Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1406/2024-3
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima ŠC, SC, DC i ŠCB, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-34/2023-32 od 22. srpnja 2024., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-34/2023-33 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-34/2023-32 od 22. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.763,61 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
na iznos od 3.217,58 eura od 10. listopada 2020. do isplate
na iznos od 3.302,61 eura od 30. travnja 2021. do isplate
na iznos od 2.243,42 eura od dana donošenja presude do isplate,
po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.148,17 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 22. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku 15 dana.“
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna naknadi troškove postupka zbog delegacije nadležnosti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 7,54 eura, u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da mu je prouzročena isplatom obiteljske mirovine zbog smrti CC u utuženom iznosu zbog prometne nesreće u kojoj je on smrtno stradao.
7. Sporno je između parničnih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi koje su odredbe mjerodavne za odluku u ovoj pravnoj stvari.
8. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-3181/2021-2 od 14. rujna 2022. godine izraženo je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.
8.1. U ovoj pravnoj stvari isplata mirovine odnosi se na razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021.
9. Stoga do primjene dolazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP).
10. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dok je stavkom 3. određeno, da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
11. Prvostupanjski sud je na osnovi provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i očitovanja stranaka utvrdio da ne postoji razlika između isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene invalidske mirovine, kao i da obiteljska mirovina ne može biti veća od invalidske, tako da ne postoji razlika u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP-a. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako poginulom osiguraniku CC nije utvrđena starosna mirovina te da je članovima njegove obitelji priznato pravo na obiteljsku mirovinu pa se šteta tužitelja ne može procjenjivati kao razlika između obiteljske i pretpostavljene starosne mirovine poginulog osiguranika, dok u odnosu na visinu štete nije predloženo financijsko- knjigovodstveno vještačenje.
12. Dakle, prvostupanjska presuda u skladu je s odredbom članka 27. ZOOP-a te odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-3181/2021-2 od 14. rujna 2022.
13. Žalbeni navodi tužitelja su neosnovani, jer se njima ukazuje na potrebu primjene drugačijeg materijalnog prava.
14. Na osnovi izloženog, odlučeno je kao u izreci presude na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a. Osijek,
Osijek, 21. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
