REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-490/2024-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB:46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ČU, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika MUU, dipl. iur., dana 21. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, da tužitelju MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 141,38 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose od:

- 17,31 EUR od 16. rujna 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 27,66 EUR do 16. siječnja 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,66 EUR od 16. veljače 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,53 EUR od 16. svibnja 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,31 EUR od 16. lipnja 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,26 EUR od 16. srpnja 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 17,04 EUR od 16. rujna 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,61 EUR od 16. studenog 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva a za iznos od 293,15 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 265,45 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlen kod tuženika. Ističe da je u razdoblju od 29.04.2014. do 29.04.2019., prema utvrđenom rasporedu radnog vremena, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad i to u: redovnom radu, od ponedjeljka do petka, dnevno duže od 8 sati i radom subotom i nedjeljom; u dežurstvu, kada je morao biti nazočan na radnom mjestu (u bolnici) i nakon redovnog radnog vremena, a koji rad je u bitnome povezan s obavljanjem dužnosti i aktivnosti rada na radnom mjestu; u smjenskom radu (duže od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni) i turnusu (duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu), jer se prekovremenim radom, kada je rad javnih službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati, kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, i na dane kada je tužitelj trebao biti slobodan, nakon odrađenih smjena i nakon odrađenog turnusa, ali je toga dana ipak radio po nalogu tuženika. Nadalje, da je u navedenim oblicima rada ostvarivao prekovremeni rad i na dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom i na dane Uskrsa, koji padaju od ponedjeljka do petka, te je sve tako odrađene sate tuženik bio u obvezi obračunati kao prekovremeni rad, sukladno Zaključku broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora. Tužitelj smatra da svi sati rada odrađeni na navedeni način predstavljaju prekovremeni rad budući se prema odredbama važećih KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Tužitelj navodi da je navedene prekovremene sate rada odrađivao u noćnom dijelu dana, u drugoj smjeni, subotama, nedjeljama i blagdanom, ali ih tuženik nije tako obračunavao, a niti isplatio, odnosno nije ih obračunao i isplatio s obzirom na kategoriju vremena kada su ti sati odrađeni, a što je tuženik bio u obvezi, temeljem Zaključka broj 48. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a. Isto tako tužitelj tvrdi da mu tuženik nije pravilno obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, na način da nije u prosjek plaće uključio plaću isplaćenu u prethodna tri mjeseca, uvećanu za prekovremeni rad koji je predmetom ove tužbe. Postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku tužitelja od 01.07.2024., tužitelj potražuje ukupan iznos od 141,38 eura, sve uvećano za zatezne kamate tekuće od 16. -tog u mjesecu za neisplaćenu plaću za prethodni mjesec, te potražuje i troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovu i visinu istog. Ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi da je tužitelju u spornom razdoblju i nadalje, obračunavao prekovremeni rad i druga propisana uvećanja osnovne plaće u potpunosti, a u skladu s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 29/18). Poziva se na Zaključke Zajedničkog povjerenstva broj 21. i 153., kojim se od 21.12.2015. izvan snage stavljaju Zaključci broj: 21., 48. i 148. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku. Nadalje, tijekom postupka tuženik ističe da se u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) nigdje ne nalazi a da u mjesečni fond radnih sati ne ulaze dani blagdana, te čl. 51. KU-a tumači na način da je blagdan koji pada u radni dan dio umnoška radnih dana s 8 sati i dio je redovnog mjesečnog fonda sati. Smatra da je navedeno precizno pojašnjeno Zaključkom broj 153. i 17.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sudsku praksu, Evidenciju radnog vremena, Evidenciju radnog vremena i obračunske liste plaće (pohranjeno na CD mediju), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., koji vještak je i saslušan tijekom postupka.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Nadalje da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Članak 52. KU-a propisuje da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

6. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbama čl. 51. i 52. KU/13 u potpunosti odgovaraju odredbe čl. 49. i 50. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, KU/18).

7. Zaključkom br. 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 1. srpnja 2015. zaključeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Međutim, važećim Zaključkom br. 153. od 21. prosinca 2015. određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

8. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za, kolovoz 2014., prosinac 2014., siječanj 2015., travanj 2015., svibanj 2015, lipanj 2015., kolovoz 2015., listopad 2015., sukladno Zaključku br. 148., jer tuženik nije obračunao i platio utužene prekovremene sate prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka. Naime iz nalaza vještaka proizlazi da visina neisplaćene bruto plaće, pod pretpostavkom primjene Zaključka 148. za konačno utuženo razdoblje iznosi ukupno 141,38 eura. Tužitelj je tužbeni zahtjev u cijelosti uskladio s izračunom vještaka iz nalaza, slijedom čega je tako postavljeni tužbeni zahtjev valjalo usvojiti. Visinu postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava.

9. Nadalje, prema Zaključku br. 17. sa 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. studenoga 2018. redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

10. Prema odredbi čl. 19. st. 6. KU 13, tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, zbog čega je sud u primjeni odredbi KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a.

11. Povjerenstvo je na 30. sjednici donijelo zaključak 169. prema kojem zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana stupanja na snagu KU. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana donošenja te izmjene. S obzirom da je KU 13 stupio na snagu 1. prosinca 2013., tumačenje 148. je u primjeni od toga dana pa do 21. prosinca 2015., od kada se primjenjuje Zaključak br. 153.

12. Tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, koja teče od 16.-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92.st.3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

13. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan budući je najstarije potraživanje tužitelja postavljeno za kolovoz 2014., sa dospijećem 16.09.2014., a tužba je podnesena 29.04.2019., imajući u vidu da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, temeljem odredbe čl. 139. i 232.st.2. Zakona o radu (NN 93/14).

14. Prema podnesku tužitelja od 01.07.2024. zatražena je isplata glavnice u ukupnoj visini od 141,38 eura. Prethodno je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 402/2021 od 14.02.2024. ukinuta I i II stupanjska presuda, koje odluke su donijete u ovom parničnom predmetu, sve za iznos glavnice od 434,53 eura s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 721,68 eura, te je predmet ponovno vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjska presuda (raniji poslovni broj Pr-1359/19 od 20.03.2020.) je ostala pravomoćna za iznos od 38,35 eura zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, a koji iznos se odnosi na potraživanje tužitelja po osnovi razlike naknade za godišnji odmor. Tuženik se istom smanjenju usprotivio, odnosno na takvo djelomično povlačenje tužbe, tuženik nije pristao (podnesak tuženika od 09.07.2024.). U situaciji kada je preostalo odlučiti o iznosu glavnice od 434,53 eura, a tužbeni zahtjev je snižen na iznos od 141,38 eura, valja zaključiti da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Stoga je valjalo odlučiti kao u st. II izreke ove odluke i tužiteljev tužbeni zahtjev odbiti za preostali iznos od 293,15 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.

15. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

16. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, a u odnosu na vrijednost predmeta spora od 472,88 eura, budući je tužitelj u sporu uspio za iznos glavnice od 179,73 eura, te u odnosu na dvije osnove (razlika plaće i naknade plaće). Stoga sud smatra, da su stranke podjednako uspjele u sporu u odnosu na naznačeni VPS imajući u vidu visinu i osnove istog, radi čega svaka stranka treba snositi svoj parnični trošak, s time da je tužitelju valjalo u cijelosti priznati trošak financijskog vještačenja u visini od 265,45 eura jer se radi o trošku koji je bio neophodan za vođenje parnice. Trošak pristupa vještaka na ročište radi saslušanja, na teretu je tuženika koji je vještačkom nalazu prigovorio. Prema vrijednosti predmeta spora od 434,53 eura, sud također smatra, da su stranke podjednako uspjele u sporu u odnosu na naznačeni VPS imajući u vidu visinu i osnovu istog, radi čega svaka stranka treba snositi svoj parnični trošak.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 21. studenoga 2024.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.,st.2., t. 1.,2., 4.- 6., 8 - 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku