zaposlenika. Nadalje će prvostupanjski utvrditi kako ostaje neisplaćeni porezni dug u iznosu od 68.754,95 eura, te iz čega je sud zaključio da se ne može uzeti da je cjelokupni prihod koji je ostvarila tvrtka optuženik zadržao za sebe, već da je imovinska korist upravo iznos neplaćenih poreza sa kamatama koje je valjalo oduzeti od optuženika što će i valjano obrazložiti.

12. Slijedom navedenoga žalbu državnog odvjetnika trebalo je prihvatiti te pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku uslijed čega je žalba optuženika postala bespredmetna.

13. Zbog iznesenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić