Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2076/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Mariji Brcko, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ČVD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatske komore medicinskih sestara, Zagreb, Maksimirska 111, OIB: 13208436102, radi izdavanja odobrenja za samostalan rad, nakon objave presude, 21. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatske komore medicinskih sestara, KLASA: UP/I-034-04/23-12/32, URBROJ: 696-1-7-23-04 od 27. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatske komore medicinskih sestara, KLASA: UP/I- 034-04/23-12/32, URBROJ: 696-1-7-23-04 od 27. travnja 2023., odbijen je kao neosnovan zahtjev ovdje tužiteljice za promjenu podataka razine obrazovanja u Registru Hrvatske komore medicinskih sestara i izdavanja Odobrenja za samostalan rad magistre sestrinstva.

2. Osporavajući naprijed navedenu odluku tuženika tužiteljica podnosi tužbu sukladno čl.15. st.3. Zakona o sestrinstvu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te arbitrarnosti u postupanju.

2.1. Dalje je navela kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl.8. Zakona o sestrinstvu u kojoj odredbi je Zakonodavac odredio alternaciju odnosno moguće je steći višu razinu obrazovanja medicinske sestre ili završetkom preddiplomskog stručnog studija ili sveučilišnog studija sestrinstva za medicinske sestre i diplomskog sveučilišnog studija sestrinstva ili samo završetkom diplomskog sveučilišnog studija sestrinstva. Napomenula je kako Zakonom nisu propisani nikakvi dodatni uvjeti. Navela je i kako tuženik pogrešno tumači čl.8. Zakona o sestrinstvu, a toga je svjestan i sam tuženik što proizlazi iz činjenice da je u tijeku postupak izmjene Zakona o sestrinstvu, te da egzistira aktualni Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sestrinstvu, a kojim se predlaže da se čl.8. proširi, te da iza riječi "..ili sveučilišnog studija sestrinstva", dodaju riječi "nakon završenog prijediplomskog studija sestrinstva".

2.2. U Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sestrinstvu (Nacrt) mijenjaju se uvjeti za stjecanje više razine obrazovanja medicinskih sestara, što znači da se po trenutno važećem Zakonu o sestrinstvu, uvjeti drugačiji od predloženih u izmjenama.

2.3. Tužiteljica smatra kako ima uvjete za odobrenje samim time što je završila diplomski sveučilišni studij sestrinstva.

2.4. Istaknula je i kako je Pravilnik o izdavanju, obnavljanju i oduzimanju odobrenja za samostalan rad Hrvatske komore medicinskih sestara od 02. svibnja 2022., na koji se tuženik poziva, i na kojem temelji odbijajuću odluku nezakonit. Navedeni Pravilnik nije u skladu sa Zakonom o sestrinstvu jer mijenja čl.8. Zakona o sestrinstvu, te propisuje dodatni uvjet za odobrenje za samostalan rad za medicinsku sestru koja je završila diplomski sveučilišni studij sestrinstva, dakle uvodi uvjet da uz diplomski sveučilišni studij sestrinstva, medicinska sestra mora imati završen preddiplomski studij sestrinstva. Takvo rješenje je u suprotnosti sa odredbama Zakona o sestrinstvu.

2.5. Tužiteljica je naglasila kako sukladno čl.8. Zakona o sestrinstvu za predloženo Odobrenje za samostalan rad, osim diplomskog sveučilišnog studija sestrinstva, trenutno nije potreban nikakav daljnji uvjet, pa tako niti prethodno završen preddiplomski studij sestrinstva. U konkretnom slučaju kada ova dva izvora Zakon i Pravilnik nisu međusobno usklađeni treba primijeniti Zakon, a ne Pravilnik.

2.6. U ovom slučaju Pravilnik sadržajno nije u skladu sa Zakonom o sestrinstvu. Sukladno čl.8. Zakona o sestrinstvu za odobrenje za samostalan rad dovoljno je da je medicinska sestra završila diplomski sveučilišni studij sestrinstva, a što tužiteljica jest dana 17. veljače 2023.

2.7. Pozvala se na čl.171. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a u vezi s čl.15, 16 i 16a Zakona o sestrinstvu, kojima se ne odriče pravo tužiteljici na Odobrenje za samostalan rad jer sve što navedeni zakoni traže ona posjeduje. Istaknula je kako je završila diplomski sveučilišni studij sestrinstva, što je više od preddiplomskog studija sestrinstva, ako tužiteljica ispunjava više od ovih minimalnih uvjeta iz čl.14. Zakona o sestrinstvu, ne može se zbog toga Zakon ne primjenjivati na njih.

2.8. Nadalje, niti Zakon o reguliranim profesijama inozemnih stručnih kvalifikacija, na koji se poziva tuženik, ni u čemu ne osporava pravo tužiteljice. Istaknula je kako je dana 17. veljače 2023. diplomirala sveučilišni studij sestrinstva na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i stekla naziv magistre sestrinstva, čime je završila diplomski sveučilišni studij sestrinstva, a kao medicinska sestra u KBC Sestre Milosrdnice radi 25 godina.

2.9. Pojasnila je kako je svojim srednjoškolskim obrazovanjem, radnim stažem u struci i polaganjem kolegija "proces zdravstvene njege" na diplomskom stručnom studiju sestrinstva te zadovoljenjem kriterija ECTS bodova na dodiplomskom studiju javne uprave, stekla pravo naziva medicinska sestra opće njege prema Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.

2.10. Njene kompetencije nisu stečene na preddiplomskom studiju sestrinstva, ali je svojim obrazovanjem obuhvatila sve kompetencije koje su zakonski potrebne da bi stekla pravo samostalno obavljati poslove u svojoj struci.

2.11. Pozvala se na čl.35. st.4. Zakona, a temeljem kojeg nadležno tijelo može priznati djelomično izuzeće od strukovnog obrazovanja ili stručnog studija iz st.2. ovog članka, ako je nositelj stručne kvalifikacije dio svojeg osposobljavanja stekao na programu obrazovanja ili studija istovjetnog stupnja u RH ili državi članici.

2.12. Naglasila je kako je tužiteljica završila srednju školu za medicinske sestre i sveučilišni studij sestrinstva i stekla je sva prava na višu razinu obrazovanja po zakonu.

2.13. Navela je i kako je Hrvatsko katoličko sveučilište tužiteljici izdalo Uvjerenje kojim potvrđuje da je završetkom tog fakulteta tužiteljica stekla akademski naziv magistar sestrinstva i sve kompetencije koje su potrebne za predmetno Odobrenje.

2.14. Sve i da je jedno tijelo javne vlasti tj. javnopravno tijelo počinilo pogrešku, to ne može utjecati na stečena prava ili legitimna očekivanja fizičkih osoba.

2.15. Naglasila je kako je u upravnom sporu koji je tužiteljica vodila 2017. tužiteljica tražila Odobrenje temeljem potpuno drugačijih činjenica. Taj zahtjev bio je utemeljen na diplomi specijalističkog diplomskog stručnog studija menadžmenta u sestrinstvu na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu koji je tužiteljica završila 05. lipnja 2017. i stekla naziv diplomirana medicinska sestra. Tužiteljica tada nije ispunjavala uvjete iz čl.8. Zakona o sestrinstvu i taj zahtjev je opravdano odbijen.

2.16. Nakon toga tužiteljica je 17. veljače 2023. diplomirala sveučilišni studij sestrinstva na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i stekla naziv magistra sestrinstva, čime je završila diplomski studij sestrinstva, a što joj sukladno čl.8. Zakona o sestrinstvu automatski daje pravo na Odobrenje. Pozivanje tuženika na taj postupak iz 2017. je suvišan.

2.17. Istaknula je i naglasila kako je i veleučilište i sveučilište upisala, pohađala i završila zakonito, što nitko nije niti osporavao prije tuženika.

2.18. Smatra da je osporena odluka u suprotnosti sa pozitivnim propisima Republike Hrvatske, iz kojeg razloga predlaže da Sud uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporenu odluku, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik je, u svom odgovoru, naveo kako ostaje kod navoda iznesenih u osporavanom rješenju od 27. travnja 2023.

3.1. Dalje je dodao kako je tužiteljica 24. veljače 2023 predala dopis kojim je zatražila izdavanje odobrenja za samostalan rad zbog završetka sveučilišnog diplomskog studija sestrinstva i pozvala se na završeno obrazovanje.

3.2. Tuženik je uvodno naveo kako je Komora medicinskih sestara definirana kao samostalna i neovisna strukovna organizacija, s javnim ovlastima. Člankom 26. navedene su javne ovlasti Komore, koje uključuju: 1. vođenje registra članova; 2. davanje, obnavljanje i oduzimanje odobrenja za samostalan rad medicinskih sestara; te 3. obavljanje stručnog nadzora nad radom istih.

3.3. Pozvao se na čl.171. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 100/18., 125/19., 147/20., 119/22, 156/22, dalje ZOZZ) kojim je propisano tko i pod kojim uvjetima izdaje Odobrenje za samostalan rad medicinskoj sestri. Nadalje, pozvao se i na Zakon o reguliranim profesijama i poznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, broj: 124/09., 45/11., 74/14) kojim je u pravni poredak RH prenesena Direktiva 2005/36 Europskog parlamenta i Vijeća od dana 07. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Navedenim zakonom i Direktivom utvrđeni su minimalni uvjeti osposobljavanja kojima je potrebno udovoljiti za pristup i obavljanje određenih reguliranih profesija u zdravstvu, uključujući medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege (sestrinstvo je regulirana profesija u RH) kao i kompetencije koje se stječu minimalnom razinom osposobljavanja (čl.38.i 39. -raniji Zakon, "Narodne novine, 124/09, po novom Zakonu, "NN broj:82/15, 70/19, 47/20- čl.čl.35.i 36),a koji odgovaraju odredbi čl.31. Direktive 2005/36/EZ te Direktive 2013/55 EK. Zakon o sestrinstvu čl.16. i 16.a. propisuje dužnosti i kompetencije medicinskih sestara ovisno o razini obrazovanja.

3.4. Tuženik je ustvrdio kako je tužiteljica član tuženika, upisana pod evidencijskim brojem 16220, te je istoj izdano odobrenje za samostalan rad u provođenju planirane zdravstvene njege za medicinske sestre/tehničara sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem za razdoblje od 01. siječnja 2005. do 31. prosinca 2010., a koje odobrenje je produljeno na šest godina, sukladno čl.15. st.5. ZS-a, dana 01. siječnja 2011. do 31. prosinca 2016., od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022., te od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2028. Predmetno odobrenje tužiteljici je izdano temeljem svjedodžbe o završnom ispitu Škole za medicinske sestre od 01. srpnja 1998. te uvjerenja ispitne komisije Ministarstva zdravstva o položenom stručnom ispitu Klasa: UP/I-133-02/00-02/1669, Ur.broj:534-02-18-00-3, broj ev:10 od 11. veljače 2001., kojim je stekla stručno osposobljenost za samostalni rad na poslovima "medicinska sestra općeg smjera".

3.5. Pojasnio je kako se postupak već vodio zbog istog dokumenta kojega je tužiteljica ponovno priložila tuženiku dana 24. veljače 2023., a temeljem kojega je tužiteljici Hrvatsko katoličko sveučilište priznalo 55 ECTS boda te je polagala prethodno specificirane ispite i stekla 65 ECTS bodova i kvalifikaciju "magistra sestrinstva". Istaknuo je kako je navedeni zahtjev tužiteljice od 26. rujna 2017. odbijen isključivo iz razloga što tužiteljičin slijed obrazovanja nije u skladu sa razinama obrazovanja i kompetencijama koje propisuje Zakon o sestrinstvu.

3.6. Tuženik je istaknuo kako ovlasti medicinskih sestara za obavljanje djelatnosti zdravstvene njege proizlaze upravo iz izdanog odobrenja za samostalan rad sukladno Zakonu o sestrinstvu, a razlikuju se ovisno o razini obrazovanja. Sestrinska struka pripada reguliranim profesijama kojima Direktiva određuje jasno definirane minimalne uvjete školovanja, a ishodi učenja moraju biti u skladu sa europskim i hrvatskim kvalifikacijskim okvirom.

3.7. Naglasio je i kako čl.170. Zakona o zdravstvenoj zaštiti diplomski studij sestrinstva vezuje uz preddiplomski studij sestrinstva, a izdanim odobrenjem za samostalan rad tužiteljica nema ovlast i odgovornost za planiranje, organiziranje i nadziranje provedbe zdravstvene njege (medicinske sestre općeg smjera). Navedeno znači da može provoditi zdravstvenu njegu temeljem plana zdravstvene njege kojega je prethodno izradila medicinska sestra više razine obrazovanja, odnosno prvostupnica sestrinstva i/ili diplomirana medicinska sestra ili magistra sestrinstva koja je prethodno završila prijediplomski studij sestrinstva. Temeljem Pravilnika o sestrinskoj dokumentaciji u bolničkim zdravstvenim ustanovama (NN 79/11, 131/12, 71/16, 22/22) izdanoj od strane Ministra zdravstva tuženik je objavio Upute za primjenu sestrinske dokumentacije u bolničkim zdravstvenim ustanovama.

3.8. Tuženik je posebno napomenuo kako tužiteljica cijelu tužbu temelji na pogrešnom i selektivnom tumačenju čl.8. Zakona o sestrinstvu, pa smatra kako u cijelosti zadovoljava kriterij pod 2. jer je završila diplomski sveučilišni studij sestrinstva. Kao dokaz svojeg stajališta tužiteljica isključivo i jedino ističe jednu rečenicu obrazloženja Nacrta prijedloga Zakona koji je tek u fazi javnog savjetovanja.

3.9. Naveo je i kako tužiteljica ne poznaje sustav obrazovanja medicinskih sestara u RH niti uvjete pristupa osposobljavanju za medicinsku sestru opće njege tim više što tužbom izričito navodi kako se prema trenutno važećem ZS-u uvjeti upisa na studij (prijediplomski i diplomski) razlikuju od stvarnog stanja. Tuženik je pojasnio slijed obrazovanja medicinskih sestara više razine koji je važeći u RH. Ponovno je istaknuo kako je tužiteljica diplomski studij upisala protivno uvjetima natječaja i izvan roka propisanog natječajem, a što je potvrđeno presudom Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3110/17 od 17. rujna 2019. i presudom VUS-a broj: Usž-113/20 od 10. lipnja 2020.

3.10. Naveo je i kako tužiteljica ne zadovoljava uvjete natječaja jer nema završen niti jedan od traženih preddiplomskih studija niti studij sestrinstva niti studij primaljstva, a upisana je na Hrvatsko katoličko sveučilište temeljem diplome Zdravstvenog veleučilišta Zagreb u koju diplomu Hrvatsko katoličko sveučilište nje imalo razloga sumnjati niti je moglo znati da je tužiteljica studij upisala bez da je ispunila osnovne formalne uvjete natječaja poput ostalih polaznika. Time je neosnovano "preskočila" cjelokupan prijediplomski trogodišnji studij sestrinstva i sve kompetencije koje se istim stječu.

3.11. Indikativno je i kako tužiteljica upire jedino na čl.8 Zakona o sestrinstvu i tumači ga sebi u korist, a na štetu svih ostalih medicinskih sestara prvostupnica/magistra, dok sve ostale odredbe Zakona o sestrinstvu kao i slijed obrazovanja koji isti propisuje ostalim članicama u cijelosti izbjegava, svjesna kako ne zadovoljava odredbe čl.16.a stavak 4 iz ZoRP-a u dijelu koji se odnosi na minimalne uvjete osposobljavanja medicinskih sestra.

3.12. Naveo je kako nije moguće diplomski studij sestrinstva u RH upisati ukoliko prethodno nije završen istovrsni prijediplomski studij sestrinstva ili primaljstva.

3.13. Tuženik je naglasio kako je donoseći osporavano rješenje primijenio sve mjerodavne odredbe Zakona kao i podzakonskih akata koji su u skladu sa Zakonom, sudskom praksom kao i javno objavljenim uvjetima natječaja za upis više razine obrazovanja u sestrinskoj profesiji. Isključivo je stav tužiteljice kako je Pravilnik tuženika nezakonit.

3.14. Napomenuo je kako uvjeti natječaja ne omogućuju nastavak obrazovanja kao što je učinila tužiteljica, a jasno je i kako nikada tuženik nije zaprimio niti jedan zahtjev poput tužiteljičinog, a sve iz razloga što je iz tuženiku nepoznatog razloga upis iste na diplomski studij neprihvatljivo proveden protivno javno objavljenim uvjetima.

3.15. Istaknuo je kako je ključno da je protivno javno objavljenim uvjetima natječaja tužiteljica upisala diplomski studij ,a da prethodno nije završila obrazovanje sukladno Direktivi 2005/36/EZ niti stekla kompetencije propisane st.4.čl.16.a Zakona o sestrinstvu.

3.16. Neosnovanost izjava tužiteljice očita je uvidom u: 1. propise koji reguliraju sestrinsku profesiju, 2. javne isprave koje dokazuju razinu obrazovanja i kompetencije tužiteljice kao i 3. javno objavljene uvjete natječaja visokoškolskih ustanova, 4. mjerodavnu sudsku praksu VUS-a kao i Vrhovnog suda.

3.17. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je, održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti tužiteljice osobno i zakonske zastupnice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj:36/2024), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporene odluke Sud je u istu izvršio uvid te je izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Nesporno je kako je tužitelji dopisom zaprimljenim kod tuženika 24. veljače 2023. zatražila izdavanje odobrenja za samostalan rad zbog završetka sveučilišnog diplomskog studija sestrinstva i zahtjev za promjenu podataka u Registru Hrvatske komore medicinskih sestara.

7.1. Sporno je, je li tuženik pravilno taj njezin zahtjev odbio.

8. Zakonom o sestrinstvu (Narodne novine, broj: 121/03, 117/08 i 57/11) propisano je da temeljnu naobrazbu medicinske sestre stječu uspješnim završetkom strukovnog obrazovanja za zanimanje medicinska sestra, u skladu s važećim propisima Republike Hrvatske (članak 7.), s time da se viša razina obrazovanja medicinskih sestara stječe završetkom preddiplomskog stručnog ili sveučilišnog studija sestrinstva za medicinske sestre, i/ili diplomskog sveučilišnog studija sestrinstva (članak 8.). Nadalje, prema članku 13. stavku 4. istog Zakona medicinska sestra koja je stekla temeljnu naobrazbu sukladno članku 7. toga Zakona provodi zdravstvenu njegu samostalno, a na temelju odobrenja za samostalan rad (licencija) u skladu s kompetencijama stečenih obrazovanjem. Dok je člankom 15. tog Zakona propisano da pravo na samostalan rad ima medicinska sestra kojoj je dano odobrenje za samostalan rad (stavak 1.), da o davanju odobrenja za samostalan rad (licencija) medicinskoj sestri upisanoj u registar rješenjem odlučuje Hrvatska komora medicinskih sestara (stavak 2.), a da protiv rješenja iz stavka 2. toga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor (stavak 3.), s time da medicinska sestra može obavljati djelatnost zdravstvene njege samo u okviru kompetencija stečenih obrazovanjem i dodatnim usavršavanjem utvrđenih odobrenjem za samostalan rad (stavak 4.).

8.1. Člankom 16.a Zakona o sestrinstvu propisano je da je svrha sestrinske djelatnosti zaštita zdravlja pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva (stavak 1.), a da kompetencije medicinske sestre obuhvaćaju znanja i vještine određene člankom 39. stavkom 3. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine broj: 124/09 45/11, 74/14, 82/15,70/19, 47/20) te spoznaje i postupke planiranja, organiziranja, provođenja i procjene kvalitete provedene zdravstvene/sestrinske njege sukladno razinama obrazovanja (stavak 2.), s time da medicinska sestra s temeljnom naobrazbom iz članka 7. toga Zakona:

– primjenjuje znanja i vještine iz područja zdravstvene skrbi, osnovnih predmeta struke i društvene skupine predmeta u razumijevanju fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih pojedinaca kao i odnosa između zdravstvenog stanja pojedinca i njegovog fizičkog i društvenog okruženja,

– primjenjuje načela sestrinske etike – etičkog kodeksa medicinskih sestara,

– primjenjuje deklaracije o ljudskim pravima i pravima bolesnika,

– osigurava povjerljivost i sigurnost pisanih i usmenih informacija dobivenih obavljanjem profesionalnih dužnosti,

– primjenjuje važeće propise u obavljanju profesionalne dužnosti,

– sudjeluje u planiranju, pripremanju i provođenju osnovne zdravstvene/sestrinske njege u skladu sa standardiziranim postupcima i samovrednovanjem rada,

– sudjeluje u planiranju, pripremanju i provođenju i/ili u izvođenju medicinsko- tehničkih zahvata zdravih i bolesnih pojedinaca svih životnih dobi,

– potiče i/ili pomaže bolesniku u zadovoljavanju osnovnih životnih aktivnosti poštujući njegovo ljudsko dostojanstvo i kulturološke različitosti,

– sudjeluje u unapređenju i osiguravanju kakvoće postupaka zdravstvene/sestrinske njege,

– vodi zdravstvenu dokumentaciju i dokumentaciju zdravstvene/sestrinske njege, izvješćuje članove zdravstvenog tima poštujući tajnost podataka,

– koristi suvremenu informacijsko-komunikacijsku tehnologiju u pisanom, govornom i elektroničkom obliku,

– prepoznaje životno ugroženog pojedinca i primjenjuje hitne medicinske postupke sukladno kompetencijama,

– sudjeluje u zdravstvenom odgoju pojedinca, obitelji i zajednice svih životnih dobi s ciljem promicanja zdravlja i zdravog načina života,

– primjenjuje postupke očuvanja zdravlja i zdravog okoliša te skrb za osobnu sigurnost, sigurnost pojedinca i zajednice,

– primjenjuje pravila zaštite na radu i rada na siguran način,

– primjenjuje vještine komuniciranja s članovima tima za zdravstvenu/sestrinsku njegu i ostalim osobljem te s pacijentom, njegovom obitelji i zajednicom,

– razvija samostalnost i samoinicijativnost u radu u okviru profesionalne odgovornosti

– sudjeluje u radu zdravstvenoga i/ili multidisciplinarnoga tima u okviru profesionalne odgovornosti,

– razvija odgovornosti za cjeloživotno učenje, profesionalni razvoj i unapređenje kompetencija u skladu s potrebama tržišta rada,

– sudjeluje u izobrazbi učenika i stručnom usavršavanju zdravstvenog osoblja (stavak 3.),

a medicinska sestra prvostupnica osim kompetencija iz stavka 3. toga članka:

– utvrđuje potrebe pacijenta za zdravstvenom njegom,

– planira, organizira, provodi i procjenjuje kvalitetu zdravstvene/sestrinske njege,

– sudjeluje u procesu očuvanja zdravlja i sprečavanju nastanka bolesti stanovnika,

– nadzire rad svih radnika koji na bilo koji način utječu na proces provođenja zdravstvene/sestrinske njege,

– odgovorna je za evidentiranje svih provedenih postupaka i aktivnosti provođenja zdravstvene/sestrinske njege tijekom 24 sata,

– sudjeluje u istraživačkom radu (stavak 4.),

dok medicinska sestra magistra sestrinstva osim kompetencija iz stavka 3. i 4. toga članka:

– izvodi edukaciju svih razina medicinskih sestara sukladno propisima o visokom obrazovanju,

– provodi znanstveni rad,

– organizira i upravlja osobljem, materijalnim sredstvima te sustavima podrške u okviru svog autonomnog područja djelovanja zdravstvene/sestrinske njege, na svim razinama zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te na poslovima koji uključuju sestrinsku djelatnost,

– upravlja sustavom kvalitete zdravstvene/sestrinske njege i procjene razvoja zdravstvene njege (stavak 5.).

8.2. Nadalje, člankom 25. Zakona o sestrinstvu je propisano da je Hrvatska komora medicinskih sestara (u daljnjem tekstu: Komora) strukovna samostalna organizacija medicinskih sestara sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima (stavak 1.), da Komora promiče, zastupa i usklađuje interese medicinskih sestara pred državnim i drugim tijelima u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu (stavak 2.), da se medicinske sestre koje obavljaju svoju djelatnost obvezno udružuju u Komoru (stavak 3.).

8.3. Također, propisano je da Komora obavlja sljedeće javne ovlasti:

– vodi registar svojih članova,

– daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad,

– obavlja stručni nadzor nad radom medicinskih sestara (članak 26. stavak 1. Zakona o sestrinstvu).

8.4. Članak 3. Pravilnika o izdavanju, obnavljanju i oduzimanju odobrenja za samostalan rad Hrvatske komore medicinskih sestara propisuje da su vrste odobrenja za samostalan rad:

- odobrenje za samostalan rad za medicinske sestre sa završenim četverogodišnjim obrazovanjem

8.5. Odredbom čl.171 Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22) propisano je da 1. odobrenje za samostalan rad je javna isprava koju prema posebnom zakonu izdaje nadležna komora nakon stečene stručne kvalifikacije odnosno dobivenog uvjerenja zdravstvenog radnika o položenom stručnom ispitu; 4. Odobrenjem za samostalni rad iz st.1.ovog čl. zdravstveni radnik stječe pravo samostalno obavljati poslove u svojoj struci.

8.6. Člankom 172. navedenog Zakona propisano je kako se davanje, obnavljanje i oduzimanje odobrenja za samostalan rad zdravstvenih radnika provodi sukladno posebnom zakonu, Zakonu o sestrinstvu:

- odobrenje za samostalan rad za medicinske sestre sa završenim petogodišnjim obrazovanjem,

- odobrenje za samostalan rad za medicinsku sestru koja je stekla temeljnu naobrazbu i završila program dodatnog usavršavanja za provođenje specifičnih postupaka iz područja zdravstvene njege ili specijalizaciju,

- odobrenje za samostalan rad za medicinsku sestru koja je završila studij sestrinstva,

- odobrenje za samostalan rad za medicinsku sestru koja je uz studij sestrinstva završila dodatno usavršavanje ili specijalizaciju (stavak 1.),

s time da se odobrenjem za samostalan rad za medicinsku sestru koja je završila četverogodišnji ili petogodišnji obrazovni program daje pravo da medicinska sestra može samostalno obavljati zdravstvenu njegu u okviru svoje naobrazbe (stavak 2.), odobrenjem za samostalan rad za medicinsku sestru koja je stekla temeljnu naobrazbu iz prethodnog stavka tog članka i završila program dodatnog usavršavanja za provođenje specifičnih postupaka iz područja zdravstvene njege ili specijalizaciju daje se pravo da medicinska sestra može samostalno obavljati djelatnost zdravstvene njege na temelju dodatnih znanja i vještina stečenih dodatnim usavršavanjem ili specijalizacijom (stavak 3.), odobrenjem za samostalan rad za medicinsku sestru koja je završila studij sestrinstva daje se pravo da medicinska sestra samostalno planira, provodi i procjenjuje uspješnost provedene zdravstvene njege (stavak 4.), a odobrenjem za samostalan rad za medicinsku sestru koja je uz studij sestrinstva završila i dodatno usavršavanje ili specijalizaciju daje se pravo da medicinska sestra može samostalno planirati, provoditi i procjenjivati uspješnost zdravstvene njege iz specifičnih područja zdravstvene njege na temelju znanja stečenih dodatnim usavršavanjem ili specijalizacijom (stavak 5.).

9. Iz potvrde Škole za medicinske sestre Mlinarska KLASA: 602-03/17-30/10, URBROJ: 251-303-01-17-95 od 13. listopada 2017. utvrđeno je da je tužiteljica završila srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje strukovne kvalifikacije medicinska sestra – medicinski tehničar.

9.1. Iz potvrde Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu KLASA: UPI 034-04/12- 30/58, URBROJ: 251-55-12-2 od 3. rujna 2012. utvrđeno je da je tužiteljica diplomirala 27. rujna 2007. na stručnom dodiplomskom upravnom studiju Društvenog veleučilišta u Zagrebu u trajanju od tri godine i stekla stručni naziv upravni pravnik, a koji odgovara stručnom nazivu stručna prvostupnica javne uprave.

9.2. Iz preslike diplome Zdravstvenog veleučilišta KLASA: 602-04/17-05/40, URBROJ: 251-379-02-17-01 od 6. lipnja 2017. utvrđeno je da je tužiteljica završila dvogodišnji program specijalističkog diplomskog stručnog studija Menadžment u sestrinstvu te da je stekla stručni naziv diplomirana medicinska sestra. Iz preslike stranice indexa Zdravstvenog veleučilišta vidljivo je daje predmetni studij upisala 16. studenog 2012., a kao razlikovni sadržaji navedeni su: 1. Proces zdravstvene njega; 2. Zdravstveno i socijalno zakonodavstvo; 3. Komunikacijske vještine; 4. Filozofija i bioetika u zdravstvenoj njezi.

9.3. Iz potvrde o stečenom akademskom nazivu koji je izdalo Hrvatsko katoličko sveučilište dana 22. veljače 2023. razvidno je da je tužiteljica diplomski sveučilišni studij Sestrinstva z trajanju od četiri semestra završila dana 17. veljače 2023. i time stekla 120 ECTS bodova te akademski naziv "magistra sestrinstva". Uz potvrdu navedene obrazovne ustanove naznačeno je kako se na opisani diplomski studij upisala akademske godine 2021/2022 temeljem priznata 55 ECTS boda ostvarena na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu (specijalističkom diplomskom stručnom studiju Menadžment u sestrinstvu) te 65 ECTS bodova ostvarila je polaganjem predmeta: holistički pristup u palijativnoj skrbi (4ECTS boda); 2. palijativna skrb s praktikumom (10 ECTS bodova); 3. kvantitativna paradigma istraživanja (5 ECTS bodova); 6. komunikacijske vještine u palijativnoj skrbi (3 ECTS boda) 7. integriranje duhovne skrbi u sestrinstvu (2 ECTS boda); 8. uvod u bioetiku (4 ECTS boda) 9. uvod u teologiju (4 ECTS boda); 10. socijalni nauk crkve (3 ECTS boda); 11. diplomski rad (20 ECTS bodova).

10. Sud utvrđuje kako je presudom Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-3110/17 od 17. rujna 2019. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi promjene podataka razine obrazovanja u registru HKMS i izdavanju Odobrenja za samostalan rad diplomirane medicinske sestre tužiteljici, a sukladno dokumentaciji koja je dostavljena u ovo upravnom sporu. Citiranom presudom utvrđeno je kako je tužiteljica završila dodiplomski upravni studij za upravnog pravnika, a nije završila stručni studij sestrinstva, te ne posjeduje standard obrazovanja koji je potreban za višu razinu obrazovanja medicinskih sestara prema odredbama Zakona o sestrinstvu. Sud je imao u vidu i da je iz preslike indeksa tužiteljice utvrđeno da je kao razlikovne ispite prilikom upisa na specijalistički diplomski stručni studij Menadžment u sestrinstvu tužiteljica je položila samo kolegije koje su bili dužni položiti kandidati koji su završili dvogodišnji dodiplomski stručni studij sestrinstva, a koji tužiteljica nije završila.

11. Visoki upravni sud je presudom broj: Usž: 113/20-2 od 10. lipnja 2020. utvrdio je da tužiteljica nije završila preddiplomski stručni studij za medicinske sestre, a dodiplomski upravni studij koji je završila, a na temelju kojeg je zatim upisala specijalistički diplomski stručni studij Menadžment u sestrinstvu, uopće se ne odnosi na zdravstvenu struku. Pravilno je zaključeno da predmetna stručna kvalifikacija tužiteljice ne zadovoljava propisani standard obrazovanja koji je potreban za stjecanje više razine obrazovanja medicinskih sestara sukladno odredbama Zakona o sestrinstvu.

12. Dalje se navodi kako uvjeti natječaja i upis tužiteljice na Hrvatski katolički studij nisu predmet ovog upravnog spora, a tužiteljica ne odgovara za eventualne greške tijela.

13. Kako je tužiteljica završila dodiplomski upravni studij za upravnog pravnika, a nije završila stručni studij sestrinstva, tužiteljica ne posjeduje standard obrazovanja koji je potreban za višu razinu obrazovanja medicinskih sestara prema citiranim odredbama Zakona o sestrinstvu. Uvjerenje Hrvatskog katoličkog studija kojim su propisane kompetencije magistra sestrinstva izdaju se identičnog sadržaja svima koji završe pri navedenoj visokoškolskoj ustanovi dvogodišnji diplomski sveučilišni studij i ostvaruju pravo na izdavanje Odobrenja za samostalni rad sveučilišne magistre, jer su prethodno završili trogodišnji sveučilišni ili stručni preddiplomski studij sestrinstava.

14. Obzirom tužiteljica nema propisani uvjet, a navedeno proizlazi i iz naprijed navedene odluke Visokog upravnog suda RH, te njezin slijed obrazovanja nije u skladu sa razinama obrazovanja i kompetencijama medicinskih sestara.

15. Stoga je pravilno tuženik odbio njezin zahtjev. Ponovno se ukazuje kako je iz preslike indeksa tužiteljice utvrđeno da je kao razlikovne ispite prilikom upisa na specijalistički diplomski stručni studij Menadžment u sestrinstvu tužiteljica položila samo kolegije Proces zdravstvene njege, Zdravstveno i socijalno zakonodavstvo, Komunikacijske vještine i Filozofija i bioetika u zdravstvenoj njezi, koji su bili dužni položiti kandidati koji su završili dvogodišnji dodiplomski stručni studij sestrinstva, a koji tužiteljica nije završila.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

17. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu 21. studenog 2024.

Sudac

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. ČVD, [adresa]

2. Hrvatska komora medicinskih sestara, [adresa] Zagreb, Maksimirska 111

3. U spis