Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4219/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-294/2023-9 od 20. lipnja 2024., dana 21. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-294/2023-9 od 20. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita], koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 26.06.2006., kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 1. koja glasi: « Kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja »,zatim sadržane u odredbi čl. 7. koja glasi:« u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća uplate po kreditu valutiraju se datumom odobrenja računa Banke», pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.242,99 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske odluke. Nadalje, pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 908,18 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2024. do isplate, dok je pod točkom IV. odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu, dok je pod točkom V. odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

2. Protiv odluke o parničnom trošku u točki IV. izreke kojim je tužitelj odbijen sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška, žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), kako to proizlazi iz sadržaja žalbe te predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Tužitelj žalbenim navodima osporava odluku o parničnom trošku u odbijajućem dijelu smatrajući da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika glede priznavanja tužitelju troškove zastupanja po odvjetniku u odnosu na trošak sastava opomene pred tužbu - 100,00 € +PDV te za trošak sastava podneska od 30. siječnja 2024. - 200,00 € + PDV.

6. Neosnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije priznao trošak sastava opomene jer iako mu je taj trošak nastao povodom parnice isti nema karakter troška koji bi bio potreban za vođenje parnice budući podnošenje opomene nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da trošak zastupanja po odvjetniku u odnosu na trošak sastava opomene pred tužbu nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

7. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud pogrešno nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 30.01.2024. iako se radi o obrazloženom i argumentiranom podnesku koji je nužan za vođenje ovog postupka, valja reći da navedeni podnesak nije bio nužan radi vođenja parnice.

8. Naime, u navedenom podnesku od 30. siječnja 2024. tužitelj ponavlja već istaknute tijekom postupka odnosno već istaknute činjenične navode u tužbi pri čemu se prvostupanjski sud već sukladno odredbi čl. 299 a ZPP očitovao o potrebi podnošenja navedenog podneska te je rješenjem od 8. rujna 2023. odbio prijedlog tužitelja za podnošenje podneska radi očitovanja na navode tuženika iz odgovora na tužbu, ocjenjujući da takvo očitovanje nije potrebno. Slijedom toga, sukladno odredbi čl. 299a st. 4. ZPP kojom je propisano da sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 30. siječnja 2024. , dok i po stavu ovog suda navedeni podnesak nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

9. Stoga je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

10. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2821/2021-23 od 7. veljače 2023. pod točkom IV. izreke te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

11. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. studenog 2024.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić